Naš Vođa putem tog Vodećeg tijela imenuje osposobljene muževe — svejedno da li su duhom pomazani ili nisu — kao starješine u skupštinama. U tome jako važnu ulogu igra sveti duh, koji Isus koristi uz Jehovino ovlaštenje (Djela apostolska 2:32, 33). Prije svega, ti nadglednici moraju udovoljavati zahtjevima iznesenim u Božjoj Riječi, koja je nadahnuta svetim duhom (1. Timoteju 3:1-7; Titu 1:5-9; 2. Petrova 1:20, 21). Preporukama i imenovanjima prethodi molitva i vrši ih se pod vodstvom svetog duha. Pored toga, imenovane osobe jasno pokazuju plodove tog duha (Galaćanima 5:22, 23). Stoga se sljedeći Pavlov savjet s jednakom snagom odnosi na sve starješine, bez obzira na to jesu li pomazanici ili nisu: “Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas je sveti duh imenovao nadglednicima” (Djela apostolska 20:28).

Ustvari, živjeti u skladu sa svojim predanjem i krštenjem znači priznati pravovaljanost duhom imenovanog autoriteta u skupštini i spremno mu se podložiti. Svojim krštenjem ‘u ime svetog duha’ dajemo javnu izjavu da znamo što je sveti duh i da priznajemo ulogu koju on igra u Jehovinim naumima (Matej 28:19). To krštenje podrazumijeva da ćemo surađivati s duhom i izbjegavati činiti bilo što čime bismo sprečavali njegovo djelovanje među Kristovim sljedbenicima. S obzirom na to da sveti duh igra važnu ulogu prilikom preporučivanja i imenovanja starješina, možemo li reći da zaista živimo u skladu sa svojim predanjem ako ne surađujemo sa skupštinskim starješinama?