Jehova je naš Vladar!
“Moramo slušati Boga kao vladara više nego ljude” (DJELA APOSTOLSKA 5:29, NS).
1, 2. Koje apostolsko stajalište zauzimaju Jehovini svjedoci kad ljudski zahtjevi protuslove Božjoj volji?
JEHOVA BOG je dopustio da 12 muževa bude dovedeno pred viši sud. Bilo je to 33. n. e., kad su se pred židovskim Sanhedrinom pojavili u ulozi optuženih apostoli Isusa Krista. Poslušajmo: ‘Naredili smo vam da ne učite na temelju tog imena’, rekao je veliki svećenik, ‘ali vi ste napunili Jeruzalem svojom naukom.’ Na to su Petar i ostali apostoli rekli: “Moramo slušati Boga kao vladara više nego ljude” (Djela apostolska 5:27-29, NS). Oni su zapravo rekli: “Jehova je naš Vladar!”
2 Da, Jehova je Vladar Isusovih pravih sljedbenika, o čemu jasno svjedoči biblijska knjiga Djela apostolska, koju je 61. n. e. u Rimu napisao ‘ljubljeni liječnik Luka’ (Kološanima 4:14, St). Jednako kao apostoli, Jehovini sluge i danas slušaju svog nebeskog Vladara kad ljudski zahtjevi protuslove njegovoj volji. Ali, što mi još učimo iz Djela apostolskih? (Preporučujemo da prilikom osobnog proučavanja uvijek pročitate navedeni dio Djela apostolskih.)
Isus opunomoćuje Svjedoke
3. Što je bilo od primarne važnosti za Isusove sljedbenike nakon što su bili kršteni ‘duhom svetim’?
3 Apostoli su mogli postojano nastupati za Boga, jer su bili duhovno ojačani. Krist je umro na mučeničkom stupu, ali su oni znali da je bio uskrsnut (1:1-5). Tokom 40 dana u kojima je uzimao različita tijela, Isus je ‘pokazao sebe živa’, te je naučavao istine u vezi s Kraljevstvom. Također je uputio svoje učenike da čekaju u Jeruzalemu dok ne budu kršteni ‘duhom svetim’. Tada će propovijedanje biti za njih od primarne važnosti, kao što je ono danas i za Jehovine svjedoke (Luka 24:27, 49; Ivan 20:19–21:24).
4. Što se trebalo dogoditi kad sveti duh dođe na Isusove sljedbenike?
4 Budući da apostoli nisu još bili kršteni svetim duhom, krivo su mislili na zemaljsku vladavinu kojom bi se okončala vladavina Rima, kad su upitali: “Gospodine, hoćeš li sada ponovo uspostaviti kraljevstvo Izraelovo?” (1:6-8). Isus im je tada odgovorio praktički sa ne, jer ‘nije pripadalo njima da znaju vremena i razdoblja’. Kad dođe na njih ‘sveti duh’, on će ih osposobiti da svjedoče o Božjem nebeskom Kraljevstvu — a ne o nekom zemaljskom. Trebat će propovijedati u Jeruzalemu, Judeji i Samariji, “sve do najudaljenijeg dijela zemlje”. A danas — u posljednjim danima — Jehovini svjedoci izvršavaju to djelo uz pomoć duha, u svjetskim razmjerima.
5. Kako je Isus trebao doći na isti način na koji je otišao?
5 Nakon što je zapovijedio da propovijedaju širom svijeta, Isus je uzašao na nebo. Tom prilikom se, gledano sa stajališta njegovih učenika, kretao prema gore, dospijevši kasnije u nebesku prisutnost svog Vladara, gdje je preuzeo aktivnosti u duhovnom carstvu (1:9-11). Kad je jedan oblak sakrio Isusa od pogleda njegovih apostola, on je dematerijalizirao svoje zemaljsko tijelo. Tada su se pojavila dva anđela, objasnivši kako će on ‘doći na isti način’. Tako se i dogodilo. Kao što su samo Isusovi učenici vidjeli njegov odlazak, tako su samo Jehovini svjedoci prepoznali njegov nevidljivi povratak.
Jehova izabire
6. Kako je izabrana zamjena za Judu Iskariota?
6 Apostoli su se uskoro opet našli u Jeruzalemu (1:12-26). U jednoj gornjoj sobi (možda u kući Markove majke Marije) 11 je lojalnih apostola, zajedno s Isusovom polubraćom, s drugim učenicima i njegovom majkom Marijom, ustrajalo u molitvi (Marko 6:3; Jakov 1:1). Ali, tko će preuzeti Judinu “nadgledničku službu”? (Psalam 109:8, NS). U prisustvu oko 120 učenika Bog je izabrao čovjeka koji će nadomjestiti Isusova izdajnika Judu i tako upotpuniti broj apostola da ih opet bude 12. To je morao biti netko tko je postao učenikom još u vrijeme Isusove službe, također je morao biti svjedokom njegova uskrsnuća. Samo po sebi je razumljivo da je dotični trebao priznati i Jehovu za svog Vladara. Nakon molitve bacana je kocka za Matiju i Josipa zvanog Barsaba. Bog je dao da kocka padne na Matiju (Priče Salamunove 16:33).
7. (a) Kako je došlo do toga da je Juda ‘stekao njivu od plaće nepravedne’? (b) Kako je Juda umro?
7 Juda Iskariot sigurno nije priznao Jehovu za svog Vladara. On je za 30 srebrnjaka čak izdao Sina Božjega! Juda je taj novac vratio prvosvećenicima, ali je Petar rekao da je izdajica ‘stekao njivu od plaće nepravedne’. Zašto je to mogao reći? Juda se pobrinuo za novac i za povod da se kupi takozvana “njiva krvna”. Bio je to ravan komad zemlje na južnoj strani doline Hinom. Nakon što je Juda do kraja razorio svoj odnos s nebeskim Vladarem, ‘objesio se’ (Matej 27:3-10). Možda je pukao konopac, ili se slomila grana, tako da je ‘pao naglavce’ na zašiljene stijene i ‘pukao po srijedi’. Neka se nitko od nas ne bi pokazao lažnim bratom!
Ispunjeni duhom svetim!
8. Kada su Isusovi učenici bili kršteni svetim duhom i što je bio rezultat toga?
8 A što je s obećanim krštenjem duhom svetim? Ono je uslijedilo na Pentekost 33. n. e., deset dana nakon Isusova uzašašća na nebo (2:1-4). Kakav li je to bio oduševljavajući događaj! Predstavimo si tu scenu. Dok je oko 120 učenika bilo sakupljeno u gornjoj sobi, iznenada “postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra i napuni svu kuću”. To nije bio vjetar, ali se čulo kao da jest. Na svakog je učenika i apostola sjeo jezik “kao ognjeni”. “I napuniše se svi Duha svetoga i stadoše govoriti drugijem jezicima.” Prilikom tog krštenja bili su također rođeni svetim duhom, pomazani i zapečaćeni u znak duhovnog nasljedstva (Ivan 3:3, 5; 2. Korinćanima 1:21, 22; 1. Ivanova 2:20).
9. O čemu su govorili učenici ispunjeni duhom?
9 Taj se događaj duboko dojmio u Jeruzalemu prisutnih Židova i prozelita “od svakoga naroda koji je pod nebom” (2:5-13). Začuđeno su pitali: “Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?” To su mogli biti jezici kojima se govorilo u području Medije (istočno od Judeje), Frigije (Mala Azija) i Rima (Evropa). Mnogi su slušatelji bili zapanjeni, jer su učenici različitim jezicima govorili “o veličanstvenim Božjim djelima” (St), dok su izrugivači ukazivali da su pijani.
Petar daje uzbudljivo svjedočanstvo
10. Ispunjenje kojeg proročanstva je predstavljao događaj na Pentekost 33. n. e., i postoji li novovremena paralela toga?
10 Petar je počeo svjedočiti, ukazujući kako se u devet sati prijepodne ne može već biti pijanim (2:14-21). Štoviše, ovaj je događaj ispunjenje Božjeg obećanja da će na svoj narod izliti sveti duh. Petar je bio nadahnut od Boga da ukaže na naše vrijeme, dodavši riječi “u pošljednje dane” i “proreći će” (Joel 2:28-32). Jehova će prije svog velikog dana učiniti čuda na nebu i znakove na Zemlji, a spašen će biti samo onaj tko s vjerom zazove njegovo ime. Sličnim izlijevanjem duha u današnje vrijeme i pomazanici su bili u stanju da krajnje snažno i djelotvorno ‘proriču’.
11. Što su Židovi učinili s Isusom, a što je učinio Bog?
11 Kao slijedeće Petar identificira Mesiju (2:22-28). Bog je potvrdio Isusa kao Mesiju osposobivši ga da čini moćna djela i čudesne znakove (Jevrejima 2:3, 4). Ali, Židovi su ga pribili na stup ‘rukom bezakonika’, to jest posredstvom Rimljana, koji se nisu držali Božjeg zakona. I kad je to bila božanska volja, Isus je predan “po nepromjenljivoj odluci i predznanju Božjem” (St). No, Bog je uskrsnuo Isusa, odstranivši njegovo čovječje tijelo na način da nije bilo izloženo truljenju (Psalam 16:8-11).
12. Što je David predvidio, i o čemu ovisi spasenje?
12 U nastavku svog svjedočenja Petar i dalje naglašava proročanstvo o Mesiji (2:29-36). On ukazuje kako je David predvidio uskrsnuće Isusa, Mesije, svog najvećeg sina. Sa svog uzvišenog položaja s desne strane Bogu na nebu, Isus je izlio sveti duh, kojeg je primio od svog Oca (Psalam 110:1). Petrovi su slušatelji ‘vidjeli i čuli’ djelovanje duha, promatrajući jezike kao od plamena na glavama učenika, koji su govorili stranim jezicima. Petar je također ukazao da spasenje ovisi o priznavanju Isusa za Gospodina i Mesiju (Rimljanima 10:9; Filipljanima 2:9-11).
Jehova daje rast
13. (a) Što su Židovi i prozeliti trebali priznati, ako su se željeli krstiti na ispravan način? (b) Koliko ih se krstilo, i kako je to djelovalo u Jeruzalemu?
13 Kako li su samo djelotvorne bile Petrove riječi! (2:37-42). Njegovi su slušatelji bili duboko potreseni u svom srcu kad su shvatili da su oni dali suglasnost za Mesijino pogubljenje. Stoga ih je Petar pozvao: “Pokajte se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje vaših grijeha, i primit ćete besplatni dar svetog duha” (NS). Židovi i prozeliti već su priznali Jehovu za Boga, uvidjevši da im je potreban njegov duh. Sada su se trebali pokajati i prihvatiti Isusa kao Mesiju, kako bi se mogli krstiti u ime (priznavajući položaj ili funkciju) Oca, Sina i svetoga duha (Matej 28:19, 20). Svjedočeći tim Židovima i prozelitima, Petar je upotrijebio prvi duhovni ključ kojeg je dobio od Isusa da bi otvorio vrata spoznaje za Židove koji su vjerovali, i otključao mogućnost da uđu u nebesko Kraljevstvo (Matej 16:19). Tog se dana krstilo 3 000 osoba! Predstavimo si koliki su svjedoci Jehove propovijedali na malom području Jeruzalema!
14. Zašto i u kom pogledu je vjernicima bilo ‘sve zajedničko’?
14 Mnogima koji su došli iz udaljenih krajeva manjkalo je sredstava za duži boravak, a oni bi tako rado još više saznali o novostečenoj vjeri i o tome propovijedali drugima. Tada su si Isusovi prvi sljedbenici međusobno pomagali s puno ljubavi, što Jehovini svjedoci i danas čine (2:43-47). Vjernicima je privremeno bilo ‘sve zajedničko’. Neki su prodavali posjede, a utržak se dijelio potrebnima. To je za skupštinu bio dobar početak, dok im je ‘Jehova svaki dan priključivao one koji su se spašavali’ (NS).
Jedno ozdravljenje i posljedice istog
15. Što se dogodilo kad su Petar i Ivan ušli u hram i kako su na to reagirali ljudi?
15 Jehova je “znakovima” podupirao Isusove sljedbenike (3:1-10). Kad su Petar i Ivan oko 15 sati, u vrijeme molitve izgovarane u vezi večernje žrtve, ušli u hram, u blizini Krasnih vrata bio je čovjek hrom od rođenja, moleći “milostinju”. “Ja nemam ni srebra ni zlata”, rekao je Petar, “ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!” (St). Čovjek je u trenutku ozdravio! Ušao je u hram, “hodajući, poskakujući i hvaleći Boga”, tako da su ljudi bili “preneraženi”. Možda su se neki sjetili riječi: “Hromi [će] skakati kao jelen” (Izaija 35:6, St).
16. Kako su apostoli bili osposobljeni da ozdrave hromog čovjeka?
16 Ti preneraženi ljudi otišli su u Salamonov trijem od stupova, natkriveni trijem koji se nalazio na istočnoj strani hrama. Tamo je Petar opet dao jedno svjedočanstvo (3:11-18). Rekao je kako je Bog osposobio apostole da izliječe hromoga kroz Isusa, njegova proslavljenog Slugu (Izaija 52:13–53:12). Židovi su se odrekli “sveca i pravednika”, ali ga je Jehova uskrsnuo. Narod i njegovi predstojnici nisu, doduše, znali da su ubili Mesiju, no Bog je na taj način ispunio proročanstvo koje je govorilo da će njegov “Krist postradati” (Danijel 9:26).
17. (a) Što su Židovi trebali učiniti? (b) Što se dogodilo u naše vrijeme, otkako je Krist bio ‘poslan’?
17 Petar je tada pokazao što Židovi moraju učiniti zbog svog načina postupanja s Mesijom (3:19-26). Trebaju se ‘pokajati’, ili biti skrušeni radi svojih grijeha, i ‘obratiti se’, odnosno krenuti suprotnim pravcem. Budu li pokazivali vjeru u Isusa, Mesiju i prihvatili otkupninu, Jehova će im, kao ljudima kojima su oprošteni grijesi, dati okrepu (Rimljanima 5:6-11). On je podsjetio Židove da su bili sinovi saveza kojeg je Bog sklopio s njihovim praocima, rekavši Abrahamu: “U tvom sjemenu bit će blagoslovljene sve obitelji na zemlji” (NS). Stoga je Bog poslao svog Mesijanskog Slugu da najprije oslobodi pokajničke Židove. Zanimljivo je da su među Jehovinim svjedocima, otkako je Krist 1914. ‘poslan’ u nebeskoj kraljevskoj moći, određene istine bile na osvježavajući način obnovljene, a teokratska je organizacija bila ponovno uspostavljena (1. Mojsijeva 12:3; 18:18; 22:18).
Oni nisu prestali!
18. Koji su “kamen” odbacili židovski “graditelji”, i samo u kome je spasenje?
18 Poglavari svećenički, starješina hrama i saduceji bili su jako srditi što Petar i Ivan objavljuju Isusovo uskrsnuće, pa su ih bacili u tamnicu (4:1-12). Saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće, no mnogi drugi postali su vjernicima. Samo broj muškaraca popeo se na oko 5 000. Na saslušanju pred višim sudom u Jeruzalemu Petar je objasnio da je hromi ozdravio “po imenu Isusa Krista Nazarećanina” (St), koga su Židovi objesili na drvo, ali ga je Bog uskrsnuo. Taj “kamen” kojeg su židovski “graditelji” odbacili postao je “ugaonim kamenom” (Psalam 118:22). “Spasenja nema ni po jednom drugom”, rekao je Petar.
19. Što su odgovorili apostoli kad im je bilo naređeno da više ne propovijedaju?
19 Tada se pokušalo zaustaviti to objavljivanje (4:13-22). No, kako je izliječeni bio prisutan, bilo je nemoguće poreći tako “veliki znak”. Ipak, Petru i Ivanu bilo je zabranjeno da ‘ništa ne spominju i ne uče u ime Isusovo’. Što su oni na to odgovorili? ”Ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.” Oni su poslušali Jehovu kao svog vladara.
Molitve uslišene!
20. Za što su se molili učenici, i s kakvim rezultatom?
20 Kao što se Jehovini svjedoci mole na sastancima, tako su se molili i učenici kad su oslobođeni apostoli izvijestili što im se dogodilo (4:23-31). Spomenuli su da su se vladar Herod Antipa i Poncije Pilat zajedno s poganskim Rimljanima i izraelskim plemenima sakupili protiv Mesije (Psalam 2:1, 2; Luka 23:1-12). Kao odgovor na tu molitvu, Jehova je ispunio učenike svetim duhom, tako da su sa slobodom govorili njegovu riječ. Oni nisu molili svog Vladara da prekine progonstvo, nego da ih osposobi da unatoč tome hrabro propovijedaju.
21. Tko je bio Barnaba i koja je svojstva pokazivao?
21 Vjernici su i dalje imali sve zajedničko, nitko nije bio u oskudici (4:2-37). Jedan od onih koji je dao prilog bio je i Levit Josip, rodom s Cipra. Apostoli su mu — vjerojatno zbog njegove spremnosti da pomogne i njegove srdačnosti — dali nadimak Barnaba, što znači “Sin Utjehe”. Svi bismo mi sigurno željeli biti takvi ljudi (Djela apostolska 11:22-24).
Lašci razotkriveni
22, 23. U čemu je bio grijeh Ananije i Safire, i koju korist izvlačimo iz njihova iskustva?
22 Ananija i njegova žena Safira prestali su priznavati Jehovu kao svog Vladara (5:1-11). Prodali su njivu i zadržali dio novca, lažno tvrdeći da su sve dali apostolima. Spoznaja posredovana putem Božjeg duha omogućila je Petru da otkrije njihovo licemjerje, što ih je odvelo u smrt. Kakve li opomene za sve nas ako bi nas Sotona pokušao navesti na prevarljivo postupanje! (Priče Salamunove 3:32; 6:16-19).
23 Nakon tog slučaja nitko s lošim poticajima nije više imao hrabrosti priključiti se učenicima. Ostali su postali vjernicima (5:12-16). Osim toga, svi bolesni i oni koje su mučili nečisti duhovi, ako su vjerovali u Božju moć, ‘ozdravljali su’.
Više slušati Boga nego ljude
24, 25. Zašto su vođe Židova progonili apostole, no koje su mjerilo za sve Jehovine sluge postavili ti vjerni ljudi?
24 Veliki svećenik i saduceji pokušali su sada zaustaviti taj veličanstveni rast time što su dali zatvoriti sve apostole (5:17-25). Ali, iste noći Božji je anđeo oslobodio apostole, koji su u svanuće opet počeli poučavati u hramu. Progonstvo nije moglo zaustaviti Jehovine sluge.
25 Kad su apostoli bili ponovno dovedeni pred Sanhedrin (Veliko vijeće) pokušalo se izvršiti na njih pritisak (5:26-42). Zapovijedili su im da više ne poučavaju, na što su oni odgovorili: “Moramo slušati Boga kao vladara više nego ljude.” Time su postavili mjerilo za Isusove učenike, kojeg se Jehovini svjedoci i danas drže. Nakon upozorenja koje je došlo od učitelja Zakona, Gamalijela, vođe su išibali apostole, i zabranili su im propovijedati a zatim ih otpustili.
26. U kojem je pogledu služba apostola nalik službi Jehovinih svjedoka danas?
26 Apostoli su se radovali što im je bila udijeljena čast da podnesu sramotu za ime Isusovo. “I svakoga su dana u hramu i od kuće do kuće nastavili bez prestanka učiti i objavljivati dobru vijest o Kristu Isusu” (NS). Da, oni su propovijedali od kuće do kuće. Jednako postupaju Božji svjedoci novog vremena, koji su također primili njegov duh, jer ga slušaju i govore: “Jehova je naš vladar!”
Kako ćeš odgovoriti?
◻ Koji je nalog, kojeg je Isus dao svojim sljedbenicima, trebao biti ispunjen u prošlosti, a to mora i danas biti?
◻ Što se dogodilo na Pentekost 33. n. e.?
◻ Kada i kako je Petar upotrijebio prvi duhovni ključ koji mu je dao Isus?
◻ Što učimo iz iskustva Ananije i Safire?
◻ Koje su mjerilo za sve Jehovine svjedoke postavili apostoli kad im je zapovijeđeno da više ne propovijedaju?