“Jehovina je riječ sve više rasla”

1, 2. Koji je zadatak Isus dao svojim učenicima, i što je sve bilo uključeno u njega?

JEDNO od najzanimljivijih biblijskih proročanstava nalazi se u Djelima apostolskim 1:8. Kratko prije svog uzlaska na nebo Isus je svojim vjernim sljedbenicima rekao: ‘Primit ćete silu kad sveti duh dođe na vas, i bit ćete mi svjedoci do najudaljenijeg dijela zemlje.’ Kakav li je to bio golem pothvat!

² Toj je nekolicini učenika dobiveni zadatak da objavljuju Božju riječ diljem Zemlje sigurno izgledao težak. Razmisli što je sve bilo uključeno u njega. Morali su pomagati ljudima da razumiju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14). Svjedočenje za Isusa značilo je i to da njegova snažna učenja trebaju prenositi drugima i objašnjavati njegovu ulogu u Jehovinom naumu. Nadalje, to se djelo sastojalo od činjenja učenika i njihovog krštavanja. A sve se to trebalo obavljati diljem svijeta! (Matej 28:19, 20).

 3. Što je Isus zajamčio svojim sljedbenicima, i kako su oni reagirali na povjereno im djelo?

³ Međutim, Isus je svojim sljedbenicima zajamčio da će sveti duh biti uz njih dok budu obavljali to povjereno im djelo. Zbog toga su rani Isusovi učenici, usprkos veličini zadatka te upornim i snažnim naporima protivnika da ih ušutkaju, uspješno izvršili ono što im je Isus zapovjedio. O tome svjedoče povijesne činjenice, koje se ne može osporiti.

 4. Kako se Božja ljubav očitovala u zapovijedi o propovijedanju drugima i njihovom poučavanju?

⁴ Svijetom raširena kampanja propovijedanja i poučavanja bila je izraz Božje ljubavi prema osobama koje ga još nisu bile upoznale. Ona im je omogućila da se približe Jehovi i zadobiju oproštenje grijehâ (Djela apostolska 26:18). Zapovijed o propovijedanju i poučavanju odražavala je Božju ljubav i prema onima koji su prenosili tu poruku, jer im je dala priliku da dokažu svoju odanost Jehovi i pokažu svoju ljubav prema drugim ljudima (Matej 22:37-39). Apostol Pavao toliko je cijenio kršćansku službu da ju je nazvao “blago” (2. Korinćanima 4:7).

 5. (a) Gdje se nalazi najpouzdaniji zapis o ranim kršćanima, i koje se širenje tamo opisuje? (b) Zašto je knjiga Djela apostolska značajna za današnje Božje sluge?

⁵ Najpouzdaniji povijesni zapis o propovijedanju ranih kršćana nalazi se u nadahnutoj knjizi Djela apostolska, koju je napisao učenik Luka. U njoj se govori o zadivljujućem i brzom širenju. To širenje spoznaje iz Božje Riječi podsjeća nas na Psalam 147:15, gdje stoji: “[Jehova] šalje govor svoj na zemlju, brzo teče riječ njegova.” Izvještaj o ranim kršćanima kojima je sveti duh davao snagu za nas je danas kako uzbudljiv tako i veoma značajan. Jehovini svjedoci sudjeluju u istom djelu propovijedanja i činjenja učenika, samo u mnogo većem omjeru. I mi se suočavamo sa sličnim problemima s kojima su se suočavali kršćani u prvom stoljeću. Dok budemo razmatrali kako je Jehova blagoslivljao rane kršćane i davao im snagu, naša će vjera u njegovu podršku biti ojačana.

 6. Koji se izraz koji govori o rastu tri puta pojavljuje u knjizi Djela apostolska, i na što se odnosi?

⁶ Jedan od načina na koje možemo provjeriti ispunjenje Djela apostolskih 1:8 je razmatranje izraza “Jehovina je riječ sve više rasla”, izraza koji se, s neznatnim razlikama, u Bibliji pojavljuje samo tri puta i to svaki put u knjizi Djela apostolska (Djela apostolska 6:7; 12:24; 19:20). “Jehovina riječ” ili “Božja riječ” u ovim se recima odnosi na dobru vijest — uzbudljivu poruku istine koja dolazi od Boga, živu, snažnu poruku koja je mijenjala živote onih koji su je prihvatili (Hebrejima 4:12).

 7. S čime se povezuje rast Božje riječi u Djelima apostolskim 6:7, i što se dogodilo na dan Pentekosta 33. n. e.?

⁷ Rast Božje riječi prvi se put spominje u Djelima apostolskim 6:7. Tamo čitamo: “Tako je Božja riječ sve više rasla, i broj učenika u Jeruzalemu veoma se umnožavao; i veliko mnoštvo svećenika postalo je poslušno vjeri.” U ovom retku rast se povezuje s porastom broja učenika. Ranije, na dan Pentekosta 33. n. e., Božji sveti duh izliven je na oko 120 učenika sakupljenih u jednoj gornjoj sobi. Apostol Petar tom je prilikom održao pobuđujuć govor i od onih koji su ga slušali oko 3 000 osoba tog je dana postalo vjernicima. Sigurno je nastao velik metež kad je tisuće ljudi krenulo do jednog ili više jezerca u Jeruzalemu i njegovoj okolici da bi se krstili u ime Isusa, čovjeka koji je nekih 50 dana ranije bio pribijen na stup poput zločinca (Djela apostolska 2:41).

 8. Kako je broj učenika rastao u godinama nakon Pentekosta 33. n. e.?

⁸ To je, dakako, bio tek početak. Stalni napori židovskih vjerskih vođa da zaustave djelo propovijedanja bili su uzaludni. Na njihovu žalost, “Jehova (...) je [učenicima] svakodnevno pridruživao one koji su bivali spašeni” (Djela apostolska 2:47). Uskoro je ‘broj ljudi dostigao oko pet tisuća’. Nakon toga, “stalno su im se pridruživali vjernici u Gospodinu, mnoštva kako muškaraca tako i žena” (Djela apostolska 4:4; 5:14). O tome što je bilo kasnije, čitamo: “Skupština [je] po cijeloj Judeji i Galileji i Samariji ušla u razdoblje mira, izgrađujući se; i dok je hodila u strahu Jehovinom i u utjesi svetog duha, stalno je rasla” (Djela apostolska 9:31). Godinama kasnije, vjerojatno oko 58. n. e., spominju se mnoge ‘tisuće vjernika’ (Djela apostolska 21:20). Dotada je bilo i mnogo ne-židovskih vjernika.

 9. Kako bi opisao rane kršćane?

⁹ Taj brojčani rast uglavnom je uslijedio zbog obraćenja ljudi. Religija je bila nova — ali zahtijevala je revnu aktivnost. Učenici nipošto nisu bili pasivni članovi crkve, već u potpunosti odani Jehovi i njegovoj Riječi, a neki su istinu upoznali od onih koje se okrutno progonilo (Djela apostolska 16:23, 26-33). Osobe koje su prihvatile kršćanstvo učinile su to na temelju promišljene odluke i u skladu sa svojom savjesti (Rimljanima 12:1). Bile su poučene Božjim putevima; istina im je ispunjavala um i srce (Hebrejima 8:10, 11). Bile su spremne umrijeti za ono u što su vjerovale (Djela apostolska 7:51-60).

10. Koju su odgovornost rani kršćani prihvatili, i koja sličnost postoji s današnjim vremenom?

¹⁰ Osobe koje su prihvatile kršćansko učenje shvatile su da imaju odgovornost prenositi istinu drugima. Direktna posljedica toga bio je daljnji brojčani rast. Jedan je bibličar rekao: “Prenošenje vjere nije se smatralo povlasticom izuzetno revnih ili službeno imenovanih evangelizatora. Svaki član crkve imao je isključivo pravo i dužnost da evangelizira. (...) [Propovijedanje] je bilo spontana reakcija svih pripadnika kršćanske zajednice i to je od samog početka dalo ogroman poticaj tom pokretu.” Osim toga, napisao je: “Evangeliziranje je bilo sama žila kucavica ranih kršćana.” Isto je i s današnjim pravim kršćanima.

11. Koji se rast opisuje u Djelima apostolskim 12:24, i kako je do njega došlo?

¹¹ Rast Božje riječi drugi se put spominje u Djelima apostolskim 12:24: “Jehovina je riječ sve više rasla i širila se.” U ovom je retku taj izraz povezan sa širenjem u geografskom smislu. Unatoč protivljenju državnih vlasti, djelo je nastavilo napredovati. Sveti duh prvo je bio izliven u Jeruzalemu, a otamo se riječ brzo širila. Zbog progonstva u Jeruzalemu učenici su se raspršili po područjima širom Judeje i Samarije. Do čega je to dovelo? “Oni koji su se raspršili prolazili su tim krajevima objavljujući riječ dobre vijesti” (Djela apostolska 8:1, 4). Filip je dobio uputu da svjedoči jednom čovjeku koji je, nakon što se krstio, tu poruku prenio u Etiopiju (Djela apostolska 8:26-28, 38, 39). Istina se ubrzo ukorijenila u Lidi, ravnici Šaronu i Jopi (Djela apostolska 9:35, 42). Kasnije je apostol Pavao proputovao tisuće kilometara po moru i kopnu, osnivajući skupštine diljem mnogih zemalja Sredozemlja. Apostol Petar otišao je u Babilon (1. Petrova 5:13). Trideset godina nakon što je na Pentekost izliven sveti duh, Pavao je napisao da se dobra vijest “propovijedala u svem stvorenju koje je pod nebom”, što se vjerojatno odnosi na tada poznati svijet (Kološanima 1:23).

12. Kako su protivnici kršćanstva priznali širenje Božje riječi u geografskom smislu?

¹² Čak su i protivnici kršćanstva priznali da se Božja riječ ukorijenila diljem Rimskog Carstva. Naprimjer, Djela apostolska 17:6 kažu da su protivnici u Solunu, koji je u sjevernoj Grčkoj, povikali: “Ovi ljudi koji su izokrenuli cijelu nastanjenu zemlju sada su i ovdje.” Osim toga, na početku drugog stoljeća Plinije Mlađi poslao je iz Bitinije rimskom caru Trajanu pismo u vezi s kršćanstvom. On se žalio: “Nije ograničeno samo na gradove, već je svoj štetni utjecaj proširilo na susjedna sela i područja.”

13. U kom je pogledu širenje u geografskom smislu bilo dokaz Božje ljubavi prema čovječanstvu?

¹³ To širenje u geografskom smislu bilo je izraz Jehovine duboke ljubavi prema otkupljenom čovječanstvu. Kad je Petar vidio da je sveti duh djelovao na Kornelija, koji je bio ne-Židov, rekao je: “Sada zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35). Da, dobra vijest bila je i ostala poruka za sve narode, a širenje Božje riječi u geografskom smislu dalo je narodima priliku da se odazovu na Božju ljubav, bez obzira na to gdje se nalaze. U ovom 21. stoljeću riječ Božja proširila se do doslovno svih dijelova Zemlje.

14. Koji je rast opisan u Djelima apostolskim 19:20, i kako se Božja riječ pokazala moćnom?

¹⁴ Rast Božje riječi treći se put spominje u Djelima apostolskim 19:20: “Tako je Jehovina riječ na moćan način sve više rasla i prevladavala.” Izvorna grčka riječ koja je prevedena s ‘prevladavati’ prenosi misao o “naprezanju snage”. Prethodni reci kažu da su mnogi u Efezu postali vjernici, a mnogi koji su se bavili magijom spalili su svoje knjige pred svima. Tako je Božja riječ nadjačala lažna vjerska učenja. Dobra vijest savladala je i druge prepreke, kao što je progonstvo. Ništa je nije moglo zaustaviti. I u tome postoji velika sličnost s pravim kršćanstvom u našem vremenu.

15. (a) Što je jedan biblijski povjesničar napisao o ranim kršćanima? (b) Koga su učenici smatrali zaslužnim za svoj uspjeh?

¹⁵ Apostoli i drugi rani kršćani objavljivali su Božju riječ s revnošću. O njima je jedan biblijski povjesničar rekao: “Kad ljudi imaju želju da govore o svom Gospodinu, čine to na sve moguće načine. Doista, više nas impresionira motivacija tih muškaraca i žena nego njihove metode.” Pa ipak, ti su rani kršćani shvatili da uspjeh u njihovoj službi ne ovisi isključivo o njihovim naporima. Zadatak da izvrše to djelo dobili su od Boga, a Bog im je i pomagao u tome. Duhovni rast dolazi od Boga. Apostol Pavao priznao je to u svom pismu skupštini u Korintu. Napisao je: “Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali Bog je davao da raste; jer mi smo Božji suradnici” (1. Korinćanima 3:6, 9).

16. Iz čega je vidljivo da je sveti duh davao snagu učenicima da govore s odvažnošću?

¹⁶ Prisjeti se da je Isus obećao svojim učenicima da će sveti duh igrati određenu ulogu u širenju Božje riječi i da će im davati snagu u djelu propovijedanja (Djela apostolska 1:8). Na koji način? Nedugo nakon što je na Pentekost duh bio izliven na učenike, Petar i Ivan bili su pozvani da govore pred židovskim Sanhedrinom, vrhovnim sudom u zemlji, čiji su suci bili odgovorni za pogubljenje Isusa Krista. Jesu li apostoli drhtali od straha pred tom uglednom i neprijateljski nastrojenom grupom ljudi? Ni u kom slučaju! Sveti duh dao je snagu Petru i Ivanu da govore s takvom odvažnošću da su se njihovi protivnici začudili i “prepoznali su ih kao one koji su bili s Isusom” (Djela apostolska 4:8, 13). Pomogao je i Stjepanu da hrabro svjedoči Sanhedrinu (Djela apostolska 6:12; 7:55, 56). Ranije je sveti duh potaknuo učenike da s odvažnošću propovijedaju. Luka izvještava: “Kad su se usrdno pomolili, potreslo se mjesto na kojem su bili skupljeni; i svi su se ispunili svetim duhom te su s odvažnošću govorili Božju riječ” (Djela apostolska 4:31).

17. Na koje je još načine sveti duh pomagao učenicima u njihovoj službi?

¹⁷ Putem svog moćnog svetog duha Jehova je zajedno s uskrsnulim Isusom vodio djelo propovijedanja (Ivan 14:28; 15:26). Kad je duh bio izliven na Kornelija, njegove rođake i prisne prijatelje, apostol Petar shvatio je da neobrezani ne-Židovi mogu ispunjavati preduvjete za krštenje u ime Isusa Krista (Djela apostolska 10:24, 44-48). Kasnije je sveti duh igrao ključnu ulogu kad je trebalo imenovati Barnabu i Savla (apostola Pavla) za misionarsku aktivnost i dati im upute kamo da idu, a kamo ne (Djela apostolska 13:2, 4; 16:6, 7). Vodio je donošenje odluka apostola i starješina u Jeruzalemu (Djela apostolska 15:23, 28, 29). Vodio je i imenovanje nadglednika u kršćanskoj skupštini (Djela apostolska 20:28).

18. Na koje su načine rani kršćani pokazivali ljubav?

¹⁸ Pored toga, djelovanje svetog duha bilo je vidljivo na samim kršćanima, koji su odražavali bogougodna svojstva, kao što je ljubav (Galaćanima 5:22, 23). Ljubav je motivirala učenike da sve međusobno dijele. Naprimjer, nakon Pentekosta 33. n. e. osnovali su zajednički fond kako bi se udovoljilo fizičkim potrebama učenika u Jeruzalemu. Biblijski izvještaj kaže: “Nitko među njima nije bio u oskudici; jer svi koji su posjedovali polja ili kuće prodavali su ih te iznos dobiven prodajom donosili i stavljali pred noge apostolima. Zatim se dijelilo svakome koliko mu je trebalo” (Djela apostolska 4:34, 35). Takvu ljubav nisu pokazivali samo prema suvjernicima već i prema drugima, kako prenošenjem dobre vijesti tako i ostalim dobrim djelima (Djela apostolska 28:8, 9). Isus je rekao da će se njegove sljedbenike prepoznati po samopožrtvovnoj ljubavi (Ivan 13:34, 35). Ljubav je, sasvim sigurno, kao bitno svojstvo privlačila ljude k Bogu i doprinijela porastu u prvom stoljeću, baš kao što je to i danas slučaj (Matej 5:14, 16).

19. (a) Na koja se tri načina Jehovina riječ širila u prvom stoljeću? (b) Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

¹⁹ Izraz “sveti duh” u knjizi Djela apostolska ukupno se pojavljuje 41 put. Širenje pravog kršćanstva u prvom stoljeću nedvojbeno je bilo usko povezano sa snagom i vodstvom svetog duha. Broj učenika je rastao, riječ Božja se posvuda širila te je nadjačala religije i filozofije tog vremena. Postoji paralela između porasta u prvom stoljeću i današnjeg djelovanja Jehovinih svjedoka. U sljedećem članku razmatrat ćemo jednako upečatljivo širenje Božje riječi u suvremeno doba.