Aristarh — lojalni suradnik
MEĐU mnogim pouzdanim suradnicima apostola Pavla bio je i Aristarh. Čega se sjetiš kad čuješ to ime? Da li se uopće ičega sjetiš? Da li bi mogao reći koju je ulogu igrao u ispunjenju rane kršćanske povijesti? Iako Aristarh možda nije jedan od biblijskih likova koji su nam jako poznati, on je ipak bio uključen u nekoliko epizoda ispripovijedanih u Kršćanskim grčkim pismima.
Tko je onda bio Aristarh? Kakav je odnos imao s Pavlom? Zašto se može reći da je Aristarh bio lojalan suradnik? I kakvu mi pouku možemo izvući kad razmotrimo njegov primjer?
Aristarhovo dramatično pojavljivanje u izvještaju knjige Djela apostolskih zbiva se usred vike i konfuzije histerične svjetine u gradu Efezu (Djela apostolska 19:23-40, St). Pravljenje srebrnih svetišta lažnog božanstva Artemide bio je unosan posao za Demetrija i druge efeške srebrnare. Stoga, kad je Pavlova propovjednička kampanja u gradu uzrokovala da znatan broj ljudi napusti nečisto obožavanje te božice, Demetrije je nahuškao druge obrtnike. Rekao im je da Pavlovo propovijedanje ne predstavlja samo prijetnju njihovoj financijskoj sigurnosti nego i da stvara mogućnost da obožavanje Artemide dođe svom kraju.
Budući da nije mogla pronaći Pavla, razdražena svjetina nasilu je odvukla u kazalište njegove suradnike Aristarha i Gaja. Budući da su njih dvojica bili u znatnoj opasnosti, prijatelji su zamolili Pavla da se “ne pojavljuje u kazalištu”.
Zamisli sebe u toj situaciji. Oko dva sata histerična svjetina neprestano je vikala: “Velika je efeška Artemida!” Biti prepušten na milost i nemilost tog fanatičnog mnoštva, a da nisu imali ni mogućnost govoriti u svoju obranu, sigurno je bila uistinu zastrašujuća kušnja za Aristarha i Gaja. Sigurno su se pitali hoće li preživjeti. Srećom, ostali su živi. Zaista živopisan Lukin izvještaj naveo je neke izučavatelje da pretpostave da je koristio svjedočanstva očevidaca, možda svjedočanstva samog Aristarha i Gaja.
Na kraju je gradski tajnik umirio metež. Sigurno su Aristarh i Gaj osjetili ogromno olakšanje kad su ga čuli kako nepristrano potvrđuje njihovu nedužnost i zatim vidjeli kako se buka oko njih stišava.
Kako bi se ti osjećao nakon sličnog iskustva? Da li bi zaključio da biti misionarski suradnik Pavla nije služba za tebe, da je to preopasno i da bi ti bilo bolje kad bi potražio mirniji život? Aristarh nije mislio tako! Budući da je bio iz Soluna, vjerojatno je već bio svjestan opasnosti koje donosi objavljivanje dobre vijesti. Kada je, samo nekoliko godine ranije, Pavao propovijedao u njegovom gradu, i tamo je izbila pobuna (Djela apostolska 17:1-9; 20:4). Aristarh je lojalno ostao uz Pavla.
Iz Grčke u Jeruzalem
Nekoliko mjeseci nakon pobune srebrnara, Pavao je bio u Grčkoj i trebao je otploviti u Siriju na putu do Jeruzalema kad “[mu] stadoše (...) Židovi raditi o glavi” (Djela apostolska 20:2, 3). Koga nalazimo s Pavlom u tim pogibeljnim okolnostima? Aristarha!
Ta je nova prijetnja dovela do toga da su Pavao, Aristarh i njihovi suradnici promijenili planove, tako da su prvo putovali preko Makedonije, a onda u dionicama uzduž obale Male Azije, prije nego što su konačno krenuli za Feniciju u Patari (Djela apostolska 20:4, 5, 13-15; 21:1-3). Očito je svrha ovog putovanja bila odnijeti priloge kršćana iz Makedonije i Ahaje braći u Jeruzalemu kojoj je bila potrebna pomoć (Djela apostolska 24:17; Rimljanima 15:25, 26). Veliki broj njih je putovao zajedno, možda zato što su im razne skupštine povjerile tu odgovornost. Bez sumnje je tako velika grupa jamčila i veću sigurnost.
Aristarh je imao veliku prednost pratiti Pavla iz Grčke do Jeruzalema. Međutim, njihovo sljedeće putovanje odvelo ih je iz Judeje pa sve do Rima.
Putovanje u Rim
Ovaj put okolnosti su bile potpuno drugačije. Pavao je bio u zatvoru u Cezareji dvije godine, uložio je priziv cezaru, pa je trebao biti poslan u Rim u lancima (Djela apostolska 24:27; 25:11, 12). Pokušaj zamisliti kako su se Pavlovi suradnici osjećali. Putovanje iz Cezareje u Rim bit će dugo i naporno u emocionalnom pogledu s nepredvidivim ishodom. Tko bi mogao ići s njim da mu pruži podršku i pomoć? Dva su čovjeka izabrana ili su se dobrovoljno stavila na raspolaganje. Bili su to Aristarh i Luka, pisac Djela apostolskih (Djela apostolska 27:1, 2).
Kako su se Luka i Aristarh mogli ukrcati na isti brod na prvom dijelu putovanja u Rim? Povjesničar Giuseppe Ricciotti pretpostavlja: “Ova su se dvojica ukrcala kao putnici u privatnom aranžmanu (...) ili su, još vjerojatnije, primljeni ljubaznošću centuriona koji se pretvarao da smatra kako su oni Pavlovi robovi, budući da je zakon dozvoljavao da rimskim građanima pomažu dva roba.” Kako li je Pavao sigurno bio ohrabren njihovom prisutnošću i hrabrenjem!
Luka i Aristarh pokazali su svoju ljubav prema Pavlu po cijenu osobnog gubitka i rizika. Ustvari, doživjeli su situaciju u kojoj im je život bio u opasnosti kad su se, zajedno sa svojim zarobljenim suradnikom, nasukali na otok Maltu (Djela apostolska 27:13-28:1).
Pavlov ‘drug u sužanjstvu’
Kad je Pavao napisao svoja pisma Kološanima i Filemonu 1-25 n. e., Aristarh i Luka su još uvijek bili zajedno s njim u Rimu. Aristarh i Epafra označeni su kao Pavlovi ‘drugovi u sužanjstvu’ (Kološanima 4:10, 14, St; Filemonu 23). Dakle, očito je Aristarh neko vrijeme dijelio s Pavlom zatvorske okove.
Iako je Pavao bio najmanje dvije godine zatvorenik u Rimu, bilo mu je dopušteno da pod stražom živi u svojoj kući koju je unajmio, gdje je mogao objavljivati dobru vijest posjetiocima (Djela apostolska 28:16, 30). Tada su se Aristarh, Epafra, Luka i drugi brinuli o Pavlovim potrebama, pomažući mu i podupirući ga.
“Jačajuća pomoć”
Kakvu si predodžbu stekao nakon što si razmotrio različite epizode iz nadahnutog biblijskog izvještaja u kojima se pojavljuje Aristarh? Prema piscu W. D. Thomasu, Aristarh se “ističe kao čovjek koji se mogao suočiti s protivljenjem i svladati ga s neuzdrmanom vjerom i nesmanjenom odlučnošću da služi. Ističe se kao čovjek koji je ljubio Boga, ne samo u dobro vrijeme kada je sunce sjalo s plavog neba nego i kroz ruganje i oluju.”
Pavao kaže da su mu Aristarh i drugi bili “jačajuća pomoć” (grčki, paregoría), to jest, izvor utjehe (Kološanima 4:10, 11, NW). Stoga je, tješeći i hrabreći Pavla, Aristarh bio pravi suradnik u vrijeme nevolje. Biti u društvu apostola i imati njegovo prijateljstvo u razdoblju od nekoliko godina sigurno je bilo iskustvo koje ga je uvelike ispunilo i duhovno obogatilo.
Mi se možda nećemo naći u okolnostima koje su jednako toliko dramatične kao one koje je proživio Aristarh. Pa ipak, slična lojalnost Kristovoj duhovnoj braći i Jehovinoj organizaciji danas je neophodna za sve koji se nalaze u kršćanskoj skupštini. (Usporedi Mateja 25:34-40.) Vjerojatno će, prije ili kasnije, suobožavatelji koje poznajemo doživjeti nevolju ili tjeskobu, možda zbog gubitka voljene osobe, bolesti ili drugih kušnji. Podupirući ih i pružajući im pomoć, utjehu i ohrabrenje, možemo pronaći radost i pokazati se kao lojalni suradnici. (Usporedi Priče Salamunove 17:17; Djela apostolska 20:35.)