Prilozi koji usrećuju srce
U OKVIRENOM prostoru dolje nalaze se dva tipična pisma kakvim se koriste svećenici kršćanstva da bi iznudili novac. Da li ona zvuče privlačno? Jedva! Međutim, novac je danas potreban na mnogo načina kao pomoć za unapređivanje obožavanja kojeg Bog odobrava. Pa, kako kršćanska organizacija pribavlja novac koji je potreban da bi se vršila Božja volja?
Odgovor se može naći tako da se ispita običaj kršćanske skupštine prvog stoljeća i riječi njenog osnivača Isusa Krista. “Dajte, pa će vam se davati”, svjetuje Isus u Luki 6:38, ST. “Dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” Kako je prijemljivo zvučala ta ilustracija u ušima onih koji su tada slušali Isusa. Njihova istočnjačka odjeća imala je ušivene džepove u kojima su držali stvari. Riječ “skut”, ili doslovno “njedra” (grčki, kol’pos), odnosi se na šupljinu dobivenu presavijanjem odjeće iznad pojasa u koju su prodavači istresli izmjerenu i kupljenu robu.
Koliko bi trgovaca najprije zbilo i streslo robu kako bi što više stalo u tu šupljinu na kupčevoj odjeci, čak toliko da bude preobilno? Teško da bi to netko učinio. Kršćanima će, međutim, zbog njihovog darežljivog prinošenja djela samilosti drugima kojima je to potrebno, biti to velikodušno i u milosrđu uzvraćeno. Onakvom mjerom kakvom mjerimo u svojim postupcima prema drugima, bili oni velikodušni ili škrti, bit će nama mjereno kad budemo za uzvrat želi, ne samo od ljudi, nego što je još važnije, od Jehove Boga. (Usporedi 2. Korinćanima 9:6; Galaćanima 6:7.)
Isus je svojim obilnim prinošenjem sebe i svojih sposobnosti doživio djelovanje ovog načela. On je bio oličenje darežljivosti. Revno i nesebično propovijedao je dobru vijest o Božjem Kraljevstvu siromašnima. On nije naplaćivao svoje usluge niti je očekivao da za njih primi neku plaću. No, ipak nikad nije bio u oskudici. Ljudi su ga velikodušno, dobrovoljno podupirali u njegovoj službi (Luka 7:22; 8:1-3).
Isusovo davanje nadahnulo je i druge — Šimuna, Petra, Jakova, Ivana i ostale apostole — da pokažu sličnu velikodušnost time što su sve dali za službu (Luka 5:10, 11; 9:1-6). Ta vrsta priloga i danas donosi iste rezultate. Jehovini svjedoci daju svoje vrijeme, energiju i sredstva da bi drugima pružili mogućnost da čuju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Dok pokazuju velikodušnost time što propovijedaju, to im se vraća tako što su još mnogi potaknuti da pokažu velikodušnost sudjelujući s njima u širenju te dobre vijesti (Priče Salamunove 11:25).
No, postoji još nešto uz propovijedanje što raduje srce. Novčani prilozi s ispravnim poticajem i ispravnim razlozima također su dio pravog obožavanja (2. Korinćanima 9:9-14). Kako su to radili kršćani prvog stoljeća?
Kako su to radili prvi kršćani
Od prvog dana kad je rođena kršćanska skupština godine 33. n. e., 3000 novoobraćenih i novokrštenih sudjelovalo je u ‘zajedničkom životu, lomljenju kruha i molitvama’. Iz kojeg razloga? Da bi im bilo moguće sačuvati svoju tek izniklu vjeru tako da ostanu ‘postojani u apostolskoj nauci’ (Djela apostolska 2:41, 42, ST).
Židovi i prozeliti došli su u Jeruzalem planirajući da ostanu samo za praznik Duhova. Ali, oni koji su postali kršćani željeli su ostati duže i naučiti više kako bi ojačali svoju novu vjeru. Time je stvoren problem prehrane i prenoćišta. Neki od posjetilaca nisu imali sa sobom dovoljno novaca, dok su drugi imali višak. Tako je došlo do privremenog ulaganja i raspoređivanja materijalnih stvari onima kojima je bilo potrebno (Djela 2:43-47).
Kako je organizirana njihova prehrana i smještaj? Apostoli su djelovali kao vodeće tijelo i upravljali sa sakupljanjem i raspoređivanjem priloga. Tako prve slike kršćanske skupštine pokazuju da njeni članovi nisu smatrali materijalne stvari svojim vlasništvom, nego nečim što se može iskoristiti za dobrobit čitave skupštine (Djela 2:44, 4:32). Uz to, “svi posjednici zemljišta i kuća bi to prodavali te novac od prodanih stvari donosili i stavljali pred noge apostolima. Tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama” (Djela apostolska 4:34, 35, ST).
Prodaja posjeda i zajedničko dijeljenje svega bilo je strogo dobrovoljno. Nitko nije bio obavezan prodati ili pokloniti nešto; isto tako, time se nije unapređivalo siromaštvo. Nije bila namjera to da bogatiji članovi rasprodaju svu svoju imovinu i tako postanu siromašni, nego su iz samilosti prema suvjernicima pod okolnostima koje su vladale u to vrijeme oni prodavali i priložili sav prihod od toga da bi omogućili ono što je potrebno za unapređenje interesa Kraljevstva. (Usporedi 2. Korinćanima 8:12-15.)
Slično tome, i danas pojedinci poklanjaju svoju imovinu Udruženju Kule stražare ili ostavljaju oporuke na ime te organizacije i tako vodećem tijelu Jehovinih svjedoka stavljaju na raspolaganje sredstva za korištenje tamo gdje je potreba najveća. Svo to davanje pomaže u širenju duhovnog svjetla, kao što je to bio slučaj i o Duhovima. Sve je to potpuno dobrovoljno.
Ključ je u redovitosti
Oko 20 godina nakon Duhova 33. g. n. e. apostol Pavao podsjeća korintsku skupštinu na potrebu za određenim prilozima. “Što se tiče skupljanja milostinje za svete, kako sam odredio crkvama (skupštinama, NS) u Galaciji, tako i vi činite!” piše on. Zatim daje jedan savjet: “Neka svakoga prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice (u svom vlastitom domu, NS) stavi na stranu ono što mogne uštedjeti, da se ne sabire kad uspijem doći. Čim stignem tamo, poslat ću zajedno s preporukama one koje vi pronađete dostojnima da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem.” Odlučivanje o tome koliko će se dati izgleda da je uključivalo čitavu obitelj, bili oni bogati ili siromašni, jer se ono donosilo u njihovom “vlastitom domu” (1. Korinćanima 16:1-3, ST).
Pavlova preporuka u vezi načina davanja priloga može se primijeniti i na današnje članove skupštine. Kako? Ključ je u redovitosti. Ako tvoja skupština mora plaćati mjesečnu najamninu ili troškove održavanja na vašem mjestu sastajanja ili u Kraljevskoj dvorani, bit će potrebni “prilozi, ne toliko količina koliko redovito stavljanje na stranu svakog tjedna ili mjeseca za interese Kraljevstva”, kako piše podružnica u Peruu. Sviđa li ti se ovakva zamisao? Čak se i djecu može naučiti da cijene redovitost u davanju priloga kao dio svog obožavanja.
Dakle, kad se prilozi daju s ispravnim poticajem i s ispravnim razlogom oni raduju srca i Boga i ljudi. Kako kaže 2. Korinćanima 9:7, ST: “Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer ‘Bog ljubi vesela darivaoca’.”
[Okvir na stranici 27]
Metode kojima se koristi kršćanstvo
(“Gospodin mi je rekao da vam napišem ovo pismo ... Ne bih vam pisao ovakvo pismo ni za što na svijetu da mi Bog nije rekao da vam napišem ovo pismo i da vam kažem da ćete primiti blagoslove kakve nikad niste primili ako mi pošaljete 20 dolara da mi pomognete” (Pismo jednog kanadskog svećenika s potpisom “Vaš sluga i Sudionik”).
“Otvorite ovo Sveto ulje pomazanja (nemojte proliti ni kapi). Isus je u ovom ulju vjere. Načinite njime križić na svom čelu, zatim s vjerom pođite sami u svoju sobu i uzmite sav novac koji imate i načinite križić na svakoj novčanici da bi Bog riješio vaše novčane probleme i da umnoži vaš novac kao u Luki 6:38 ... Kad pomažete novac koji imate ovim svetim uljem pomazanja, pomažite svaku novčanicu koju imate. Načinite križić na svakoj novčanici, a zatim na najvećoj novčanici koju imate, bilo to 20, 10 ili 5 dolara, načinite križić uljem pomazanja i pošaljite je za Božje djelo” (Pismo jednog “presvijetlog” iz SAD s potpisom “Prorok Božji za 30 godina”).
[Okvir na stranici 29]
Kako neki doprinose djelu kraljevstva
◆ POKLONI: Pokloni u novcu mogu se poslati direktno na Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 25 Columbia Heights, Brooklyn, New York 11201, ili na mjesnu podružnicu tog Udruženja (Zajednicu Jehovinih svjedoka). Može se pokloniti i imovina. Uz takve priloge treba poslati i kratko pismo s naznakom da je to poklon.
◆ UVJETNO DARIVANJE: Novac, dionice, obveznice i imovina može se dati Udruženju Kule stražare s tim da se u slučaju potrebe može vratiti darivatelju. Ovom se metodom izbjegavaju troškovi i nesigurnost dokazivanja pravovaljanosti oporuke, a u isto vrijeme se zasigurava da u slučaju smrti ta imovina pripadne Udruženju.
◆ OSIGURANJE: Udruženje Kule stražare može se imenovati kao korisnik police životnog osiguranja. Bankovne ušteđevine se također mogu povjeriti Udruženju. U oba slučaja Udruženje treba biti o tome obaviješteno.
◆ OPORUKE: Imovina i novac se može oporučno ostaviti Udruženju Kule stražare putem zakonski provedene oporuke. Jedan primjerak iste treba poslati Udruženju, odnosno Kršćanskoj vjerskoj zajednici Jehovinih svjedoka.
Dodatne informacije ili savjeti u vezi ovih pitanja mogu se dobiti ako se piše na izdavača ovog časopisa.