Jakov je cijenio duhovne vrijednosti

JAKOVU je život bio pun problema i nevolja. Zbog ubilačke mržnje brata blizanca Jakov je morao bježati da spasi goli život. Umjesto da dobije ženu koju voli, prijevarom je prvo uvučen u brak s jednom drugom ženom da bi na kraju imao četiri žene i mnoštvo problema (1. Mojsijeva 30:1-13). Dvadeset je godina radio za čovjeka koji ga je iskorištavao. Rvao se s anđelom i pritom zadobio trajnu ozljedu. Kći mu je silovana, a sinovi izvršili pokolj. Plakao je kad je na tragičan način izgubio najmilijeg sina i najdražu ženu. A kad se pod stare dane morao iseliti iz svoje zemlje da izbjegne glad, rekao je: “Malo je dana života mojega i zli su bili” (1. Mojsijeva 47:9). No unatoč svemu Jakov je bio duhovan čovjek koji se pouzdao u Boga. Je li njegova vjera bila uzaludna? Što možemo naučiti razmatrajući tek neke situacije u kojima se Jakov našao?

Pravi uzrok neslaganja s bratom ležao je u tome što je Jakov cijenio duhovno bogatstvo, dok ga je Ezav prezirao. Jakova je zanimao zavjet koji je Bog sklopio s Abrahamom te je odlučio skrbiti se za od Boga izabranu obitelj nasljednika obećanja. Jehova je zato ‘ljubio Jakova’. Jakov je bio “čovjek neporočan”, odnosno besprijekoran. Za razliku od njega, Ezav je tako malo mario za svoje duhovno nasljeđe da ga je prodao Jakovu za nešto hrane. Kada je Jakov, uz Božje odobravanje, tražio svoje pravo prvorodstva i dobio blagoslov koji je u početku bio namijenjen njegovom bratu, Ezava je obuzeo bijes i želja za osvetom. Jakov je tada ostavio za sobom sve što je volio, no ono što je slijedilo nesumnjivo je samo dodalo soli na ranu (Malahija 1:2, 3; 1. Mojsijeva 25:27-34, NS; 27:1-45).

Bog je u snu pokazao Jakovu anđele koji su se penjali i spuštali po ljestvama, ili kamenim stepenicama, koje su vodile sa zemlje na nebo te mu je rekao da će štititi njega i njegovo sjeme. “Svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u sjemenu tvojem. I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš, i dovešću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim što ti rekoh” (1. Mojsijeva 28:10-15).

Kako ohrabrujuće! Jehova je potvrdio da će obećanja dana Abrahamu i Izaku duhovno obogatiti Jakovljevu obitelj. Jakov je vidio da anđeli mogu služiti onima koji imaju Božje odobravanje te mu je zajamčena Božja zaštita. Zahvalan za to, Jakov se zavjetovao na vjernost Jehovi (1. Mojsijeva 28:16-22).

Jakov nipošto nije Ezavu oteo njegovo nasljeđe. Prije nego što su dječaci rođeni, Jehova je rekao: “Stariji će služiti mlađemu” (1. Mojsijeva 25:23, St). ‘Zar ne bi bilo lakše da je Bog prouzročio da se Jakov rodi prvi?’ mogao bi netko pitati. Ono što je slijedilo kasnije uči nas važnim istinama. Bog ne čuva blagoslove za one koji misle da imaju pravo na njih, već pokazuje dobrotu koju se ničim ne može zaslužiti onima koje on izabere. Tako je pravo prvorodstva pripalo Jakovu, a ne njegovom starijem bratu koji to pravo nije cijenio. Slično tome, budući da je židovski narod u cjelini pokazao isti stav kao i Ezav, na njihovo je mjesto izabran duhovni Izrael (Rimljanima 9:6-16, 24). Do dobrog odnosa s Jehovom nikada se ne dolazi preko nasljedstva koje se dobiva bez truda, čak i kad netko potječe iz bogobojazne obitelji ili sredine. Svi koji žele Božji blagoslov moraju se truditi da budu po njegovoj volji i istinski cijeniti duhovne stvari.

Kad je došao u Padan-Aram tražiti ženu među svojim rođacima, Jakov je kod bunara sreo svoju rođakinju Rahelu, Labanovu kćer, i pomaknuo s njega težak kamen kako bi napojio njeno stado.a Rahela je brzo otrčala kući da najavi Jakovljev dolazak, a Laban je zatim pohitao njemu u susret. Ako je Laban u mislima imao blago koje je jednom ranijom prilikom Abrahamov sluga dao njegovoj obitelji, onda se razočarao jer je Jakov došao praznih ruku. No Laban je u njemu očito vidio marljivog radnika kojeg bi mogao iskoristiti (1. Mojsijeva 28:1-5; 29:1-14).

Jakov je ispričao što mu se dogodilo. Ne znamo da li je Jakov spomenuo lukavstvo kojim je zadobio pravo prvorodstva, no nakon što je čuo “sve ovo”, Laban je rekao: “Ta ti si kost moja i tijelo moje.” Jedan je učenjak rekao da bi ovaj izraz mogao biti srdačan poziv kojim se Jakovu htjelo reći da može ostati ili znak da krvno srodstvo obavezuje Labana da Jakova stavi pod svoju zaštitu. No što god da je to značilo, Laban je uskoro počeo razmišljati kako da iskoristi svog nećaka.

Laban je pokrenuo ono što će narednih 20 godina biti uzrok napetosti u cijeloj obitelji. ‘Zar badava da mi služiš, što si mi rod?’ upitao je Jakova. “Kaži mi što će ti biti plaća?” Premda je Laban izigravao velikodušnog ujaka, on je svoje krvno srodstvo s Jakovom zapravo sveo na poslovnu pogodbu. Budući da je bio zaljubljen u Rahelu, Jakov je odgovorio: “Služiću ti sedam godina za Rahelu, mlađu kćer tvoju” (1. Mojsijeva 29:15-20).

Smatralo se da je par zaručen kada se nevjestinoj obitelji platilo cijenu za nevjestu. Mojsijev je zakon kasnije propisao iznos od 50 srebrnih šekela kao cijenu za djevicu koju je netko zaveo. Učenjak Gordon Wenham vjeruje da je to bila “najveća moguća cijena”, ali i to da je većina darova bila “puno skromnija” (5. Mojsijeva 22:28, 29). Jakov nije imao novca da plati cijenu za nevjestu. On se ponudio da radi za Labana sedam godina. “S obzirom na to da su nadničari u vrijeme drevnog Babilona mjesečno dobivali između pola i jednog šekela” (za sedam godina između 42 i 84 šekela), nastavlja Wenham, “Jakov je Labanu zapravo ponudio vrlo privlačan dar u zamjenu za Rahelinu ruku.” Laban je ponudu smjesta prihvatio (1. Mojsijeva 29:19).

Jakov je toliko volio Rahelu da mu se sedam godina učinilo kao “nekoliko dana”. Kad je sedam godina prošlo, Jakov je došao po mladenku koju je vjerojatno pokrivao veo, i ne sumnjajući da se radi o Labanovoj prijevari. Zamisli kako se šokirao kad je sljedećeg jutra otkrio da nije spavao s Rahelom, već s njenom sestrom Lijom! Jakov je od Labana zahtijevao odgovor: “Što si mi to učinio? ne služim li za Rahelu kod tebe? zašto si me prevario?” Laban mu je nato rekao: “Ne biva u našem mjestu da se uda mlađa prije starije. Navrši tjedan dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih” (1. Mojsijeva 29:20-27). Bespomoćan i uhvaćen u zamku, Jakov nije mogao ništa drugo nego prihvatiti ove uvjete kako bi dobio Rahelu.

Za razliku od prvih sedam, sljedeće su godine bile gorke. Kako bi Jakov samo mogao prijeći preko podle Labanove prijevare? A kakvu je ispriku imala Lija, suučesnik u toj podvali? Naravno, Labana ni najmanje nije brinulo to što je Liji i Raheli priredio mnogo problema u budućnosti. On se brinuo samo za svoje interese. Pored ogorčenosti pojavila se i ljubomora budući da je Lija rodila četiri sina jednog za drugim, dok Rahela nije mogla imati djece. Budući da je očajnički željela djecu, Rahela je svojoj služavki dala da joj rađa djecu, a i Lija je kao njena suparnica učinila isto. Tako je Jakov dobio 4 žene, 12 djece i štošta drugo, samo ne sretnu obitelj. No Jehova je od Jakova stvarao veliki narod (1. Mojsijeva 29:28–30:24).

Iako je doživljavao nevolje, Jakov je vidio da je Bog s njim, kao što je i obećao. I Laban je to uvidio jer je imao malo životinja kad je Jakov tek došao, ali ih je kasnije imao vrlo mnogo zato što se njegov nećak brinuo o njima. Laban nije htio da Jakov ode i zato mu je ponudio da sam odredi što će mu biti plaća za daljnju službu. Jakov je nato zatražio životinje iz Labanovih stada koje su se po boji razlikovale od većine životinja u stadu. Smatra se da su u toj regiji ovce bile uglavnom bijele boje, a koze crne ili tamnosmeđe, dok ih je samo mali broj bio šaren. Misleći kako će dobro proći, Laban se brzo složio i odmah sve životinje sa šarama smjestio podalje tako da se ne pomiješaju sa stadima koja je čuvao Jakov. Očito je smatrao da Jakov neće mnogo dobiti ovim ugovorom — pogotovo ne petinu svih jarića i janjadi u stadu, što je u ono doba bila uobičajena plaća pastirima. No Laban se prevario jer nije uzeo u obzir da Jakova podupire Jehova (1. Mojsijeva 30:25-36).

Uz Božju pomoć Jakov je uzgojio zdrave i jake životinje koje su na sebi imale šare (1. Mojsijeva 30:37-42). No ipak, Jakov je imao krive predodžbe o uzgoju stoke. “Gledajući to sa znanstvene strane, takvi rezultati mogli su se postići uzastopnim križanjem (...) životinja koje nisu imale nikakve šare, ali su nosile recesivni gen odgovoran za pjegavost”, objašnjava učenjak Nahum Sarna te dodaje da su “takve životinje poznate po (...) svojoj hibridnoj snazi”.

Nakon što je vidio rezultate, Laban je pokušavao izmijeniti dogovor o tome kakvu bi stoku njegov nećak trebao dobiti — prugastu, pjegavu ili šarenu. On je ponovo tražio svoju korist, no bez obzira na to koliko Laban mijenjao pogodbu, Jehova se pobrinuo da Jakov uvijek napreduje. Laban je jedino mogao škrgutati zubima. Jakov je ubrzo stekao veliko bogatstvo, mnogo stoke, slugu, deva i magaraca — ne zbog svoje domišljatosti, već zato što je Jehova bio s njim. Kasnije je Raheli i Liji objasnio: “Otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti (...). Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni.” Jehova je ujedno ohrabrio Jakova rekavši mu da zna sve Labanove postupke i da nema razloga za brigu. “Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor!” rekao mu je Bog (1. Mojsijeva 31:1-13; 32:9).

Nakon što je konačno napustio dvoličnog Labana, Jakov se zaputio prema svom zavičaju. Iako je prošlo 20 godina, on se još uvijek bojao Ezava, naročito kad je čuo da mu se približava s četiristo svojih ljudi. Što sada? Kao osoba koja je uvijek duhovna i koja se uzda u Boga, Jakov je pokazao vjeru. On se molio, priznajući da nije vrijedan Jehovine velikodušnosti i pozivao se na Božje obećanje da će njega i njegovu obitelj zaštititi od Ezavove ruke (1. Mojsijeva 32:2-12).

Nakon toga desilo se nešto neočekivano. Jedan stranac, zapravo anđeo, rvao se s Jakovom tijekom noći te mu je jednim dodirom iščašio kuk. No Jakov nije htio pustiti anđela dok ga ovaj nije najprije blagoslovio. Prorok Ozej kasnije je rekao da je Jakov ‘plakao i molio ga’ (Ozej 12:2-4; 1. Mojsijeva 32:24-29). Jakov je znao da su prijašnji dolasci anđela bili povezani s ispunjenjem abrahamskog saveza preko njegovog sjemena. Stoga se naprezao i energično rvao, te tako dobio blagoslov. Tada mu je Bog promijenio ime u Izrael, što znači “onaj koji se bori (ustraje u borbi) s Bogom”, ili “Bog se bori”.

Rvanje s anđelom i ponovni susret s Ezavom nisu bile jedine teškoće koje je Jakov trebao prevladati. No događaji koje se ovdje razmatralo dovoljni su da prikažu kakav je čovjek bio. I dok Ezav nije htio za svoje pravo prvorodstva potrpjeti ni malu glad, Jakov se cijeloga života borio za blagoslove i čak se rvao s anđelom. Kao što je Bog i obećao, Jakov je dobio njegovo vodstvo i zaštitu te je postao ocem velikog naroda i Mesijin predak (Matej 1:2, 16).

Jesi li spreman naprezati se, da tako kažemo, boriti se za Jehovinu naklonost? Za one koji žele činiti Božju volju život je danas pun problema i izazova, a donositi prave odluke ponekad je vrlo teško. Međutim, Jakovljev dobar primjer snažan nam je poticaj da zadržimo nadu u nagradu koju nam je Jehova pripremio.