Služiti kao glasnici božanskog mira
“Kako su krasne na gorama noge onoga (...) koji oglašuje mir” (IZAIJA 52:7).
1, 2. (a) Koja se dobra vijest treba objaviti kako je to pretkazano u Izaiji 52:7? (b) Što su značile Izaijine proročanske riječi u slučaju drevnog Izraela?
IMA jedna dobra vijest koju treba objavljivati! To je vijest o miru — pravom miru. To je poruka o spasenju koje je povezano s Kraljevstvom Božjim. U davno je doba prorok Izaija pisao o njoj, a ono što je napisao sačuvano je u našu korist u Izaiji 52:7, gdje čitamo: “Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro [“dobru vijest o nečem boljem”, NW], oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj caruje!”
2 Jehova je nadahnuo svog proroka Izaiju da zabilježi tu poruku u korist drevnog Izraela i u korist nas koji danas živimo. Što znače te riječi? U vrijeme kad je Izaija napisao te riječi, Asirci su možda već odveli u izgnanstvo sjeverno kraljevstvo Izrael. Kasnije su u izgnanstvo u Babilon bili odvedeni i stanovnici Jude, južnog kraljevstva. To su bili dani tjeskobe i meteža u naciji, jer narod nije bio poslušan Jehovi i zato nije bio u miru s Bogom. Njihovo je grešno vladanje, kako im je Jehova rekao, prouzročilo razdor između njih i njihovog Boga (Izaija 42:24; 59:2-4). No Jehova je preko Izaije pretkazao da će u predviđeno vrijeme vrata Babilona biti širom otvorena. Božji će narod dobiti slobodu da se vrati u svoju domovinu da bi tamo obnovio Jehovin hram. Sion će biti obnovljen i obožavanje pravog Boga ponovno će se vršiti u Jeruzalemu (Izaija 44:28; 52:1, 2).
3. Kako se može reći da je obećanje o obnovi za Izrael ujedno i proročanstvo o miru?
3 Ovo obećanje o oslobođenju bilo je i proročanstvo o miru. Ponovno naseljavanje zemlje koju je Jehova dao Izraelcima bilo bi dokaz Božjeg milosrđa i njihovog kajanja. Time bi se pokazalo da su u miru s Bogom (Izaija 14:1; 48:17, 18).
“Bog tvoj caruje!”
4. (a) U kom se smislu 537. pr. n. e. moglo reći da je ‘Jehova carovao’? (b) Kako je Jehova vješto vodio stvari u korist svog naroda u kasnijim godinama?
4 Kad je Jehova 537. pr. n. e. izvršio to oslobođenje, s pravom se moglo objaviti Sionu: “Bog tvoj caruje!” Istina, Jehova je ‘Kralj vječnosti’ (Otkrivenje 15:3, NW). No oslobađajući tom prilikom svoj narod, on je svoju suverenost izrazio na jedan nov način. Time je na upečatljiv način demonstrirao superiornost svoje moći nad dotad najmoćnijim ljudskim carstvom (Jeremija 51:56, 57). Kao rezultat djelovanja Jehovinog duha, osujećene su druge zavjere protiv njegovog naroda (Estera 9:24, 25). Jehova je više puta intervenirao na razne načine da bi medo-perzijske kraljeve naveo na suradnju u izvršavanju njegove suverene volje (Zaharija 4:6). Zadivljujući događaji tih dana zabilježeni su u našu korist u biblijskim knjigama Ezdre, Nehemije, Estere, Ageja i Zaharije. Kako samo jačamo svoju vjeru proučavajući te izvještaje!
5. Na koje se značajne događaje ukazuje u Izaiji 52:13–53:12?
5 Ipak, ono što se odigralo 537. pr. n. e. i nakon toga, bilo je samo početak. Neposredno nakon proročanstva o obnovi u 52. poglavlju, Izaija je pisao o dolasku Mesije (Izaija 52:13–53:12). Posredstvom Isusa Krista, koji je dokazao da je Mesija, Jehova će poslati poruku o oslobođenju i miru koji su još značajniji od onog što se zbilo 537. pr. n. e.
Jehovin najveći glasnik mira
6. Tko je Jehovin najveći glasnik mira, i koji je zadatak primi jenio na sebe?
6 Isus Krist je Jehovin najveći glasnik mira. On je Riječ Božja, osobni Govornik samog Jehove (Ivan 1:14). Shodno tome, Isus je nedugo nakon što se krstio u Jordanu ustao u sinagogi u Nazaretu i iz 61. poglavlja Izaije glasno pročitao povjereni mu zadatak. Taj je zadatak jasno dao do znanja da je, između ostalog, bio poslan da propovijeda da će biti ‘otpuštanje zarobljenih’, da će ‘slijepi progledati’ te da ljudi imaju mogućnost postati ugodni Jehovi. No, Isus nije samo objavljivao poruku mira. Bog ga je poslao i da postavi temelj trajnom miru (Luka 4:16-21).
7. Što proizlazi iz mira s Bogom a što je moguće postići posredstvom Isusa Krista?
7 U vrijeme Isusovog rođenja, pastirima u blizini Betlehema ukazali su se anđeli koji su hvalili Boga i govorili: “Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, medju ljudima dobra volja [“mir među ljudima dobre volje”, “NW”] (Luka 2:8, 13, 14). Da, mir će uživati oni kojima je Bog pokazao dobru volju jer su iskazali vjeru u pripremu koju je načinio posredstvom svog Sina. Što je to trebalo značiti? To je trebalo značiti da ljudi, premda su rođeni u grijehu, mogu zadobiti čist položaj pred Bogom, priznat odnos s njim (Rimljanima 5:1). Mogu uživati unutarnje spokojstvo, mir, koji nije moguće postići ni na koji drugi način. U Božje određeno vrijeme uslijedit će oslobođenje od svih posljedica grijeha naslijeđenog od Adama, uključujući i bolest i smrt. Ljudi više neće biti slijepi, gluhi ni hromi. Zauvijek će biti otklonjene slabosti koje frustriraju i bolni duševni poremećaji. Bit će moguće zauvijek se radovati životu u savršenstvu (Izaija 33:24; Matej 9:35; Ivan 3:16).
8. Kome se nudi božanski mir?
8 Kome se nudi božanski mir? Svima koji iskazuju vjeru u Isusa Krista. Apostol Pavao je napisao da je ‘bila volja očeva da kroz Krista pomiri sve sa sobom, uspostavljajući mir krvlju križa [“mučeničkog stupa”, NW] njegova’. Apostol je dodao da će to pomirenje uključivati i ono što je “na nebu” — to jest one koji će biti sunasljednici s Kristom na nebu. Uključivat će i ono što je “na zemlji” — to jest one koji će dobiti divnu mogućnost da vječno žive na Zemlji kad na njoj budu vladali svi rajski uvjeti (Kološanima 1:19, 20). Budući da su se okoristili vrijednošću Isusove žrtve i da su od srca poslušni Bogu, svi takvi mogu uživati srdačno prijateljstvo s Bogom. (Usporedi Jakova 2:22, 23.)
9. (a) Na koje druge odnose utječe mir s Bogom? (b) Koji je autoritet Jehova prenio na svog Sina kako bi svuda uspostavio trajni mir?
9 Kako je samo važan takav mir s Bogom! Ako nema mira s Bogom, ne može biti trajnog niti pravog mira ni u kojem drugom odnosu. Mir s Jehovom temelj je za pravi mir na Zemlji (Izaija 57:19-21). Isus Krist je osobito podesan da bude Knez Mira (Izaija 9:6). Njemu, kroz koga se ljudi mogu pomiriti s Bogom, Jehova je povjerio i vladarski autoritet (Danijel 7:13, 14). A što se tiče rezultatâ Isusovog kneževskog vladanja nad čovječanstvom, Jehova obećava: ‘Bez kraja će rasti mir’ (Izaija 9:7; Psalam 72:7).
10. Kako je Isus pružio primjer u objavljivanju Božje poruke mira?
10 Božju poruku mira treba cijelo čovječanstvo. Isus je osobno pružio revan primjer u propovijedanju te poruke. Činio je to na području hrama u Jeruzalemu, na obronku gore, idući putem, Samarićanki na bunaru i u domovima ljudi. Gdje god je bilo ljudi, Isus je stvarao prilike za propovijedanje o miru i o Kraljevstvu Božjem (Matej 4:18, 19; 5:1, 2; 9:9; 26:55; Marko 6:34; Luka 19:1-10; Ivan 4:5-26).
Poučeni hoditi Kristovim stopama
11. Za koje je djelo Isus poučavao svoje učenike?
11 Isus je poučavao svoje učenike da propovijedaju Božju poruku mira. Oni su bili svjesni da, isto kao što je Isus bio Jehovin “svjedok vjerni i istiniti”, i oni imaju odgovornost da svjedoče (Otkrivenje 3:14; Izaija 43:10-12). Oni su Krista smatrali svojim Vođom.
12. Kako je Pavao pokazao važnost propovjedničke aktivnosti?
12 Apostol Pavao je raspravljao o važnosti propovijedanja, rekavši: “Pismo govori: koji ga god vjeruje ne će se postidjeti [“razočarati”, St].” To znači da se nitko tko iskazuje vjeru u Isusa Krista kao Jehovinog Glavnog Posrednika spasenja neće razočarati. I nitko neće biti odbačen zbog svog etničkog porijekla, jer Pavao je dodao: “Nema razlike medju Židovom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. Jer koji god prizove ime Gospodinovo spašće se” (Rimljanima 10:11-13). Ali kako će ljudi saznati za tu mogućnost?
13. Što je bilo potrebno da bi ljudi čuli dobru vijest, i kako su se kršćani prvog stoljeća odazvali na tu potrebu?
13 Pavao se osvrnuo na tu potrebu za propovjednicima tako što je postavio pitanja o kojima bi trebao razmisliti svaki Jehovin sluga. Apostol je pitao: “Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika? A kako će propovijedati ako ne budu poslani?” (Rimljanima 10:14, 15). Povijesni zapisi o ranom kršćanstvu rječito su svjedočanstvo da su se muškarci i žene, mladi i stari, odazvali na primjer koji su pružali Krist i njegovi apostoli. Oni su postali revni objavitelji dobre vijesti. Oponašajući Isusa, propovijedali su ljudima gdje god su ih našli. Ne želeći nikoga zaobići, vršili su svoju službu i na javnim mjestima i od kuće do kuće (Djela apostolska 17:17; 20:20).
14. Kako se pokazalo istinitim da su “noge” onih koji su objavljivali dobru vijest bile “krasne”?
14 Naravno, nije svatko ljubazno primao kršćanske propovjednike. No ipak, riječi koje je Pavao citirao iz Izaije 52:7 pokazale su se istinitima. Postavivši pitanje: “Kako će propovijedati ako ne budu poslani?” dodao je: “Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh (...) koji donose glas za dobro [“dobru vijest o dobrim stvarima”, NW]!” Većina nas ne misli da ima krasne ili ljupke noge. Pa što onda to znači? To su noge koje obično nose osobu dok odlazi propovijedati drugima. Te noge zapravo predstavljaju osobu. A možemo biti sigurni da su mnogima koji su čuli dobru vijest od apostolâ i od drugih učenika Isusa Krista iz prvog stoljeća ti rani kršćani doista bili divan prizor (Djela apostolska 16:13-15). A što je još važnije, oni su bili dragocjeni u Božjim očima.
15, 16. (a) Kako su rani kršćani pokazali da su uistinu bili glasnici mira? (b) Što nam može pomoći da obavljamo našu službu onako kako su to činili kršćani prvog stoljeća?
15 Isusovi su sljedbenici imali poruku mira, i oni su je prenosili na miroljubiv način. Isus je svoje učenike uputio: “U koju god kuću udjete najprije govorite: mir kući ovoj. I ako dakle bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se k vama” (Luka 10:5, 6). Šalóm, odnosno “mir”, tradicionalan je židovski pozdrav. No Isusove su upute uključivale mnogo više od toga. Budući da su bili “poslani mjesto Kr[i]sta”, njegovi su pomazani učenici poticali ljude: “Pomirite se s Bogom” (2. Korinćanima 5:20). U skladu s Isusovim uputama, oni su ljudima govorili o Božjem Kraljevstvu i o tome što ono može značiti za njih kao pojedince. Oni koji su ih slušali primili su blagoslov; oni koji su odbacili poruku tu su priliku propustili.
16 Jehovini svjedoci danas svoju službu obavljaju na isti način. Dobra vijest koju nose ljudima nije njihova; ona pripada Onome koji ih je poslao. Njihov je zadatak da je prenesu. Ako je ljudi prihvate, svrstavaju se u red onih koji će primiti divne blagoslove. Ako je odbace, odbacuju mir s Jehovom Bogom i njegovim Sinom Isusom Kristom (Luka 10:16).
Miroljubivi u nemirnom svijetu
17. Kako se trebamo ponašati čak i kad se suočimo s ljudima koji nas vrijeđaju, i zašto?
17 Kakva god bila reakcija ljudi, važno je da Jehovini sluge zadrže na umu da su glasnici božanskog mira. Ljudi iz svijeta znaju se upuštati u žučne rasprave i davati oduška gnjevu tako što iznose zajedljive primjedbe ili izvikuju pogrdne riječi onima koji ih iritiraju. Možda su i neki od nas to činili u prošlosti. No ako smo obukli novu osobnost i više nismo dio svijeta, nećemo oponašati njihove načine postupanja (Efežanima 4:23, 24, 31; Jakov 1:19, 20). Bez obzira na to kako drugi reagiraju, mi ćemo primjenjivati sljedeći savjet: “Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima” (Rimljanima 12:18).
18. Kako trebamo reagirati kad su državni službenici grubi prema nama, i zašto?
18 Naša bi nas služba ponekad mogla dovesti i pred državne službenike. Pozivajući se na svoj autoritet, mogu od nas ‘zatražiti’ da im objasnimo zašto činimo neke stvari ili zašto ne sudjelujemo u nekim posebnim aktivnostima. Možda žele znati zašto propovijedamo poruku koju prenosimo — poruku koja raskrinkava krivu religiju i koja govori o kraju sadašnjeg sustava stvari. Naše poštovanje prema primjeru koji nam je dao Krist potaknut će nas da pokazujemo blagost i duboko poštovanje (1. Petrova 2:23; 3:15, 16a). Često je slučaj da su takvi službenici pod pritiskom svećenstva ili možda svojih nadređenih. Ako im odgovorimo blago, možemo im pomoći da shvate kako naša aktivnost nije prijetnja za njih niti ugrožava mir u društvu. Takav odgovor podržava duh poštovanja, suradnje i mira u onima koji ga prihvaćaju (Titu 3:1, 2).
19. U kojim aktivnostima Jehovini svjedoci nikada ne sudjeluju?
19 Jehovini svjedoci su širom svijeta poznati kao ljudi koji se ne miješaju u svjetske sukobe. Oni se ne upliću u svjetske rasne, religijske ili političke sukobe (Ivan 17:14). S obzirom na to da nas Božja Riječ upućuje ‘da se pokoravamo vlastima’, mi čak i ne razmišljamo o tome da se uključimo u neki čin građanske neposlušnosti, kojim bi se protestiralo protiv državne politike (Rimljanima 13:1). Jehovini svjedoci se nikada ne priključuju nijednom pokretu koji djeluje na svrgavanju vlasti. Imajući u vidu mjerila koja je Jehova postavio za svoje kršćanske sluge, nezamislivo je da bi sudjelovali u bilo kom obliku krvoprolića ili nasilja! Pravi kršćani nisu od onih koji o miru samo govore; oni i žive u skladu s onim što propovijedaju.
20. Kakvu je sliku o sebi stvorio Babilon Veliki što se tiče mira?
20 Za razliku od pravih kršćana, oni koji predstavljaju religijske organizacije nazovikršćanstva nisu se pokazali glasnicima mira. Religije Babilona Velikog — kako crkve kršćanstva tako i ne-kršćanske religije — odobravale su, podupirale i zapravo predvodile ratove država. Također su huškale na proganjanje, čak i na ubijanje, vjernih Jehovinih slugu. Zato Otkrivenje 18:24 u vezi s Babilonom Velikim izjavljuje: “U njemu se nadje krv proročka i svetijeh, i sviju koji su pobijeni na zemlji.”
21. Kako reagiraju mnogi ljudi iskrena srca kada vide razliku između ponašanja Jehovinog naroda i onih koji ispovijedaju krivu religiju?
21 Za razliku od religija nazovikršćanstva i ostalog dijela Babilona Velikog, prava religija predstavlja pozitivnu, ujedinjavajuću snagu. Svojim je pravim sljedbenicima Isus Krist rekao: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35). To je ljubav koja nadilazi državne, socijalne, ekonomske i rasne granice, koje sada dijele ostatak čovječanstva. Primijetivši to, milijuni ljudi širom svijeta govore Jehovinim pomazanim slugama: “Idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama” (Zaharija 8:23).
22. Kako trebamo gledati na djelo svjedočenja koje još treba obaviti?
22 Kao Jehovin narod, jako se radujemo onome što je postignuto, ali naš posao još nije gotov. Nakon što posije sjeme i uzgoji svoje usjeve, poljoprivrednik ne prestaje s poslom. On nastavlja raditi, osobito na vrhuncu žetvenog razdoblja. Žetva zahtijeva trajne, intenzivne napore. A upravo se sada odvija žetva obožavateljâ pravog Boga veća nego ikad prije. Ovo je vrijeme za radovanje (Izaija 9:3). Istina, nailazimo na protivljenje i ravnodušnost. Možda se pojedinačno borimo s ozbiljnom bolešću, teškim prilikama u obitelji ili s ekonomskim teškoćama. No naša nas ljubav prema Jehovi potiče da istrajemo. Poruka koju nam je Bog povjerio jest poruka koju ljudi trebaju čuti. To je poruka mira. Da, to je poruka koju je i sam Isus propovijedao — dobra vijest o Kraljevstvu Božjem.
Kako bi odgovorio?
◻ Kako se Izaija 52:7 ispunio na drevnom Izraelu?
◻ Kako se Isus pokazao najvećim glasnikom mira?
◻ Kako je apostol Pavao povezao Izaiju 52:7 s djelom koje obavljaju kršćani?
◻ Što se u naše vrijeme zahtijeva da bi netko bio glasnik mira?
[Slike na stranici 13]
Jehovini svjedoci su, poput Isusa, glasnici božanskog mira
[Slike na stranici 15]
Jehovini svjedoci ostaju miroljubivi bez obzira na to kako ljudi reagirali na poruku o Kraljevstvu