Ne dajte mjesta đavolu!
“Neka Sunce ne zađe nad vašom srdžbom! I ne dajite mjesta đavolu” (EFEŽANIMA 4:26, 27, ST).
1. Kako opisuje Petar đavola, ali koje nam jamstvo daje apostol u vezi naše zaštite?
PODMUKLA divlja zvijer vreba iz zasjede. U sebi ima nezasitnu želju da proguta kršćane. Petar opominje: “Budite trijezni i bdijte; vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere. Oduprite mu se, čvrsti u vjeri ... Kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, Bog izvor svakovrsne milosti ... će vas učvrstiti i utvrditi” (1. Petrova 5:8-10, ST).
2. a) Koje nas okolnosti čine prijemljivima za sotonske napade? b) Zašto ne može onaj tko postane žrtvom otpada za to kriviti nikoga drugoga? c) Koja je Judina slabost otvorila đavolu put da ga navede na izdaju Jsusa?
2 Možemo biti sigurnima da đavo i njegovi pomagači, kako demoni tako i ljudi nastoje iskoristiti svaku nagrizajuću sumnju kao i naše ozbiljne osobne slabosti, te svako popuštanje odnosno slabljenje vjere. Ali, Jehovina Riječ nam jamči da nas đavo neće ‘progutati’ ako zauzmemo odlučan stav protiv njega (Jakov 4:7). Primjerice, nitko ne postaje žrtvom otpada zato, jer se to jednostavno nije dalo izbjeći. Nitko nije unaprijed određen da napusti vjeru. U tome igraju ulogu poticaji srca. Ivan je na primjer rekao za neke: “Od nas su izišli, ali nisu bili naše vrste” (1. Ivanova 2:19, NS). No, to se dogodilo ili zato, jer su otpadništvo sami izabrali, ili su već došli u Jehovinu organizaciju s krivim poticajem. Juda Iskariot je imao dobro srce kad je bio pozvan postati jednim od 12 Isusovih apostola, ali je đavo iskoristio Judinu sklonost/slabost — pohlepu. Još prije noći u kojoj je Isus bio izdan “već bijaše đavao nadahnuo Judu Iskariotskoga da ga izda” (Ivan 13:2, ST).
3. Koji činioci mogu utjecati na nekoga da postane žrtvom otpada?
3 Netko se okreće zlu jer dopušta da njegovu volju i način razmišljanja oblikuju vlastita sebična razmišljanja, njegovi ciljevi i požude, zatim druženje s prijateljima i okolina. Pavao je govorio o nekima koji su ‘jedanput prosvijetljeni i koji su okusili nebeski dar, pa ipak otpali’ (Jevrejima 6:4-6). Ako nismo stalno na oprezu, đavao bi mogao svojom lukavom propagandom učiniti naše srce prijemljivim za otpadničke misli. No, kako đavao utvrđuje u praksi, je li netko možda prikladan da postane žrtvom otpadništva?
4. Što bi se moglo dogodili ako naginjemo ogorčenju, mržnji ili zanovijetanju?
4 Sotona obično pazi na to, naginje li netko ogorčenju, mržnji ili zanovijetanju. Takovi osjećaji mogu postati toliko jakima da jedva preostaje još mjesta za ljubav i zahvalnost. Možda se kod nekoga neriješeni problem širi poput čira, tako da postaje nezadovoljnim (ljutim) smatrajući to opravdanjem, da izostaje sa kršćanskih sastanaka. Ako se ljuti duže vrijeme on daje ‘mjesta đavolu’ (Efežanima 4:27, ST). Onaj tko se radi toga uzbuđuje, gleda više na ljudske slabosti brata, umjesto da mu oprosti “sedamdeset i sedam puta”. Osim toga, okolnosti u kojima se iskušava njegova vjera ne smatra prilikom da usavrši svoje kršćanske osobine (Matej 18:22). Ako ogorčeni kršćanin koji se nalazi u takvom duševnom stanju sretne nekoga, koji mu sugerira kako Jehovina organizacija ugnjetava i ograničava, ili pak nekoga tko čak zastupa krivo gledište obzirom na neke bitne nauke, tada bi njegovo srce moglo postati prijemljivim za te neutemeljene tvrdje. Koliko li je stoga važno ne dozvoliti da se razvije ogorčenost i mržnja! Ne dozvoli da Sunce zađe nad tvojim razdražljivim raspoloženjem. Umjesto toga, trudi se razvijati ljubav.
5. a) Kako može ponos ili mržnja zbog dobivenog ukora postati vučjom jamom? b) Kako nam poniznost pomaže ostati jakima u vjeri?
5 Na koja druga stanja srca i duha gleda đavo? Tu je na primjer ponos, oholost ili stajalište da se nekome ne priznaju uloga vođe, koja mu po njegovom mišljenju pripada. Sve su to vučje jame, kojima se koristi đavao (Rimljanima 12:3). Budeš li možda kada dobio savjet ili čak bio ukoren radi određenog neispravnog načina postupanja ili stajališta, to bi za đavola mogao biti idealan trenutak da te navede na pitanje, pripadaš li ti uopće pravoj organizaciji. Stoga, ostani ponizan. Zadovolji se time da se ponašaš kao “neznatniji”. Ne dozvoli da te ponos ili osjećaj oholosti navede na kolebanje, nego ostani jak u vjeri (Luka 9:48; 1. Petrova 5:9).
6, 7. a) Koji oblik pojave nestrpljivosti zna đavo brzo iskoristiti? b) Što mora raditi netko kome nedostaje mudrosti?
6 Ima još nešto što đavao koristi, a to je nestrpljivost. Ponekad mislimo kako bi trebalo nešto izmijeniti; želimo da to uslijedi brzo i bezuvjetno. “Problem treba odmah riješiti ili ja odlazim. Sada moram dobiti odgovor na pitanje ili neću više surađivati. Harmagedon i novi sustav već godinama ‘stoje pred vratima’. Umoran sam zbog odgađanja”. Možeš biti siguran da đavao samo čeka na to da na takvo tlo posije sjeme nestrpljivosti, sumnje i odbijanja. Tu je potrebno pokazati ustrajnost i vjeru (Jevrejima 10:36, 39).
7 Jakov je rekao: “A dopusti da postojanost usavrši svoje djelo, kako biste bili potpuni i zdravi u svim odnosima i da vam ne bi ništa manjkalo. Dakle, ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka traži od Boga, jer on daje svima velikodušno i bez prigovora, i dat će mu je. Ali, neka moli neprekidno s vjerom, ne sumnjajući ništa, jer tko sumnja sličan je morskom valu, kojeg vjetar goni i tjera naokolo. Stvarno takav čovjek neka niti ne misli da će bilo što primiti od Jehove; jer je neodlučan i nepostojan na svim putovima svojim” (Jakov 1:4-8, NS). Ne dozvoli da te đavao učini kandidatom za otpad, zato jer sumnjaš u Božja obećanja! Budi strpljiv, budi zahvalan. Čekaj na Jehovu (Psalam 42:5).
8. Kako naginjanje na pobunu protiv autoriteta otvara đavolu put da pokrene nekoga na prestupanje biblijskih ograničenja?
8 Koja još druga sredstva koristi đavao da bi nas odvukao? Nije li on oduvijek pokušavao izazvati pobunu i navesti Jehovine sluge da postanu kritički raspoloženi prema onima koji preuzimaju vodstvo među njima? “Starješine to jednostavno ne razumiju. Oni previše kritiziraju, previše traže”, mogli bi neki reći. Drugi idu još dalje, tvrdeći kako Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka ili ostala odgovorna braća zadiru u slobodu savjesti, ili u “pravo” pojedinaca da tumače Bibliju. No, sjeti se Josipovih poniznih riječi: “Zar tumačenje ne spada na Boga?” (1. Mojsijeva 40:8, ST). Nije li Isus prorekao da će u posljednjim danima jednoj organizaciji pomazanika, naime “vjernom i razboritom robu”, biti povjereno da brine za duhovnu hranu u pravo vrijeme? (Matej 24:45-47). Čuvaj se osoba, koje traže steći priznanje za svoja vlastita, drugačija mišljenja. Također se čuvaj osoba koje žele ukinuti sva ograničenja ili obećavaju slobodu, tvrdeći da su Jehovini svjedoci robovi! Petar je rekao za krive učitelje slijedeće: “Obećavaju im slobodu, a sami robuju propasti, jer pobijeđeni robuje pobjedniku” (2. Petrova 2:1, 19, ST).
9. Kakvo je obično stajalište osoba koje kritiziraju one koji preuzimaju vodstvo?
9 Iz kojeg razloga takovi obično kritiziraju Zajednicu ili braću koja imaju vodstvo? Nije li često slučaj da se osjećaju pogođenima određenom primjenom nekog biblijskog teksta? Umjesto da se upravljaju prema zdravoj nauci i vodstvu, oni žele da se organizacija promijeni. Predočimo to kroz nekoliko primjera:
10. Kako može ustrajnost u ekstremnim navikama oblačenja dovesti do toga da se ‘dade mjesta đavolu’?
10 Neki brat možda ustraje u svom ne običnom načinu odijevanja. Starješine mogu na temelju toga steći dojam da on nije dobar primjer, pa mu ne daju određene prednosti, primjerice, poučavanje s podijuma. On se ljuti, tvrdeći kako mu drugi pokušavaju oteti njegovu kršćansku slobodu. Ali, što stoji iza takvog razmišljanja? Nije li to obično ponos, duh koji teži za neovisnošću ili pak djetinjasti prkos? Iako je to naizgled beznačajna stvar, onaj tko tako razmišlja u opasnosti je da ‘dade mjesta đavolu’. Naprotiv, ljubav i poniznost navest će nas da se oblačimo i ukrašavamo na skroman i prihvatljiv način. Moramo željeti činiti sve u interesu unapređivanja dobre vijesti, a ne da bismo se dopali sami sebi (Rimljanima 15:1, 2; 1. Korinćanima 10:23, 24).
11. Što bi moglo stajati iza sumnje u Jehovinu zapovijed uzdržati se od krvi?
11 Uzmimo jedan drugi primjer. Povremeno se može čuti kako netko sumnja da se biblijska zapovijed ne jesti krv, uistinu odnosi i na transfuziju. Ali, što se krije iza takvog razmišljanja? Nije li to strah — strah da se ne izgubi svoj sadašnji život ili život nekog člana obitelji? Zar je izbljedila nada u uskrsnuće? Vjerni kršćani ne čine kompromis obzirom na Božji zakon, niti ga pokušavaju razvodnjeti. Uzdržavati se od krvi u svrhu hranjenja tijela, jednako je važno kao odustati od bluda i idolopoklonstva, jer se sve to spominje u jednoj te istoj nadahnutoj odluci apostola i starijih muževa Jeruzalema (Djela apostolska 15:19, 20, 28, 29).
12. Zašto ne smijemo dozvoliti da nas nedostojna lojalnost navede na omalovažavanje biblijskog zahtjeva da izbjegavamo druženje s isključenim?
12 Neki koji imaju kritičko stajalište tvrde da je Jehovina organizacija prestroga, jer zabranjuje druženje sa isključenima (2. Ivanova 10, 11). Ali, zašto ti kritičari osjećaju tako? Jesu li to u njihovom slučaju tijesne obiteljske veze, ili pak daju prednost neumjesnoj lojalnosti prema prijatelju ispred lojalnosti prema Jehovi i njegovim mjerilima i zahtjevima? Mislimo također na to da gajenje zajedničkog druženja s isključenim, čak u slučaju da je riječ o rođaku, može dovesti do toga da prestupnik pomisli kako njegov način postupanja i nije tako ozbiljna stvar, što mu može samo naškoditi. Naprotiv, ako mu se uskrati takvo druženje, može se u njemu pojaviti čežnja za onim što je izgubio, kao i želja da to opet povrati natrag. Jehovin je put uvijek najbolji, a nama služi kao zaštita (Priče Salamunove 3:5).
13. Koje stajalište moramo imati prema javnom propovijedanju od kuće do kuće?
13 Zatim ima nekih koji netočno tvrde da propovijedanje od kuće do kuće nije biblijski utemeljeno. No, nije li to zato jer oni već osjećaju nesklonost prema tom važnom djelu, tražeći ispriku da više ne sudjeluju u njemu? Ljubav prema Bogu i bližnjemu treba nas navesti da shvatimo važnost tog životospasavajućeg djela. I u tom je slučaju potrebna ustrajnost. Apostol Pavao je govorio a tome da je i on sam ustrajao u ‘davanju temeljitog svjedočanstva Židovima i Grcima’, poučavajući ih javno i od kuće do kuće (Djela apostolska 20:18-21, NS). Ne trebamo li i mi, umjesto da se žalimo, lojalno slijediti njegov odličan primjer? Sjeti se mnogih tisuća koje se sakupljaju u “jedno stado”, zato jer Jehovin blagoslov počiva na službi od kuće do kuće (Ivan 10:16). Ne zaboravi niti na odlično školovanje, te na jačanje vjere, što sve doživljavamo hodeći od vrata do vrata, kako bismo dostigli ljude s dobrom viješću. (Usporedi Djela apostolska 5:42; 1. Timoteju 4:16.)
14. Kako da reagiramo kad kritičari optužuju Jehovine svjedoke da su lažni proroci?
14 I na kraju da spomenemo što je Zajednica u prošlosti objavila u vezi s kronologijom. Neki protivnici tvrde da su Jehovini svjedoci lažni proroci. Oni kažu kako su bili utvrđeni datumi, ali se nije ništa dogodilo. Opet pitamo, koji je motiv tih kritičara? Promiču li oni budnost na strani Božjeg naroda, ili pak pokušavaju opravdati svoje upadanje u pospanu nedjelotvornost? (1. Solunjanima 5:4-9). Još je važnije pitanje: Što ćeš ti učiniti kad čuješ takvo kritiziranje? Ako netko sumnja da mi živimo u “posljednjim danima” sadašnjeg sustava, ili možda gaji predodžbu kako je Bog toliko milosrdan da sigurno neće prouzročiti smrt tolikih milijuna ljudi u “velikoj nevolji”, tada je već učinio svoje srce prijemljivim za takvu kritiku (2. Timoteju 3:1; Matej 24:21).
15. Što dokazuje da Jehovini svjedoci umjesto da su lažni proroci, vjeruju u Božju Riječ i u njena pouzdana obećanja?
15 Da, Jehovin narod je morao s vremena na vrijeme ispraviti svoja očekivanja. Zbog naše revnosti nadali smo se novom sustavu ranije nego je to bilo predviđeno Jehovinim vremenskim planom. No, mi pokazujemo vjeru u Božju Riječ i u njegova pouzdana obećanja objavljujući drugima njegovu vijest. Osim toga, mi nismo postali krivim prorocima zato što smo morali ispraviti svoje razumijevanje. Niti se radi toga što promijenilo u činjenici da živimo u “posljednjim danima”, te da ćemo uskoro doživjeti “veliku nevolju” koja će otvoriti put u zemaljski raj. Koliko je ludo zastupati gledište da očekivanja koja zahtijevaju određeni ispravak, dovode u pitanje cijelu istinu! Postoje jasni dokazi da se Jehova služi samo jednom organizacijom u kojoj preuzima vodstvo “vjerni i razboriti rob”, te da će se i dalje služiti njome. Mi osjećamo poput Petra, koji je rekao: “Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života” (Ivan 6:68).
16, 17. a) Ukoliko primjena Isusovih riječi iz Mateja 7:15-20 pomaže prepoznati Organizaciju koju Jehova blagosilje? b) Koji su primjerice neki od dobrih plodova koje u svom životu donose pravi Jehovini sluge?
16 Samo u duhovnom raju — među Jehovinim svjedocima — možemo naći samopožrtvovnu ljubav po kojoj će, prema Isusovim riječima — biti poznati njegovi pravi učenici (Ivan 13:34, 35). Krivi su proroci svojim lošim plodovima pokazali tko su oni u stvarnosti. A dobra se drveta, kako je naznačio Isus, poznaju po svojim izvrsnim plodovima (Matej 7:15-20). Kakove li odlične plodove nalazimo u duhovnom raju! Gotovo u svakoj zemlji u toku je začuđujuće množenje. Preko 3 000 000 sretnih podanika Božjeg kraljevstva na cijeloj Zemlji, živi su dokaz da Jehova ima jedan narod na Zemlji.
17 Budući da su Jehovini svjedoci poučeni od Boga, oni u svom životu uistinu donose kršćanske plodove (Izaija 54:13). Samo Jehovini sluge su se u potpunosti odvojili od babilonskog praznovjerja. Samo se njihova organizacija u cijelosti drži onoga što govori Biblija o spolnom nemoralu, pobačaju, pijanstvu, krađi, idolopoklonstvu, rasnoj predrasudi, te ostalim svjetovnim težnjama i postupcima. Jedino oni slušaju zapovijed da se propovijeda dobra vijest o Jehovinom kraljevstvu (Matej 24:14). Božja vlastita Riječ ukazuje nedvojbeno na Jehovine svjedoke kao na organiziran narod kojeg on blagosilje.
18. Kako da se ponašaju Jehovini sluge kad se suoče s naukama otpadnika?
18 Da, svi mi koji se vjerno i lojalno držimo kršćanskog puta uvjereni smo da je Jehovina istina i prije i sada lijepa i zadovoljavajuća — sada još više nego u vrijeme kad smo je prvi puta čuli. Budi stoga u svom srcu čvrsto odlučan da nikada ne dođeš u vezu s otrovom, kojeg bi ti pokušali ponuditi otpadnici. Drži se Jehovine mudre, a ipak izričite zapovijedi da u potpunosti izbjegavaš one koji te žele prevariti i navesti da kreneš putem smrti. Ako ljubimo našega Boga Jehovu svim srcem, svom dušom i svim svojim umom, a bližnjega kao samoga sebe, neće ostati prazno mjesto u koje bi mogle prodrijeti otpadničke misli (Matej 22:37-39). Mi nećemo ‘dati mjesta đavolu’ niti ćemo željeti ogledati se bilo kamo drugdje. Nećemo se zabludnom naukom dati brzo uzdrmati u svojim razumnim mislima‘ (2. Solunjanima 2:1, 2, ST).
19. Što moramo činiti da bi zasigurali ‘nagradu’ vječnog života?
19 Cijenimo uvijek svoju prednost da se nalazimo u Jehovinom duhovnom raju, gdje se radujemo tolikim duhovnim blagoslovima. Mi znamo tko se vjerno drži Riječi vječnoga života. Ostanimo stoga u tijesnoj zajednici s njima, svijesni da su oni naša prava, lojalna braća i sestre u vjeri. Neka bismo i dalje osjećali jednaku radost i zadovoljstvo kao u vrijeme dok smo upoznavali istinu, imajući pouzdanje da ćemo postići veliku nagradu, vječni život u Jehovinom novom sustavu stvari. Pavao je odgovarajuće rekao: “Neka vas nitko ne liši nagrade” (Kološanima 2:18, NS).
Možeš li odgovoriti?
◻ Zašto se može reći da nitko nije unaprijed određen da napusti vjeru?
◻ Kako se u srcu može dati mjesta đavolu kroz mržnju, ponos i nestrpljivost?
◻ Što stoji obično iza kritiziranja savjeta dobivenog od onih koji preuzimaju vodstvo?
◻ Koji odlični plodovi koje donose Jehovini svjedoci, dokazuju da su oni jedina organizacija kojom se Bog služi?
[Slika na stranici 30]
Marljivi i sretni Jehovini sluge ne daju ‘mjesta’ đavolu ili otpadničkim mislima