“Poštujte takve”

“Takvim ljudima dajte priznanje” (1. KORINĆANIMA 16:18, ST).

 1. Koje je ljude apostol Pavao posebno cijenio i što je pisao o jednom od takvih kršćana?

LJUDI koje je apostol Pavao posebno cijenio bile su osobe spremne u neograničenoj se mjeri zalagati za Jehovu i svoju braću. O jednom od takvih suradnika Pavao je pisao: “Primite ga, dakle, u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve, jer se radi Kristova djela našao blizu smrti, izlažući se životnoj pogibli” (Filipljanima 2:29, 30, ST).

 2. Koga smo dužni posebno poštivati i zašto?

² U preko 57 000 skupština Jehovinih svjedoka postoje danas mnogi primjerni kršćanski muževi, koje trebamo posebno cijeniti zbog njihova naporna rada u korist braće. Pavao je s tim u vezi napisao: “Molimo vas, braćo, da poštujete one koji se trude među vama, koji upravljaju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog njihove službe! Živite međusobno u miru” (1. Solunjanima 5:12-14, ST).

 3. a) Što će nam pomoći da imamo mir medu sobom? b) U kojem pogledu moraju starješine biti uzorom?

³ Ovo istinsko cijenjenje sve naše braće i sestara, a posebno starješina koji naporno rade, nesumnjivo je važan činilac kad je riječ o miroljubivom životu u našim skupštinama. Starješine bi trebali biti u tome “uzorom stadu”, jednako kao i na svim drugim područjima kršćanskog života (1. Petrova 5:2, 3, ST). Doduše, starješine mogu zbog svoga napornog rada s pravom očekivati da ih braća cijene, ali oni moraju biti uzorom i u pokazivanju međusobnog dostojnog poštovanja.

“Međusobno iskazivanje poštovanja”

4, 5. a) Iz čega je vidljivo da je apostol Pavao cijenio starješine koji su naporno radili? b) Što je pisao kršćanima Rima i kako te riječi važe prvenstveno za starješine?

⁴ Apostol Pavao je u tom pogledu dao dobar primjer. Kako smo već vidjeli u prethodnom članku, on je tražio dobre strane kod svoje braće i sestara. Ne samo da je poticao druge kršćane da ljube i poštuju starješine koji mnogo rade, nego je i sam pokazivao dostojno cijenjenje prema njima. On je očito ‘poštivao takve’. (Usporedi Filipljanima 2:19-25, 29; Kološanima 4:12, 13; Titu 1:4, 5.)

⁵ U svom pismu kršćanima Rima, Pavao je pisao: “U bratskoj ljubavi imajte brižnu sklonost jedan prema drugome. U međusobnom iskazivanju poštovanja prednjačite. Ne budite nemarni u svojim poslovima. Budite vatreni duhom. Robujte Jehovi” (Rimljanima 12:10, 11, NS). Ove riječi sigurno važe prvenstveno za kršćanske starješine. Oni su ti koji moraju u prvom redu prednjačiti u međusobnom iskazivanju poštovanja.

 6. a) Što moraju starješine izbjegavati i zašto? b) Kako mogu starješine jačati povjerenje skupštine u cijelo starješinstvo?

⁶ Starješine trebaju posebno paziti na to da ne govore omalovažavajuće o ostalim starješinama. Nema nijednog starješine koji bi u potpunoj mjeri pokazivao sva kršćanskog svojstva, jer smo svi nesavršeni. Kod nekih se ističu određena svojstva, ali su zato druga svojstva u njih slabije izražena. Ako starješine međusobno posjeduju pravu bratsku ljubav i brižnu sklonost, tada ne uzimaju tako ozbiljno tuđe slabosti. Oni će u razgovoru s drugima isticati jake strane ostalih starješina. Time prednjače u međusobnom iskazivanju poštovanja, jačajući povjerenje skupštine u cijelo starješinstvo.

Surađivati kao grupa

 7. Što će pomoći starješinama da surađuju u jedinstvu i kako će oni to pokazati?

⁷ Apostol Pavao je govorio o ‘darovima u obliku ljudi’ koje je Krist dao svojoj skupštini na zemlji u svrhu poučavanja braće i za djelo službe. Zatim on nastavlja: “U ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Krist” (Efežanima 4:7-15). Priznati Krista za aktivnog poglavara skupštine i to da se starješine moraju podvrći njegovoj desnici, znači njegovoj sili, djeluje ujedinjavajuće na svako starješinstvo (Efežanima 1:22; Kološanima 1:18; Otkrivenje 1:16, 20; 2:1). Tada starješine nastoje dati se voditi od njega posredstvom svetog duha, biblijskih temeljnih načela i od Vodećeg tijela “vjernog i razboritog roba” (Matej 24:45-47; Djela apostolska 15:2, 28; 16:4, 5).

 8. Što moraju svi starješine zadržati na umu i kako će pokazati da se međusobno poštuju?

⁸ Starješine moraju biti svjesni da Krist može posredstvom svetog duha kod bilo kojeg člana starješinstva dozvati u sjećanje biblijsko temeljno načelo odlučujuće za rješenje nekog problema ili za donošenje neke važne odluke (Djela apostolska 15:6-15). Nijedan od članova starješinstva nema monopol na sveti duh. Starješine trebaju iskazivati poštovanje jedan drugome time da pažljivo slušaju svog suradnika starješinu dok u vezi teme o kojoj raspravljaju navodi biblijsko temeljno načelo ili uputstvo Vodećeg tijela.

 9. a) Koja će svojstva pomoći nekom nadgledniku da ne postupa osorno sa ostalim starješinama? b) Kako će se starješina pokazati ‘razumnim’ i kako je Vodeće tijelo prvog stoljeća dalo primjer u tom pogledu?

⁹ Kršćanska skromnost, blagost i poniznost spriječit će svakog starješinu da vlada nad svojom braćom ili da ih pokuša prisiliti na svoje mišljenje (Priče Salamunove 11:2; Kološanima 3:12). Možda neki kršćanski nadglednik ima o određenoj stvari u svojoj iskrenosti jako čvrsto mišljenje. No, ako vidi da ostali starješine imaju biblijske i teokratske razloge za drugačije mišljenje, on će se ‘vladati kao manji’, pokazat će se ‘razumnim’a, time da se pokori gledištu većine (Luka 9:48; 1. Timoteju 3:5, NS). Tako će slijediti dobar primjer Vodećeg tijela prvog stoljeća, koje je donijelo ‘jednodušnu’ odluku nakon biblijskog objašnjenja i Kristovog vodstva posredstvom svetog duha (Djela apostolska 15:25).

10. a) Što dokazuje da je riječ o biblijskoj uredbi, kad se u svakoj skupštini imenuje starješinstvo? b) U čemu leže prednosti te uredbe, prema knjizi Organizirano izvršavajmo našu službu?

¹⁰ U svakoj se skupštini imenuje starješinstvo koje preuzima vodstvo, a po primjeru ranokršćanske skupštine. (Filipljanima 1:1; 1. Timoteju 4:14; Titu 1:5; usporedi objašnjenje za riječ “starješina” iz Titu 1:5 u Bibliji Stvarnost.) O toj pripremi koja svjedoči mudrošću čitamo u knjizi Organizirano izvršavajmo našu službu (stranica 34) slijedeće: “Neki će starješine nadmašiti druge u određenoj osobini, dok se ti možda ističu na drugim područjima na kojima su ovi prvi slabiji. Tako, gledajući u cjelini, starješinstvo ujedinjuje u sebi sve dobre osobine potrebne za ispravno nadgledavanje Božje skupštine.”

Međusobno poštovanje starješinstava

11, 12. a) Zašto može starješinstvo postići više od pojedinog starješine? b) Kako su Isus Krist i apostol Pavao saobraćali sa starješinstvima kao takvima i koji su savjet dali?

¹¹ Konačno, starješinstvo je biblijsko tijelo koje predstavlja više od samo skupnosti svojih članova. Jer, kad se starješine sastanu i pomole se za Jehovino vodstvo posredstvom Krista i svetog duha, oni su u stanju donositi odluke do kojih ne bi došli da su sami pojedinačno razmatrali tu stvar. Na njihovim sastancima dolaze do izražaja njihova različita svojstva i tada postižu rezultate koji svjedoče o Kristovom vodstvu. (Usporedi Matej 18:19, 20.)

¹² Da Krist saobraća sa starješinstvima kao takvima proizlazi iz vijesti koje je poslao ‘sedmerim zvijezdama’ ili ‘anđelima sedam skupština’ u Maloj Aziji (Otkrivenje 1:11, 20). Prva od tih vijesti poslana je skupštini u Efezu i to preko njena ‘anđela’, odnosno grupe pomazanih nadglednika. Oko 40 godina prije toga apostol Pavao je pozvao starješine Efeza na jedan poseban sastanak u Milet. Tada ih je opomenuo da paze na sebe i da štite skupštinu (Djela apostolska 20:17, 28).

13. Zašto moraju starješine paziti na to kakav duh pokazuju unutar svog starješinstvima i kao grupa prema drugim starješinama?

¹³ Starješinstvo mora posebno paziti na to da sačuva dobar, pozitivan duh, kako među sobom, tako i u skupštini (Djela apostolska 20:30). I kao što svaki pojedini kršćanin pokazuje određeni duh, tako mogu starješinstva i cijele skupštine razvijati njima svojstven, vlastiti duh (Filipljanima 4:23; 2. Timoteju 4:22; Filemonu 25). Katkada se događa da se starješine, koji se unutar svoje skupštine međusobno poštuju, ne mogu složiti s nekim drugim starješinstvom. U gradovima u kojima više skupština koristi istu Kraljevsku dvoranu dolazi primjerice ponekad do neslaganja zbog vremena održavanja sastanaka svake skupštine, zbog granice područja ili uređaja u Kraljevskoj dvorani. Odnos među starješinstvima trebao bi biti određen istim temeljnim načelima skromnosti, krotkosti, poniznosti i razboritosti kao i odnos među članovima svakog pojedinog starješinstva. Apostol Pavao je savjetovao: “Neka sve bude tako da bude na izgradnju” (1. Korinćanima 14:26, ST).

Dolično poštivanje putujućih nadglednika

14. Koji još starješine zaslužuju da ih se poštuje i zašto?

¹⁴ Jedna druga na Bibliji utemeljena priprema koja postoji u skupštinama Jehovinih svjedoka jesu posjeti putujućih nadglednika, takozvanih pokrajinskih i oblasnih nadglednika (Djela apostolska 15:36; 16:4, 5). Oni su u posebnom smislu “stariji muževi koji predsjedavaju na uzorit način”. Ništa manje od drugih starješina “dostojni su dvostruke časti, posebno oni koji se trude u riječi i nauci” (1. Timoteju 5:17, NS).

15. Koji je savjet dao apostol Ivan u vezi putujućih objavitelja evanđelja?

¹⁵ Apostol Ivan je u svom trećem pismu ukorio Diotrefa što nije primio braću s poštovanjem (10. redak). Ta su braća bila putujući kršćani koji su krenuli na put “imena [Jehovinog] radi” (7. redak). Očito su bili poslani kao objavitelji evanđelja da bi propovijedali dobru vijest i izgrađivali skupštine u gradovima koje su posjećivali. Ivan je dao uputstvo da se te putujuće nadglednike koji su naporno radili ‘spremi [za put] kao što treba pred Bogom’ (6. redak). Zatim je dodao: “Mi smo dužni pružati gostoprimstvo takvim ljudima, da i mi postanemo suradnicima u istini” (8. redak, NS). Takve treba prihvaćati s poštovanjem.

16. Kako mogu danas svi kršćani slijediti Gajev primjer u vezi odanog postupanja prema objaviteljima evanđelja i zašto je to uputno?

¹⁶ Jednako trebamo i danas gostoljubivo i s poštovanjem primati putujuće nadglednike koje šalje Vodeće tijelo da propovijedaju dobru vijest i da pomažu skupštinama. Ova braća i njihove supruge (ako su oženjeni, što je kod mnogih slučaj) bila su spremna napustiti svoje stalno mjesto boravka. Oni putuju od mjesta do mjesta, a što se tiče prehrane i smještaja, često su ovisni o gostoljubivosti braće. Gaju, koji je u prvom stoljeću naše ere s puno ljubavi prihvaćao putujuće objavitelje Kraljevstva, Ivan je pisao: “Ljubljeni, odano postupaš u svemu što činiš za braću, a k tome i za strance” (3. Ivanova 5, NS). Jednako zaslužuju i danas oni koji putuju ‘radi Jehovinog imena’ da im se iskazuje ljubav i poštovanje.

17. Kako trebaju skupštinski starješine pokazivati dostojno poštovanje prema putujućim zastupnicima Vodećeg tijela?

¹⁷ Posebno moraju starješine pokazivati dostojno poštovanje prema putujućim zastupnicima Vodećeg tijela. Ta se braća šalju skupštinama prije svega zbog svojih duhovnih osobina i iskustva, koje obično premašuje iskustvo mnogih skupštinskih starješina. Poneki je putujući nadglednik možda mlađi od nekih starješina u skupštinama koje on posjećuje. Ali, to nije opravdan razlog da mu se uskrati dostojno poštovanje. Moglo bi se, na primjer, dogoditi da on — prisjećajući se Pavlovog upozorenja danog Timoteju — smatra potrebnim savjetovati skupštinske starješine da ne požuruju s preporučivanjem nekog brata za slugu pomoćnika ili za starješinu (1. Timoteju 5:22). On će, doduše, dolično uvažiti argumente starješina, ali i starješine trebaju biti spremni saslušati ga, te izvući korist iz njegovog bogatog iskustva. Da, neka ‘poštuju takve’ (Filipljanima 2:29, ST).

“Takvim ljudima dajte priznanje”

18, 19. a) Kako je Pavao izrazio cijenjenje za svoje suradnike? b) Iz kojeg je primjera vidljivo da se Pavao nije gnjevio na svoju braću?

¹⁸ Pavao je u svom prvom pismu Korinćanima napisao slijedeće: “Zaklinjem vas, braćo — znate za Stefanin dom da je prvi plod koji je Ahaja prinijela i da su se posvetili službi svetih — pokoravajte se i vi takvim osobama i svakome tko surađuje i trudi se s njima! Radujem se pohodu Stefane, Fortunata i Ahajika, jer su mi oni nadoknadili vašu odsutnost i jer su umirili i moj i vaš duh. Dakle, takvim ljudima dajte priznanje!” (1. Korinćanima 16:15-18, ST).

¹⁹ Kakvo li je odlično, velikodušno stajalište pokazao Pavao prema svojoj braći, od kojih neki nisu bili baš tako poznati! Ali, on ih je ljubio, jer su ‘surađivali i trudili se’, nastojeći služiti svetima. On je također dao odličan primjer time što je prošlost ostavljao na miru. Iako ga je Ivan Marko razočarao na prvom misionarskom putovanju, Pavao ga je kasnije ipak preporučio skupštini u Koloseji (Djela apostolska 13:13; 15:37, 38; Kološanima 4:10). I za vrijeme svog tamnovanja u Rimu Pavao je molio da Marko dođe k njemu, obrazlažući riječima: “Jer mi je vrlo koristan za službu” (2. Timoteju 4:11, ST). Pavao nije bio sitničav, nije se gnjevio.

20. Kako trebaju kršćani u općenitom, a posebno starješine, pokazati da cijene vjerne nadglednike i da “poštuju takve”?

²⁰ I danas ima među Božjim narodom mnogo predanih nadglednika, koji, poput Stjepana, služe svojoj braći. Oni nesumnjivo imaju svoje nedostatke i greške. Ali, oni ‘surađuju’ s ‘vjernim i razboritim robom’ i njegovim Vodećim tijelom, sudjelujući u službi propovijedanja i pomaganja braći. A mi se moramo ‘pokoravati takvim osobama’, cijeniti ih zbog njihovih svojstava, a ne tražiti kod njih greške. Starješine moraju prednjačiti u pokazivanju pravog cijenjenja i dostojnog poštivanja svojih suradnika starješina. Moraju surađivati u duhu ljubavi i jedinstva. Svi će zapaziti vrijednost takve vjerne braće i ‘poštivati takve’ (Filipljanima 2:29).

[Bilješka]

Za ponavljanje

◻ Koje je ljude Pavao posebno cijenio i tko danas zaslužuje našu posebnu pažnju?

◻ Kako trebaju starješine pokazati da se međusobno poštuju?

◻ Zašto može starješinstvo postići više od pojedinog starješine?

◻ Na kojim područjima može starješinstvo pokazati da poštuje neko drugo starješinstvo?

◻ Koji nadglednici zaslužuju posebno cijenjenje i na koji način možemo iskazati to dostojno poštovanje?

[Slika na stranici 27]

Starješine trebaju pokazivati dolično cijenjenje jedan prema drugome

[Slika na stranici 29]

Iskazuj putujućim nadglednicima ljubav i poštovanje