Radujte se u nadi Kraljevstva!

“Radujte se u nadi. Istrajte u nevolji” (RIMLJANIMA 12:12, “New World Translation”).

 1. Zašto možemo pronaći radost u povezanosti s Jehovom, i na što je apostol Pavao potakao kršćane?

‘SRETAN Bog’ (1. Timoteju 1:11, NW). Kako to samo dobro opisuje Jehovu! Zašto? Zato što mu sva njegova djela donose veliku sreću. Budući da je Jehova Izvor svih dobrih i usrećujućih stvari, sva njegova razumna stvorenja mogu pronaći sreću u svojoj povezanosti s njim. Apostol Pavao je prikladno poticao kršćane da cijene svoju radosnu prednost poznavanja Jehove Boga, da budu zahvalni za sve Njegove divne darove stvaranja i da se raduju u ljubaznoj dobrohotnosti koju On pokazuje prema njima. Pavao je pisao: “Radujte se svagda u Gospodinu, i opet velim: radujte se” (Filipljanima 4:4; Psalam 104:31).

 2. Koja nada donosi veliku radost, i na što su kršćani ohrabreni obzirom na tu nadu?

² Slijede li kršćani ovu Pavlovu pobudu? Zaista slijede! Duhovna braća Isusa Krista raduju se u slavnoj nadi koju im je omogućio Bog (Rimljanima 8:19-21; Filipljanima 3:20, 21). Da, oni znaju da će sudjelovati u ispunjavanju velike nade za budućnost čovječanstva, kako za žive tako i za umrle, služeći sa Kristom u njegovoj nebeskoj vladavini Kraljevstva. Zamisli samo koliko će se radovati svojim prednostima kao sunasljednici, služeći kao kraljevi i svećenici! (Otkrivenje 20:6). Kako će samo biti sretni dok budu pomagali vjernom čovječanstvu da postigne savršenstvo i dok budu pomagali u vođenju obnove Raja na Zemlji! Zaista, svi Božji sluge imaju ‘temelj nade u vječni život — život koji prije vječnih vremena obeća Bog, koji nikad ne laže’ (Titu 1:2, St). Obzirom na tu veličanstvenu nadu, apostol Pavao ohrabruje sve kršćane: “Radujte se u nadi” (Rimljanima 12:12, NW).a

Prava radost — osobina srca

 3, 4. (a) Što znači izraz “radovati se”, i kako bi se često kršćani trebali radovati? (b) Što je prava radost, i o čemu ona ovisi?

³ “Radovati se” znači osjećati i izražavati radost; to ne znači stalno stanje euforije, ili veselja. Glagoli koji odgovaraju hebrejskim i grčkim riječima koje su u Bibliji upotrijebljene za “radost”, “klicanje” i “radovanje” izražavaju i unutarnji osjećaj i vanjsko ispoljavanje radosti. Kršćane se potiče da se ‘raduju’, da se ‘svagda raduju’ (2. Korinćanima 13:11; 1. Solunjanima 5:16).

⁴ No, kako se netko može uvijek radovati? To je moguće zato što je prava radost osobina srca, duboka unutarnja osobina, duhovna osobina (5. Mojsijeva 28:47; Priče Salamunove 15:13; 17:22). Ona je plod Božjeg duha, koju je Pavao naveo odmah iza ljubavi (Galaćanima 5:22). Kao unutarnja osobina, ona nije ovisna o vanjskim stvarima, čak niti o našoj braći. Međutim, ona ovisi o Božjem svetom duhu. A proizlazi iz dubokog unutarnjeg zadovoljstva zbog spoznaje da posjeduješ istinu, nadu Kraljevstva i da činiš ono što je ugodno Jehovi. Dakle, radost nije jednostavno obilježje osobnosti s kojim smo rođeni; ona je dio ‘nove osobnosti’, niza osobina po kojima se isticao Isus Krist (Efežanima 4:24, NW; Kološanima 3:10).

 5. Kada i kako može doći do vanjskih ispoljavanja radosti?

⁵ Iako je radost osobina srca, ona se ipak može ponekad pokazati vanjštinom. Koja su ta povremena, vanjska ispoljavanja radosti? To može biti bilo što, od vedrine na licu do doslovnog poskakivanja od radosti (1. Carevima 1:40; Luka 1:44; Djela apostolska 3:8; 6:15). Znači li to da ljudi koji nisu pričljivi ili koji se stalno ne smiju nisu radosni? Ne! Prava radost ne ispoljava se u stalnom čavrljanju, smijanju, nasmiješenosti ili smješkanju. Okolnosti dovode do ispoljavanja radosti na različite načine. U Kraljevskoj dvorani nas sličnima ne čini samo radost, već prije naša bratska naklonost i ljubav.

 6. Zašto se kršćani mogu uvijek radovati, čak i kad se susreću sa neugodnim okolnostima?

⁶ Stalno obilježje radosti je njena unutarnja trajnost kao jedne srdačne crte nove kršćanske osobnosti. To omogućuje da se bude uvijek radostan. Naravno, povremeno nas nešto može uznemiriti, ili se možemo suočiti sa neugodnim okolnostima. Ali mi još uvijek možemo imati radost u srcu. Neki rani kršćani bili su robovi koji su imali gospodare kojima je bilo teško ugoditi. Jesu li se takvi kršćani mogli stalno radovati? Jesu, zbog svoje nade Kraljevstva i radosti u srcu (Ivan 15:11; 16:24; 17:13).

 7. (a) Što je Isus rekao o radosti u nevolji? (b) Što nam pomaže da ustrajemo u nevolji, i tko je u tom pogledu pružio najbolji primjer?

⁷ Odmah nakon što je rekao: “Radujte se u nadi”, apostol Pavao je dodao: “Istrajte u nevolji” (Rimljanima 12:12, NW). Isus je također govorio o radosti u nevolji kad je rekao u Mateju 5:11, 12: “Sretni ste kad vas ljudi kude i progone (...) Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima” (NW). Radovanje i poskakivanje od radosti u ovom slučaju ne mora biti doslovno vanjsko ispoljavanje; to je u prvom redu duboko unutarnje zadovoljstvo koje netko ima zbog ugađanja Jehovi i Isusu Kristu kad ne popusti u kušnji (Djela apostolska 5:41). Ustvari, radost je ono što nam pomaže ustrajati kad smo u nevolji (1. Solunjanima 1:6). Isus je ostavio najbolji primjer. Biblija nam kaže: “Zbog radosti koja je bila postavljena pred njega podnio je mučenički stup” (Hebrejima 12:2, NW).

Radovati se u nadi unatoč problemima

 8. Sa kojim se problemima mogu suočiti kršćani, no zašto problemi ne oduzimaju kršćansku radost?

⁸ Ako je netko Jehovin sluga, to ga ne oslobađa problema. Možda su tu obiteljski problemi, ekonomske poteškoće, narušeno zdravlje ili smrt voljene osobe. Iako takve stvari mogu izazvati žalost, one nam ne oduzimaju temelj za radovanje u nadi Kraljevstva, unutarnju radost koju imamo u srcu (1. Solunjanima 4:13).

 9. Koje je probleme imao Abraham, i kako znamo da je imao radost u srcu?

⁹ Razmotrimo, naprimjer, Abrahama. Život mu nije uvijek bio ugodan. Imao je obiteljskih problema. Njegova konkubina, Agara, i njegova žena, Sara, nisu se slagale. Bilo je zadjevice (1. Mojsijeva 16:4, 5). Izmael je ismijavao Izaka, progoneći ga (1. Mojsijeva 21:8, 9; Galaćanima 4:29). Konačno, Abrahamova ljubljena supruga Sara je umrla (1. Mojsijeva 23:2). Unatoč tim problemima, Abraham se radovao u nadi u Sjeme Kraljevstva, Abrahamovo Sjeme, kroz koje će se blagosloviti sve obitelji na Zemlji (1. Mojsijeva 22:15-18). S radošću u srcu, on je ustrajao u Jehovinoj službi stotinu godina nakon što je napustio svoj rodni grad Ur. Zato je o njemu zapisano: “Očekivao [je] grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.” Zbog Abrahamove vjere u dolazeće Mesijansko Kraljevstvo, Gospodin Isus je, kad je već bio imenovan od Boga da bude Kralj, mogao reći: “Abraham (...) vrlo se radovao izgledu da će vidjeti moj dan, i vidio ga je i obradovao se” (Hebrejima 11:10; Ivan 8:56, NW).

10, 11. (a) Koju borbu moramo voditi kao kršćani, i kako smo izbavljeni? (b) Što nadoknađuje našu nesposobnost da se savršeno borimo protiv svog grešnog tijela?

¹⁰ Kao nesavršeni ljudi, i mi se moramo nositi sa svojim grešnim tijelom, a ta borba da činimo što je ispravno može biti vrlo bolna. Ipak, naša borba protiv svojih slabosti ne znači da nemamo nadu. Pavao se osjećao nesretnim zbog tog sukoba, te je rekao: “Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!” (Rimljanima 7:24, 25, St). Izbavljeni smo preko Isusa Krista i otkupnine koju je pružio (Rimljanima 5:19-21).

¹¹ Kristova otkupna žrtva nadoknađuje našu nemoć da savršeno vodimo tu borbu. Možemo se radovati toj otkupnini zato što omogućuje očišćenu savjest i oproštenje naših grijeha. Pavao u Jevrejima 9:14 govori o ‘krvi Kristovoj’ koja ima moć da ‘čisti savjest našu od mrtvih djela’. Dakle, kršćani ne trebaju opterećivati svoju savjest osuđivanjem i osjećajima krivnje. To, zajedno s nadom koju imamo, predstavlja veliku snagu za radosnu sreću (Psalam 103:8-14; Rimljanima 8:1, 2, 32). Duboko razmišljajući o svojoj nadi, svi ćemo biti ohrabreni da uspješno vodimo tu borbu.

Čvrsto zadržati u mislima svoju nadu

12. Koju nadu mogu imati pred očima pomazani kršćani?

¹² Važno je da i duhom pomazani ostatak i druge ovce zadrže u mislima svoju ‘nadu spasenja’, noseći je poput zaštitne kacige (1. Solunjanima 5:8). Pomazani kršćani mogu imati pred očima svoju divnu prednost postizanja besmrtnosti na nebu, gdje će imati pristup Jehovi Bogu i radovati se osobnom druženju sa proslavljenim Isusom Kristom, apostolima i svima ostalima od 144 000, koji su sačuvali svoju besprijekornost kroz stoljeća. Kakvo neopisivo bogatstvo druženja!

13. Što pomazanici koji su još uvijek na Zemlji osjećaju u vezi svoje nade?

¹³ Što ono malo pomazanika koji su još na Zemlji osjeća u vezi svoje nade Kraljevstva? Ti osjećaji mogli bi se sažeti u riječima F. W. Franza, predsjednika Društva Kula stražara, koji je kršten 1913: “Naša nada je sigurna stvar, a u potpunosti će biti ispunjena na svakom preostalom od 144 000 članova malog stada u omjeru u kojem nismo ni zamišljali. Mi preostali koji smo bili prisutni godine 1914. kad smo očekivali da ćemo svi poći na nebo, nismo izgubili osjećaj za vrijednost te nade. Zbog nje smo jaki kao što smo uvijek bili i cijenimo je sve više što duže moramo čekati na nju. To je nešto što se isplati čekati, čak ako zahtijeva i milijun godina. Našu nadu cijenim više nego ikad prije, i ne želim nikada izgubiti svoje cijenjenje za nju. Nada malog stada pruža i jamstvo da će očekivanje velikog mnoštva drugih ovaca, bez i najmanje mogućnosti promašaja, biti ispunjeno sjajnije nego što to možemo zamisliti. Zbog toga smo ustrajali sve do sada i nastavit ćemo biti ustrajni sve dok Bog uistinu ne dokaže da je vjeran svojim ‘časnim i prevelikim obećanjima’ ” (2. Petrova 1:4; 4. Mojsijeva 23:19; Rimljanima 5:5).

Radovati se sada u nadi Raja

14. Koju nadu veliko mnoštvo treba zadržati u mislima?

¹⁴ Takvo ispoljavanje radosne vjere ispunjava one koji pripadaju velikom mnoštvu drugih ovaca veličanstvenim razlozima za radovanje (Otkrivenje 7:15, 16). Takvi trebaju zadržati u mislima nadu preživljavanja Harmagedona. Da, željno iščekuj da vidiš kako Božje Kraljevstvo opravdava univerzalnu suverenost Jehove Boga i posvećuje njegovo slavno ime kroz veliku nevolju, koja će očistiti Zemlju od zlih ljudi čiji je bog Đavo. Kakva će samo radost biti preživjeti tu veliku nevolju! (Danijel 2:44; Otkrivenje 7:14).

15. (a) Koje je djelo liječenja provodio Isus dok je bio na Zemlji, i zašto? (b) Kakve će biti zdravstvene potrebe preživjelih iz Harmagedona, i zašto se one razlikuju od potreba onih koji će uskrsnuti?

¹⁵ Obzirom na veliko mnoštvo, u Otkrivenju 7:17 stoji: “Janje (...) vodit će ih na izvore vodâ života. I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju” (NW). Iako ovo proročanstvo ima sada duhovno ispunjenje, preživjeli iz Harmagedona doživjet će doslovno ispunjenje. Kako to? Pa, što je Isus činio dok je bio na Zemlji? Liječio je sakate, činio da hromi hodaju, otvarao uši gluhima i oči slijepima, a liječio je i gubave, uzete i “svaku bolest i svaku nemoć” (Matej 9:35; 15:30, 31). Nije li to ono što je potrebno današnjim kršćanima? Veliko mnoštvo prenijet će sa sobom slabosti i nemoći starog svijeta u novi svijet. Što očekujemo da će Janje učiniti u vezi toga? Potrebe preživjelih iz Harmagedona bit će posve drugačije od potreba onih koji će uskrsnuti. Uskrsnuli će vjerojatno biti ponovno stvoreni sa potpunim, čilim, zdravim tijelom, iako još neće imati ljudsko savršenstvo. Zbog čuda uskrsnuća, oni nakon toga očito neće trebati ispravljanje bilo koje ranije slabosti kroz čudo liječenja. S druge strane, zbog njihovog jedinstvenog iskustva preživljavanja Harmagedona, čudotvorna izlječenja trebat će mnogima iz velikog mnoštva, a oni će to i doživjeti. Zaista, glavna namjera Isusovih liječenja bila je da zorno prikažu, velikom mnoštvu za ohrabrenje, radostan izgled da će, ne samo preživjeti, nego i biti izliječeni nakon toga.

16. (a) Kada može započeti čudotvorno liječenje preživjelih iz Harmagedona, i do čega će to dovesti? (b) U kojoj nadi ćemo se nastaviti radovati za vrijeme Milenija?

¹⁶ Takva čudotvorna izlječenja među preživjelima iz Harmagedona logično će se odigrati srazmjerno brzo nakon Harmagedona i dosta prije početka uskrsnuća (Izaija 33:24; 35:5, 6; Otkrivenje 21:4; usporedi Marko 5:25-29). Tada će ljudi odbaciti naočale, štapove, štake, invalidska kolica, umjetna zubala, slušna pomagala i slično. Kakvog li razloga za radovanje! Kako samo dobro takva Isusova rana obnoviteljska djelatnost pristaje uz ulogu preživjelih iz Harmagedona kao temelja nove zemlje! Onesposobljavajuće bolesti bit će otklonjene s puta kako bi preživjeli mogli s veseljem krenuti dalje, željno iščekujući divnu djelatnost Milenija koji će ležati pred njima, neopterećeni nevoljama koje im je stari svijet možda nanosio. I kroz cijeli Milenij će se radovati u nadi dostizanja punine savršenog ljudskog života na kraju tih tisuću godina.

17. Kakva će biti radost dok bude napredovalo djelo obnavljanja Raja?

¹⁷ Ako je to i tvoja nada, promisli i o radosti sudjelovanja u obnavljanju Raja na Zemlji (Luka 23:42, 43). Nema sumnje da će preživjeli iz Harmagedona pomoći da se očisti Zemlja i time pripremi ugodna mjesta gdje će uskrsnuti umrli. Pogrebi će moći biti zamijenjeni programima dobrodošlice onima koji budu podignuti u uskrsnuću, uključujući i naše drage umrle. Razmisli i o obilnom druženju sa vjernim ljudima i ženama iz prošlih stoljeća. S kime bi posebno želio razgovarati? Je li to Abel, Enoh, Noa, Job, Abraham, Sara, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, Jozua, Rahaba, Debora, Samson, David, Ilija, Elizej, Jeremija, Ezehijel, Danijel ili Ivan Krstitelj? U tom slučaju je i taj prekrasni izgled dio tvoje nade. Bit ćeš u stanju razgovarati s njima, učiti od njih i zajedno s njima raditi na pretvaranju cijele Zemlje u raj.

18. O kojim daljnjim radostima možemo promisliti?

¹⁸ Zamisli također zdravu hranu, čistu vodu i čisti zrak, a Zemlju obnovljenu u svojoj savršenoj ekološkoj ravnoteži na način na koji je to Jehova stvorio. Život tada neće biti samo pasivno uživanje savršenstva, već aktivno i smisaono sudjelovanje u radosnim aktivnostima. Promisli o svjetskoj zajednici ljudi oslobođenih od zločina, sebičnosti, zavisti i svađe — bratstvu u kojem svi razvijaju i donose plod duha. Kako uzbudljivo! (Galaćanima 5:22, 23).

Nada zbog koje se isplati živjeti

19. (a) Kada se treba doživjeti radovanje spomenuto u Rimljanima 12:12? (b) Zašto trebamo biti odlučni da nam pritisci života ne udalje našu nadu?

¹⁹ Ostvareno očekivanje više nije nada, pa se zato radovanje na koje je potakao Pavao u Rimljanima 12:12 mora doživjeti sada (Rimljanima 8:24). Sama pomisao na buduće blagoslove koje će donijeti Božje Kraljevstvo razlog je da se radujemo u toj nadi sada. Stoga budi odlučan da ne dozvoliš životnim pritiscima pokvarenog svijeta da udalje od tebe tvoju slavnu nadu. Nemoj se umoriti i predati, gubeći iz vida nadu koja je pred tobom (Jevrejima 12:3). Napuštanje kršćanskog načina života neće riješiti tvoje probleme. Upamti, ako netko prestane služiti Bogu zbog sadašnjih životnih pritisaka, on je još uvijek opterećen tim pritiscima, ali gubi nadu i mogućnost radovanja divnim izgledima koji su pred njim.

20. Kakav učinak ima nada Kraljevstva na one koji je prihvate, i zašto?

²⁰ Jehovin narod ima sve razloge za sretan život. Njihova svijetla, nadahnjujuća nada čini život vrijednim življenja. A oni ne zadržavaju tu sretnu nadu za sebe. Ne, oni su željni podijeliti je s drugima (2. Korinćanima 3:12). Zbog toga su oni koji prihvaćaju nadu Kraljevstva narod pun povjerenja, a nastoje ohrabriti i druge tako što im govore dobru vijest od Boga. To život onih koji prihvate tu poruku ispunjava najdivnijom nadom koja je ikad bila pružena čovječanstvu općenito — nadom da će Kraljevstvo obnoviti Raj na Zemlji. Ako ljudi i ne prihvate tu vijest, mi se ipak nastavljamo radovati zato što imamo nadu. Oni koji zatvore uši gube; mi ne (2. Korinćanima 4:3, 4).

21. Što je veoma blizu, i kako bismo trebali procijeniti svoju nadu?

²¹ Božje obećanje glasi: “Gle! Sve novo tvorim” (Otkrivenje 21:5, NW). Blizu je novi svijet sa svim svojim oduševljavajućim i beskrajnim blagoslovima. Naša nada — za život na nebu ili na rajskoj Zemlji — dragocjena je; čvrsto se drži nje. U ovim kritičnim posljednjim danima, više nego ikad prije, gledaj na nju kao na “pouzdano i čvrsto sidro duše”. Sa našom nadom usidrenom u Jehovi, ‘Stijeni vječnoj’, zaista imamo jak i potičuć razlog da se upravo sada ‘radujemo u nadi’ koja je postavljena pred nas (Hebrejima 6:19; Izaija 26:4, St).

[Bilješka]

Ostati blizu Jehove

“Ustrajte u molitvi” (RIMLJANIMA 12:12, “NW”).

 1. Što je Jehovina volja obzirom na molitvu, i koje je ohrabrenje pružio apostol Pavao u vezi molitve?

JEHOVA je “Bog koji pruža nadu” svim vjernim pripadnicima svog naroda. Kao onaj koji ‘sluša molitvu’, on sluša njihove molbe za pomoć da steknu radosnu nadu koju postavlja pred njih (Rimljanima 15:13, NW; Psalam 65:2). A kroz svoju Riječ, Bibliju, on ohrabruje sve svoje sluge da dođu k njemu kad god to žele. On je uvijek tu, spreman prihvatiti njihove najdublje brige. Ustvari, on ih ohrabruje da ‘ustraju u molitvi’ i da ‘mole neprestano’a (Rimljanima 12:12; 1. Solunjanima 5:17, NW). Jehovina je volja da ga svi kršćani neprestano prizivaju u molitvi, izlijevajući mu svoje srce, i da to čine u ime njegovog ljubljenog Sina, Isusa Krista (Ivan 14:6, 13, 14).

 2, 3. (a) Zašto nas je Bog potakao da ‘ustrajemo u molitvi’? (b) Koje jamstvo imamo da Bog želi da molimo?

² Zašto nas Bog upozorava na to? Zato što nas životni pritisci i odgovornosti mogu opteretiti do te mjere da bismo mogli zaboraviti moliti. Ili nas problemi mogu zagušiti i navesti da prestanemo radovati se u nadi i moliti. Obzirom na te stvari, potrebne su nam opomene koje nas hrabre da molimo i da se veoma približimo izvoru pomoći i utjehe, našem Bogu Jehovi.

³ Učenik Jakov je pisao: “Približite se k Bogu, i on će se približiti k vama” (Jakov 4:8). Da, Bog nije ni previše uzvišen ni previše udaljen da čuje naše izraze upućene njemu, unatoč našem nesavršenom ljudskom stanju (Djela apostolska 17:27). Osim toga, on nije ravnodušan i nezainteresiran. Psalmist je rekao: “Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove” (Psalam 34:16, St; 1. Petrova 3:12).

 4. Kako se može prikazati Jehovina pažljivost obzirom na molitvu?

⁴ Jehova potiče na molitvu. To možemo usporediti sa skupom na kojem brojni ljudi govore zajedno. Ti si tu i slušaš druge kako govore. Imaš ulogu promatrača. No, tada ti se netko obrati, izgovori tvoje ime i uputi svoje riječi tebi. To ti posebno zaokuplja pažnju. Slično tome, Bog je uvijek pažljiv prema svom narodu, ma gdje se oni nalazili (2. Dnevnika 16:9; Priče Salamunove 15:3). Zato on čuje naše riječi, promatrajući nas, takoreći, zaštitnički i zainteresirano. Međutim, kad u molitvi prizovemo Božje ime, time privučemo njegovu pažnju i on je sada usredotočen na nas na jedan izrazit način. Svojom sposobnošću Jehova može čak primijetiti i razumjeti čovjekovu neizgovorenu molbu iznesenu u skrivenim dubinama njegovog srca i uma. Bog nam jamči da će se približiti svima koji iskreno prizivaju njegovo ime i nastoje ostati čvrsto povezani s njim (Psalam 145:18).

Odgovor u skladu s Božjom namjerom

 5. (a) Na što ukazuje savjet ‘ustrajati u molitvi’ obzirom na naše molitve? (b) Kako Bog odgovara na molitve?

⁵ Savjet da ustrajemo u molitvi ukazuje da Jehova povremeno može dozvoliti da neko vrijeme molimo u vezi nečega prije nego njegov odgovor postane očit. Možda čak naginjemo umoriti se u molitvi Bogu za naklonost ili ljubaznu dobrohotnost koja može izgledati prijeko potrebna, ali dugo odgađana. Stoga nas Jehova usrdno moli da ne popustimo bilo kojem takvom naginjanju, već da nastavimo moliti. Trebali bismo nastaviti moliti ga u vezi svojih potreba, uvjereni da on uvažava našu molitvu i da će udovoljiti našoj stvarnoj potrebi, ne samo onome o čemu smo možda razmišljali. Jehova Bog nesumnjivo uravnotežuje naše molbe sa svojim naumom. Naprimjer, našim zahtjevom mogu biti pogođeni drugi. Tu situaciju mogli bismo usporediti sa situacijom oca čiji sin želi da mu otac kupi bicikl. Otac zna da će, ako tom sinu kupi bicikl, njegov drugi sin željeti isti takav. Budući da je jedan sin možda premlad za bicikl, otac može odlučiti da tada ne kupi niti jedan. Isto tako, u svjetlu svoje namjere i vremenskog usklađivanja stvari, naš nebeski Otac odlučuje što je zaista najbolje za nas i za druge (Psalam 84:8, 11; usporedi Habakuk 2:3).

 6. Koju je usporedbu pružio Isus u vezi molitve, i što pokazuje ustrajnost u molitvi?

⁶ Značajna je usporedba koju je Isus pružio obzirom na potrebu da njegovi učenici ‘uvijek mole i da nikad ne klonu’. Udovica koja nije bila u stanju postići pravdu, ustrajala je u moljenju ljudskom sucu dok konačno nije postigla pravdu. Isus je dodao: “Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike?” (Luka 18:1-7, St). Ustrajnost u molitvi pokazuje našu vjeru, naše oslanjanje na Jehovu, našu spremnost da ostanemo blizu njega i da molimo, prepuštajući ishod u njegove ruke (Jevrejima 11:6).

Primjeri onih koji su ostali blizu Jehove

 7. Kako možemo oponašati Abelovu vjeru u tome da ostanemo blizu Jehove?

⁷ Biblija obiluje izvještajima o molitvama koje su izgovorili Božji sluge. Sve to “napisano je nama za pouku, da kroz svoju ustrajnost i kroz utjehu iz Pisma imamo nadu” (Rimljanima 15:4, NW). Naša vjera ojačana je razmatranjem nekih primjera onih koji su ostali blizu Jehove. Abel je prinio Bogu prihvatljivu žrtvu i, iako nema izvještaja o nekoj molitvi, on se nesumnjivo u molitvi obraćao Jehovi kako bi njegov prinos mogao biti prihvaćen. U Hebrejima 11:4 stoji: “Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kajin. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan” (St). Abel je znao za Božje obećanje iz 1. Mojsijeve 3:15, ali u usporedbi s onim što mi danas znamo, znao je vrlo malo. Ipak, Abel je postupao po spoznaji koju je posjedovao. I danas je tako. Neki od novozainteresiranih za Božju istinu još nemaju dosta spoznaje, no oni se mole i primjenjuju spoznaju koju imaju na najbolji mogući način, kao što je to činio Abel. Da, oni postupaju u vjeri.

 8. Zašto možemo biti uvjereni da je Abraham ostao blizu Jehove, i koje bismo si pitanje trebali postaviti?

⁸ Još jedan vjerni Božji sluga bio je Abraham, “otac svih koji vjeruju” (Rimljanima 4:11, St). Danas nam je više nego ikad potrebna jaka vjera, te trebamo moliti u vjeri, kao što je to činio Abraham. U 1. Mojsijevoj 12:8 stoji da je on načinio žrtvenik “Jehovi i počeo prizivati ime Jehovino” (NW). Abraham je znao Božje ime i koristio ga je u molitvi. Uvijek iznova on je iskreno ustrajao u molitvi, prizivajući “ime Jahve — Boga Vječnoga” (Postanak 13:4; 21:33, St). Abraham je prizivao Boga u vjeri zbog koje je postao slavan (Jevrejima 11:17-19). Molitva je pomogla Abrahamu da se veoma raduje u nadi Kraljevstva. Slijedimo li Abrahamov primjer ustrajnosti u molitvi?

 9. (a) Zašto su Davidove molitve od velike koristi za Božji narod danas? (b) Kakav može biti rezultat ako poput Davida molimo da ostanemo blizu Jehove?

⁹ David se isticao što se tiče ustrajnosti u molitvi, a njegovi psalmi pokazuju što bi molitva trebala uključivati. Naprimjer, Božji sluge mogu ispravno moliti za stvari kao što su spasenje ili izbavljenje (3:7, 8; 60:5), vodstvo (25:4, 5), zaštita (17:8), oproštenje grijeha (25:7, 11, 18) i čisto srce (51:10). Kad se David osjećao potištenim, molio je: “Razveseli dušu sluge svoga” (86:4, St). I mi se na sličan način možemo moliti za radost u srcu, znajući da Jehova želi da se radujemo u našoj nadi. David je ostao blizu Jehove i molio je: “Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži” (63:9, St). Hoćemo li i mi ostati blizu Jehove, kao što je to ostao David? Ako to bude slučaj, on će i nas jednako podržavati.

10. Kako je psalmist Azaf u jednom trenutku neispravno razmišljao, no što je uvidio?

¹⁰ Ako želimo ostati blizu Jehove, trebamo izbjegavati zavist prema zlima zbog njihove bezbrižnosti i materijalističkog života. Psalmist Azaf je u jednom trenutku pomislio da se ne isplati služiti Jehovi, jer su zli “uvijek spokojni”. Ipak, on je razabrao da je njegovo razmišljanje bilo neispravno i da su zli na ‘klizavoj stazi’. Uvidio je da nema ništa bolje nego ostati blizu Jehove, a Bogu se izrazio na sljedeći način: “Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: Doista, propast će svi oni koji se udaljuju od tebe (...) A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela” (Psalam 73:12, 13, 18, 23, 27, 28, St). Umjesto da smo zavidni zlima, ljudima koji nemaju nadu, na njihovom bezbrižnom životu, oponašajmo Azafa u tome da ostanemo blizu Jehove.

11. Zašto je Danijel divan primjer kako ostati blizu Jehove, i kako ga mi možemo oponašati?

¹¹ Danijel je odlučno ustrajao u molitvi, unatoč opasnosti da se nađe u lavljoj jami zbog neobaziranja na službena ograničenja u vezi molitve. No, Jehova je ‘poslao svojega anđela da zatvori usta lavovima’, izbavljajući Danijela (Danijel 6:7-10, 22, 27). Danijel je zbog svoje ustrajnosti u molitvi bio veoma blagoslovljen. Da li smo i mi ustrajni u molitvi, posebno kad se suočavamo sa protivljenjem našem propovijedanju Kraljevstva?

Isus, naš Uzor

12. (a) Kakav je primjer obzirom na molitvu pružio Isus na početku svoje službe, i kako to može koristiti kršćanima? (b) Što Isusov model molitve otkriva o molitvi?

¹² Od samog početka svoje zemaljske službe, Isus je bio zapažen po molitvi. Njegov stav molitve prilikom krštenja pruža divan primjer onima koji se u naše vrijeme podvrgavaju krštenju u vodi (Luka 3:21, 22). Osoba može moliti za Božju pomoć da provede ono što je simbolizirano krštenjem u vodi. Isus je pomogao i drugima da pristupe Jehovi u molitvi. Jednom prilikom, kad se Isus nalazio na određenom mjestu i molio se, jedan od njegovih učenika rekao mu je nakon toga: “Gospodine! nauči nas moliti se Bogu.” Isus je tada izrekao ono što se obično naziva model molitve, u kojoj slijed tema pokazuje da se prednost treba dati Božjem imenu i naumu (Luka 11:1-4). Dakle, u svojim molitvama trebamo zadržati ispravno gledište na stvari i ravnotežu, ne zanemarujući “ono što je važnije” (Filipljanima 1:9, 10, NW). Naravno, postoje trenuci posebne potrebe ili kad se treba saopćiti određeni problem. Poput Isusa, kršćani mogu doći k Bogu u molitvi da traže snagu za izvršenje određenih zadataka ili da se suoče sa naročitim kušnjama ili opasnostima (Matej 26:36-44). Ustvari, osobne molitve mogu obuhvatiti praktički svako područje života.

13. Kako je Isus pokazao važnost molitve za druge?

¹³ Svojim divnim primjerom, Isus je pokazao važnost molitve u korist drugih. On je znao da će njegovi učenici biti omrznuti i progonjeni, kao što je i on bio (Ivan 15:18-20; 1. Petrova 5:9). Stoga je molio Boga da ih ‘očuva od Zloga’ (Ivan 17:9, 11, 15, 20, St). Znajući za posebnu kušnju koja je ležala pred Petrom, on mu je rekao: “Ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše” (Luka 22:32, St). Od kolike li je koristi ako i mi ustrajemo u molitvi za našu braću, razmišljajući o drugima, a ne samo o svojim problemima i koristima! (Filipljanima 2:4; Kološanima 1:9, 10).

14. Kako znamo da je Isus ostao blizu Jehove cijelo vrijeme svoje zemaljske službe, i kako ga možemo oponašati?

¹⁴ Cijelo vrijeme svoje službe, Isus je ustrajao u molitvi, ostajući vrlo blizu Jehove (Jevrejima 5:7-10). Apostol Petar u Djelima apostolskim 2:25-28 citira Psalam 16:8 i primjenjuje ga na Gospodina Isusa Krista: “Jer David govori za njega: ‘Jehovu sam imao stalno pred očima; jer mi je zdesna, da se ne bih nikad pokolebao’ ” (NW). I mi možemo postupati na sličan način. Možemo moliti da Bog bude blizu nas, a svoje pouzdanje u Jehovu možemo pokazati tako da ga u mislima stalno imamo pred sobom. (Usporedi Psalam 110:5; Izaija 41:10, 13.) Tada ćemo izbjeći sve nesreće, jer će nas Jehova podupirati, a mi se nikad nećemo kolebati.

15. (a) Obzirom na što nikad ne bismo trebali prestati biti ustrajni u molitvi? (b) Koje nam je upozorenje pruženo obzirom na našu zahvalnost?

¹⁵ Nemojmo nikad propustiti izraziti zahvale Jehovi za svu njegovu dobrotu prema nama, da, ‘Božju izvanrednu nezasluženu dobrohotnost’, koja uključuje dar njegovog Sina kao otkupne žrtve za naše grijehe (2. Korinćanima 9:14, 15, NW; Marko 10:45; Ivan 3:16; Rimljanima 8:32; 1. Ivanova 4:9, 10). Zaista, u Isusovo ime ‘zahvaljujmo uvijek za sve Bogu, Ocu’ (Efežanima 5:19, 20, St; Kološanima 4:2; 1. Solunjanima 5:18). Moramo biti oprezni da ne dozvolimo da budemo toliko zaokupirani onim što nemamo ili svojim problemima da to potisne našu zahvalnost za ono što imamo.

Bacimo svoje breme na Jehovu

16. Kad nas opterećuje neko breme, što bismo trebali učiniti?

¹⁶ Ustrajnost u molitvi pokazuje dubinu našeg predanja. Kad prizivamo Boga, dobri rezultati nastupaju i prije nego nam on odgovori. Ako neko breme opterećuje naše misli, možemo ostati blizu Jehove ako slijedimo savjet: “Baci svoje breme na Jehovu, i on će te potkrijepiti” (Psalam 55:22, NW). Bacajući sva svoja bremena — tjeskobe, brige, razočarenja, strahove, itd. — na Boga, s potpunom vjerom u njega, stječemo mir u srcu, ‘mir Božji koji nadilazi svaki razum’ (Filipljanima 4:4, 7, St; Psalam 68:19; Marko 11:24; 1. Petrova 5:7).

17. Kako možemo steći mir Božji?

¹⁷ Nastupa li taj Božji mir trenutno? Iako možda odmah osjećamo izvjesno olakšanje, ono što je Isus rekao u vezi molitve za sveti duh vrijedi i u ovom slučaju: “Molite neprestano i dat će vam se, tražite neprestano i naći ćete, kucajte neprestano i otvorit će vam se” (Luka 11:9-13, NW). Budući da je sveti duh sredstvo pomoću kojega odbacujemo tjeskobu, trebamo ustrajati u molitvi za Božji mir i njegovu pomoć obzirom na naša bremena. Možemo biti uvjereni da ćemo ustrajnošću u molitvi dobiti željeno olakšanje i mir u srcu.

18. Što Jehova čini za nas ako u određenoj situaciji ne znamo baš za što moliti?

¹⁸ No, što ako ne znamo baš za što da molimo? Naši unutarnji uzdisaji često ostaju neizraženi zato što u potpunosti ne razumijemo svoj položaj, ili smo neodlučni što da iznesemo pred Jehovu. U tom trenutku sveti duh može posredovati za nas. Pavao je pisao: “Za što bismo trebali moliti kako treba ne znamo, ali sâm se duh zauzima za nas neizrečenim uzdisanjem” (Rimljanima 8:27, NW). Kako to? U Božjoj riječi nalaze se nadahnuta proročanstva i molitve koje se odnose na našu situaciju. Bog dozvoljava da to, takorekuć, posreduje za nas. On prihvaća to kao nešto za što bismo mi u našem slučaju molili kad bismo samo znali njihovo značenje, te ih zato ispunjava.

Molitva i nada će ostati

19. Zašto će se molitva i nada nastaviti zauvijek?

¹⁹ Molitva našem nebeskom Ocu nastavit će se zauvijek, posebno obzirom na zahvaljivanje za novi svijet i sve njegove blagoslove (Izaija 65:24; Otkrivenje 21:5). Nastavit ćemo se radovati i u nadi, jer će nada u nekom obliku ostati zauvijek. (Usporedi 1. Korinćanima 13:13.) Ne možemo ni zamisliti koje će nove stvari Jehova stvoriti kad više ne bude pod dobrovoljnim sabatnim danom odmora obzirom na Zemlju (1. Mojsijeva 2:2, 3). On će u svu vječnost pred svoj narod s puno ljubavi postavljati iznenađenja, a budućnost donosi veličanstvene stvari za njih u vršenju njegove volje.

20. Na što bismo trebali biti odlučni, i zašto?

²⁰ Sa tako uzbudljivom nadom pred sobom, ostanimo svi blizu Jehove kroz ustrajnost u molitvi. Nemojmo nikad prestati zahvaljivati našem nebeskom Ocu za sve svoje blagoslove. U pravo vrijeme naša očekivanja bit će radosno ostvarena, čak iznad onog što smo možda zamišljali ili se nadali, jer Jehova može “učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti” (Efežanima 3:20, St). Obzirom na to, dajmo svu hvalu i slavu i zahvalu u svu vječnost našem Bogu Jehovi, onome koji ‘sluša molitvu’!

[Bilješka]