Čiji bi autoritet trebao priznavati?

 1, 2. Jesu li svi oblici autoriteta čovjeku na zlo? Objasni.

“AUTORITET” je mnogima mrska riječ. To je i razumljivo, jer autoritet se često zloupotrebljava — na poslu, u obitelji i u vlasti. Biblija realno kaže: “Vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). Da, mnogi su nad drugima vladali tiranski i gledajući samo na svoju korist.

² No nije svaki autoritet čovjeku na zlo. Naprimjer, moglo bi se reći da naše tijelo ima autoritet nad nama. Ono nam “naređuje” da dišemo, jedemo, pijemo i spavamo. Je li to okrutno? Nije. Udovoljavanje ovim zahtjevima za naše je dobro. I dok je udovoljavanje našim tjelesnim potrebama nesvjesna reakcija, postoje oblici autoriteta koji zahtijevaju našu dobrovoljnu podložnost. Razmotrimo neke primjere.

 3. Zašto Jehova ima pravo nazivati se “Suverenim Gospodinom”?

³ Jehovu se u Bibliji preko 300 puta naziva “Suverenim Gospodinom”. Suveren je onaj tko ima najviši autoritet. S kojim pravom Jehova zauzima taj status? Otkrivenje 4:11 odgovara: “Dostojan si, Gospodine, da primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je.”

 4. Na koji je način Jehova odlučio primjenjivati autoritet?

⁴ Kao naš Stvoritelj, Jehova ima pravo primjenjivati autoritet kako god želi. Možda nas to plaši, osobito kad znamo da Bog ima ‘veliku silu’. On je nazvan “Bog svemogući” — izrazom koji u hebrejskom prenosi misao o nesavladivoj snazi (Izaija 40:26; 1. Mojsijeva 17:1). Usprkos tome, Jehova svoju snagu pokazuje na dobroćudan način jer je njegovo glavno svojstvo ljubav (1. Ivanova 4:16).

 5. Zašto nije teško podložiti se Jehovinom autoritetu?

⁵ Premda je Jehova nagovijestio da će kazniti nepokajničke grešnike, Mojsije ga je poznavao prvenstveno kao ‘Boga vjernoga, koji drži zavjet svoj, i milost svoju onima koji ga ljube i drže zapovijesti njegove’ (5. Mojsijeva 7:9). Zamisli! Najviši Autoritet svemira ne prisiljava nas da mu služimo. Naprotiv, k njemu nas privlači njegova ljubav (Rimljanima 2:4; 5:8). Podvrgavanje Jehovinom autoritetu čak je i zadovoljstvo jer nam njegovi zakoni uvijek na koncu donose dobro (Psalam 19:7, 8).

 6. Kako je u edenskom vrtu došlo do spora s obzirom na autoritet, i s kojim rezultatom?

⁶ Naši su praroditelji odbacili Božju suverenost. Htjeli su sami odlučivati što je dobro a što zlo (1. Mojsijeva 3:4-6). Zbog toga su bili istjerani iz svog rajskog doma. Jehova je potom dozvolio da ljudi stvore strukture autoriteta koje će im omogućiti da žive u društvu u kojem će vladati red, premda je ono nesavršeno. Koji su neki od tih autoriteta, i koju mjeru podložnosti njima Bog od nas očekuje?

 7. Tko su ‘više vlasti’, i u kakvom su položaju u odnosu na Božju vlast?

⁷ Apostol Pavao je napisao: “Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju [“višim vlastima”, NW]; jer nema vlasti da nije od Boga.” Tko su ‘više vlasti’? Ono što je Pavao rekao u narednim recima pokazuje da su to ljudske državne vlasti (Rimljanima 13:1-7; Titu 3:1). Jehova nije osnovao ljudske državne vlasti, no one postoje s njegovim dopuštenjem. Zato je Pavao mogao napisati: “Što su vlasti, od Boga su postavljene [“u svoje uvjetne položaje”, NW].” Što nam to govori o takvoj ovozemaljskoj vlasti? Da je ona podređena, ili manje važna, u odnosu na Božju vlast (Ivan 19:10, 11). Dakle, kad dođe do sukoba između čovjekovog zakona i Božjeg zakona, kršćani se moraju povoditi za svojom biblijski školovanom savješću. Oni se ‘više trebaju Bogu pokoravati nego li ljudima’ (Djela apostolska 5:29).

 8. Kakve pogodnosti tebi donose više vlasti, i kako možeš pokazati da si im podložan?

⁸ Doduše, državne više vlasti uglavnom djeluju kao ‘sluga Božji nama za dobro’ (Rimljanima 13:4). Na koje načine? Pa, pomisli na brojne službe za koje se više vlasti brinu, kao što je poštanska služba, policija i vatrogasna služba, komunalne službe i obrazovanje. “Za to i poreze dajete”, napisao je Pavao, “jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene” (Rimljanima 13:6). Što se tiče poreza i drugih zakonskih obaveza, moramo se ‘vladati pošteno’ (Jevrejima 13:18, NW).

 9, 10. (a) Kako se više vlasti uklapaju u Božje uređenje? (b) Zašto bi bilo neispravno protiviti se višim vlastima?

⁹ Ponekad više vlasti zloupotrijebe svoju moć. Oslobađa li nas to obaveze da im budemo podložni? Ne, ne oslobađa. Jehova vidi zlodjela tih vlasti (Priče Salamunove 15:3). To što on tolerira čovjekovu vlast ne znači da zatvara oči nad njenom pokvarenošću; niti očekuje da mi to činimo. Zaista, Bog će uskoro “satrti i ukinuti sva ta carstva”, zamjenjujući ih vlašću svoje vlastite pravedne vladavine (Danijel 2:44). No dok se to ne dogodi, više vlasti služe korisnoj svrsi.

¹⁰ Pavao je objasnio: “Koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj [“Božjem uređenju”, NW]” (Rimljanima 13:2). Više vlasti predstavljaju Božje ‘uređenje’ u tom smislu što u stanovitoj mjeri održavaju red, bez kojeg bi vladali kaos i anarhija. Protiviti im se bilo bi nebiblijski i nerazumno. Da to ilustriramo: Zamisli da si prošao operaciju nakon koje ti je rana zašivena koncem. Premda je konac strano tijelo u tkivu, on jedno ograničeno vrijeme služi svrsi. Bilo bi štetno ukloniti ga prije vremena. Slično tome, ljudske državne vlasti nisu dio Božjeg prvobitnog nauma. Međutim, dok Božje Kraljevstvo ne zavlada Zemljom u potpunosti, ljudske vladavine osiguravaju koheziju društva, vršeći funkciju koja je trenutno u skladu s Božjom voljom. Zato trebamo ostati podložni višim vlastima, dok prioritet dajemo Božjem zakonu i njegovom autoritetu.

11. Kako bi objasnio načelo poglavarstva?

¹¹ Obitelj je osnovna jedinica ljudskog društva. U okviru obitelji muž i žena pronalaze bliskog druga, a djeci se pruža zaštita i odgaja ih se da bi postala zrele osobe (Priče Salamunove 5:15-21; Efežanima 6:1-4). Takva plemenita zajednica mora biti organizirana tako da svojim članovima omogući miran i skladan život. Jehovino sredstvo za ostvarenje tog cilja jest načelo poglavarstva, koje se može sažeti u sljedećim riječima, koje se nalaze u 1. Korinćanima 11:3: ‘Svakome je mužu glava Krist; a muž je glava ženi; a Bog je glava Kristu.’

12, 13. Tko je glava obitelji, i što učimo iz načina na koji je Isus postupao kao poglavar?

¹² Muž je glava obitelji. No i on ima poglavara — Isusa Krista. Pavao je napisao: “Muževi! ljubite svoje žene kao što i Kr[i]st ljubi crkvu, i sebe predade za nju” (Efežanima 5:25). Muž pokazuje podložnost Kristu kad sa svojom ženom postupa onako kako je Isus uvijek postupao sa skupštinom (1. Ivanova 2:6). Isusu je dan velik autoritet, no on ga primjenjuje s krajnjom blagošću, ljubavlju i razumnošću (Matej 20:25-28). Dok je bio čovjek, Isus nikad nije zloupotrijebio svoj autoritativni položaj. Bio je “krotak i smjeran u srcu” a svoje sljedbenike nije nazvao “slugama”, nego “prijateljima”. “Ja ću vas odmoriti”, obećao im je, a to je i učinio (Matej 11:28, 29; Ivan 15:15).

¹³ Iz Isusovog primjera muževi uče da položaj kršćanskog poglavara nije položaj namijenjen za krutu dominaciju. Naprotiv, to je položaj koji obilježavaju poštovanje i samopožrtvovna ljubav. Ta će svojstva očito isključiti fizičko i verbalno zlostavljanje supruge (Efežanima 4:29, 31, 32; 5:28, 29; Kološanima 3:19). Dakle, ako bi kršćanski suprug zlostavljao svoju suprugu, njegova bi druga dobra djela bila bezvrijedna a njegove bi molitve naišle na zapreku (1. Korinćanima 13:1-3; 1. Petrova 3:7).

14, 15. Kako spoznaja o Bogu pomaže ženi da bude podložna svom mužu?

¹⁴ Kad suprug oponaša Kristov primjer, njegovoj je supruzi lakše pridržavati se riječi zapisanih u Efežanima 5:22, 23: “Žene! slušajte svoje muževe kao Gospodina. Jer je muž glava ženi kao što je i Kr[i]st glava crkvi.” I kao što muž mora biti podložan Kristu, žena mora biti podložna svom mužu. Biblija također jasno pokazuje da vrsne žene zaslužuju čast i hvalu zbog svoje bogougodne mudrosti i marljivosti (Priče Salamunove 31:10-31).

¹⁵ Podložnost kršćanske žene svom mužu jest relativna. To znači da ona mora Boga slušati više nego muža ako bi njena podložnost u izvjesnoj stvari dovela do kršenja božanskog zakona. Čak i tada treba ženin čvrsti stav biti popraćen ‘krotkim i mirnim duhom’. Na njoj se mora vidjeti da ju je spoznaja o Bogu učinila boljom ženom (1. Petrova 3:1-4). Isto vrijedi i za kršćanskog muškarca čija žena nije vjernica. Pridržavajući se biblijskih načela trebao bi postati bolji suprug.

16. Kako mogu djeca oponašati primjer koji je Isus pružio kao dječak?

¹⁶ Uloga djece ocrtana je u Efežanima 6:1, gdje stoji: “Slušajte svoje roditelje u Gospodinu: jer je ovo pravo.” Kršćanska djeca slijede primjer Isusa, koji je bio poslušan svojim roditeljima dok je rastao. Kao poslušan dječak, on “napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi” (Luka 2:51, 52).

17. Kakav efekt mogu roditelji izazvati kod svoje djece načinom na koji primjenjuju autoritet?

¹⁷ Način na koji roditelji pristupaju svojim odgovornostima može njihovu djecu ili potaknuti da poštuju autoritet ili da se bune protiv njega (Priče Salamunove 22:6). Zato je dobro da se roditelji upitaju: ‘Primjenjujem li autoritet s ljubavlju ili kruto? Jesam li popustljiv?’ Od boguodanog se roditelja očekuje da pokazuje ljubav i uviđavnost, ali da se ipak čvrsto drži božanskih načela. Pavao je shodno tome napisao: “Očevi, ne ogorčujte djece svoje [doslovno: ‘ne provocirajte ih na ljutnju’], već ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom!” (Efežanima 6:4, St; Kološanima 3:21).

18. Kako roditelji trebaju postupati kad primjenjuju stegu?

¹⁸ Roditelji bi trebali dobro promisliti o svojim metodama odgajanja, osobito ako žele da im djeca budu poslušna a time i na radost (Priče Salamunove 23:24, 25). U Bibliji se pojam stega prvenstveno odnosi na način poučavanja (Priče Salamunove 4:1; 8:33). Povezuje ju se s ljubavlju i blagošću, a ne s gnjevom i brutalnošću. Dakle, kad kršćanski roditelji primjenjuju stegu na svoju djecu, moraju postupati mudro i sa samosvladavanjem (Priče Salamunove 1:7).

19. Kako je Bog osigurao visok stupanj reda u kršćanskoj skupštini?

¹⁹ Budući da je Jehova Bog reda, razumno je da će svom narodu pružiti autoritativno i dobro organizirano vodstvo. U tu je svrhu Isusa imenovao Glavom kršćanske skupštine (1. Korinćanima 14:33, 40, St; Efežanima 1:20-23). Bog je ustanovio uređenje u okviru kojeg imenovani starješine pod Kristovim nevidljivim vodstvom u svakoj skupštini pasu stado s revnošću, s voljom i s ljubavlju (1. Petrova 5:2, 3). Sluge pomoćnici pomažu im na razne načine i unutar skupštine obavljaju dragocjenu službu (Filipljanima 1:1).

20. Zašto moramo biti podložni imenovanim kršćanskim starješinama, i zašto je to korisno?

²⁰ Pavao je o kršćanskim starješinama napisao: “Slušajte učitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji će dati odgovor, da to s radošću čine, a ne uzdišući; jer vam ovo ne pomaže” (Jevrejima 13:17). Bog je u svojoj mudrosti kršćanskim nadglednicima povjerio odgovornost da se brinu za duhovne potrebe članova skupštine. Ti starješine ne sačinjavaju klasu svećenstva. Oni su Božji sluge i robovi, koji se brinu o potrebama svojih suobožavatelja, upravo onako kako je to činio i naš Učitelj, Isus Krist (Ivan 10:14, 15). Ovi muževi, koji ispunjavaju biblijske preduvjete za službu koju vrše, svojim nas zanimanjem za naš napredak i duhovni rast ohrabruju na suradnju i podložnost (1. Korinćanima 16:16).

21. Kako imenovani starješine nastoje duhovno pomoći sukršćanima?

²¹ Katkada ovca zaluta ili je ugroze pogubni elementi svijeta. Pod vodstvom Poglavara Pastirskog, starješine kao potpastiri budno paze na potrebe onih koji su im povjereni i marljivo im poklanjaju osobnu pažnju (1. Petrova 5:4). Posjećuju članove skupštine i upućuju im riječi ohrabrenja. Budući da znaju da Đavo nastoji razoriti mir Božjeg naroda, starješine pri rješavanju svih problema pokazuju mudrost koja dolazi odozgo (Jakov 3:17, 18). Oni marljivo rade na održavanju sloge i jedinstva vjere, za što se i sam Isus molio (Ivan 17:20-22; 1. Korinćanima 1:10).

22. Kakvu pomoć starješine pružaju kad netko zgriješi?

²² A što ako kršćanina zadesi neka nevolja ili se obeshrabri zato što je počinio grijeh? Umirujuć biblijski savjet i usrdna molitva starješina u njegovu korist mogu mu pomoći da duhovno ozdravi (Jakov 5:13-15). Osim toga, ovi muževi imenovani svetim duhom ovlašteni su da odmjere disciplinske mjere i da ukore svakoga tko ide grešnim putem ili tko predstavlja opasnost za duhovnu i moralnu čistoću skupštine (Djela apostolska 20:28; Titu 1:9; 2:15). Pojedinci mogu doći u situaciju kad će morati prijaviti slučajeve ozbiljnog prijestupa da bi skupštinu sačuvali čistom (3. Mojsijeva 5:1). Ako kršćanin koji je počinio težak grijeh prihvati biblijsku stegu i ukor i ako dokaže da se istinski kaje, dobit će pomoć. Naravno, oni koji neprestano i nepokajnički krše Božji zakon bivaju isključeni (1. Korinćanima 5:9-13).

23. Što kršćanski nadglednici čine u korist skupštine?

²³ Biblija je prorekla da će pod Isusom Kristom kao Kraljem duhovno zreli muževi biti postavljeni da pružaju utjehu, zaštitu i okrepu Božjem narodu (Izaija 32:1, 2). Oni će predvoditi kao evangelizatori, pastiri i učitelji da bi poticali duhovni rast (Efežanima 4:11, 12, 16). Kršćanski nadglednici možda ponekad i ukore, opomenu i savjetuju svoje suvjernike, no primjena njihove zdrave pouke temeljene na Božjoj riječi svima pomaže da ostanu na putu života (Priče Salamunove 3:11, 12; 6:23; Titu 2:1).

24. S kakvim se ispitom svakodnevno suočavamo?

²⁴ Prvi čovjek i prva žena bili su stavljeni na ispit u pogledu podložnosti autoritetu. Ne iznenađuje što se i mi svakodnevno suočavamo sa sličnim ispitom. Sotona Đavo potiče buntovnički duh među ljudima (Efežanima 2:2). Nezavisnost se prikazuje kao nešto poželjno i bolje od podložnosti.

25. Koje ćemo koristi doživjeti budemo li odbacili buntovnički duh svijeta i podložili se autoritetu koji Bog primjenjuje ili dozvoljava?

²⁵ Mi, međutim, moramo odbaciti buntovnički duh svijeta. Budemo li to učinili, ustanovit ćemo da bogougodna podložnost donosi bogate nagrade. Naprimjer, izbjeći ćemo nemire i razočaranja koja tako često osjećaju oni koji traže nevolje, izigravajući svjetovne vlasti. Smanjit ćemo trvenja koja prevladavaju u mnogim obiteljima. A uživat ćemo i blagodati druženja sa svojim srdačnim kršćanskim suvjernicima punima ljubavi. I što je najznačajnije, bogougodnom podložnošću doći ćemo u dobar odnos s Jehovom, Najvišim Autoritetom.