Pokazuj Kristov misaoni stav

 1. Kako na život neke osobe može utjecati njen stav?

STAV ima vrlo velik utjecaj na život. Nonšalantnost ili marljivost, pozitivan ili negativan stav, ratobornost ili spremnost na suradnju, prigovaranje ili zahvalnost mogu uvelike odrediti kako će netko izlaziti na kraj s problemima i kako drugi ljudi gledaju na njega. Osoba koja ima dobar stav može biti sretna čak i u vrlo teškim situacijama. Onome tko ima loš stav ništa ne izgleda u redu, čak ni kad je život — objektivno gledano — dobar.

 2. Kako neka osoba može naučiti pokazivati određene stavove?

² Moguće je naučiti pokazivati dobar ili loš stav. Ustvari, to se mora naučiti. Govoreći o tek rođenom djetetu, Collier’s Encyclopedia kaže: “Ono mora usvajati ili učiti stavove koje će na koncu imati, donekle slično kao što mora usvajati ili učiti jezik ili bilo koju drugu vještinu.” Kako učimo pokazivati određene stavove? Iako tome doprinose mnoge stvari, okolina i društvo igraju veliku ulogu. Ranije spomenuta enciklopedija zapaža: “Stavove onih s kojima se blisko družimo praktički nesvjesno učimo ili upijamo.” Tisućama godina ranije Biblija je rekla nešto slično: “Tko hodi s mudrima postaje mudar, a tko se druži s bezumnicima postaje gori” (Priče Salamunove 13:20; 1. Korinćanima 15:33).

 3. Koga trebamo oponašati s obzirom na stav koji je pokazivao, i kako to možemo činiti?

³ Kao i u svemu drugome, i kad je u pitanju stav, Isus Krist ostavio je najbolji primjer. On je rekao: “Dao [sam vam] primjer, da i vi činite onako kako sam ja učinio vama” (Ivan 13:15). Da bismo bili poput Isusa, najprije ga moramo upoznati.a Isusov život proučavamo s namjerom da činimo ono što je savjetovao apostol Petar: “Na taj ste put pozvani, jer je i Krist trpio za vas, ostavivši vam uzor da točno slijedite njegove stope” (1. Petrova 2:21). Naš je cilj da budemo što sličniji Isusu. U to spada razvijanje njegovog misaonog stava.

 4, 5. Koji se aspekt Isusovog misaonog stava ističe u Rimljanima 15:1-3, i kako ga kršćani mogu oponašati?

⁴ Što znači imati misaoni stav Krista Isusa? Petnaesto poglavlje Pavlovog pisma Rimljanima pomaže nam odgovoriti na to pitanje. U prvih nekoliko redaka tog poglavlja Pavao ukazuje na jednu izvanrednu Isusovu osobinu kad kaže: “A mi koji smo jaki dužni smo nositi slabosti onih koji nisu jaki, i ne ugađati sebi. Neka svatko od nas ugađa svome bližnjemu u onome što je dobro za njegovo izgrađivanje. Jer ni Krist nije ugađao sebi; nego kao što je napisano: ‘Poruge onih koji su ti se rugali pale su na mene’” (Rimljanima 15:1-3).

⁵ Dok oponašaju Isusov stav, kršćani su potaknuti da budu spremni ponizno služiti potrebama drugih, umjesto da ugađaju samo sebi. Doista, takva ponizna spremnost da se služi drugima osobina je onih ‘koji su jaki’. Isus, koji je u duhovnom pogledu bio jači od svakog čovjeka koji je ikad živio, o sebi je rekao: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoju dušu da kao otkupninu u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28). I mi se kao kršćani trebamo naprezati da služimo drugima, uključujući i one “koji nisu jaki”.

 6. Na koji način možemo oponašati Isusovu reakciju na protivljenje i ruganje?

⁶ Još jedna dobra stvar koja je bila karakteristična za Isusa je to što je imao obrazac razmišljanja i postupanja koji je uvijek bio pozitivan. On nikada nije dozvolio da negativan stav drugih utječe na njegov dobar stav prema služenju Bogu; a to ni mi ne bismo smjeli dozvoliti. Kad su mu se rugali i progonili ga zato što je vjerno obožavao Boga, Isus je to strpljivo podnosio i nije kukao. Znao je da oni koji nastoje ugađati svom bližnjem “u onome što je dobro za njegovo izgrađivanje” mogu očekivati protivljenje svijeta koji nema vjere i razumijevanja.

 7. Kako je Isus pokazivao strpljivost, i zašto bismo i mi to trebali činiti?

⁷ Isus je pokazivao ispravan stav i u drugim pogledima. Nikada nije pokazivao nestrpljivost čekajući na Jehovu, već je strpljivo čekao ostvarenje njegovih nauma (Psalam 110:1; Matej 24:36; Djela apostolska 2:32-36; Hebrejima 10:12, 13). Osim toga, Isus nije bio nestrpljiv ni sa svojim sljedbenicima. Rekao im je: “Učite od mene”; budući da je on bio “blage ćudi”, njegova je pouka bila izgrađujuća i okrepljujuća. Isto tako, bio je “ponizna srca”, pa se nikada nije arogantno ili oholo ophodio s drugima (Matej 11:29). Pavao nas potiče da oponašamo te aspekte Isusovog stava kad kaže: “Zadržite u sebi takav misaoni stav kakav je bio i u Kristu Isusu, koji, iako je postojao u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje, naime da bi trebao biti jednak Bogu. Ne, nego se odrekao samog sebe i uzeo obličje roba i postao sličan ljudima” (Filipljanima 2:5-7).

 8, 9. (a) Zašto moramo raditi na razvijanju nesebičnog stava? (b) Zašto nas ne treba obeshrabriti ako ne možemo savršeno oponašati primjer koji je ostavio Isus, i u kom je pogledu Pavao dobar primjer toga?

⁸ Lako je reći da želimo služiti drugima i njihove potrebe staviti ispred vlastitih. No možda iskrenim preispitivanjem svog misaonog stava otkrijemo da naše srce u potpunosti ne naginje tome. Zašto ne? Kao prvo, zato što smo od Adama i Eve naslijedili sebičnost; kao drugo, zato što živimo u svijetu koji promiče sebičnost (Efežanima 4:17, 18). Da bismo stekli nesebičan stav, često je potrebno razvijati obrazac razmišljanja koji je suprotan našoj urođenoj nesavršenosti. To zahtijeva odlučnost i trud.

⁹ Naša očigledna nesavršenost, koja je u oštroj suprotnosti savršenom primjeru koji nam je ostavio Isus, mogla bi nas s vremena na vrijeme obeshrabriti. Mogli bismo sumnjati u to da je uopće moguće imati isti misaoni stav kakav je imao Isus. No zapazi ove Pavlove ohrabrujuće riječi: “Znam da u meni, to jest u mom tijelu, ne stanuje ništa dobro; jer sposobnost da želim imam u sebi, a sposobnost da radim ono što je dobro nemam. Jer dobro koje želim ne činim, nego zlo koje ne želim, to radim. Ja doista uživam u Božjem zakonu po svom unutarnjem čovjeku, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima” (Rimljanima 7:18, 19, 22, 23). Istina, Pavao zbog svoje nesavršenosti mnogo puta Božju volju nije mogao izvršiti onako kako je želio, ali njegov stav — način na koji je razmišljao i što je osjećao prema Jehovi i njegovom zakonu — bio je uzoran. I mi možemo imati takav stav.

10. Na razvijanje kakvog misaonog stava je Pavao poticao Filipljane?

¹⁰ Je li moguće da neki trebaju ispraviti loš stav? Jest. To je očito bio slučaj s nekim kršćanima iz prvog stoljeća. U svom pismu Filipljanima Pavao je govorio o ispravnom stavu. Napisao je: “Nije da sam već primio nagradu [nebeski život putem ranijeg uskrsnuća] ili da sam već učinjen savršenim, nego se trudim kako bih vidio mogu li i ja dohvatiti ono radi čega je i mene dohvatio Krist Isus. Braćo, ja još ne smatram da sam je dohvatio; ali s tim u vezi ima jedna stvar: Zaboravljajući ono što je iza i pružajući se prema onome što je naprijed, težim cilju, za nagradom gornjeg poziva Božjeg posredstvom Krista Isusa. Stoga, koliko god nas je zrelih, imajmo taj misaoni stav” (Filipljanima 3:12-15).

11, 12. Na koje nam načine Jehova otkriva ispravan misaoni stav?

¹¹ Pavlove riječi pokazuju da neispravan stav ima svatko tko, nakon što je postao kršćanin, ne osjeća potrebu da dalje napreduje. Takva osoba nije usvojila Kristov misaoni stav (Hebrejima 4:11; 2. Petrova 1:10; 3:14). Nalazi li se takva osoba u beznadnoj situaciji? Nipošto. Bog nam može pomoći da promijenimo svoj stav ako to uistinu želimo. Pavao u nastavku kaže: “Ako ste u bilo kojem pogledu skloni drugačije razmišljati, Bog će vam otkriti gore navedeni stav” (Filipljanima 3:15).

¹² Međutim, ako želimo da nam Jehova otkrije ispravan stav, moramo učiniti svoj dio. Oni koji su “skloni drugačije razmišljati” moći će razviti ispravan stav ukoliko pod molitvom proučavaju Božju Riječ uz pomoć kršćanskih publikacija koje daje “vjerni i razboriti rob” (Matej 24:45). Kršćanski starješine, koje je sveti duh imenovao da ‘pasu Božju skupštinu’, rado će pružiti pomoć (Djela apostolska 20:28). Doista smo sretni što Jehova uzima u obzir našu nesavršenost i što nam s puno ljubavi pruža pomoć! Prihvatimo je.

13. Što o ispravnom stavu učimo iz biblijskog izvještaja o Jobu?

¹³ U 15. poglavlju Rimljanima Pavao pokazuje da nam duboko razmišljanje o povijesnim primjerima može pomoći da promijenimo svoj stav. On piše: “Sve što je prije napisano, napisano je nama za pouku, da bismo svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imali nadu” (Rimljanima 15:4). Neki Jehovini vjerni sluge iz prošlosti trebali su ispraviti svoj stav u određenim pogledima. Naprimjer, Job je, općenito uzevši, imao dobar stav. Jehovu nikada nije okrivljavao za zlo i ni u jednom trenutku nije dozvolio da patnja oslabi njegovo povjerenje u Boga (Job 1:8, 21, 22). Pa ipak, bio je sklon opravdavati se. Jehova je uputio Elijuva da pomogne Jobu ispraviti tu sklonost. Job se nije osjetio uvrijeđenim, već je ponizno priznao da treba promijeniti stav i spremno je počeo raditi na tome (Job 42:1-6).

14. U kom smislu možemo biti poput Joba kad dobijemo savjet o svom stavu?

¹⁴ Hoćemo li reagirati poput Joba ako nam neki sukršćanin prijazno kaže da se vidi da imamo loš stav prema nečemu? Budimo poput Joba i nikada nemojmo ‘pripisati Bogu nešto neumjesno’ (Job 1:22, NS). Ako nepravedno patimo, nikada nemojmo prigovarati i nemojmo Jehovu smatrati odgovornim za naše poteškoće. Nemojmo se opravdavati, već zadržimo na umu da smo, bez obzira na to kakve prednosti možda imamo u Jehovinoj službi, ipak samo “beskorisni robovi” (Luka 17:10).

15. (a) Koji su pogrešan stav očitovali neki Isusovi sljedbenici? (b) Na koji je način Petar pokazao dobar stav?

¹⁵ Neki koji su slušali Isusa u prvom stoljeću pokazivali su neispravan stav. Jednom je prilikom Isus rekao nešto što je bilo teško razumjeti. Tada su “mnogi od njegovih učenika, čuvši to, rekli: ‘Ovo su zaprepašćujuće riječi; tko ga može slušati?’” Očito je da su osobe koje su tako govorile imale krivi stav. I zbog svog su krivog stava prestale slušati Isusa. Izvještaj kaže: “Zbog toga su se mnogi od njegovih učenika vratili onome što su ostavili iza sebe i više nisu išli s njim.” Jesu li svi imali krivi stav? Nisu. U izvještaju dalje stoji: “Stoga je Isus rekao dvanaestorici: ‘Hoćete li i vi otići?’ A Šimun Petar mu je odgovorio: ‘Gospodine, kome ćemo otići?’” Petar je u biti potom sam odgovorio na svoje pitanje: “Ti imaš riječi vječnog života” (Ivan 6:60, 66-68). Uistinu divan stav! Kad naiđemo na objašnjenja ili dopune s obzirom na razumijevanje Biblije koje nam je možda ispočetka teško prihvatiti, zar ne bi bilo dobro pokazati isti stav kakav je pokazao i Petar? Doista bi bilo nerazumno prestati služiti Jehovi ili govoriti na način koji se suproti ‘obrascu zdravih riječi’ samo zato što je neke stvari u početku teško razumjeti! (2. Timoteju 1:13).

16. Kakav su nečuven stav ispoljavali židovski vjerski vođe Isusovog vremena?

¹⁶ Židovski vjerski vođe prvog stoljeća nisu ispoljavali misaoni stav kakav je imao Isus. Činjenica da su čvrsto odlučili ne slušati Isusa postala je očitom kad je on podigao Lazara iz mrtvih. Za svakoga s ispravnim stavom to bi čudo bilo neoboriv dokaz da je Isus poslan od Boga. Međutim, o tome čitamo: “Stoga su svećenički glavari i farizeji sazvali Sanhedrin i počeli govoriti: ‘Što da radimo, jer ovaj čovjek čini mnoge znakove? Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega, i Rimljani će doći i uzeti nam i naše mjesto i naš narod.’” Koje je bilo njihovo rješenje? “Toga dana dogovorili [su se] da ga ubiju.” Osim što su skovali plan da ubiju Isusa, odlučili su uništiti živi dokaz koji je potvrđivao da on čini čuda. “A svećenički glavari dogovorili su se da ubiju i Lazara” (Ivan 11:47, 48, 53; 12:9-11). Uistinu bi bilo grozno kad bismo razvili sličan stav i dozvolili da nas iritiraju ili uznemiruju stvari koje bi nas u biti trebale radovati! Da, bilo bi to grozno, ali i opasno!

17. (a) Pod kojim je uvjetima Danijel svojim stavom pokazao neustrašivost? (b) Kako je Isus pokazao da je hrabar?

¹⁷ Jehovini sluge čuvaju svoj pozitivan stav. Kad su Danijelovi neprijatelji skovali zavjeru da se izda zakon kojim se 30 dana zabranjuje upućivati molitvu bilo kojem bogu ili čovjeku osim kralju, Danijel je znao da bi to povrijedilo njegov odnos s Jehovom Bogom. Je li se prestao moliti Bogu tih 30 dana? Nije, neustrašivo se nastavio moliti Jehovi tri puta dnevno, kao što je i bio njegov običaj (Danijel 6:6-17). Slično tome, ni Isus nije dozvolio da ga uplaše njegovi neprijatelji. Na sabatni je dan sreo čovjeka s usahlom rukom. Isus je znao da mnogim prisutnim Židovima neće biti drago ako nekoga izliječi na sabat. On ih je ciljano upitao što misle o tome. Kako nisu odgovorili, Isus je izliječio tog čovjeka (Marko 3:1-6). Isus nikada nije oklijevao ispuniti svoj zadatak kad je to smatrao ispravnim.

18. Zašto nam se neki protive, no kako bismo trebali reagirati na njihov negativan stav?

¹⁸ Jehovini svjedoci danas shvaćaju da ni oni nikada ne smiju dozvoliti da ih uplaše moguće negativne reakcije protivnika. U suprotnom ne bi pokazivali Isusov misaoni stav. Mnogi se protive Jehovinim svjedocima, neki zato što nisu upoznati s činjenicama, a drugi zato što mrze Svjedoke ili njihovu poruku. No nikada nemojmo dopustiti da njihov neprijateljski stav utječe na naš pozitivan stav. Nikada ne bismo smjeli dozvoliti da drugi određuju način našeg obožavanja.

19. Kako možemo ispoljavati misaoni stav kakav je imao Isus Krist?

¹⁹ Isus je uvijek pokazivao pozitivan misaoni stav prema svojim sljedbenicima i prema Božjem uređenju, ma koliko to bilo teško (Matej 23:2, 3). Trebali bismo oponašati njegov primjer. Istina, naša su braća nesavršena, ali i mi smo. A gdje možemo pronaći bolje suradnike i istinski odane prijatelje nego u našem svijetom raširenom bratstvu? Jehova nam još nije dao potpuno razumijevanje svoje pisane Riječi, ali koja vjerska zajednica razumije više od nas? Uvijek zadržimo ispravan misaoni stav, misaoni stav kakav je imao Isus Krist. To, između ostalog, znači znati čekati na Jehovu, a o tome ćemo govoriti u sljedećem članku.