U skladu s time pisao je profesor F. F. Bruce u svojoj knjizi The Epistle of Paul to the Romans (Pavlovo pismo Rimljanima) o apostolu slijedeće: “Propovijedanje evanđelja bilo mu je u krvi, pa nije mogao odustati od toga; nikada nije bio “izvan službe”, nego je uvijek ostajao u njoj, kako bi se opet malo iskupio od svog duga prema cijelom čovječanstvu, duga kojeg se nikada — tako dugo dok je živ — neće u potpunosti osloboditi”.

“Dužnik” prema svima

11. Što znači izjava: “Ja sam dužnik”?

¹¹ Iza Pavlovog neumornog naprezanja u objavljivanju dobre vijesti bila je još jedna pogonska snaga. “Ja sam dužnik i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima”, rekao je Pavao (Rimljanima 1:14, ST). U kojem je smislu Pavao bio “dužnik”? Jedan drugi prijevod glasi: “Obavezan sam prema svima” (Biblija na današnjem Njemačkom). Je li on time želio reći da je djelo propovijedanja bilo za njega neugodna obaveza ili odgovornost koju mora obaviti pred Bogom? Lako bi se moglo dogoditi da razvijemo takvo stajalište ako bismo izgubili osjećaj za hitnost ili ako bi se dali odvratiti svjetovnim privlačnostima. Ali, to Pavao nije želio reći.

12. Prema kome je Pavao bio “dužnik” i zašto?

¹² Kao Božja “izabrana posuda”, kao “apostol neznabožaca”, Pavao je imao jako veliku odgovornost pred Bogom (Djela apostolska 9:15; Rimljanima 11:13). Ipak, on se nije osjećao obaveznim samo pred Bogom, nego je rekao da je “dužnik” prema ‘Grcima, barbarima, mudrima i nerazumnima’. S obzirom na ukazano mu milosrđe i prednost koju je dobio, smatrao se obaveznim propovijedati, kako bi svi ljudi čuli dobru vijest. Također je shvatio da je Božja volja da “se spase sve vrste ljudi i da dođu do točne spoznaje istine” (1. Timoteju 1:12-16; 2:3, 4, NS). Dakle, on je neprekidno radio ne samo da bi udovoljio svojoj odgovornosti pred Bogom, nego i da bi se odužio svojim bližnjima.