Zbog toga su pomazani kršćani, zahvaljujući svojoj vjeri u Isusovu otkupnu žrtvu, pravedni u Božjim očima. Pavao ih potiče da “ne žive po tijelu, nego po duhu”. (Pročitaj Rimljanima 8:3, 4.) Oni moraju tako živjeti sve do kraja svog zemaljskog života kako bi bili “nagrađeni životom” na nebu (Otkr. 2:10).

Naše grešno tijelo stalno nas navodi da činimo ono što Bogu nije po volji i što za posljedicu ima samo smrt. Pavao je u svojoj poslanici Galaćanima nazvao takve postupke i svojstva “djelima tijela”. Zatim je rekao: “Oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje” (Gal. 5:19-21). To su isti oni ljudi koji žive po tijelu (Rim. 8:4). Njihove “norme ponašanja” i “načela kojima se vode u životu” potpuno su tjelesni. No da li samo oni koji čine teške grijehe poput bluda, idolopoklonstva i okultizma žive po tijelu? Nipošto, jer djela tijela uključuju i ono što netko možda smatra samo lošim karakternim crtama, naprimjer sklonost ljubomori, gnjevu, sukobima i zavisti. Tko može za sebe reći da se oslobodio baš svega što spada u djela tijela i da ne živi po tijelu?

Premda nas vjera u otkupninu može osloboditi zakona grijeha i smrti, još smo uvijek nesavršeni i grešni. Sama vjera nije dovoljna da bismo bili zdravi u duhovnom pogledu i uživali Božju naklonost i blagoslove. Pavao je spomenuo i da je potrebno živjeti po duhu.

Kako možemo živjeti po duhu?

13. Što znači živjeti po duhu?

¹³ Da bismo živjeli po duhu, moramo stalno duhovno napredovati (1. Tim. 4:15). Svaki dan trebamo dati sve od sebe kako bismo “živjeli po duhu”, iako to ne znači da nikada nećemo pogriješiti (Gal. 5:16). Ako dopustimo da nas u životu vodi sveti duh, steći ćemo Božje priznanje.