Kristov zakon
“[Ja] sam u zakonu Kr[i]stovu” (1. KORINĆANIMA 9:21).
1, 2. (a) Kako su se mogle spriječiti mnoge greške čovječanstva? (b) Što nazovikršćanstvo nije naučilo iz povijesti judaizma?
“NARODI i vladavine nikada ništa ne nauče iz povijesti, niti postupaju po načelima do kojih se došlo kroz povijest.” Tako je rekao jedan njemački filozof iz 19. stoljeća. Zaista, tok ljudske povijesti opisan je kao “marš ludosti”, niz strahovitih pogrešaka i kriza, od kojih su se mnoge mogle spriječiti samo da je čovječanstvo bilo spremno učiti iz prijašnjih grešaka.
2 To isto odbijanje da se uči iz prijašnjih grešaka posebno je istaknuto u ovom razmatranju božanskog zakona. Jehova Bog je zamijenio Mojsijev zakon još boljim — Kristovim zakonom. No vođe nazovikršćanstva, koji tvrde da naučavaju taj zakon i da žive po njemu, nisu ništa naučili iz krajnje nerazumnosti farizejâ. Tako je nazovikršćanstvo iskrivilo i zloupotrijebilo Kristov zakon upravo kao što je to judaizam učinio s Mojsijevim zakonom. Kako je to moguće? Kao prvo, razmotrimo sâm zakon — kakav je to zakon, kome pruža vodstvo, kako to čini i po čemu se razlikuje od Mojsijevog zakona. Zatim ćemo istražiti kako ga je nazovikršćanstvo zloupotrijebilo. Neka bismo tako učili iz povijesti i izvukli korist iz nje!
Novi savez
3. Koje je obećanje dao Jehova s obzirom na novi savez?
3 Tko bi osim Jehove Boga mogao poboljšati savršen Zakon? Mojsijev savez Zakona bio je savršen (Psalam 19:7). Usprkos tome, Jehova je obećao: “Evo idu dani (...) kad ću učiniti s domom Izraelovijem i s domom Judinijem nov zavjet [“savez”, NW], ne kao onaj zavjet [“savez”, NW], koji učinih s ocima njihovijem.” Deset zapovijedi — koje čine jezgru Mojsijevog zakona — bile su napisane na kamenim pločama. No Jehova je o novom savezu rekao: “Metnuću zavjet [“zakon”, NW] svoj u njih, i na srcu njihovu napisaću ga” (Jeremija 31:31-34).
4. (a) Koji je Izrael uključen u novi savez? (b) Tko je još, pored duhovnih Izraelaca, pod Kristovim zakonom?
4 Tko je trebao biti uključen u taj novi savez? To sigurno nije trebao biti doslovni ‘dom Izraelov’, koji je odbacio Posrednika ovog saveza (Jevrejima 9:15). Ne, taj novi ‘Izrael’ trebao je biti ‘Izrael Božji’, nacija duhovnih Izraelaca (Galaćanima 6:16; Rimljanima 2:28, 29). Ovoj malenoj, duhom pomazanoj skupini kršćana kasnije se trebalo pridružiti “veliko mnoštvo” iz svih nacija, koje također želi obožavati Jehovu (Otkrivenje 7:9, 10, NW; Zaharija 8:23). Iako ne pripadaju tom novom savezu, zakon i njih obavezuje. (Usporedi 3. Mojsijevu 24:22; 4. Mojsijevu 15:15.) Kao “jedno stado” pod ‘jednim pastirom’, svi trebaju biti “u zakonu Kr[i]stovu”, kako je to zapisao Pavao (Ivan 10:16; 1. Korinćanima 9:21). Pavao je ovaj novi savez nazvao ‘boljim savezom’. Zašto? U prvom redu zato što se temelji na ispunjenim obećanjima a ne na sjeni stvari koje tek trebaju doći (Jevrejima 8:6, NW; 9:11-14).
5. Koja je svrha novog saveza, i zašto će on uspjeti?
5 Koja je svrha ovog saveza? Svrha je stvoriti naciju kraljeva i svećenika kako bi se blagoslovilo cijelo čovječanstvo (2. Mojsijeva 19:6; 1. Petrova 2:9; Otkrivenje 5:10). Mojsijev savez Zakona nikada nije stvorio ovu naciju u potpunosti, jer se Izrael kao cjelina pobunio i propustio svoju priliku. (Usporedi Rimljanima 11:17-21.) Međutim, novi će savez sigurno uspjeti, jer je povezan sa sasvim drugačijom vrstom zakona. U kojem smislu drugačijom?
Zakon slobode
6, 7. Kako Kristov zakon nudi veću slobodu od Mojsijevog zakona?
6 Kristov se zakon uvijek iznova povezuje sa slobodom (Ivan 8:31, 32). O njemu se govori kao o ‘zakonu slobodnih ljudi’ i ‘savršenom zakonu slobode’ (Jakov 1:25; 2:12, NW). Naravno, sva sloboda koju uživaju ljudi je relativna. Ipak, ovaj zakon pruža daleko veću slobodu nego što je pružao prethodni, Mojsijev zakon. Kako to?
7 Kao prvo, nitko nije rođen pod Kristovim zakonom. Činioci kao što su rasa i mjesto rođenja nisu važni. Pravi kršćani slobodno odlučuju u svom srcu da prihvaćaju jaram poslušnosti ovom zakonu. Učinivši to, oni uviđaju da je to blag jaram, lako breme (Matej 11:28-30). Uostalom, Mojsijev zakon bio je načinjen i zbog toga da bi poučio čovjeka da je grešan i da mu je neophodno potrebna otkupna žrtva kako bi bio otkupljen (Galaćanima 3:19). Kristov zakon naučava da je Mesija došao, svojim životom platio otkupnu cijenu i otvorio nam put oslobođenja od strašnih pritisaka grijeha i smrti! (Rimljanima 5:20, 21). Da bismo imali koristi od toga, trebamo ‘iskazivati vjeru’ u tu žrtvu (Ivan 3:16, NW).
8. Što uključuje Kristov zakon, no zašto ne treba pamtiti stotine pravnih odredaba da bi se živjelo po njemu?
8 ‘Iskazivanje vjere’ zahtijeva živjeti po Kristovom zakonu. To uključuje i poslušnost svim Kristovim zapovijedima. Znači li to da treba pamtiti stotine zakona i odredaba? Ne znači. I dok je Mojsije, posrednik starog saveza, zapisao Mojsijev zakon, Isus, Posrednik novog saveza, nikada nije zapisao niti jedan jedini zakon. Umjesto toga, on je živio taj zakon. Svojim je savršenim načinom života svima postavio uzor koji treba slijediti (1. Petrova 2:21). Možda se zbog toga o obožavanju ranih kršćana govori kao o ‘putu’ (Djela apostolska 9:2; 19:9, 23; 22:4; 24:22). Njima je Kristov zakon bio predočen u primjeru Kristovog života. Da bi oponašali Isusa, trebali su slušati ovaj zakon. Snažna ljubav koju su osjećali prema njemu značila je da je taj zakon zaista bio napisan na njihovim srcima, kao što je bilo prorečeno (Jeremija 31:33; 1. Petrova 4:8). A onaj tko je poslušan iz ljubavi nikada se ne osjeća potlačenim — to je još jedan razlog zašto se Kristov zakon može nazvati “zakonom slobodnih ljudi”.
9. Što je sama bît Kristovog zakona, i na koji je način u taj zakon uvrštena nova zapovijed?
9 Ako je ljubav bila važna u Mojsijevom zakonu, onda je ona isto tako sama bît kršćanskog zakona. Stoga je u Kristov zakon uvrštena nova zapovijed — kršćani trebaju osjećati samopožrtvovnu ljubav jedni prema drugima. Trebaju ljubiti kao što je Isus ljubio; dobrovoljno je žrtvovao svoj život za svoje prijatelje (Ivan 13:34, 35; 15:13). Stoga bi se moglo reći da je Kristov zakon čak uzvišeniji izraz teokracije nego što je to bio Mojsijev zakon. Ovaj je časopis prije nekog vremena istaknuo: “Teokracija je vladavina Boga; Bog je ljubav; stoga je teokracija vladavina ljubavi.”
Isus i farizeji
10. Kako se Isusovo učenje razlikovalo od učenja farizejâ?
10 Stoga uopće ne iznenađuje da je Isus došao u sukob sa židovskim religioznim vođama svoga vremena. “Savršeni zakon slobode” nikada nije bio u mislima pismoznalaca i farizeja. Oni su pokušavali vladati narodom pomoću propisa koje su načinili ljudi. Njihovo je učenje postalo tiransko, osuđivalačko, negativno. Sasvim suprotno tome, Isusovo je učenje bilo neizmjerno izgrađujuće i pozitivno! Bio je praktičan i obratio je pažnju na stvarne potrebe i brige ljudi. Poučavao je jednostavno i iskreno, koristeći usporedbe iz svakodnevnog života i ukazujući na autoritet Božje riječi. Stoga se “divljaše (...) narod nauci njegovoj” (Matej 7:28). Da, Isusovo je poučavanje doprlo do njihovog srca!
11. Kako je Isus jasno pokazao da se Mojsijev zakon treba primjenjivati razumno i milosrdno?
11 Umjesto da je Mojsijevom zakonu dodavao daljnje propise, Isus je pokazao na koji su način Židovi trebali otpočetka primjenjivati taj Zakon — pokazujući razumnost i milosrđe. Naprimjer, sjeti se događaja kad mu je pristupila žena koja je patila od krvarenja. Prema Mojsijevom zakonu, svatko koga bi dotaknula postao bi nečist, i stoga nikako nije trebala ulaziti među mnoštvo ljudi! (3. Mojsijeva 15:25-27). No ona je toliko očajnički željela ozdraviti da se progurala kroz mnoštvo i dodirnula Isusove gornje haljine. Krvarenje je prestalo istog trenutka. Da li ju je on prekorio zbog kršenja Zakona? Nije; umjesto toga, razumio je njene očajne okolnosti i jasno pokazao najvažnije načelo u Zakonu — ljubav. Uživio se u njen položaj i rekao joj: “Kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje” (Marko 5:25-34).
Je li Kristov zakon popustljiv?
12. (a) Zašto ne bismo trebali misliti da je Krist popustljiv? (b) Što pokazuje da stvaranje mnogih zakona vodi do stvaranja mnogih rupa u zakonu?
12 Trebamo li onda zaključiti da je Kristov zakon popustljiv, jer to je “zakon slobode”, dok su farizeji sa svim svojim usmenim predajama barem držali ponašanje ljudi unutar strogih granica? Ne trebamo. Današnji pravni sustavi često pokazuju da, što ima više zakona, ljudi pronalaze više rupa u njima.a U Isusovo je vrijeme mnoštvo farizejskih pravila poticalo na traženje rupa u zakonu, površno vršenje djela bez ljubavi i njegovanje samopravedne vanjštine kako bi se sakrila unutrašnja pokvarenost (Matej 23:23, 24).
13. Zašto Kristov zakon vodi do višeg standarda ponašanja od bilo kojeg pisanog zakonika?
13 Za razliku od toga, Kristov zakon ne pothranjuje takve stavove. Ustvari, poslušnost zakonu koji se temelji na Jehovinoj ljubavi i kojem se udovoljava oponašanjem Kristove samopožrtvovne ljubavi prema drugima ima za posljedicu daleko viši standard ponašanja nego što je to slučaj kod pridržavanja formalnog zakonika. Ljubav ne traži rupe u zakonu; ona nas sprečava da učinimo štetne stvari koje zakonik možda ne zabranjuje izričito. (Vidi Mateja 5:27, 28.) Stoga će nas Kristov zakon potaknuti da činimo nešto za druge — da prema njima pokazujemo velikodušnost, gostoljubivost i ljubav — i to na takve načine na kakve nas nijedan formalni zakonik ne bi mogao prisiliti (Djela apostolska 20:35; 2. Korinćanima 9:7; Jevrejima 13:16).
14. Kako je život po Kristovom zakonu utjecao na kršćansku skupštinu u prvom stoljeću?
14 U onoj mjeri u kojoj su njeni članovi živjeli po Kristovom zakonu, rana se kršćanska skupština radovala srdačnoj atmosferi prožetoj ljubavlju, razmjerno oslobođenoj krutih, osuđivalačkih i licemjernih stavova koji su u to vrijeme prevladavali u sinagogama. Članovi tih mladih skupština zasigurno su osjetili da žive po ‘zakonu slobodnih ljudi’!
15. Koja su bila neka od Sotoninih ranih nastojanja da pokvari kršćansku skupštinu?
15 Međutim, Sotona je jedva čekao da kršćansku skupštinu pokvari iznutra, kao što je pokvario naciju Izrael. Apostol Pavao je upozoravao na ljude nalik vukovima koji će “govoriti izvrnutu nauku” i tlačiti Božje stado (Djela apostolska 20:29, 30). Morao se boriti s judaizatorima, koji su željeli zamijeniti relativnu slobodu Kristovog zakona za ropstvo Mojsijevom zakonu, koji je Krist ispunio (Matej 5:17; Djela apostolska 15:1; Rimljanima 10:4). Nakon smrti posljednjih apostola, više nije bilo nikoga da obuzdava taj otpad. Tako je pokvarenost uzela maha (2. Solunjanima 2:6, 7).
Nazovikršćanstvo kalja Kristov zakon
16, 17. (a) Koje je oblike poprimila pokvarenost u nazovikršćanstvu? (b) Kako su zakoni Katoličke crkve promicali iskrivljeno gledište o spolnosti?
16 U nazovikršćanstvu se pokvarenost, baš kao i u judaizmu, pojavila u više oblika. Pored toga, ono je postalo plijen lažnih nauka i lakog morala. Često se pokazalo da i njegova nastojanja da zaštiti svoje stado od utjecaja izvana nagrizaju sve preostale mrvice čistog obožavanja. Umnožili su se kruti i nebiblijski zakoni.
17 Katolička crkva predvodi u stvaranju ogromnog mnoštva crkvenih zakona. Ti su zakoni bili posebno izopačeni u pitanjima spolnosti. Prema knjizi Sexuality and Catholicism (Spolnost i katolicizam), crkva je prihvatila grčku filozofiju stoicizma, koja je bila nepovjerljiva prema svim oblicima zadovoljstva. Crkva je naučavala da je svako spolno zadovoljstvo grešno, uključujući i ono u normalnim bračnim odnosima. (Za razliku od toga usporedi Priče Salamunove 5:18, 19.) Tvrdilo se da spolni odnosi služe samo za produženje vrste, ni za što drugo. Stoga je crkveni zakon osuđivao svaki oblik kontracepcije kao vrlo težak grijeh, koji je u nekim slučajevima zahtijevao mnogo godina pokore. Nadalje, svećenstvu je bilo zabranjeno ženiti se i taj je propis doveo do poplave nedozvoljenih spolnih odnosa, uključujući i zloupotrebu djece (1. Timoteju 4:1-3).
18. Do čega je dovelo umnažanje crkvenih zakona?
18 Kako su se crkveni zakoni umnažali, tako su bili svrstavani u knjige. One su počele zasjenjivati i istiskivati Bibliju. (Usporedi Mateja 15:3, 9.) Ni katolicizam, kao ni judaizam, nije imao povjerenja u svjetovne spise i većinu je smatrao prijetnjom. To je gledište uskoro otišlo mnogo dalje od razboritog opreza izloženog u Bibliji u vezi s tim pitanjem (Propovjednik 12:12; Kološanima 2:8). Jeronim, crkveni pisac iz četvrtog stoljeća n. e., izjavio je: “O Gospode, ako bih ikada više posjedovao svjetovne knjige ili ih čitao, zanijekao bih tebe.” Crkva je s vremenom počela cenzurirati knjige — čak i one svjetovnog sadržaja. Tako su u 17. stoljeću bila cenzurirana djela astronoma Galilea zbog toga što je pisao da se Zemlja okreće oko Sunca. Uporno inzistiranje crkve da ima posljednju riječ u svemu — čak i u pitanjima astronomije — naposljetku je dovelo do potkopavanja vjere u Bibliju.
19. Kako se u samostanima promicao kruti autoritarni sistem vladanja?
19 Crkveno stvaranje pravila cvjetalo je u samostanima, u kojima su se redovnici odijelili od svijeta kako bi živjeli samoprijegorno. Većina katoličkih samostana držala se “regule sv. Benedikta”. Opat (naziv koji dolazi od aramejske riječi za “oca”) imao je apsolutnu vlast. (Usporedi Mateja 23:9.) Ako je redovnik primio dar od svojih roditelja, opat je odlučio hoće li ga dobiti taj redovnik ili netko drugi. Pored toga što je osuđivalo vulgarnosti, jedno je pravilo zabranjivalo svako čavrljanje i sve šale, govoreći: “Nijedan učenik ne smije govoriti takve stvari.”
20. Što pokazuje da je i protestantizam unapređivao nebiblijski autoritarni sistem vladanja?
20 Protestantizam, koji je želio promijeniti nebiblijsku neumjerenost katolicizma, ubrzo je jednako vješto stvarao autoritarna pravila koja se nisu temeljila na Kristovom zakonu. Naprimjer, vodeći reformator Jean Calvin nazvan je “zakonodavac obnovljene Crkve”. Vodio je protestantsku crkvu u Ženevi uz mnoštvo krutih pravila koja su provodili “starješine” čija je “služba”, kako je rekao Calvin, “da nadgledavaju život svakoga”. (Za razliku od toga usporedi 2. Korinćanima 1:24.) Crkva je kontrolirala gostionice i određivala o kojim je temama dopušteno razgovarati. Postojale su stroge kazne za prijestupe kao što je pjevanje neozbiljnih pjesama ili plesanje.b
Učiti iz grešaka nazovikršćanstva
21. Kakve sveobuhvatne posljedice ima sklonost nazovikršćanstva da ide “preko onoga što stoji pisano”?
21 Jesu li sva ta pravila i svi ti zakoni uspjeli zaštititi nazovikršćanstvo od pokvarenosti? Upravo suprotno! Današnje se nazovikršćanstvo rascjepkalo na stotine sekti, koje variraju od pretjerano strogih do napadno popustljivih. Sve su one na neki način otišle “preko onoga što stoji pisano”, dopuštajući da ljudski način razmišljanja vodi stado i da se upliće u božanski zakon (1. Korinćanima 4:6, St).
22. Zašto odmetanje nazovikršćanstva ne znači i kraj Kristovog zakona?
22 Međutim, povijest Kristovog zakona ne završava tragično. Jehova Bog neće nikada dopustiti običnim ljudima da izbrišu božanski zakon. Kršćanski je zakon danas itekako na snazi među pravim kršćanima i oni imaju veliku prednost da žive po njemu. Ali nakon razmatranja onoga što su judaizam i nazovikršćanstvo učinili s božanskim zakonom, mogli bismo se s pravom pitati: ‘Kako možemo živjeti po Kristovom zakonu dok izbjegavamo zamku da ne okaljamo Božju riječ ljudskim rasuđivanjem i pravilima koja potkopavaju sâm duh božanskog zakona? Kakvo uravnoteženo gledište treba Kristov zakon danas usaditi u nas?’ Sljedeći će članak obraditi ta pitanja.
[Bilješke]
a Farizeji snose veliku odgovornost za oblik judaizma koji danas postoji, stoga ne iznenađuje što judaizam još uvijek traži rupe u mnogim nadodanim sabatnim ograničenjima. Naprimjer, ako netko na Sabat posjeti neku bolnicu ortodoksnih Židova, mogao bi doživjeti da se dizalo automatski zaustavlja na svakom katu kako putnici ne bi vršili grešan “rad” pritiskanjem dugmadi u dizalu. Neki židovski ortodoksni liječnici pišu recepte tintom koja nestaje za nekoliko dana. Zašto? Mišna pisanje svrstava u “rad”, ali “pisanje” definira kao ostavljanje trajnog traga.
b Serveto, koji je pobijao neka Calvinova teološka gledišta, bio je spaljen na lomači kao heretik.
Kako bi odgovorio?
◻ Što je sama bît Kristovog zakona?
◻ Kako se Isusov način poučavanja razlikovao od načina na koji su poučavali farizeji?
◻ Kako je Sotona koristio krut duh stvaranja pravila kako bi pokvario nazovikršćanstvo?
◻ Koje su neke od pozitivnih posljedica života po Kristovom zakonu?
[Slika na stranici 16]
Isus je razumno i milosrdno primjenjivao Mojsijev zakon