Kako trčiš u trci za život?
“Ne znate li da u trci svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu? Trčite tako da je osvojite” (1. KORINĆANIMA 9:24, NW).
1. Sa čime Biblija uspoređuje naš kršćanski put?
BIBLIJA uspoređuje naše traženje vječnog života s trkom. Pri kraju svog života, apostol Pavao je o sebi rekao: “Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao.” On je poticao sukršćane da čine to isto kad je rekao: “Odbacimo također svaki teret i grijeh koji lako prianja uz nas, te s ustrajnošću trčimo trku koja je postavljena pred nas” (2. Timoteju 4:7, St; Hebrejima 12:1, NW).
2. Koji ohrabrujuć start vidimo u trci za život?
2 To poređenje je prikladno jer se trka sastoji od starta, trkačke staze i ciljne linije, ili cilja. Tako je i s procesom našeg duhovnog napretka ka životu. Kao što smo vidjeli, svake godine stotine tisuća njih dobro startaju u trci za život. Naprimjer, u posljednjih pet godina je 1 336 429 osoba formalno startalo u toj trci predanjem i krštenjem u vodi. Takav odlučan start je krajnje ohrabrujuć. Međutim, važno je ostati u trci dok se ne dostigne ciljna linija. Činiš li to?
Trka za život
3, 4. (a) Kako je Pavao istaknuo važnost držanja koraka u toj trci? (b) Kako su neki propustili slijediti Pavlov savjet?
3 Da naglasi važnost ostajanja u trci, Pavao je opomenuo: “Ne znate li da u trci svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu? Trčite tako da je osvojite” (1. Korinćanima 9:24, NW).
4 Istina, u drevnim igrama je samo jedan mogao dobiti nagradu. Međutim, u trci za život je svatko prikladan za nagradu. Potrebno je samo ostati u trci do kraja! Nasreću, mnogi su vjerno trčali trku do kraja svog života, kao što je to činio apostol Pavao. A milijuni nastavljaju trčati. Ipak, neki su propustili da se upiru ili napreduju prema ciljnoj liniji. Umjesto toga, dozvolili su da ih spriječe druge stvari tako da su ili ispali iz trke ili su na neki način bili diskvalificirani (Galaćanima 5:7). To bi nas sve trebalo potaknuti da ispitamo kako trčimo u trci za život.
5. Je li Pavao usporedio trku za život s nekom natjecateljskom igrom? Objasni.
5 Može se postaviti pitanje: Što je Pavao imao na umu kad je rekao da “samo jedan dobiva nagradu”? Kao što je ranije rečeno, on nije mislio da će između svih onih koji su startali u trci za život samo jedan dobiti nagradu vječnog života. Očito je da to ne može biti slučaj, jer je opetovano razjašnjavao da je Božja volja da se trebaju spasiti ljudi svih vrsta (Rimljanima 5:18; 1. Timoteju 2:3, 4; 4:10; Titu 2:11). Ne, on nije govorio da je trka za život natjecanje u kojem svaki sudionik pokušava pobijediti sve druge. Korinćani su vrlo dobro znali da je ta vrsta natjecateljskog duha postojala među natjecateljima na njihovim Istamskim igrama, za koje se kaže da su u to vrijeme bile još priznatije od Olimpijskih igara. Što je, onda, Pavao imao na umu?
6. Što kontekst otkriva o Pavlovom razmatranju trkača i trke?
6 Navodeći usporedbu o trkaču, Pavao je prvenstveno razmatrao vlastite izglede za spasenje. U prethodnim recima opisao je kako se trudio i naprezao na mnoge načine (1. Korinćanima 9:19-22). Zatim je, u 23. retku, rekao: “Ali sve činim radi dobre vijesti, da bih s drugima bio dionikom u njoj” (NW). On je uvidio da njegovo spasenje nije zajamčeno samo time što je izabran da bude apostol ili time što je mnoge godine proveo propovijedajući drugima. Da bi sudjelovao u blagoslovima dobre vijesti, on mora nastaviti činiti sve što je u njegovoj moći radi dobre vijesti. On mora trčati s potpunom namjerom da pobijedi, snažno se naprežući kao da trči u utrci na Istamskim igrama, gdje “samo jedan dobiva nagradu” (1. Korinćanima 9:24a, NW).
7. Što je potrebno da biste ‘trčali tako da je osvojite’?
7 Iz toga možemo mnogo naučiti. Iako svatko tko se priključuje trci želi pobijediti, samo oni koji su potpuno odlučni da pobijede imaju neki izgled da to učine. Prema tome, ne bismo se trebali osjećati samozadovoljno samo zato što smo se priključili trci. Ne bismo trebali smatrati da će sve biti dobro zato što smo ‘u istini’. Možemo nositi ime kršćanina, ali možemo li zaista dokazati da smo kršćani? Naprimjer, činimo li stvari za koje znamo da ih kršćanin treba činiti — prisustvovati kršćanskim sastancima, sudjelovati u službi propovijedanja i tako dalje. Ako činimo, to je pohvalno, te bismo trebali nastojati istrajati u tim izvanrednim navikama. Ipak, možemo li izvući veću korist iz onoga što radimo? Naprimjer, jesmo li uvijek pripremljeni da kroz komentare sudjelujemo na sastancima? Nastojimo li u osobnom životu primijeniti ono što učimo? Poklanjamo li pažnju poboljšanju svojih vještina tako da možemo dati temeljito svjedočanstvo unatoč svim zaprekama na koje nailazimo na području? Jesmo li spremni prihvatiti izazov da ponovo posjetimo zainteresirane osobe i vodimo biblijske studije na domu? “Trčite tako da je osvojite”, poticao je Pavao (1. Korinćanima 9:24b, NW).
Iskazivati samosvladavanje u svemu
8. Što je možda navelo Pavla da potakne sukršćane da ‘iskazuju samosvladavanje u svemu’?
8 Pavao je u svom životu vidio mnoge koji su usporili, skrenuli ili odustali u trci za život (1. Timoteju 1:19, 20; Jevrejima 2:1). Zato je uvijek iznova podsjećao sukršćane da se nalaze u napornom i stalnom natjecanju (Efežanima 6:12; 1. Timoteju 6:12). On je proširio usporedbu o trkaču i rekao je: “Osim toga, svaki čovjek koji uzima udjela u natjecanju iskazuje samosvladavanje u svemu” (1. Korinćanima 9:25a, NW). Govoreći to, Pavao je smjerao na nešto sa čime su korintski kršćani bili dobro upoznati, naime, na strogi trening kojeg su se držali natjecatelji na Istamskim igrama.
9, 10. (a) Kako jedan izvor opisuje natjecatelje na Istamskim igrama? (b) Što je posebno vrijedno zapaziti u vezi tog opisa?
9 Slijedi živopisan opis treninga jednog natjecatelja:
“On se sa zadovoljstvom i bez mrmljanja podvrgava pravilima i ograničenjima svog desetomjesečnog treninga, bez kojega se ne bi mogao niti natjecati. (...) On je ponosan na svoje male poteškoće, zamore, lišavanja, i smatra nečim na što može biti ponosan to što se vrlo savjesno odriče bilo čega što u najmanjoj mjeri može umanjiti njegove izglede na uspjeh. On gleda kako se drugi predaju jelu, odmarajući se dok on teško diše od napora, uživaju u kupki, uživaju život prema svojoj želji; ali on im uopće ne zavidi, jer snažno želi nagradu, a za to je prijeko potreban strogi trening. On zna da gubi izglede ako u bilo kom trenutku ili u bilo kojoj prilici ublaži oštrinu stege” (The Expositor’s Bible, svezak V, stranica 674).
10 Posebno je zanimljivo zapažanje da onaj tko trenira to što se drži tako stroge rutine samoodricanja “smatra nečim na što može biti ponosan”. Zapravo, on “uopće ne zavidi” kad vidi lagodnost i udobnost koju drugi uživaju. Možemo li mi nešto iz toga naučiti? Da, zaista možemo!
11. Kojeg se neispravnog gledišta moramo čuvati dok sudjelujemo u trci za život?
11 Prisjetimo se Isusovih riječi da je “širok i prostran put koji vodi u uništenje, i mnogo ih je koji idu njime; dok su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze” (Matej 7:13, 14, NW). Dok se nastojiš kretati ‘tijesnim putem’, zavidiš li na slobodi i lagodnosti koju naizgled uživaju oni na drugom putu? Smatraš li da propuštaš nešto od onoga što drugi čine, što samo po sebi ne mora izgledati tako loše? Lako možemo tako misliti ako propuštamo stalno imati na umu razlog zašto započinjemo s tom trkom. “Oni to, naravno, čine da bi dobili propadljivu krunu, a mi nepropadljivu”, rekao je Pavao (1. Korinćanima 9:25b, NW).
12. Zašto se može reći da su slava i glas za kojima ljudi teže poput propadljive krune dodjeljivane na Istamskim igrama?
12 Pobjednik na Istamskim igrama dobio je vijenac od istamskog bora ili neke druge slične biljke, koji je vjerojatno uvenuo za nekoliko dana ili tjedana. Naravno, sportaši se nisu natjecali za prolazni vijenac već za slavu, čast i glas koji je bio povezan s tim. Jedan izvor navodi da je pobjednik, kad se vratio kući, bio dočekan kao pobjednički junak. Često su bili srušeni gradski zidovi kako bi mogla proći njegova povorka, te su u njegovu čast podizane statue. Međutim, unatoč svemu tome, njegova slava je i dalje bila propadljiva. Danas malo ljudi uopće zna tko su bili ti pobjednički junaci, a većinu to zapravo i ne zanima. Oni koji žrtvuju svoje vrijeme, snagu, zdravlje, čak i obiteljsku sreću da steknu vlast, glas i bogatstvo u svijetu, ali koji nisu bogati prema Bogu, ustanovit će da je njihova materijalistička “kruna”, poput njihovog života, samo prolazna (Matej 6:19, 20; Luka 12:16-21).
13. Kako je životni put onoga tko se nalazi u trci za život različit od puta nekog sportaša?
13 Natjecatelji u nekoj atletskoj igri mogu biti spremni da prihvate stroge zahtjeve treninga, kao što su oni opisani u gornjim riječima, ali samo za ograničeno vrijeme. Kad igre jednom završe, oni se vraćaju normalnom načinu života. Oni još uvijek možda povremeno treniraju da održe svoje vještine, ali se više ne drže istog pravca strogog samoodricanja, bar dok ne dođe sljedeće natjecanje. To nije tako s onima koji su u trci za život. Za njih trening i samoodricanje mora biti način života (1. Timoteju 6:6-8).
14, 15. Zašto natjecatelj u trci za život mora stalno iskazivati samosvladavanje?
14 “Ako netko želi ići za mnom”, rekao je Isus Krist skupu učenika i drugih, “neka se odrekne sebe (ili: “mora sam sebi reći: ‘Ne’ ”, Charles B. Williams) i uzme svoj mučenički stup i stalno me slijedi” (Marko 8:34, NW). Kad prihvaćamo taj poziv, moramo biti spremni da to činimo “stalno”, ne zato što postoji neka posebna zasluga u samoodricanju, nego zato što jedan trenutak nesmotrenosti, jedan propust u dobrom prosuđivanju, može upropastiti sve što je izgrađeno, ugroziti čak i naše vječno dobro. Duhovni napredak se obično postiže prilično sporo, ali kako samo brzo može biti poništen ako nismo stalno budni!
15 Osim toga, Pavao je poticao da moramo iskazivati samosvladavanje “u svemu”, to jest, to moramo činiti tako dosljedno u svim aspektima života. To je razborito jer, ako onaj tko trenira popušta uživanju ili živi raspušteno, kakva će biti korist od svih fizičkih boli i zamora koje podnosi? Isto tako, u našoj trci za život moramo iskazivati samosvladavanje u svemu. Netko se može svladavati u stvarima kao što je pijanstvo i blud, ali to gubi vrijednost ako je ohol i svadljiv. Ili što ako je dugotrpljiv ili dobrohotan prema svima, ali skriva neki tajni grijeh u svom privatnom životu? Da bi samosvladavanje bilo potpuno korisno, ono se mora iskazivati “u svemu”. (Usporedi Jakov 2:10, 11.)
Ne trčati “nesigurno”
16. Što znači ne trčati “nesigurno”?
16 S obzirom na velike napore potrebne za uspjeh u trci za život, Pavao nadalje kaže: “Prema tome, ja ne trčim nesigurno; ne upravljam svoje udarce kao da udaram zrak” (1. Korinćanima 9:26, NW). Riječ “nesigurno” doslovno znači “nejasno” (Kingdom Interlinear), “neopaženo, neobilježeno” (Lange’s Commentary). Dakle, ne trčati “nesigurno” znači da svakom promatraču treba biti veoma jasno u kom se pravcu trkač kreće. The Anchor Bible to prevodi “ne u cik-cak pravcu”. Ako vidiš otiske stopala koji krivudaju gore dolje po plaži, kruže uokolo i čak povremeno idu unatrag, teško da ćeš uopće pomisliti da je osoba trčala, a sigurno ne da je imala neku predodžbu kamo ide. Ali ako vidiš otiske stopala koji formiraju dugu, ravnu liniju, svaku stopu ispred prethodne i sve u jednakim razmacima, zaključit ćeš da stope pripadaju onome tko točno zna kamo ide.
17. (a) Kako je Pavao pokazao da nije trčao “nesigurno”? (b) Kako možemo oponašati Pavla u tom pogledu?
17 Pavlov život jasno pokazuje da on nije trčao “nesigurno”. Imao je obilne dokaze da je kršćanski sluga i apostol. Imao je samo jedan cilj i cijeli svoj život se snažno naprezao da ga dostigne. Nikad nije bio odvraćen slavom, moći, bogatstvom ili udobnošću, iako je vjerojatno mogao postići sve to (Djela apostolska 20:24; 1. Korinćanima 9:2; 2. Korinćanima 3:2, 3; Filipljanima 3:8, 13, 14). Kad se osvrneš na svoj životni put, kakav trag vidiš? Ravnu liniju s jasnim pravcem ili onu koja besciljno luta? Postoji li dokaz da se natječeš u trci za život? Upamti, nismo u toj trci da, takorekuć, učinimo nešto samo površno i reda radi, nego da stignemo do ciljne linije.
18. (a) Sa čime bi se moglo usporediti naše ‘udaranje zraka’? (b) Zašto je opasno slijediti taj put?
18 Povlačeći paralelu s još jednom sportskom disciplinom, Pavao nadalje kaže: “Ne upravljam svoje udarce kao da udaram zrak” (1. Korinćanima 9:26b, NW). U našoj trci za život imamo mnogo neprijatelja, uključujući Sotonu, svijet i našu vlastitu nesavršenost. Poput drevnog boksača, moramo biti u stanju da ih oborimo dobro ciljanim udarcima. Nasreću, Jehova Bog nas obučava i pomaže nam u toj borbi. On pruža upute u svojoj Riječi, u publikacijama temeljenim na Bibliji i na kršćanskim sastancima. Međutim, ako čitamo Bibliju i publikacije i idemo na sastanke ali ne provodimo u djelo ono što učimo, ne rasipamo li svoju snagu, ‘udarajući zrak’? Time dolazimo u veoma opasan položaj. Mislimo da vodimo borbu i time stječemo lažan osjećaj sigurnosti, ali ne pobjeđujemo svoje neprijatelje. Zato je učenik Jakov opominjao: “Budite izvršioci riječi, a ne samo slušaoci koji zavaravaju sami sebe.” Baš kao što ‘udaranje vjetra’ neće onesposobiti naše neprijatelje, tako ni to što smo “samo slušaoci” neće osigurati da vršimo Božju volju (Jakov 1:22, St; 1. Samuelova 15:22; Matej 7:24, 25).
19. Kako se možemo osigurati da ne budemo odbačeni?
19 Konačno, Pavao nam je rekao tajnu svog uspjeha: “Ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sâm ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao” (1. Korinćanima 9:27, St). Poput Pavla, i mi moramo zavladati nad svojim nesavršenim tijelom umjesto da dozvolimo da ono bude naš gospodar. Trebamo iskorijeniti tjelesne sklonosti, žudnje i želje (Rimljanima 8:5-8; Jakov 1:14, 15). To može biti bolno, budući da riječ prevedena sa “bijem” doslovno znači ‘udariti pod oko’ (Kingdom Interlinear). Ipak, zar nije bolje pretrpjeti, takorekuć, modricu ispod oka i živjeti, nego popustiti željama palog tijela i umrijeti? (Usporedi Matej 5:28, 29; 18:9; 1. Ivanova 2:15-17.)
20. Zašto je sada posebno hitno da ispitamo kako trčimo u trci za život?
20 Danas se približavamo ciljnoj liniji trke. Blizu je vrijeme da budu uručene nagrade. Za pomazane kršćane, to je ‘nagrada gornjeg poziva Božjeg posredstvom Krista Isusa’ (Filipljanima 3:14, NW). Za pripadnike velikog mnoštva, to je vječni život na rajskoj Zemlji. S obzirom da je toliko toga u pitanju, budimo odlučni, kao što je bio Pavao, da ‘ne budemo nekako osuđeni’. Neka bismo svi uzeli k srcu ozbiljnu opomenu: “Trčite tako da je osvojite” (1. Korinćanima 9:24, 27, NW).
Sjećaš li se?
◻ Zašto je prikladno usporediti kršćanski život s trkom?
◻ Kako se trka za život razlikuje od natjecanja u trčanju?
◻ Zašto moramo iskazivati samosvladavanje stalno i “u svemu”?
◻ Kako netko ne trči “nesigurno”?
◻ Zašto je opasno samo ‘udarati zrak’?
[Slika na stranici 16]
Pobjednički vijenac, kao i slava i čast, prolazan je