‘Bog je taj koji daje da raste’!

 1. Kada imamo čast biti “Božji suradnici”?

“BOŽJI suradnici.” Tim je riječima apostol Pavao opisao čast koju svi možemo imati ako prihvatimo jedan poseban zadatak. (Pročitaj 1. Korinćanima 3:5-9.) Taj zadatak je činjenje učenika. Pavao ga je usporedio sa sijanjem i zalijevanjem sjemena. Da bismo bili uspješni u tom veoma važnom djelu, potrebna nam je Jehovina pomoć. Pavao nas podsjeća na to da je ‘Bog taj koji daje da raste’.

 2. Kako nam činjenica da je ‘Bog taj koji daje da raste’ pomaže da imamo ispravan stav prema službi propovijedanja?

² Ta činjenica pomaže nam da budemo ponizni i da imamo ispravan stav prema službi propovijedanja. Iako revno sudjelujemo u propovijedanju i poučavanju, sva hvala za duhovni rast na koncu ipak pripada Jehovi. Zašto? Zato što mi, koliko god se trudili, ne možemo u potpunosti ni razumjeti kako dolazi do rasta, a kamoli upravljati njime. Kralj Salamun je to dobro opisao kad je rekao da čovjek ‘ne pozna djelo pravoga Boga, koji sve čini’ (Prop. 11:5).

 3. Koja sličnost postoji između sijanja doslovnog sjemena i činjenja učenika?

³ Da li nam služba propovijedanja teško pada zato što ne razumijemo kako točno dolazi do duhovnog napretka neke osobe? Nipošto. Umjesto toga, to je čini zanimljivijom i privlačnijom. Kralj Salamun je rekao: “Ujutro sij sjeme svoje i do večeri neka ti ruka ne počiva. Jer ne znaš gdje ćeš imati uspjeha, ovdje ili ondje, ili će oboje biti jednako dobro” (Prop. 11:6). I doista, kad je riječ o sijanju doslovnog sjemena, mi ne znamo gdje će točno ono izniknuti i hoće li uopće izniknuti. Postoji mnogo činilaca na koje ne možemo utjecati. Slično je i s činjenjem učenika. Isus je skrenuo pažnju na to u dvije usporedbe koje su zapisane u 4. poglavlju Markovog evanđelja. Pogledajmo što možemo naučiti iz njih.

4, 5. Prepričaj ukratko Isusovu usporedbu o sijaču koji sije sjeme.

⁴ U Marku 4:1-9 zapisana je Isusova usporedba o sijaču koji prilikom sjetve baca sjeme, pa ono pada na različita mjesta: “Poslušajte! Sijač je izašao sijati. Dok je sijao, nešto je sjemena palo uz put i došle su ptice i pozobale ga. A nešto je sjemena palo na kamenito tlo gdje nije imalo dosta zemlje. Odmah je izniknulo jer zemlja nije bila duboka. Ali kad je izašlo sunce, opržilo ga je, pa kako nije imalo korijena, usahnulo je. A nešto je sjemena palo među trnje i trnje je naraslo i ugušilo ga, te nije donijelo plod. Nešto je pak palo na dobru zemlju. Izniknulo je, naraslo i počelo donositi plod te je davalo trideset, šezdeset i sto puta više od posijanoga.”

⁵ U biblijska vremena sijanje se uglavnom vršilo tako što je sijač širokim pokretima ruke bacao na zemlju sjeme koje je držao u naborima svoje odjeće ili u torbi. Dakle, u Isusovoj usporedbi sijač nije namjerno posijao sjeme na različite vrste tla. Umjesto toga, tijekom sijanja sjeme je palo na različita mjesta.

 6. Kako je Isus objasnio usporedbu o sijaču?

⁶ Ne moramo nagađati što znači ova usporedba. Prema izvještaju iz Marka 4:14-20, Isus ju je objasnio ovako: “Sijač sije riječ. Ono uz put, gdje je posijana riječ, to su oni koji je čuju, ali odmah potom dolazi Sotona i uzima riječ koja je bila posijana u njih. A posijano na kamenito tlo, to su oni koji kad čuju riječ, odmah je radosno prihvate, ali nemaju korijena u sebi, nego se održe samo neko vrijeme, a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se pokolebaju. A koje je posijano među trnje, to su oni koji čuju riječ, ali im se u srce uvuku brige ovoga svijeta, zavodljivo bogatstvo i želje za svime ostalim i uguše riječ, te ona ostane bez ploda. A ono koje je posijano na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ i prihvate je te donose plod — trideset, šezdeset i sto puta više od posijanoga.”

 7. Što predočavaju sjeme i različite vrste tla?

⁷ Zapazi da Isus nije rekao da sijač koristi različite vrste sjemena. Umjesto toga, radi se o istoj vrsti sjemena koja je pala na različito tlo, pa je i rezultat svaki put bio drugačiji. U prvom slučaju tlo je tvrdo ili nabijeno, u drugom nije dovoljno duboko, u trećem je prekriveno trnjem, a u četvrtom je tlo dobro, rahlo i donosi mnogo ploda (Luka 8:8). Što je sjeme? To je poruka o Kraljevstvu zapisana u Božjoj Riječi (Mat. 13:19). Što predočavaju različite vrste tla? Ljude koji različito reagiraju na dobru vijest, ovisno o tome kakvo je njihovo srce. (Pročitaj Luku 8:12, 15.)

 8. (a) Koga predočava sijač? (b) Zašto ljudi različito reagiraju kad im propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu?

⁸ Koga predočava sijač? Božje suradnike, osobe koje objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu. Poput Pavla i Apolona, one sade i zalijevaju. No premda naporno rade, njihov rad ima različite rezultate. Zašto? Zato što oni koji čuju dobru vijest reagiraju različito, ovisno o tome kakvo im je srce. U Isusovoj usporedbi sijač nije mogao odrediti ishod svog rada. To je vrlo utješna misao, naročito našoj vjernoj braći i sestrama koji su propovijedali godinama, a ponekad i desetljećima, s naizgled jako malo uspjeha.a Zašto to možemo reći?

 9. Koju su utješnu misao naglasili i Pavao i Isus?

⁹ Postignuti rezultati nisu mjerilo po kojem se određuje koliko savjesno sijač obavlja svoj rad. Pavao je ukazao na to kad je rekao: “Svaki će dobiti nagradu prema svojemu trudu” (1. Kor. 3:8). Nagrada se dobiva ovisno o trudu, a ne o postignutim rezultatima. I Isus je naglasio tu misao. Jednom prilikom njegovi su se učenici vratili iz propovijedanja presretni jer su im se demoni pokoravali kad su se služili Isusovim imenom. Koliko god da su bili oduševljeni time, Isus im je rekao: “Ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima” (Luka 10:17-20). Čak i ako trud sijača ne urodi velikim plodom, to ne mora značiti da on nije bio marljiv ili savjestan kao drugi. Rezultati u velikoj mjeri ovise o srcu slušatelja. No na koncu, Bog je taj koji daje da raste!

10. O čemu ovisi hoće li pojedinac koji čuje riječ biti “dobra zemlja” ili neće?

¹⁰ Što je s onima koji čuju riječ? Je li njihova reakcija unaprijed određena? Nije. Oni sami odlučuju hoće li biti “dobra zemlja” ili neće. Da, srce osobe može se promijeniti nabolje ili nagore (Rim. 6:17). Isus je u svojoj usporedbi rekao da neki čuju riječ, no “odmah potom dolazi Sotona” i uzme je. Međutim, ishod ne mora biti takav. U Jakovu 4:7 kršćane se potiče da se “suprotstave Đavlu”, i on će onda pobjeći od njih. Također, Isus je rekao da neki najprije radosno prihvate riječ, no pokolebaju se jer “nemaju korijena u sebi”. Međutim, Biblija savjetuje Božje sluge da budu “ukorijenjeni i utemeljeni” kako bi mogli razumjeti “što je širina i dužina i visina i dubina istine te spoznati Kristovu ljubav koja nadilazi znanje” (Efež. 3:17-19; Kol. 2:6, 7).

11. Što može poduzeti osoba kako brige i bogatstvo ne bi ugušili riječ koju je čula?

¹¹ Drugima koji čuju riječ “brige ovoga svijeta i zavodljivo bogatstvo” uvuku se u srce i uguše riječ (1. Tim. 6:9, 10). Što mogu poduzeti da im se to ne bi dogodilo? Apostol Pavao daje odgovor na to kad kaže: “Neka u vašem životu ne bude ljubavi prema novcu, nego budite zadovoljni onim što imate. Jer on je rekao: ‘Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti’” (Hebr. 13:5).

12. Zašto oni koji su predočeni dobrom zemljom donose plod u različitom omjeru?

¹² Isus je na kraju rekao da sjeme posijano na dobru zemlju “donosi plod — trideset, šezdeset i sto puta više od posijanoga”. Iako neki koji prihvate riječ imaju dobro srce i donose plod, oni ne objavljuju dobru vijest u jednakoj mjeri jer imaju različite životne okolnosti. Naprimjer, zbog poodmakle dobi ili slabog zdravlja neki u službi propovijedanja mogu sudjelovati manje nego drugi. (Usporedi Marka 12:43, 44.) Sijač i na to može utjecati vrlo malo ili čak nimalo, no raduje se kad vidi da Jehova daje da posijano sjeme raste. (Pročitaj Psalam 126:5, 6.)

13, 14. (a) Prepričaj Isusovu usporedbu o sijaču zapisanu u Marku 4:26-29. (b) Koga predočava sijač i što je sjeme koje on sije?

¹³ U Marku 4:26-29 nalazimo još jednu usporedbu o sijaču: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju, i spava noću i ustaje danju, a sjeme klija i raste, a da on i ne zna kako. Zemlja sama od sebe donosi plod — najprije stabljiku, zatim klas i na kraju puno zrno u klasu. A čim plod sazri, on se hvata srpa, jer je došlo vrijeme žetve.”

¹⁴ Tko je taj sijač? Neki iz svijeta kršćanstva smatraju da sijač predočava samog Isusa. No zar je moguće da Isus spava i da ne zna kako sjeme raste? Isus sasvim sigurno zna kako se odvija rast! Taj sijač, poput onoga o kojem smo govorili ranije, predočava objavitelje, svakog pojedinca koji sije sjeme tako što revno propovijeda. Sjeme posijano na zemlju odnosi se na riječ, odnosno poruku o Kraljevstvu, koju prenose ti objavitelji.b

15, 16. Koju je činjenicu o doslovnom i duhovnom rastu Isus istaknuo u svojoj usporedbi o sijaču?

¹⁵ Isus je rekao da sijač “spava noću i ustaje danju”. To ne znači da je nemaran. Time se samo opisuje uobičajena životna rutina većine ljudi. Riječi upotrijebljene u tom retku ukazuju na proces koji se tijekom određenog vremenskog perioda uzastopce ponavlja — sijač danju radi, a noću spava. Isus je objasnio što se događa u međuvremenu. “Sjeme klija i raste”, rekao je te je dodao: “A da on i ne zna kako.” Time se ističe činjenica da se rast odvija “sam od sebe”.c

¹⁶ Što je Isus time želio reći? Zapazi da je istaknuo rast i to da do njega dolazi postepeno. “Zemlja sama od sebe donosi plod — najprije stabljiku, zatim klas i na kraju puno zrno u klasu” (Mar. 4:28). Do rasta dolazi postupno, u fazama. On se ne može ubrzati niti postići nasilu. Isto je i s duhovnim rastom. Do njega dolazi postepeno dok Jehova dozvoljava da istina raste u srcu osobe koja ima ispravan stav prema dobroj vijesti (Djela 13:48; Hebr. 6:1).

17. Tko se raduje kad sjeme donese plod?

¹⁷ U kom smislu sijač sudjeluje u žetvi “čim plod sazri”? Jehova daje da istina o Kraljevstvu takoreći raste u srcima novih učenika, pa ih ljubav prema Jehovi s vremenom potakne da mu predaju svoj život. Oni svoje predanje potvrđuju krštenjem. Braća koja nastave napredovati do zrelosti mogu postepeno dobivati veće dužnosti u skupštini. Kad posijano sjeme urodi plodom, odnosno kad netko postane učenik, taj plod ubire onaj tko je posijao sjeme, ali i drugi objavitelji koji možda nisu bili osobno uključeni u sijanje tog sjemena. (Pročitaj Ivana 4:36-38.) Da, “sijač i žetelac zajedno se raduju”.

18, 19. (a) U kom te pogledu ohrabrilo razmatranje ovih Isusovih usporedbi? (b) Što ćemo obraditi u sljedećem članku?

¹⁸ Što smo naučili iz razmatranja ove dvije usporedbe zapisane u 4. poglavlju Marka? Jasno smo mogli vidjeti da nam je povjeren određeni zadatak — sijanje sjemena. Nikada ne bismo smjeli pronalaziti izgovore za to da ne sudjelujemo u službi propovijedanja niti bismo je smjeli zanemarivati zbog problema i poteškoća koje bismo mogli doživjeti (Prop. 11:4). No u isto vrijeme, svjesni smo da je čast biti jedan od Božjih suradnika. Jehova daje da zainteresirane osobe duhovno rastu i tako blagoslivlja kako naš tako i njihov trud. Svjesni smo da nikoga ne možemo prisiliti da duhovno raste i postane Kristov učenik. Isto tako, ne bismo trebali biti obeshrabreni ako je nečiji duhovni rast vrlo spor ili ga uopće nema. Doista je utješno znati da se naš uspjeh određuje po tome jesmo li vjerni Jehovi i sudjelujemo li revno u zadatku koji nam je on povjerio, a to je ‘propovijedanje dobre vijesti o kraljevstvu za svjedočanstvo svim narodima’! (Mat. 24:14).

¹⁹ Što je još Isus rekao o duhovnom rastu novih učenika i napretku djela Kraljevstva te što mi učimo iz toga? Odgovor na to pitanje možemo pronaći u drugim usporedbama zapisanima u evanđeljima. Neke od njih obradit ćemo u sljedećem članku.