Graditi ispravnim materijalima

 9. Premda je Pavao u prvom redu polagao temelj, u kom pogledu se brinuo za one koji su prihvaćali istinitost onoga što je poučavao?

⁹ Pavao je napisao: “Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu, svakoga će djelo izići na vidjelo; jer će dan pokazati, jer će se ognjem [“vatrom”, NW ] otkriti, i svako djelo pokazaće oganj kao što jest” (1. Korinćanima 3:12, 13). Što je Pavao time mislio? Razmisli o pozadini toga. Pavlova uloga bila je u prvom redu polaganje temelja. On je na svojim misionarskim putovanjima putovao od grada do grada i propovijedao mnogima koji nisu nikada čuli za Krista (Rimljanima 15:20). Kako su ljudi prihvaćali istinu koju je on poučavao, tako su se osnivale skupštine. Pavao je osjećao veliku brigu za te vjerne osobe (2. Korinćanima 11:28, 29). Međutim, njegov je posao zahtijevao od njega da krene dalje. Tako je, nakon što je 18 mjeseci proveo polažući temelj u Korintu, otišao propovijedati u druge gradove. Pa ipak, bio je živo zainteresiran za to kako su drugi nastavili posao koji je on vršio u Korintu (Djela apostolska 18:8-11; 1. Korinćanima 3:6).

10, 11. (a) Kako je Pavao usporedio različite vrste građevnog materijala? (b) Koje su vrste doslovnih građevina vjerojatno postojale u drevnom Korintu? (c) Za koje vrste građevina postoji veća vjerojatnost da će izdržati vatru, i kakav zoran primjer to pruža kršćanima koji sudjeluju u stvaranju učenika?

¹⁰ Izgleda da su neki koji su gradili na temelju koji je Pavao položio u Korintu loše obavljali posao. Da bi rasvijetlio taj problem, Pavao pravi razliku između dvije vrste građevnog materijala: zlata, srebra i dragog kamenja s jedne strane; drva, sijena i slame s druge. Građevina se može napraviti od kvalitetnih, trajnih, vatrostalnih materijala; ili se može izgraditi na brzinu, koristeći potrošne, provizorne i zapaljive materijale. Sigurno je u tako velikom gradu kao što je bio Korint bilo napretek građevina obje vrste. Bilo je impozantnih hramova izgrađenih od masivnih, skupih kamenih blokova možda s fasadom ili ukrasima djelomično načinjenim od zlata i srebra.b Vjerojatno su se takva trajna zdanja veličanstveno izdizala nad obližnjim kućicama, kolibama i prodajnim štandovima napravljenim od grubo izrađene drvene građe sa slamnatim krovom.

12. U kom pogledu su neki korintski kršćani površno gradili?

¹² Pavao je očigledno smatrao da neki kršćani u Korintu nekvalitetno grade. U čemu je bio problem? Kako kontekst pokazuje, skupštinu su mučili razdori, štovale su se osobnosti ljudi premda je to predstavljalo opasnost za jedinstvo skupštine. Jedni su govorili: “Ja sam Pavlov”, a drugi su uporno tvrdili: “Ja sam Apolov.” Neki su, po svemu sudeći, imali previsoko mišljenje o vlastitoj mudrosti. Rezultat toga je, kao što se moglo i očekivati, bila sredina u kojoj je vladalo tjelesno razmišljanje, duhovna nezrelost i sve brojnije “zavisti i svadje” (1. Korinćanima 1:12; 3:1-4, 18). Takvi su se stavovi, bez ikakve sumnje, odrazili na poučavanje u skupštini i u službi propovijedanja. Zbog toga je njihovo djelo stvaranja učenika bilo površno, poput izgradnje koja se vrši nekvalitetnim materijalima. Ono ne bi preživjelo “vatru”. O kakvoj je vatri Pavao govorio?

Tako da gradimo trajnim materijalima! Ako zainteresirane osobe poučavamo tako da dopremo do njihovog srca, potičući ih da cijene dragocjena kršćanska svojstva kao što su mudrost, razbor, strah Jehovin i prava vjera, tada gradimo trajnim, vatrostalnim materijalima (Psalam 19:9, 10; Priče Salamunove 3:13-15; 1. Petrova 1:6, 7). Osobe koje steknu takva svojstva nastavit će vršiti Božju volju; one imaju sigurnu nadu da će zauvijek ostati na životu (1. Ivanova 2:17). No, kako možemo u praksi primijeniti Pavlovu usporedbu? Razmotri neke primjere.

15. Na koje se načine možemo pobrinuti za to da ne budemo površni u izgradnji osoba s kojima proučavamo Bibliju?

¹⁵ Kada poučavamo osobe koje proučavaju Bibliju, nikada ne bismo smjeli ljude uzdizati iznad Jehove Boga. Nama nije cilj naučiti ih da nas smatraju glavnim izvorom mudrosti. Mi želimo da oni vodstvo traže kod Jehove, u njegovoj Riječi i njegovoj organizaciji. Imajući to u cilju, mi nećemo jednostavno iznositi vlastita gledišta kada odgovaramo na njihova pitanja. Umjesto toga, učimo ih da pronađu odgovore uz pomoć Biblije i publikacija koje “vjerni i razboriti rob” stavlja na raspolaganje (Matej 24:45-47, NW ). Iz sličnih razloga, pazimo na to da ne budemo posesivni prema osobama koje poučavamo o Bibliji. Umjesto da nam je krivo kada se drugi zanimaju za njih, osobe koje poučavamo trebamo ohrabriti da se ‘rasprostrane’ u ispoljavanju naklonosti tako da upoznaju što je moguće više članova skupštine i steknu cijenjenje prema njima (2. Korinćanima 6:12, 13).

16. Kako mogu starješine graditi vatrostalnim materijalima?

¹⁶ I kršćanski starješine igraju vrlo važnu ulogu u izgradnji učenikâ. Prilikom poučavanja u skupštini oni nastoje graditi vatrostalnim materijalima. Možda se kod svakog od njih sposobnost poučavanja, iskustvo i osobnost u velikoj mjeri razlikuju, no oni te različitosti ne iskorištavaju da bi sebi stvarali sljedbenike. (Usporedi Djela apostolska 20:29, 30.) Ne znamo točno zašto su neki u Korintu govorili: “Ja sam Pavlov” ili “Ja sam Apolov”. No možemo biti posve sigurni da niti jedan od ovih vjernih starješina nije podupirao takav način razmišljanja zbog kojeg dolazi do podjela. Pavlu takva stajališta nisu laskala; on ih je energično opovrgnuo (1. Korinćanima 3:5-7). Jednako i danas, starješine imaju na umu da su oni pastiri ‘Božjeg stada’ (1. Petrova 5:2). Ono ne pripada niti jednom čovjeku. Stoga starješine zauzimaju čvrst stav protiv svake sklonosti tome da jedan čovjek dominira bilo stadom bilo starješinstvom. Sve dok starješine motivira ponizna želja da služe skupštini, da svojim poučavanjem dopiru do srca i pomažu ovcama da čitavom dušom služe Jehovi, oni grade vatrostalnim materijalima.

17. Kako kršćanski roditelji nastoje graditi vatrostalnim materijalima?

¹⁷ Ovo je pitanje izuzetno važno i za kršćanske roditelje. Koliko je samo duboka njihova želja da im djeca žive vječno! Zbog toga se oni toliko trude kako bi u srce svoje djece ‘usadili’ načela iz Božje Riječi (5. Mojsijeva 6:6, 7, NW). Oni žele da njihova djeca dožive istinu ne kao puku zbirku pravila ili niz dosadnih činjenica, već kao ispunjen način života koji donosi zadovoljstvo i sreću (1. Timoteju 1:11). Da bi izgradili svoju djecu u vjerne Kristove učenike, ljubavlju prožeti roditelji nastoje koristiti vatrostalne materijale. Oni strpljivo rade sa svojom djecom, pomažući im da uklone svojstva koja Jehova mrzi i da razvijaju svojstva koja on voli (Galaćanima 5:22, 23).