svakoga će djelo izići na vidjelo; jer će dan pokazati, jer će se ognjem [“vatrom”, NW ] otkriti, i svako djelo pokazaće oganj kao što jest” (1. Korinćanima 3:12, 13).

¹¹ Što bi se dogodilo s tim građevinama da ih zahvati vatra? Odgovor je bio jednako očigledan u Pavlovo vrijeme kao što je i danas. Ustvari, još 146. pr. n. e. rimski general Mumije osvojio je grad Korint i zapalio ga. Sigurno su mnogi objekti sagrađeni od drva, sijena ili slame bili posve uništeni. A što je bilo s čvrstim građevinama od kamena, ukrašenim srebrom i zlatom? One su se nesumnjivo održale. Možda su oni koje je Pavao poučavao u Korintu svakodnevno prolazili kraj takvih građevina — kamenitih zdanja koja su ponosno izdržala katastrofe koje su davnih dana sravnile sa zemljom ne tako trajne okolne objekte. Stoga je Pavao na doista slikovit način istaknuo bit svoje poruke! Prilikom poučavanja mi trebamo sebe smatrati graditeljima. Želimo graditi najboljim, najtrajnijim mogućim materijalima. Na taj način postoji veća vjerojatnost da će naše djelo trajati. Koji su to trajni materijali i zašto je od presudne važnost koristiti ih?

Ono ne bi preživjelo “vatru”. O kakvoj je vatri Pavao govorio?

13. Što predstavlja vatra u Pavlovoj usporedbi, i čega bi svi kršćani trebali biti svjesni?

¹³ Postoji jedna vrsta vatre s kojom se svi mi suočavamo u životu — to su ispiti naše vjere (Ivan 15:20; Jakov 1:2, 3). Kršćani u Korintu trebali su biti svjesni, jednako kao što i mi danas trebamo biti svjesni, da će svatko koga poučavamo o istini biti ispitan. Ukoliko je naše poučavanje loše, može doći do žalosnih posljedica.