Zašto je Gospodinova večera značajna za tebe
ISUS KRIST je uveo Gospodinovu večeru u posljednjoj noći svog ljudskog života. Bilo je to u četvrtak uvečer, 31. ožujka, a Isus je umro u petak poslijepodne, 1. travnja. Budući da dani židovskog kalendara počinju uvečer jednog dana i traju do večeri sljedećeg dana, Gospodinova večera i Isusova smrt uslijedile su 14. nisana 33. n. e.
Zašto je Isus uveo tu večeru? Kakvo značenje imaju kruh i vino koje je koristio? Tko ih treba uzimati? Koliko se često treba slaviti ta večera? I kako može biti značajna za tebe?
Zašto je uvedena?
Isus je, s obzirom na Gospodinovu večeru, rekao svojim apostolima: “Ovo činite na moju uspomenu!” Prema drugom prijevodu, rekao je: “Ovo činite na moj spomen!” (1. Korinćanima 11:24, St; Rupčić). Zapravo, na Gospodinovu se večeru često ukazuje kao na Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti.
Isus je umro kao branitelj Jehovine suverenosti koji je sačuvao besprijekornost i tako dokazao da je Sotona lažljivi rugač kad tvrdi da iskreni ljudi služe Bogu samo iz sebičnih poticaja (Job 2:1-5). Njegova je smrt obradovala Božje srce (Priče Salamunove 27:11).
Isus je svojom smrću kao savršen čovjek dao i “dušu svoju u otkup (...) za mnoge” (Matej 20:28). Prvi je čovjek time što je sagriješio protiv Boga izgubio savršen život i s njim povezane izglede. No, “Bog je tako ljubio svijet [čovječanstva] da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3:16, St). Da, “plata za grijeh [je] smrt, a dar Božij je život vječni u Kr[i]stu Isusu Gospodinu našemu” (Rimljanima 6:23).
“Primio od Gospodina”
Riječi apostola Pavla bacaju svjetlo na spomen-slavu obilježavanja Kristove smrti: “Ja sam, uistinu, primio od Gospodina ono što sam vam i predao: Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče: ‘Ovo je [“znači”, NW] tijelo moje koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu!’ Isto tako uze i kalež, poslije večere, te reče: ‘Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi. Ovo činite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu!’ Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe” (1. Korinćanima 11:23-26, St).
Budući da Pavao 14. nisana 33. n. e. nije bio s Isusom i 11 apostola, očito je ovu informaciju “primio od Gospodina” nadahnutim otkrivenjem. Isus je uveo Spomen-svečanost “one noći u koju bijaše izdan” od Jude židovskim religioznim neprijateljima koji su ponukali Rimljane da pribiju Krista na stup. Oni koji imaju pravo uzimati od kruha i vina, koji služe kao simboli, čine to za spomen na njega.
Koliko često treba slaviti?
Što je mišljeno Pavlovim riječima: “Svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe”? Vjerni pomazani kršćani uzimat će simbole na Spomen-svečanosti “svaki put” sve do svoje smrti, a kasnije će biti uskrsnuti u nebeski život. Tako će pred Bogom i svijetom svaki put obznanjivati svoju vjeru u Jehovinu pripremu Isusove žrtve. Koliko dugo? “Dok on ne dođe”, rekao je Pavao, očito imajući na umu da će se te proslave nastaviti sve do Isusovog dolaska prilikom kojeg će on svoje pomazane sljedbenike uzeti na nebo, uskrsnućem za vrijeme njegove ‘prisutnosti’ (1. Solunjanima 4:14-17, NW). To je u skladu s riječima koje je Krist uputio jedanaestorici svojih vjernih apostola: “Kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14:3).
Treba li se spomen na Kristovu smrt obilježavati svaki dan ili možda svaki tjedan? Pa, Isus je uveo Gospodinovu večeru i bio ubijen na praznik Pashe, koji je obilježavao spomen na oslobođenje Izraela iz egipatskog ropstva. Zapravo, on je nazvan “naše pashalno janje — Krist”, jer je on Janje koje je žrtvovano za kršćane (1. Korinćanima 5:7, St). Pasha se održavala samo jednom godišnje, 14. nisana (2. Mojsijeva 12:6, 14; 3. Mojsijeva 23:5). To pokazuje da bi se spomen na Isusovu smrt trebao obilježavati samo toliko često koliko se slavila Pasha — godišnje, a ne svaki dan ili svaki tjedan.
Nekoliko su stoljeća mnogi kršćani obilježavali Kristovu smrt jednom godišnje. Budući da su to činili 14. nisana nazvani su kvatrodecimani, što znači “četrnaestnici”. U vezi s njma pisao je povjesničar J. L. von Mosheim: “Kršćani Male Azije običavali su slaviti tu svetu svečanost u spomen na uvođenje Gospodinove večere i smrti Isusa Krista, u isto vrijeme kad su Židovi jeli svoje pashalno janje, naime uvečer četrnaestog dana prvog mjeseca [nisana]. (...) Smatrali su da primjer Krista ima snagu zakona.”
Značenje simbola
Pavao je rekao da je Isus ‘uzeo kruh, zahvalio i razlomio ga’. Taj kruh, nalik krekeru, koji je bio ispečen od brašna i vode, bez kvasca (ili, pjenice), trebao se lomiti prije nego ga se jelo. U biblijskoj simbolici kvasac označava grijeh ili pokvarenost. Potičući kršćane u Korintu da izbace nemoralnog čovjeka iz skupštine, Pavao je rekao: “Zar ne znate da malo kvasca ukvasi sve tijesto? Očistite se od staroga kvasca da budete novo tijesto: ta već ste beskvasni, jer je žrtvovano naše pashalno janje — Krist. Zato trajno svetkujmo blagdan ne sa starim kvascem, ni sa kvascem zloće i pokvarenosti, već s beskvasnim kruhom čistoće i čestitosti!” (1. Korinćanima 5:6-8, St). Kao što malo tijesta s kvascem ukiseli tijesto za cijeli kruh ili više kruhova, tako bi i skupština postala nečistom u Božjim očima da se nije otklonio kvareći utjecaj grešnog čovjeka. Trebali su izvaditi ‘kvasac’ iz svoje sredine, kao što ni Izraelci nisu smjeli imati nikakav kvasac u svojim kućama za vrijeme Praznika beskvasnih kruhova koji je slijedio nakon Pashe.
Što se tiče beskvasnog kruha za Spomen-svečanost, Isus je rekao: “Ovo je [“znači“, NW] tijelo moje koje je za vas” (1. Korinćanima 11:24, St). Kruh predstavlja Isusovo savršeno tijelo, u vezi s kojim je Pavao pisao: “Ulazeći u svijet, (Krist) veli: ‘Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne. Tada rekoh: Evo, dolazim — o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano — da činim, Bože, volju tvoju.’ (...) Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek” (Hebrejima 10:5-10, St). Isusovo savršeno ljudsko tijelo bilo je bezgrešno i poslužilo je kao otkupna žrtva za čovječanstvo (Jevrejima 7:26).
Nakon što se pomolio nad čašom nepatvorenog crnog vina, Isus je rekao: “Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi” (1. Korinćanima 11:25, St). Drugi prijevod glasi: “Ovaj kalež znači novi savez, sklopljen mojom krvi” (Moffatt). Kao što je krv žrtvovanih bikova i jaraca učinila savez Zakona između Boga i Izraelske nacije pravomoćnim, tako je Isusova krv koja je prolivena u smrt učinila novi savez pravomoćnim. Činjenica da se spominje taj novi savez pomaže nam ustanoviti tko su oni koji s pravom uzimaju simbole na Spomen-svečanosti.
Tko ih treba uzimati?
Isusovi pomazani sljedbenici, koji su u novom savezu, s pravom uzimaju simbole na Spomen-svečanosti. Taj je savez sklopljen između Boga i duhovnog Izraela (Jeremija 31:31-34; Galaćanima 6:16). No, on će konačno donijeti blagoslove cijelom poslušnom čovječanstvu, a ti možeš biti među onima koji će primati te blagoslove.
Oni koji uzimaju simbole na Spomen-svečanosti moraju biti u osobnom savezu za Kraljevstvo koji je sklopio Isus. Kad je uveo tu večeru, Isus je rekao svojim lojalnim apostolima: “Ja sklapam savez s vama, kao što je moj Otac sklopio savez sa mnom, za Kraljevstvo” (Luka 22:29, NW). Savez za Kraljevstvo koji je Bog sklopio s kraljem Davidom ukazao je na dolazak Isusa, onoga koji će zauvijek vladati u nebeskom Kraljevstvu. Sto četrdeset i četiri tisuće duhovnih Izraelaca, koji će vladati s njim, prikazano je kako stoji na nebeskoj gori Sion s Janjetom, Isusom Kristom. Nakon što uskrsnu, oni će vladati s Kristom kao sukraljevi i susvećenici (2. Samuelova 7:11-16; Otkrivenje 7:4; 14:1-4; 20:6). Samo oni koji su u novom savezu i u osobnom savezu s Isusom, s pravom uzimaju simbole na Gospodinovoj večeri.
Božji duh svjedoči s duhom pomazanika da su oni Njegova djeca i sunasljednici s Kristom. Pavao je pisao: “Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi — ako zbilja (...) trpimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni” (Rimljanima 8:16, 17, St). Božji sveti duh, ili djelatna sila, stvara kod pomazanikâ uvjerenje da su određeni za nebeski život. Oni shvaćaju da je sve što Pisma kažu o nebeskom životu upućeno njima i spremni su žrtvovati sve zemaljske stvari, uključujući i ljudski život. Iako će život u zemaljskom Raju biti predivan, oni nemaju takvu nadu (Luka 23:43). Sigurna i nepromjenjiva nebeska nada, koja se ne temelji na krivim religioznim gledištima, daje im pravo da uzimaju simbole na Spomen-svečanosti.
Jehova bi bio ozlovoljen kad bi se netko koji nema takvo pozvanje izdavao kao da je pozvan za nebeskog kralja i svećenika (Rimljanima 9:16; Otkrivenje 22:5). Bog je izvršio osudu nad Korejem zbog uobraženog traženja svećeničkog položaja (2. Mojsijeva 28:1; 4. Mojsijeva 16:4-11, 31-35). Što, dakle, ako osoba zbog jakih emocija ili prijašnjih religioznih shvaćanja neopravdano uzima simbole na Spomen-svečanosti? U tom slučaju treba on ili ona prestati uzimati ih i ponizno moliti Boga za oproštenje (Psalam 19:13).
Kako se to tiče tebe
Da bi netko mogao izvući korist iz Isusove otkupne žrtve i dobiti vječni život na Zemlji, on ne mora uzimati simbole na Spomen-svečanosti. Biblija, naprimjer, ne pokazuje da će bogobojazni ljudi poput Abrahama, Sare, Izaka, Rebeke, Boza, Rute i Davida ikada uzimati te simbole. No oni, kao i svi ostali koji žele beskrajno živjeti na zemaljskoj kugli, morat će iskazivati vjeru u Boga i Krista, kao i u Jehovinu pripremu Isusove otkupne žrtve (Ivan 3:36; 14:1). Godišnja proslava Kristove smrti služi kao podsjetnik na tu veliku žrtvu.
Značaj Isusove žrtve pokazan je kad je apostol Ivan rekao: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta” (1. Ivanova 2:1, 2, St). Pomazani kršćani mogu reći da je Isus “žrtva pomirnica za [njihove] grijehe”. Međutim, on je i žrtva za grijehe svega svijeta, omogućujući poslušnom čovječanstvu vječni život na rajskoj Zemlji, što je sada tako blizu.
Kad budeš prisutan na spomen-slavi obilježavanja Kristove smrti, izvući ćeš korist iz pobuđujućeg biblijskog govora. Podsjetit ćeš se koliko su mnogo Jehova Bog i Isus Krist učinili za nas. Imat ćeš duhovnu korist kad se sastaneš s onima koji duboko cijene Boga i Krista i Isusovu otkupnu žrtvu. Ta prilika može ojačati tvoju želju da postaneš primatelj Božje nezaslužene dobrohotnosti koja vodi u vječni život. Srdačno te pozivamo da se sastaneš s Jehovinim svjedocima 6. travnja 1993, nakon zalaska sunca, kako bi proslavio spomen na smrt Isusa Krista, jer Gospodinova večera može biti vrlo značajna za tebe.