Što kaže Biblija?

Zašto je isključenje priprema koja se temelji na ljubavi

EKSKOMUNIKACIJA — sama pomisao na nju pobuđuje kod mnogih religioznih ljudi miješane osjećaje.a Većina ljudi slaže se s tim da religije trebaju davati neku vrstu ukora. No mnogi smatraju da je ekskomunikacija ostavština tradicije iz prošlih dana — grub način ukoravanja koji ih podsjeća na lov na vještice i inkviziciju.

Problem povećava i sveopći utjecaj sekularnog svijeta. Zato je većina crkava kršćanstva usvojila tolerantniji stav prema grijehu. Stoga ne čudi da je jedan episkopalni svećenik izjavio: “Ekskomunikacija je dio naše tradicije, no ne vjerujem da se u našem stoljeću provodi u djelo.”

Međutim, mnoge bi iznenadilo saznanje da se kod Jehovinih svjedoka ozbiljno shvaća isključenje (ekvivalent ekskomunikacije). Doduše, nije lako poduzeti takav korak, no to je priprema koja se temelji na ljubavi. Kako je to moguće?

Njime se uzvisuje Božje ime

Jehova je sveti Bog. On ne tolerira namjerni grijeh onih koji tvrde da ga obožavaju. Apostol Petar napisao je kršćanima: “Budite sveti u svemu življenju. Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet” (1. Petrova 1:15, 16). Stoga se isključenjem nepokajničkih grešnika uzvisuje Božje sveto ime; time se pokazuje ljubav prema tom imenu. (Usporedite Jevrejima 6:10.)

Znači li to da se kršćanina automatski isključuje iz skupštine ako podlegne slabosti ili upadne u neki težak grijeh? Nipošto! Jehova nije neki bezosjećajni diktator. On je milosrdan i pun je razumijevanja. On ima na umu da smo nesavršeni (Psalam 103:14). Jehova uviđa da su ‘svi sagriješili i izgubili slavu Božju’ (Rimljanima 3:23). Bog se pobrinuo za pružanje duhovne pomoći u skupštini tako da bi kršćanin u slučaju da napravi “krivi korak” ili čak počini težak grijeh mogao s puno ljubavi biti ‘ispravljen’ u duhu blagosti (Galaćanima 6:1, NW). Ako prihvati savjet iz Božje riječi i pokaže iskreno žaljenje i istinsko kajanje, osoba koja je odlutala s puta pravednosti može ‘ozdraviti’ u duhovnom pogledu (Jakov 5:13-16).

No što ako kršteni kršćanin ozbiljno griješi a svi napori da ga se odvrati od toga budu bezuspješni? Drugim riječima, što ako on uporno odbija ispraviti svoj grešan način postupanja?

Njime se štiti skupštinu

Biblija zapovijeda kršćanima: ‘Ne miješajte se ako koji koji se brat zove, postane kurvar, ili tvrdica, ili idolopoklonik, ili kavgadžija, ili pijanica, ili hajduk; s takovima da i ne jedete’ (1. Korinćanima 5:11).

Da li je ovaj biblijski zakon prestrog ili ponižavajuć? Samo promislite o ovom: Kada se nekog okorjelog kriminalca stavi u zatvor zbog kršenja zakona, smatra li se taj čin prestrogim ili bezosjećajnim? Ne smatra se, zato što ljudi imaju pravo čuvati društveni mir i sigurnost. Dok mu traje zatvorska kazna, kriminalac je zapravo isključen iz društva koje poštuje zakon.

Slično tome, kršćanska skupština s pravom isključuje iz svoje sredine nepokajničke prijestupnike. Zašto? Zato što ona mora biti zaklon od nemoralnih nasrtljivaca i drugih osoba koje svojevoljno griješe.

Uvidjevši da “jedan grješnik kvari mnogo dobra”, apostol Pavao zapovjedio je suvjernicima: “Izvadite zloga izmedju sebe” (Propovjednik 9:18; 1. Korinćanima 5:13). Takvim se postupkom sprečava grešnika u širenju iskvarenosti u skupštini i štiti se ugled skupštine. (Usporedite 1. Timoteju 3:15.)

Zaštita za pojedince

Isključenje ujedno štiti svakog pojedinog člana skupštine. Ilustrirajmo to: Zamislite da vas probudi prodorna buka automobilske sirene ili alarma. Teško je ignorirati taj prodoran zvuk; zbilja vas prepadne! Slično tome, kada se nekoga isključi iz skupštine, taj će čin, nadajmo se, privući pažnju svih članova stada. On alarmira njihovu svijest. Ne mogu ga ignorirati. Kako bi to moglo djelovati kao zaštita?

“Kada sam prvi put čula u Dvorani Kraljevstva da je netko isključen, moja prva reakcija bila je šok”, kaže jedna Svjedokinja. “A onda je to u meni izazvalo osjećaj poniznosti. Zahvaljujući tome shvatila sam da bih i sama mogla pasti.” Kao što pokazuju njene riječi, isključenje može potaknuti druge da preispitaju vlastito ponašanje (1. Korinćanima 10:12).

Ako si postavljamo pitanja kao naprimjer: ‘Ima li u mom životu područja na kojima sam duhovno ranjiv?’ to nam može pomoći da preispitamo svoj vlastiti položaj pred Bogom. Na taj način možemo nastaviti ‘graditi spasenje svoje sa strahom i drhtanjem’ (Filipljanima 2:12).

Povratak Bogu

“Ma koliko da mi je teško pao”, rekla je jedna kršćanka koja je neko vrijeme bila isključena, “ukor je bio nužan i veoma potreban, a pokazalo se da mi je spasio život.” Ovim se ističe još jedan važan aspekt isključenja. Ono može potaknuti prijašnje nepokajničke grešnike da naprave prvi korak kako bi se vratili Bogu.

Apostol Pavao je rekao: “Koga ljubi Gospodin onoga i kara” (Jevrejima 12:6). Premda je točno da “svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali poslije daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime” (Jevrejima 12:11).

Upravo se to dogodilo i Richardu. Nakon što je bio isključen skoro dvije godine, pokajao se, ispravio svoje ponašanje kojim je sramotio Boga te je ponovno primljen u kršćansku skupštinu. Osvrćući se unatrag, kaže u vezi s tim iskustvom: “Shvaćam da sam morao biti isključen i da sam potpuno zaslužio to što mi se dogodilo. To je zbilja bilo nužno i pomoglo mi je da shvatim koliko sam duboko zaglibio u svom ponašanju i da uvidim kako trebam tražiti Jehovino oproštenje.”

Ponekad je teško pomiriti se s ukorom. Čovjek mora biti ponizan da bi ga prihvatio, no oni koji iz njega izvuku pouku ubiru obilan plod.

Dakle, isključenje je priprema koja se temelji na ljubavi zato što uzvisuje Božje sveto ime i štiti skupštinu od iskvarujućeg utjecaja grijeha. Njime se ujedno pokazuje ljubav prema prijestupniku tako što ga se potiče da se pokaje i ‘obrati, da se očisti od grijeha svojih, da dođu vremena odmaranja od lica Gospodinova’ (Djela apostolska 3:19).

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 26]

The New Testament: A Pictorial Archive from Nineteenth-Century Sources, autora Dona Ricea/Dover Publications, Inc.