Samaštvo — vrata za neometanu aktivnost

“[To] znači postojanu službu Gospodinu bez smetnje” (1. KORINĆANIMA 7:35, NW).

 1. Koje su uznemiravajuće vijesti o kršćanima u Korintu doprle do Pavla?

APOSTOL Pavao bio je zabrinut za svoju kršćansku braću u Korintu, u Grčkoj. Oko pet godina ranije, on je u tom cvatućem gradu poznatom po svom nemoralu osnovao skupštinu. Sada, oko 55. n. e., dok je bio u Efezu, u Maloj Aziji, primio je uznemiravajuće vijesti iz Korinta o podjelama uzrokovanim slijeđenjem ljudi i o toleriranju teškog slučaja nemorala. Osim toga, Pavao je primio pismo od kršćana iz Korinta koji su tražili upute s obzirom na spolne odnose, celibat, brak, razdvajanje i ponovno sklapanje braka.

 2. Kako je nemoral koji je prevladavao u Korintu izgleda utjecao na kršćane u tom gradu?

² Izgleda da je teški nemoral koji je prevladavao u Korintu na dva načina utjecao na mjesnu skupštinu. Neki su kršćani popuštali atmosferi moralne raspuštenosti i tolerirali su nemoral (1. Korinćanima 5:1; 6:15-17). Drugi su, reagirajući na putene užitke koji su bili sveprisutni u gradu, izgleda otišli u takvu krajnost da su čak i bračnim parovima preporučivali da se uzdržavaju od svih spolnih odnosa (1. Korinćanima 7:5).

 3. S kojim se stvarima Pavao najprije pozabavio u svom prvom pismu Korinćanima?

³ Pavao se u dugačkom pismu koje je napisao Korinćanima najprije pozabavio problemom nejedinstva (1. Korinćanima poglavlja 1-4). Opominjao ih je da izbjegavaju slijeđenje ljudi, što može voditi samo do štetnih raskola. Trebali su biti ujedinjeni kao Božji “suradnici” (NW). Zatim im je dao specifične upute o čuvanju moralne čistoće skupštine (poglavlja 5, 6). Nakon toga se apostol pozabavio njihovim pismom.

Preporučuje se samaštvo

 4. Što je Pavao mislio kad je rekao da je ‘dobro čovjeku da se ne dohvata žene’?

⁴ Počeo je ovako: “A za ono što mi pisaste: dobro je čovjeku da se ne dohvata do žene” (1. Korinćanima 7:1). Ovdje je izrazom ‘ne dohvatati se žene’ mišljeno izbjegavanje tjelesnog kontakta sa ženom zbog spolnog zadovoljavanja. Budući da je Pavao već osudio blud, ovdje je ukazivao na spolne odnose unutar bračnog uređenja. Dakle, Pavao je sada preporučivao samaštvo (1. Korinćanima 6:9, 16, 18; usporedi 1. Mojsijevu 20:6; Priče Salamunove 6:29). Malo dalje je napisao: “A neoženjenijem i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam” (1. Korinćanima 7:8). Pavao nije bio oženjen, možda je bio udovac (1. Korinćanima 9:5).

 5, 6. (a) Zašto je jasno da Pavao nije preporučivao samostanski način života? (b) Zašto je Pavao preporučivao samaštvo?

⁵ Kršćani u Korintu vjerojatno su došli u dodir s grčkom filozofijom, a neke od njenih škola uzdizale su ekstreman asketizam, ili samoodricanje. Je li možda to bio razlog zbog kojeg su Korinćani pitali Pavla da li bi bilo “dobro” da kršćani u potpunosti izbjegavaju spolne odnose? Pavlov odgovor nije odražavao grčku filozofiju (Kološanima 2:8). Za razliku od katoličkih teologa, on nigdje nije preporučio celibatski asketski način života u nekom samostanu, kao da bi samci bili naročito sveti i mogli pridonijeti vlastitom spasenju svojim načinom života i molitvama.

⁶ Pavao je preporučio samaštvo zbog ‘sadašnje nevolje’ (1. Korinćanima 7:26). Možda je mislio na teška vremena kroz koja su kršćani prolazili, a koja bi brak mogao još otežati (1. Korinćanima 7:28). Kršćanima koji nisu bili u braku savjetovao je: “Dobro im je ako ostanu kao i ja što sam.” Udovcima je rekao: “Jesi li se odriješio od žene, ne traži žene.” S obzirom na kršćansku udovicu napisao je: “Blaženija [je] ako ostane tako po mojemu s[a]vjetu: jer mislim da i ja imam Duha Božijega” (1. Korinćanima 7:8, 27, 40).

Nema prisile na samaštvo

 7, 8. Iz čega proizlazi da Pavao nijednog kršćanina nije prisiljavao na samaštvo?

⁷ Jehovin sveti duh nesumnjivo je vodio Pavla kad je dao ovaj savjet. Iz čitavog njegovog izlaganja o celibatu i braku proizlazi uravnoteženost i umjerenost. On iz toga ne pravi pitanje vjernosti ili nevjernosti. To je, zapravo, pitanje slobodne volje, s time da se onima koji u takvom stanju mogu ostati čisti uravnoteženo preporučuje samaštvo.

⁸ Odmah nakon što je rekao “dobro je čovjeku da se ne dohvata do žene”, Pavao je dodao: “Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža” (1. Korinćanima 7:1, 2). Nakon što je neoženjenima i udovicama savjetovao da “ostanu kao i ja što sam” brzo je dodao: “Ako li se ne uzdrže, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se nego li upaljivati se [“strašću”, NW]” (1. Korinćanima 7:8, 9). A opet, udovcima je savjetovao: “Ne traži žene. A ako li se i oženiš, nijesi sagriješio” (1. Korinćanima 7:27, 28). Ovaj uravnotežen savjet odražava slobodu izbora.

 9. Na koji su način, prema riječima Isusa i Pavla, i brak i samaštvo darovi od Boga?

⁹ Pavao je pokazao da su i brak i samaštvo darovi od Boga. “Hoću da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga: ovaj dakle ovako a onaj onako” (1. Korinćanima 7:7). Nesumnjivo je mislio na ono što je Isus rekao. Nakon što je konstatirao da brak potječe od Boga, Isus je pokazao da je dobrovoljno samaštvo radi služenja interesima Kraljevstva poseban dar: “Ne prave svi ljudi mjesta za tu riječ, nego samo oni koji imaju taj dar. Jer ima eunuha koji su takvi rođeni iz maternice svoje majke, i ima eunuha koje su ljudi napravili eunusima, i ima eunuha koji su se sami napravili eunusima zbog kraljevstva nebeskog. Tko može napraviti mjesta za to, neka napravi mjesta za to” (Matej 19:4-6, 11, 12, NW).

Napraviti mjesta za dar samaštva

10. Kako netko može “napraviti mjesta” za dar samaštva?

¹⁰ Dok su i Isus i Pavao govorili o samaštvu kao o ‘daru’, nijedan od njih nije rekao da je to neki čudesan dar koji posjeduju samo neki. Isus je rekao da “ne prave svi ljudi mjesta” za taj dar te je poticao one koji mogu da ‘naprave mjesta za to’, što su Isus i Pavao i učinili. Istina, Pavao je napisao: “Bolje [je] ženiti se nego li upaljivati se [“strašću”, NW]”, ali on je govorio o onima koji se “ne uzdrže” (1. Korinćanima 7:9). U ranijim je pismima Pavao pokazao da kršćani mogu spriječiti da se uspale strašću (Galaćanima 5:16, 22-24). Hoditi po duhu znači dopustiti da Jehovin duh vodi sve naše korake. Je li to mladim kršćanima moguće? Jest, ukoliko pomno slijede Jehovinu Riječ. Psalmist je napisao: “Kako će mladić [ili djevojka] očistiti put svoj? Vladajući se po tvojim riječima” (Psalam 119:9).

11. Što znači ‘živjeti po duhu’?

¹¹ To znači da se trebaju čuvati preslobodnih gledišta koja se šire putem mnogih televizijskih programa, filmova, članaka u časopisima, knjiga i tekstova pjesama. Takva su gledišta usmjerena na tijelo. Mladi kršćanin, ili kršćanka, koji želi napraviti mjesta za samaštvo ne bi trebao ‘živjeti po tijelu nego po duhu; jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle’ (Rimljanima 8:4, 5, naglašeno od nas). Duhovne su stvari pravedne, čiste, ljubazne, kreposne. Kršćani, i mladi i stari, dobro čine ako nastave ‘misliti’ o ovim stvarima (Filipljanima 4:8, 9).

12. O čemu uglavnom ovisi hoće li netko napraviti mjesta za dar samaštva?

¹² Da bi netko napravio mjesta za dar samaštva on uglavnom mora svoje srce usmjeriti na taj cilj i moliti se Jehovi da mu pomogne težiti za njim (Filipljanima 4:6, 7). Pavao je napisao: “Koji stoji tvrdo u srcu, i nema nevolje, a ima vlast nad svojom voljom, i ovo je rasudio u srcu svojemu da zadrži djevojku [“djevičanstvo”, NW], dobro čini. Tako i onaj koji udaje svoju djevojku [“djevičanstvo”, NW] dobro čini; ali koji ne udaje bolje čini” (1. Korinćanima 7:37, 38).

Samaštvo sa svrhom

13, 14. (a) Kako je apostol Pavao usporedio kršćane koji nisu u braku s onima koji jesu u braku? (b) Samo kada se može reći da kršćanin koji nije u braku radi nešto “bolje” nego oni koji jesu u braku?

¹³ Samaštvo samo po sebi ne zaslužuje pohvalu. U kojem smislu može onda biti “bolje”? Sve ovisi o tome kako netko koristi slobodu koju ono donosi. Pavao je napisao: “A ja hoću da ste vi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se za Gospodinovo, kako će ugoditi Gospodinu; a koji je oženjen brine se za svjetsko, kako će ugoditi ženi [“i on je podijeljen”, NW]. (...) Koja je neudata brine se za Gospodinovo, kako će ugoditi Gospodinu, da bude sveta i tijelom i duhom; a koja je udata brine se za svjetsko, kako će ugoditi mužu. A ovo govorim na korist vama samijem, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego za lijepu i pristojnu [“postojanu”, NW] službu Gospodinovu bez smetnje” (1. Korinćanima 7:32-35).

¹⁴ Kršćanin koji je samac, a koji svoje samaštvo koristi kako bi težio za sebičnim ciljevima, ne radi ništa “bolje” nego kršćani koji su u braku. Dotični ne ostaje sam “zbog kraljevstva” nego zbog osobnih razloga (Matej 19:12, NW). Neoženjeni muškarac ili neudata žena trebali bi se ‘brinuti za Gospodinove’ stvari, za to “kako će ugoditi Gospodinu” i ‘postojano služiti Gospodinu bez smetnje’. To znači posvetiti nepodijeljenu pažnju služenju Jehovi i Kristu Isusu. Samo ako to rade može se reći da neoženjeni kršćanin i neudata kršćanka rade nešto “bolje” nego kršćani koji su u braku.

Neometana aktivnost

15. Što je bit Pavlovog izlaganja u 7. poglavlju 1. Korinćanima?

¹⁵ Bit čitavog Pavlovog izlaganja u ovom poglavlju jest ovo: Premda je brak legitiman i, pod određenim okolnostima, za neke preporučljiv, samaštvo je nedvojbeno od koristi za kršćanina ili kršćanku koji žele služiti Jehovi sa što je moguće manje smetnji. Dok je osoba koja je u braku ‘podijeljena’, kršćanin koji nije u braku može svoju pažnju slobodno usmjeriti na ‘Gospodinove’ stvari.

16, 17. Kako se kršćanin koji je samac može bolje usredotočiti na ‘Gospodinove’ stvari?

¹⁶ Što su Gospodinove stvari kojima se kršćanin koji nije u braku može posvetiti slobodnije nego oni koji jesu u braku? U jednom drugom kontekstu, Isus je govorio o ‘Božjim stvarima’ — stvarima koje kršćanin ne smije davati cezaru (Matej 22:21, NW). Te stvari se uglavnom tiču načina života, obožavanja i službe kršćanina (Matej 4:10; Rimljanima 14:8; 2. Korinćanima 2:17; 3:5, 6; 4:1).

¹⁷ Samci su obično slobodniji da posvete vrijeme Jehovinoj službi, što se može povoljno odraziti na njihovu duhovnost i na opseg njihove službe. Oni mogu više vremena posvetiti osobnom studiju i meditiranju. Kršćani koji su samci mogu u svom vremenskom rasporedu često lakše naći vremena za čitanje Biblije nego oni koji su u braku. Mogu se bolje pripremati za sastanke i za službu propovijedanja. Sve je to ‘njima samima na korist’ (1. Korinćanima 7:35).

18. Kako mogu mnoga neoženjena braća pokazati da žele služiti Jehovi “bez smetnje”?

¹⁸ Mnoga neoženjena braća koja već služe kao sluge pomoćnici mogu Jehovi slobodno reći: “Evo mene, poš[a]lji mene” (Izaija 6:8). Mogu se prijaviti za pohađanje Škole za osposobljavanje slugu, koja je namijenjena neoženjenim slugama pomoćnicima i starješinama koji su slobodni služiti tamo gdje je veća potreba. Čak i braća koja nisu slobodna da napuste svoju skupštinu mogu se staviti na raspolaganje kako bi svojoj braći služila kao sluge pomoćnici ili starješine (Filipljanima 2:20-23).

19. Kako su blagoslovljene mnoge neudate sestre, i koji je jedan od načina na koji mogu biti blagoslov za skupštine?

¹⁹ Neudate sestre, koje nemaju ljudskog poglavara s kojim se mogu posavjetovati i kojem se mogu povjeriti, možda su sklonije ‘stavljati svoje breme na Gospodina’ (Psalam 55:22; 1. Korinćanima 11:3). To je naročito važno za sestre koje su iz ljubavi prema Jehovi neudate. Ako se s vremenom udaju, neka to bude “samo u Gospodinu”, to jest, samo za nekoga tko je predan Jehovi (1. Korinćanima 7:39). Starješine su zahvalni što u svojim skupštinama imaju neudate sestre; one često posjećuju bolesne i starije osobe i pomažu im. To usrećuje sve uključene (Djela apostolska 20:35).

20. Kako mnogi kršćani pokazuju da ‘postojano služe Gospodinu bez smetnje’?

²⁰ Mnogi mladi kršćani uredili su svoje poslove tako da mogu ‘postojano služiti Gospodinu bez smetnje’ (1. Korinćanima 7:35, NW). Oni služe Jehovi kao punovremeni pioniri, misionari ili u jednoj od podružnica Društva Watch Tower. I kako su samo sretni! Kako li je njihovo društvo okrepljujuće! Pa, oni su u Jehovinim i Isusovim očima poput ‘rose’ (Psalam 110:3).

Ne polažu zavjet vječnog celibata

21. (a) Zašto Pavao očigledno nije hrabrio na polaganje zavjeta celibata? (b) Što je dao razumjeti kad je govorio o ‘prolaženju cvijeta mladosti’?

²¹ Jedna od ključnih točaka Pavlovog savjeta jest ta da bi bilo “dobro” da kršćani u svom životu naprave mjesta za samaštvo (1. Korinćanima 7:1, 8, 26, 37). Međutim, on ih nikako ne poziva na polaganje zavjeta celibata. Naprotiv, napisao je: “Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu djevojku kad ostane usidjelica [“da nedolično postupa prema svom djevičanstvu, ako je prošlo cvijet mladosti”, NW], i ne može drukčije biti, neka čini šta hoće, ne griješi ako se uda” (1. Korinćanima 7:36). Grčka riječ (hypérakmos) prevedena sa ‘proći cvijet mladosti’ doslovno znači “iza najviše točke” i odnosi se na prolaženje najvećeg vala spolne želje. Stoga su oni koji su nekoliko godina proveli u samaštvu te konačno smatraju da bi trebali sklopiti brak potpuno slobodni da se vjenčaju za suvjernika (2. Korinćanima 6:14).

22. Zašto je za kršćanina u svakom pogledu korisno da se ne vjenča dok je premlad?

²² Godine koje mladi kršćanin provede služeći Jehovi bez smetnje mudra su investicija. One mu omogućavaju steći praktičnu mudrost, iskustvo i uvid (Priče Salamunove 1:3, 4). Osoba koja je ostala sama radi Kraljevstva kasnije može, ako se za to odluči, daleko bolje preuzimati odgovornosti koje sa sobom donosi brak, a možda i roditeljstvo.

23. Što možda neki koji se namjeravaju vjenčati zamišljaju, no koja će se pitanja razmotriti u sljedećim člancima?

²³ Neki kršćani koji su proveli više godina služeći Jehovi punovremeno kao samci, pažljivo izabiru svog budućeg bračnog druga s ciljem da nastave služiti u nekom vidu punovremene službe. To je sigurno vrlo pohvalno. Neki možda čak namjeravaju sklopiti brak, zamišljajući kako neće dopustiti da njihov brak na bilo koji način ometa njihovu službu. No da li bi se kršćanin koji je u braku trebao osjećati isto tako slobodnim usredotočivati se na svoju službu Jehovi kao što je to bio kao samac? To će se pitanje razmotriti u sljedećim člancima.

Za ponavljanje

◻ Zašto je apostol Pavao smatrao potrebnim pisati skupštini u Korintu?

◻ Zašto znamo da Pavao nije preporučivao samostanski način života?

◻ Kako netko može “napraviti mjesta” za samaštvo?

◻ Kako se neudate sestre mogu okoristiti svojim samaštvom?

◻ Na koje načine mogu neoženjena braća iskoristiti svoju slobodu da služe Jehovi “bez smetnje”?