13. (a) Kako su Židovi i Grci gledali na propovijedanje razapetog Krista? (b) Iz kojih grupa ljudi nisu mnogi bili pozvani da budu Isusovi sljedbenici, i zašto?

¹³ Nastavljajući svoju raspravu o Božjim putevima, Pavao kaže: “I dok Židovi zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost,

14. (a) Ako ih se zapita za njihove pismene preporuke, na što Jehovini svjedoci ukazuju? (b) Zašto je Pavao odbio ugoditi Grcima bilo kojim ispoljavanjem mudrosti svijeta?

¹⁴ Kad je Isus bio na Zemlji, Židovi su tražili znak s neba (Matej 12:38, 39; 16:1). No, Isus je odbio dati bilo kakav znak. Isto tako, Jehovini svjedoci danas ne pokazuju znaku slične pismene preporuke. Umjesto toga, oni ukazuju na svoje opunomoćenje da propovijedaju dobru vijest, kako je zapisano u biblijskim recima kao što su Izaija 61:1, 2; Marko 13:10; i Otkrivenje 22:17. Stari Grci su tražili mudrost, više obrazovanje u stvarima ovog svijeta. Iako je Pavao bio obrazovan u mudrosti ovoga svijeta, on je odbio ugoditi Grcima bilo kojim ispoljavanjem te mudrosti (Djela apostolska 22:3). On je govorio i pisao na razgovornom grčkom običnog naroda, umjesto na klasičnom grčkom. Pavao je rekao Korinćanima: “I ja, kada dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svjedočanstvo Božje, ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću (...) Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu” (1. Korinćanima 2:1-5, St).

(1. Korinćanima 1:22