47. knjiga Biblije — 2. Korinćanima

 1, 2. (a) Zašto je Pavao odlučio napisati drugu poslanicu Korinćanima? (b) Gdje je napisao tu poslanicu i koji su ga problemi brinuli?

VJEROJATNO je bilo kasno ljeto ili rana jesen 55. n. e. U kršćanskoj skupštini u Korintu bilo je još nekih problema koji su brinuli apostola Pavla. Prošlo je svega nekoliko mjeseci otkako je Korinćanima napisao svoju prvu poslanicu. U međuvremenu je Tit bio poslan u Korint da tamošnjoj braći pomogne u prikupljanju pomoći za svete u Judeji, a možda i da vidi reakciju Korinćana na Pavlovo prvo pismo (2. Kor. 8:1-6; 2:13). I kako su reagirali? Pavao je osjetio veliko olakšanje kad je saznao da ih je to pismo ražalostilo i potaknulo na pokajanje. Tit se s tim dobrim vijestima vratio k Pavlu u Makedoniju, a Pavao je zbog toga osjećao duboku ljubav prema svojoj dragoj braći u Korintu (7:5-7; 6:11).

² Stoga je odlučio napisati još jedno pismo Korinćanima. Ta ohrabrujuća i poticajna druga poslanica napisana je u Makedoniji, a najvjerojatnije ju je Tit donio u Korint (9:2, 4; 8:16-18, 22-24). Jedan od problema koji su potaknuli Pavla na pisanje druge poslanice bilo je to što su se među Korinćanima nalazili ‘nadapostoli’, koje je Pavao nazvao ‘lažnim apostolima, koji varaju druge’ (11:5, 13, 14). Bila je ugrožena duhovna dobrobit te relativno mlade skupštine i osporavao se autoritet apostola Pavla. Stoga je njegova druga poslanica Korinćanima stigla u pravo vrijeme.

 3, 4. (a) Koliko je puta Pavao bio u Korintu? (b) Kako Druga Korinćanima koristi nama danas?

³ Zanimljivo je da je Pavao rekao: “Već sam treći put spreman doći k vama” (2. Kor. 12:14; 13:1). Drugi put je namjeravao doći k njima kad je pisao prvu poslanicu. No, iako je Pavao bio spreman otići k njima, Korinćanima se nije pružila ta ‘druga prilika da se raduju’ (1. Kor. 16:5; 2. Kor. 1:15). Dakle, Pavao je dotad samo jednom bio u Korintu — u razdoblju od 50. do 52. n. e. proveo je ondje 18 mjeseci — i tada je u tom gradu bila osnovana kršćanska skupština (Djela 18:1-18). No kasnije se Pavlu ispunila želja da još jednom posjeti Korint. Tijekom tromjesečnog boravka u Grčkoj, vjerojatno 56. n. e., proveo je barem dio tog vremena u Korintu i ondje je napisao poslanicu Rimljanima (Rim. 16:1, 23; 1. Kor. 1:14).

⁴ Druga poslanica Korinćanima, kao i Prva Korinćanima i ostale Pavlove poslanice, oduvijek se ubrajala među nadahnute biblijske knjige. Ona nam omogućava da još jednom promotrimo korintsku skupštinu te da izvučemo pouku iz nadahnutih Pavlovih savjeta upućenih kako Korinćanima tako i nama danas.

 5. (a) Što je Pavao napisao o utjesi? (b) Što se ispunilo preko Krista?

⁵ Pomoć od ‘Boga svake utjehe’ (1:1–2:11). U uvodnom pozdravu Pavao je spomenuo Timoteja. Napisao je: ‘Neka je blagoslovljen Otac milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji’, da bismo mi isto tako mogli tješiti druge. Pavao i njegovi suradnici bili su pod silnim pritiskom i život im je bio u opasnosti, no Bog ih je izbavio. Korinćani su im također mogli pomoći, tako da se mole za njih. Pavao je odlučio napisati im pismo, uvjeren da će oni uvidjeti njegovu iskrenost i da će Bog iskazati svoju nezasluženu dobrotu. Božja su obećanja po Isusu postala “da”, a Bog je pomazao one koji pripadaju Kristu i u srca im dao “duh kao jamstvo za ono što će doći” (1:3, 4, 20, 22).

 6. Što je Pavao savjetovao da se učini s isključenim prijestupnikom koji se pokajao?

⁶ Izgleda da je iz skupštine bio uklonjen čovjek čije je ponašanje Pavao osudio u petom poglavlju prve poslanice. No on se pokajao i pokazao da mu je žao. Stoga je Pavao sada savjetovao Korinćanima neka iskreno oproste tom pokajniku i pokažu mu da ga ljube.

 7. Kako je Pavao opisao sebe i Korinćane i što je ustvrdio?

⁷ Osposobljeni za sluge novog saveza (2:12–6:10). Pavao je za sebe i korintske kršćane rekao da se, slikovito govoreći, nalaze u pobjedničkoj povorci s Kristom. (Korinćanima je bio poznat ugodan miris kada koji se u to vrijeme palio duž puta kojim je pobjednička vojska prolazila u povorci.) Velika je razlika između toga kakav su kršćani ‘miris’ onima koji će dobiti život i kakav su ‘miris’ onima koji odlaze u propast. Zatim je Pavao ustvrdio: ‘Mi ne trgujemo riječju Božjom’ (2:16, 17).

 8. (a) Kakve su preporuke za službu imali Pavao i njegovi suradnici? (b) Zbog čega je služba novog saveza uzvišenija od službe pod pisanim zakonom?

⁸ Pavao je napisao da njemu i njegovim suradnicima ne trebaju pismene preporuke za Korinćane ili od njih. Korinćani su sami bili pismo preporuke koje su Pavao i njegovi suradnici “napisali svojom službom”, i to ne na kamenim pločama, nego “na pločama od mesa, na srcima”. Bog ih je osposobio da budu sluge novog saveza. Pisani je zakon donosio smrt, a trajao je samo neko vrijeme i slava mu je bila prolazna. No davanje duha vodi u život, trajno je i mnogo slavnije. “Kad god se čitaju Mojsijevi spisi”, koprena zastire srce sinova Izraelovih, ali kad se tko obrati Jehovi, koprena se uklanja, a taj se ‘preobražava u isti lik, odražavajući sve veću slavu’ (3:3, 15, 18).

 9. Kako je Pavao opisao blago koje imaju Božji sluge?

⁹ Pavao je zatim nastavio: ‘Ovu službu imamo po milosrđu koje nam je ukazano. Odrekli smo se podmuklih prijevara i ne izvrćemo riječ Božju, nego pružamo dobar primjer objavljujući istinu. Ako je dobra vijest zastrta, zastrta je zato što je bog ovoga svijeta zaslijepio umove nevjernicima. No naša su srca pomoću Kristova lica prosvijetljena slavnim znanjem o Bogu. Kako li je veliko blago koje imamo! Ono je u zemljanim posudama, da bude očito da naša iznimna snaga potječe od Boga. U progonstvu i pod pritiskom, čak i kad se suočimo sa smrću, mi vjerujemo i ne posustajemo, jer naša trenutna nevolja donosi nam sve veću, vječnu slavu. Stoga gledamo na ono što se ne vidi’ (4:1-18).

10. (a) Što je Pavao rekao o onima koji su u zajedništvu s Kristom? (b) Čime se Pavao preporučivao kao Božji sluga?

¹⁰ ‘Znamo’, napisao je Pavao, ‘da će se naša zemaljska kuća raspasti i pretvoriti u vječnu kuću na nebesima. Iščekujući to vrijeme, živimo po vjeri i puni smo hrabrosti. Iako nismo kod Krista, trudimo se biti mu po volji’ (5:1, 7-9). Oni koji su u zajedništvu s Kristom jesu “novo stvorenje” i povjerena im je služba pomirenja. Oni su “poslanici koji zastupaju Krista” (5:17, 20). Pavao se u svemu preporučivao kao Božji sluga. Čime? ‘Preporučivao se postojanošću u mnogim nevoljama, pod udarcima, u napornom radu, u besanim noćima, u gladovanju. Preporučivao se čistoćom, znanjem, dugotrpljivošću, dobrostivošću, svetim duhom, nelicemjernom ljubavlju, istinitim riječima, Božjom snagom. Preporučivao se kao siromašan, a koji mnoge obogaćuje, kao onaj koji nema ništa, a ipak ima sve’ (6:4-10).

11. Što je Pavao savjetovao Korinćanima i na što ih je upozorio?

¹¹ “Usavršujmo se u svetosti u strahu Božjem” (6:11–7:16). Pavao je zatim napisao Korinćanima: ‘Srce nam se širom otvorilo da bismo vas primili u njega.’ Savjetovao im je da i oni širom otvore svoje srce, to jest da povećaju svoju ljubav. No potom slijedi upozorenje: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima”! (6:11, 14). Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom ili Krist s Belijalom? Budući da su oni bili hram živoga Boga, morali su se odvojiti od nevjernika i ne doticati ništa nečisto. Pavao je dodao: “Očistimo se od svake prljavštine tijela i duha i usavršujmo se u svetosti u strahu Božjem” (7:1).

12. Zašto se Pavao obradovao kad je čuo vijesti iz Korinta?

¹² “Ispunjen sam utjehom, preplavila me radost unatoč svoj našoj nevolji”, nastavio je Pavao (7:4). Zašto se tako osjećao? Dijelom zbog Titove prisutnosti, ali i zato što je čuo dobre vijesti — da Korinćani imaju iskrenu želju za pokajanjem, da su se rastužili i da se istinski brinu za Pavla. Uvidio je da ih je privremeno ražalostio svojim prvim pismom, ali radovao se zato što ih je ta žalost navela na pokajanje koje vodi u spasenje. Pohvalio ih je za suradnju s Titom.

13. (a) Koga je Pavao naveo kao primjer velikodušnosti? (b) Koja je načela Pavao iznio u vezi s darivanjem?

¹³ Velikodušnost će biti nagrađena (8:1–9:15). Pišući o sakupljanju pomoći za “svete”, Pavao je naveo primjer Makedonaca, koji su, unatoč svom krajnjem siromaštvu, velikodušno davali preko svojih mogućnosti. Nadao se da će i Korinćani pokazati istu velikodušnost kao dokaz iskrenosti svoje ljubavi prema Gospodinu Isusu Kristu, koji je postao siromašan da bi se oni obogatili. Bude li svatko davao u skladu sa svojim mogućnostima, doći će do izjednačavanja, pa onaj tko ima mnogo neće imati previše, a onaj tko ima malo, neće imati premalo. Tit i još neka braća bili su poslani k njima da se pobrinu za taj velikodušni dar. Pavao je hvalio Korinćane da su velikodušni i spremni pomoći, pa mu ne bi bilo drago da se mora posramiti zbog njih ako na bilo koji način zakažu i ne dovrše sakupljanje svog velikodušnog dara. Da, “tko obilno sije, obilno će i žeti”. Darovati treba od srca, jer “Bog ljubi vesela darovatelja”. Osim toga, Bog im može u izobilju iskazati svoju nezasluženu dobrotu i obogatiti ih za svakovrsnu velikodušnost. “Hvala Bogu na njegovu neopisivu daru!” zaključio je Pavao (9:1, 6, 7, 15).

14. Što je Pavao naveo kao dokaz svojeg apostolstva?

¹⁴ Pavao dokazuje svoje apostolstvo (10:1–13:14). Pavao je priznao da ostavlja skroman dojam pred drugima. No kršćani ne ratuju po tijelu; njihovo je oružje duhovno i “ima veliku snagu od Boga” za rušenje krivih razmišljanja koja su protivna znanju o Bogu (10:4). Neki, koji su gledali samo na vanjštinu, govorili su da Pavlova pisma imaju težinu, ali da je ono što govori kad je prisutan bezvrijedno. Takvima je poručio da će na djelu biti isti kakav je i na riječima u svojim pismima. Korinćani su trebali uvidjeti da se Pavao ne hvali postignućima na tuđem području. On im je osobno bio donio dobru vijest. Još im je poručio: Ako se itko ičim hvali, neka se hvali Jehovom!

15. (a) Kojim je usporedbama Pavao osudio lažne apostole? (b) Što je sve Pavao podnio u službi?

¹⁵ Pavao se osjećao odgovornim dovesti korintsku skupštinu pred Krista kao čistu djevicu. Kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, tako se i misli Korinćana mogu iskvariti. Stoga je Pavao snažno i otvoreno osudio ‘nadapostole’ iz korintske skupštine (11:5). Nazvao ih je lažnim apostolima. Sam Sotona pretvara se da je anđeo svjetla, pa nije ništa neobično da to čine i njegovi sluge. Jesu li se oni koji su tvrdili da su Kristovi sluge mogli usporediti s Pavlom? Pavao je mnogo toga podnio u službi: zatvaranja, batine, tri brodoloma, različite opasnosti, mnoge neprospavane noći te glad i žeđ. Unatoč svemu, nikad nije prestao misliti na potrebe skupština i uvijek je izgarao od gnjeva kad je netko posrnuo u vjeri.

16. (a) Čime se Pavao mogao hvaliti, no zašto je ipak govorio o svojim slabostima? (b) Na koji je način Pavao pružio dokaze svojeg apostolstva?

¹⁶ Dakle, ako se itko imao čime hvaliti, bio je to Pavao. Jesu li se ti samozvani apostoli u Korintu mogli pohvaliti da su bili odneseni u raj i čuli riječi koje se ne smiju izreći? Ipak, Pavao je govorio i o svojim slabostima. Da se ne bi uzoholio, bio mu je dan “trn u tijelu”. Pavao je molio Gospodina da ukloni od njega taj “trn”, ali on mu je rekao: “Dovoljna ti je nezaslužena dobrota koju ti iskazujem.” Pavao se najradije hvalio svojim slabostima, da bi “Kristova snaga” poput zaklona ostala nad njim (12:7, 9). Pavao ni u čemu nije zaostajao za tim “nadapostolima”, a Korinćani su vidjeli dokaze njegovog apostolstva koji su se očitovali među njima “s velikom ustrajnošću i s čudesnim znakovima i znamenjem i silnim djelima”. On nije tražio njihovu imovinu, a niti su Tit i drugi njegovi suradnici koje im je poslao na bilo koji način iskoristili Korinćane (12:11, 12).

17. Koje je zaključne opomene Pavao uputio Korinćanima?

¹⁷ Sve što je naveo trebalo je služiti za njihovo izgrađivanje. No Pavao je rekao da se boji da će, kada dođe u Korint, vidjeti da se neki od njih nisu pokajali za djela tijela. Upozorio je one koji griješe da će protiv njih poduzeti određene mjere i da pritom nikoga neće štedjeti te je svima u skupštini savjetovao da sami sebe ispituju jesu li u vjeri u zajedništvu s Isusom Kristom. Rekao je da će se on i Timotej moliti Bogu za njih. Potaknuo ih je neka se raduju i neka opet budu ujedinjeni, kako bi Bog ljubavi i mira bio s njima. Poslanicu je zaključio pozdravima koje su im poslali svi sveti te im zaželio mnoge blagoslove.

18. Kako bi kršćani trebali gledati na svoju službu?

¹⁸ Ova poslanica jasno pokazuje koliko je Pavao cijenio kršćansku službu, a to nam doista služi kao snažan poticaj i ohrabrenje. I mi bismo isto tako trebali gledati na tu službu. Kršćanski sluga kojega je Bog osposobio za tu službu ne trguje riječju Božjom, nego služi iz iskrenih pobuda. Ono što ga preporučuje za tu službu nije nekakvo pismo preporuke, nego plod koji donosi u službi. No, iako je služba koju Božji sluge vrše doista slavna, oni nemaju razloga uzvisivati sebe. Kao nesavršeni ljudi, oni to blago, odnosno službu, imaju u krhkim zemljanim posudama, kako bi bilo očito da njihova snaga potječe od Boga. Zato oni koji prihvaćaju tu slavnu službu Božju trebaju biti ponizni i svjesni da je Bog iskazao nezasluženu dobrotu onima koji služe kao “poslanici koji zastupaju Krista”. Dakle, sasvim je na mjestu što je Pavao opomenuo svoju braću da ‘ne propuste ispuniti svrhu Božje nezaslužene dobrote koju su primili’ (2:14-17; 3:1-5; 4:7; 5:18-20; 6:1).

19. Na koje je sve načine Pavao pružio divan primjer današnjim kršćanskim slugama, a posebno nadglednicima?

¹⁹ Pavao je zaista bio izvrstan primjer kršćanskim slugama i stoga bi se oni trebali ugledati na njega. Kao prvo, cijenio je nadahnute hebrejske knjige Biblije i proučavao ih, često citirao iz njih, ukazivao na određene misli iz njih i objašnjavao kako ih primijeniti u životu (2. Kor. 6:2, 16-18; 7:1; 8:15; 9:9; 13:1; Iza. 49:8; 3. Mojs. 26:12; Iza. 52:11; Ezek. 20:41; 2. Sam. 7:14; Hoš. 1:10). Osim toga, pokazao je da mu je kao nadgledniku bilo jako stalo do stada, jer je rekao: “A ja ću vrlo rado sve potrošiti i samoga sebe istrošiti za duše vaše.” Iz njegovog se života jasno vidi da je za braću činio sve što je mogao (2. Kor. 12:15; 6:3-10). Neumorno je braću u korintskoj skupštini poučavao, poticao, opominjao i pomagao im da se poprave. Otvoreno je upozorio Korinćane da izbjegavaju zajedništvo s tamom, napisavši im: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima.” Budući da se s ljubavlju brinuo za njih, bojao se da se njihove misli ne iskvare, “kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom”, pa ih je zdušno poticao: “Ispitujte jeste li u vjeri, sami sebe provjeravajte!” Pobuđivao ih je na kršćansku velikodušnost, ukazujući im da “Bog ljubi vesela darovatelja”, te je iskazao veliku zahvalnost Bogu za njegov neopisivi dar. Braća u Korintu doista su bila s ljubavlju napisana na Pavlovom srcu, a time što on nije štedio sebe služeći svojoj braći pokazao je što bi trebala biti osnovna karakteristika svakog revnog i budnog nadglednika. Pavao je doista pružio divan primjer svim današnjim kršćanima! (6:14; 11:3; 13:5; 9:7, 15; 3:2).

20. (a) Što bismo, prema Pavlovim riječima, trebali imati na umu? (b) Na koju predivnu nadu ukazuje Druga Korinćanima?

²⁰ Apostol Pavao nam ukazuje na to da bismo trebali imati na umu da je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe” pravi izvor snage u vrijeme kušnje. On nas “tješi u svakoj našoj nevolji” kako bismo ostali postojani, jer ćemo tada biti nagrađeni životom u njegovom novom svijetu. Pavao je ukazao i na predivnu nadu koju imaju pomazani kršćani, naime da će “imati građevinu koja potječe od Boga, kuću koja nije načinjena rukama, vječnu na nebesima”, te je rekao: “Dakle, ako je tko u zajedništvu s Kristom, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i gle, novo je nastalo.” Druga poslanica Korinćanima sadrži zaista divne riječi koje služe kao jamstvo onima koji će zajedno s Pavlom naslijediti nebesko Kraljevstvo (1:3, 4; 5:1, 17).