Jehova ljubi vesele darivaoce
“Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer ‘Bog ljubi vesela darivaoca’ ” (2. KORINĆANIMA 9:7, “St”).
1. Kako su Bog i Krist bili veseli darivaoci?
JEHOVA je bio prvi veseli darivatelj. On je radosno dao život svom jedinorođenom Sinu i upotrijebio ga da dovede u postojanje anđele i čovječanstvo (Priče Salamunove 8:30, 31; Kološanima 1:13-17). Bog nam je dao život i disanje i sve stvari, uključujući kišu s neba i plodna razdoblja, puneći naša srca dobrim raspoloženjem (Djela apostolska 14:17; 17:25). Zaista, i Bog i njegov Sin, Isus Krist, veseli su darivaoci. Oni spremno daju nesebičnim duhom. Jehova je toliko ljubio svijet čovječanstva da je “dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni”. A Isus je voljno ‘dao dušu svoju u otkup za mnoge’ (Ivan 3:16, St; Matej 20:28).
2. Kakve darivaoce, prema Pavlovim riječima, Bog ljubi?
2 Prema tome, Božji i Kristovi sluge trebali bi biti veseli darivaoci. Oni su na takvo davanje ohrabreni u Pavlovom drugom pismu kršćanima u Korintu, napisanom oko 55. n. e. Očigledno govoreći o dobrovoljnim i osobnim novčanim poklonima koji su posebno odvojeni za pomoć siromašnim kršćanima u Jeruzalemu i Judeji, Pavao je rekao: “Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer ‘Bog ljubi vesela darivaoca’ ” (2. Korinćanima 9:7, St; Rimljanima 15:26; 1. Korinćanima 16:1, 2; Galaćanima 2:10). Kako je Božji narod reagirao na mogućnosti davanja? I što možemo naučiti iz Pavlovog savjeta o davanju?
Nagnani spremnim srcima
3. Do koje mjere su Izraelci podupirali gradnju šatora sastanka za Jehovino obožavanje?
3 Spremna srca nagnala su Božji narod da daje sebe i svoja sredstva u podupiranju božanskog nauma. Primjerice, Izraelci Mojsijevog vremena radosno su poduprli izgradnju šatora sastanka za Jehovino obožavanje. Srca nekih žena nagnala su ih da predu kozju dlaku, dok su određeni muškarci služili kao obrtnici. Narod je veselo davao zlato, srebro, drvo, lan i ostale stvari kao dobrovoljni “prilog za Jehovu” (2. Mojsijeva 35:4-35, NW). Oni su bili tako velikodušni da poklonjenog materijala “bijaše dosta da se izvede sve djelo, i još je pretjecalo” (Izlazak 36:4-7, St).
4. S kakvim stavom su David i ostali prilagali za hram?
4 Stoljećima kasnije, Kralj David obilno je priložio za Jehovin hram koji je trebao izgraditi njegov sin Salamun. Budući da je David ‘ljubio Dom svog Boga’, dao je “još i svoga” zlata i srebra. Kneževi, upravitelji i ostali ‘dragovoljno su priložili svojom rukom Jahvi’. Sa kakvim rezultatom? Pa, “narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi”! (1. Ljetopisa 29:3-9, St). Oni su bili veseli darivaoci.
5. Kako su Izraelci kroz stoljeća podupirali pravo obožavanje?
5 Kroz stoljeća, Izraelci su imali prednost podupirati šator sastanka, kasnije hramove, i svećeničke i levitske službe u njima. Naprimjer, u Nehemijino vrijeme Židovi su odlučili priložiti za održavanje čistog obožavanja, svjesni da ne bi trebali zanemariti Božji dom (Nehemija 10:32-39). Isto tako i danas Jehovini svjedoci s veseljem i dobrovoljno poklanjaju za izgradnju i održavanje mjestâ sastajanja i podupiranje pravog obožavanja.
6. Iznesi primjere veselog davanja kršćana.
6 Rani kršćani bili su veseli darivaoci. Naprimjer, Gaj je vršio “vjerno djelo” svojom gostoljubivošću prema onima koji su putovali radi interesa Kraljevstva, kao što Jehovini svjedoci proširuju gostoljubivost na putujuće nadglednike koje danas šalje Biblijsko i traktatno društvo Kula stražara (3. Ivanova 5-8, NW). S tim su povezani i određeni troškovi da bi braća putovala u skupštine i da bi se na njih proširila gostoljubivost, ali kolika je to korist u duhovnom pogledu! (Rimljanima 1:11, 12).
7. Kako su Filipljani koristili svoja materijalna sredstva?
7 Skupštine kao cjelina upotrijebile su svoja materijalna sredstva za promicanje interesa Kraljevstva. Naprimjer, Pavao je rekao vjernicima u Filipima: “Čak ste mi i za mog boravka u Solunu poslali dvaput da mi olakšate potrebu. To ne znači da tražim darove. Naprotiv, tražim dobitak koji se povećava na vaš račun” (Filipljanima 4:15-17, St). Filipljani su veselo davali, ali koji su činioci potakli takvo veselo davanje?
Što potiče na veselo davanje?
8. Kako bi dokazao da Božji duh pokreće njegov narod da budu veseli darivaoci?
8 Jehovin sveti duh, ili djelujuća sila, pokreće njegov narod da budu veseli darivaoci. Kad su judejski kršćani bili u potrebi, Božji duh pokrenuo je druge vjernike da im materijalno pomognu. Da bi ohrabrio kršćane u Korintu da učine sve što mogu u takvom poklanjanju, Pavao je naveo primjer skupštinâ u Makedoniji. Iako su makedonski vjernici doživljavali progonstvo i siromaštvo, pokazali su bratsku ljubav dajući više od svojih stvarnih mogućnosti. Čak su molili za prednost davanja! (2. Korinćanima 8:1-5). Božja stvar ne ovisi isključivo od poklona bogatih (Jakov 2:5). Njegovi materijalno siromašni predani sluge glavni su oslonac u financiranju djela propovijedanja Kraljevstva (Matej 24:14). Ipak, oni ne trpe zbog svoje velikodušnosti, jer se Bog neprestano brine za potrebe svog naroda u tom djelu, a njegov duh je sila iza njihove postojanosti i porasta.
9. Kako su vjera, spoznaja i ljubav povezani sa veselim davanjem?
9 Veselo davanje potaknuto je vjerom, spoznajom i ljubavlju. Pavao je rekao: “Kako se u svemu ističete [Korinćani] — u vjeri, u govoru, u priznanju, u svakovrsnoj revnosti i u ljubavi prema nama — istaknite se i u ovom djelu milosrđa! Ne govorim vam ovo po zapovijedi, nego želim primjerom revnosti drugih iskušati iskrenost vaše ljubavi” (2. Korinćanima 8:7, 8, St). Doprinositi Jehovinoj stvari, posebno kad darivatelj ima ograničena sredstva, zahtijeva vjeru u Božje buduće pripreme. Kršćani koji obiluju u spoznaji žele služiti Jehovinom naumu, a oni koji obiluju u ljubavi prema njemu i njegovom narodu veselo koriste svoja sredstva za unapređivanje njegove stvari.
10. Zašto se može reći da Isusov primjer pokreće kršćane da veselo daju?
10 Isusov primjer pokreće kršćane da veselo daju. Nakon poticanja Korinćana da daju iz ljubavi, Pavao je rekao: “Poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom” (2. Korinćanima 8:9, St). Bogatiji na nebu od bilo kojeg drugog Božjeg sina, Isus se lišio svega toga i prihvatio ljudski život (Filipljanima 2:5-8). Međutim, postajući siromašan na taj nesebičan način, Isus je doprinio posvećenju Jehovinog imena i položio svoj život kao otkupnu žrtvu za korist ljudi koji će je prihvatiti. U skladu s Isusovim primjerom, zar ne bismo i mi trebali veselo davati da pomognemo drugima i doprinesemo posvećenju Jehovinog imena?
11, 12. Kako nas dobro planiranje može učiniti veselim darivaocima?
11 Dobro planiranje omogućuje veselo davanje. Pavao je rekao Korinćanima: “Neka svakoga prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti, da se ne sabire kad uspijem doći” (1. Korinćanima 16:1, 2, St). Na sličan osobni i dobrovoljni način, oni koji žele dati poklone za unapređivanje djela Kraljevstva danas učinili bi dobro da odvoje nešto od svojih prihoda za tu svrhu. Kao rezultat takvog dobrog planiranja, pojedini Svjedoci, obitelji i skupštine mogu davati poklone za promicanje pravog obožavanja.
12 Izvršenje planova prilaganja učinit će nas veselima. Kao što je Isus rekao, “više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35, NW). Tako su Korinćani mogli povećati svoju radost slijeđenjem Pavlovog savjeta da izvrše svoj godinu dana star plan da pošalju sredstva u Jeruzalem. “Spremnost je (...) ugodna po onome što tko ima, a ne po onome čega stvarno nema”, rekao je on. Kad netko daje priloge u skladu s onim što ima, takve priloge trebalo bi veoma cijeniti. Ako se uzdamo u Boga, on može ujednačiti stvari tako da su oni koji imaju mnogo velikodušni, ne rasipni, a oni koji imaju malo nisu u oskudicama koje im oduzimaju snagu i sposobnost da mu služe (2. Korinćanima 8:10-15, St).
Brižljivo upravljanje darivanja
13. Zašto su Korinćani mogli imati povjerenje u Pavlovo nadgledanje poklona?
13 Iako je Pavao nadgledao poklanjanje kako bi se siromašni vjernici mogli radovati materijalnoj pomoći i snažnije sudjelovati u djelu propovijedanja, ni on ni drugi nisu ništa od sredstava uzimali za svoje potrebe (2. Korinćanima 8:16-24; 12:17, 18). Pavao je radio da udovolji svojim materijalnim potrebama, umjesto da nameće financijske terete bilo kojoj skupštini (1. Korinćanima 4:12; 2. Solunjanima 3:8). Prema tome, kad su mu Korinćani predavali poklone, povjeravali su ih pouzdanom, marljivom sluzi Božjem.
14. Obzirom na upotrebu poklona, kakvu prošlost ima Društvo Kula stražara?
14 Od osnutka Biblijskog i traktatnog društva Kula stražara 1884, oni koji su prilagali imali su dokaz da je ono pouzdani nadglednik svih poklona koji su mu povjereni u korist djela Jehovinog Kraljevstva. U skladu sa svojom poveljom, Društvo nastoji udovoljiti najvećoj potrebi svih ljudi, potrebi za duhovnim stvarima. To je učinjeno u obliku biblijske literature i pouke o tome kako zadobiti spasenje. Danas Jehova ubrzava sakupljanje ovcama sličnih pojedinaca u svoju organizaciju koja se širi, a njegov blagoslov mudre upotrebe poklona u djelu propovijedanja Kraljevstva jasan je dokaz božanskog priznanja (Izaija 60:8, 22). Uvjereni smo da će on nastaviti pokretati srca veselih darivatelja.
15. Zašto ovaj časopis povremeno spominje poklone?
15 Društvo povremeno koristi stupce ovog časopisa da podsjeti čitaoce na njihovu prednost davanja dobrovoljnih poklona za svjetsko djelo propovijedanja Kraljevstva. To nije iznuđivanje, već podsjetnik svima onima koji imaju želju da podupiru ‘sveto djelo dobre vijesti’, a Bog im daje da napreduju (Rimljanima 15:16, NW; 3. Ivanova 2). Sav poklonjeni novac Društvo koristi na krajnje ekonomičan način kako bi obznanilo Jehovino ime i Kraljevstvo. Svi prilozi zahvalno se primaju, potvrđuje se njihov primitak i upotrijebe se za širenje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Naprimjer, pomoću tih sredstava podupire se misionarska djelatnost u mnogim zemljama, te se održavaju i proširuju tiskarski objekti neophodni za pružanje biblijske spoznaje. Nadalje, prilozi za svjetsko djelo koriste se za pokrivanje rastućih troškova izdavanja Biblija i biblijskih publikacija, kao i audio i video kaseta. Na takve načine veseli darivaoci promiču interese Kraljevstva.
Ne na silu
16. Iako je malo Jehovinih svjedoka materijalno bogatih, zašto se njihovi prilozi cijene?
16 Malo je Svjedoka Jehove koji su materijalno bogati. Iako oni možda daju skromne svote da unaprijede interese Kraljevstva, njihovi pokloni su ipak značajni. Kad je Isus vidio kako siromašna udovica ubacuje dva novčića male vrijednosti u hramsku blagajnu, rekao je: “Ova je siromašna udovica ubacila više od sviju [drugih koji su prilagali], jer su svi ovi od svoga viška dali za dar određen Bogu, a ona od svoje neimaštine: ubacila je sve što je imala za uzdržavanje” (Luka 21:1-4, St). Iako je njen dar bio mali, ona je bila veseli darivatelj — a njen se prilog cijenio.
17, 18. Što je bit Pavlovih riječi u 2. Korinćanima 9:7, i na što je ukazano grčkom riječi prevedenom sa ‘veseo’?
17 Obzirom na djelo pomaganja u korist judejskih kršćana, Pavao je rekao: “Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer ‘Bog ljubi vesela darivaoca’ ” (2. Korinćanima 9:7, St). Apostol je možda ciljao na dio Poslovica 22:8 iz prijevoda Septuaginta, koji glasi: “Bog blagoslivlja veselog darivaoca; i nadoknadit će oskudicu njegovih djela” (The Septuagint Bible, preveo Charles Thomson). Pavao je “blagosilja” zamijenio sa “ljubi”, no to je povezano, jer žetva blagoslovâ nastupa zbog Božje ljubavi.
18 Veseli darivatelj zaista je sretan što daje. Grčki izraz preveden u 2. Korinćanima 9:7 sa ‘veseo’ znači i “vedar”! Nakon što je ukazao na to, izučavatelj R. C. H. Lenski je rekao: “Bog ljubi vedrog, radosnog, sretnog darivaoca (...) [čija je] vjera obavijena osmjesima kad mu se ukaže još jedna prilika za davanje.” Osoba sa takvim radosnim duhom ne daje sa žalošću ili na silu, već kod svog davanja daje srcem. Je li i tvoje srce veselo zbog davanja u podupiranju interesâ Kraljevstva?
19. Kako su rani kršćani davali priloge?
19 Rani kršćani nisu pronosili plitice za milodare ili prakticirali ubiranje desetka poklanjajući desetinu svog prihoda za religiozne svrhe. Umjesto toga, njihovi prilozi bili su u potpunosti dobrovoljni. Tertulijan, koji se oko 190. n. e. obratio na kršćanstvo, pisao je: “Iako imamo svoje blagajne, u njih se ne sakuplja novac za kupovanje spasenja, kao kod neke religije koja ima svoju cijenu. Na mjesečni dan [očigledno jednom mjesečno], ako želi, svatko stavlja mali poklon; ali samo ako mu je to veselje i samo ako je u mogućnosti; jer ne postoji prisila; sve je dobrovoljno” (Obrana, poglavlje XXXIX).
20, 21. (a) Što je jedno rano izdanje ovog časopisa reklo o prednosti financijskog podupiranja Božje stvari, i kako se to primjenjuje još i danas? (b) Što se događa kad Jehovi iskazujemo čast svojim vrijednim stvarima?
20 Dobrovoljno davanje uvijek je bilo uobičajeno među današnjim Jehovinim slugama. Međutim, neki ponekad nisu u potpunosti iskoristili svoju prednost podupiranja Božje stvari dajući poklone. Primjerice, u veljači 1883. u ovom časopisu je stajalo: “Neki nose tako teški financijski teret u korist drugih da njihove mogućnosti da pružaju financijsku pomoć slabe zbog prekomjernog rada i iscrpljenosti, a time je oslabljena njihova upotrebljivost; i ne samo to, već su oni koji (...) nisu u potpunosti razumjeli situaciju izgubili mogućnost primanja blagoslova zbog pomanjkanja iskazivanja velikodušnosti u tom pravcu.”
21 Dok se veliko mnoštvo danas slijeva u Jehovinu organizaciju i dok se Božje djelo širi u Istočnoj Evropi i drugim područjima u kojima su ranije postojala ograničenja, postoji rastuća potreba za proširenjem tiskara i ostalih objekata. Potrebno je tiskati više Biblija i drugih publikacija. U toku su mnogi teokratski pothvati; međutim, neki bi mogli brže napredovati kad bi bilo dovoljno odgovarajućih sredstava. Naravno, mi imamo vjeru u to da će Bog omogućiti ono što je potrebno i da će oni koji ‘iskazuju čast Jehovi svojim vrijednim stvarima’ biti blagoslovljeni (Poslovice 3:9, 10, NW). Zaista, “tko obilato sije, obilato će i žeti”. Jehova će učiniti da ‘postanemo bogati u svemu za svaku darežljivost’, a naše veselo davanje navest će mnoge da mu zahvaljuju i slave ga (2. Korinćanima 9:6-14, St).
Pokaži svoju zahvalnost za Božje darove
22, 23. (a) Koji je Božji neizrecivi besplatni dar? (b) Budući da cijenimo Jehovine darove, što bismo trebali činiti?
22 Potaknut dubokom zahvalnošću, Pavao je i sam rekao: “Bogu hvala na njegovu neizrecivome daru!” (2. Korinćanima 9:15, St). Kao “žrtva pomirnica” za grijehe pomazanih kršćana i one iz svijeta, Isus je temelj i kanal za Jehovin neizrecivi besplatni dar (1. Ivanova 2:1, 2, St). Taj dar je ‘nenadmašiva Božja nezaslužena dobrohotnost’ koju je kroz Isusa Krista pokazao prema svom narodu na Zemlji, a ona obiluje na njihovo spasenje i na slavu i opravdanje Jehove (2. Korinćanima 9:14, NW).
23 Naša duboka zahvalnost upućena je Jehovi za njegov neizrecivi besplatni dar i mnoge druge duhovne i materijalne darove svom narodu. Zaista, dobrota našeg nebeskog Oca prema nama tako je divna da nadmašuje ljudske moći izražavanja i zaista bi nas trebala potaći da budemo radosni darivaoci. Stoga sa srdačnim cijenjenjem učinimo sve što možemo na promicanju stvari našeg darežljivog Boga, Jehove, prvog i najistaknutijeg veselog Darivaoca!
Sjećaš li se?
◻ Na što su spremna srca nagnala Jehovin narod?
◻ Što potiče veselo davanje?
◻ Kako Društvo Kula stražara upotrebljava sve poklone koje dobije?
◻ Kakve darivaoce Bog ljubi, i kako možemo pokazati zahvalnost za njegove mnoge darove?
[Slika na stranici 15]
Kad se gradio šator sastanka, Izraelci su marljivo radili i velikodušno prilagali za Jehovu
[Slika na stranici 18]
Pokloni poput onog siromašne udovice cijenjeni su i značajni