Širenje miomirisa spoznaje Boga

“Hvala Bogu, koji nas uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama širi na svakomu mjestu miris svoje spoznaje!” (2. KORINĆANIMA 2:14, St).

 1. O kojem se mirisu ovdje govori, i kako trebamo gledati na prednost širenja istog?

POMIRIŠI! Mmmm! Mirišeš li ugodan miris? Ne mislimo sada na miris cvijeća, nego na simboličan miomiris, koji struji iz najčitanijih spisa koji postoje na Zemlji. Ne radi se o spisima čisto ljudskog porijekla, nego o simboličnoj kitici nadahnutih spisa — nadahnutih od Stvoritelja mirisnog cvijeća, koje ukrašava Zemlju. Prednost širiti taj miris, taj miomiris spoznaje Boga, jest veliko blago. Da, to je naročito dragocjena služba, ali je ne posjeduju svi, niti imaju u njoj udjela ljudi u općenitom.

 2. Kada su Kristovi učenici počeli širiti simbolični miomiris, i s kojim rezultatom?

² To je skupocjeno blago bilo predano Kristovim učenicima, kad su na Pentekost 33. n. e. prihvaćeni u službu za Jehovu Boga. Ispunjeni svetim duhom počeli su širiti simboličan miris, tako što su govorili o “velikim stvarima Božjim” (Djela apostolska 2:1-4, 11). A preko njih taj se miomiris spoznaje Boga širio na ostale — ne samo na tjelesne, obrezane Židove, nego i na neobrezane ljude različitih narodnosti, plemena i jezika (Djela apostolska 10:34, 35). U očima pravih učenika ta je služba bila dragocjenijom od cjelokupnog materijalnog bogatstva koje bi si ljudi mogli nagomilati.

 3. U kojem se omjeru izvršava djelo širenja miomirisa spoznaje Boga, i koja si pitanja moramo postaviti?

³ To veličanstveno djelo širenja miomirisa spoznaje Boga danas se izvršava širom svijeta u većem omjeru negoli ikada ranije. Cijelo čovječanstvo dobiva na taj način svjedočanstvo o sada uspostavljenom Božjem Kraljevstvu, na čelu kojeg stoji od njega imenovani Kralj, Isus Krist (Matej 6:10; Djela apostolska 1:8). Je li služba objavljivanja Kralja i Kraljevstva u tvojim očima skupocjeno blago? Takvom ju je smatrao Isus Krist, koji je prednjačio u propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu, a on je naš uzor (Matej 4:17; 6:19-21).

Put pobjedničke povorke ispunjen mirisom

 4. Kako Bog danas vodi svoje sluge na Zemlji, prema 2. Korinćanima 2:14, i na koji je stari običaj Pavao ukazivao ovim riječima?

⁴ Zašto treba cijeniti službu za Boga? Jedan od razloga je što Jehovini sluge već danas imaju prednost da ih je on uveo u veličanstvenu pobjedničku povorku. Prema prijevodu Ljudevita Rupčića, 2. Korinćanima 2:14 glasi: “Hvala Bogu koji nas uvijek vodi u Kristovom pobjedničkom pohodu i preko nas širi na svakome mjestu miris Kristove spoznaje [“širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja”, Duda-Fućak].” Ovim je riječima apostol Pavao očito ukazivao na stari običaj prema kojem su nakon vojnih pobjeda bile upriličene pobjedničke povorke.a

 5, 6. (a) Što se događalo u rimskim pobjedničkim povorkama, i što je ljupki miomiris značio za različite osobe? (b) Kako se u duhovnom pogledu može primijeniti predodžba iz 2. Korinćanima 2:14-16?

⁵ U danima Rimske republike bila je jedna od najvećih časti koju je Senat mogao iskazati pobjedničkom generalu dozvola da svoju pobjedu proslavi skupocjenom pobjedničkom povorkom. Povorka se lagano kretala niz Via Triumphalis, da bi se potom zavojitim putem uspinjala do Jupiterova hrama na Kapitolu. U ratu zarobljeni kraljevi, kneževi i vojskovođe, zajedno sa svojom djecom i slugama vođeni su u lancima, često čak nagi da bi ih se ponizilo i osramotilo.

⁶ I dok se povorka kretala Rimom, stanovništvo je cvijećem posipalo kola na kojima se vozio pobjednik, a cijelim se putem širio miris gorućeg tamjana. Za pobjedničke vojnike taj je ugodan miris značio čast i siguran život, no za zarobljenike koji nisu bili pomilovani značio je smrt, jer su nakon tog slavnog pohoda bili pogubljeni. Ova činjenica baca svjetlo na duhovnu primjenu predodžbe kojom se poslužio Pavao u 2. Korinćanima 2:14-16. U ovoj su slici Pavao i njegovi sukršćani prikazani kao Bogu predani podanici “u zajednici s Kristom”, koji se priključuju Božjoj pobjedničkoj pratnji, a On ih vodi u veličanstvenoj slavnoj povorci na putu ispunjenom mirisom.

Miomiris života ili miris smrti

 7, 8. (a) Kako Jehovini svjedoci šire ljupki miomiris spoznaje Boga? (b) Kako oni koji će biti spašeni reagiraju kad Svjedoci šire simbolični miomiris? (c) Kako reagiraju oni koji idu u propast?

⁷ Time što Jehovini svjedoci svuda objavljuju biblijske istine o Božjem Kraljevstvu pod Kristom, oni svuda šire ugodan miomiris spoznaje dobrog Boga, čija ih je istina oslobodila od krive religije; oni čine taj miomiris prihvatljivim. Pobjedonosno se kreću u Jehovinoj službi. Njihova služba kao Svjedoka za Jehovu i njegova Kralja za njihovog je Boga poput ugodne žrtve. Sada razumijemo što je mislio apostol riječima: “Mi smo Bogu ugodan Kristov miris među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju; jednima miris što od smrti vodi u smrt, a drugima miris što od života vodi u život [“životni miris što donosi život”, Rupćić; “miris iz života za život”, Duda-Fućak]” (2. Korinćanima 2:15, 16, St).

⁸ Iskreni ljudi ovcama sličnog stajališta prihvaćaju ugodnu spoznaju Jehove koju posreduju njegovi Svjedoci. Za takve ljude djelo Svjedoka ima miris zdravlja i života, miris žive, životodajne istine. Oni su zahvalni Jehovi i njegovu Kralju, čijoj se pobjedničkoj povorci priključuju, te glasno uzvikuju: “Spasenje zahvaljujemo našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu” (Otkrivenje 7:10, NS). Oni udišu zrak istine Kraljevstva, a to je osvježavajuć miomiris koji vodi u život. Ali, Sotona i njegovi demoni pokvarili su osjetilo mirisa onih koji ostaju povezanima s krivom religijom, tako da u neku ruku zatiskuju nos i s prezirom odbijaju istinu. Onima “koji propadaju” izgleda kao da istina i njeni vjerni objavitelji šire miris smrti, koji vodi u smrt. Ili kako kaže Rupčić: “Smrtni miris što donosi smrt”; a prijevod od Pfäfflina (1957) naziva ga “smrtnim zrakom (...) koji im najavljuje skori kraj”.

 9. Koje pitanje postavlja sada Pavao, kako bi ti odgovorio na njega i zašto?

⁹ Pavao nastavlja s pitanjem: “A tko je za ovo sve podoban?” (2. Korinćanima 2:16, St). To znači: “Tko je dorastao takvom zadatku?” (Die Bibel in heutigem Deutsch). “Tko je za to prikladan?” (Duda-Fućak). Biblijski odgovor glasi: Jehovini svjedoci! Kako to? Jer su samo Bogu predane osobe osposobljene za zadatak da šire miomiris spoznaje Boga — poštene i iskrene osobe koje ne teže za sebičnim dobitkom i ne ulaze u kompromise s krivom religijom, nego i dalje govore istinu (Kološanima 1:3-6, 13; 2. Timoteju 2:15).

10. Zašto svećenici nisu prikladni za širenje miomirisa spoznaje Boga?

¹⁰ Svećenici takozvanog kršćanstva, kojima je stalo do toga da uživaju visoki ugled u svijetu, nisu prikladni za tu nesebičnu službu, niti su dorasli tom zadatku. Zašto nisu? Jer ne ispunjavaju zahtjev koji je izražen u slijedećim Pavlovim riječima: “Mi, uistinu, nismo kao oni mnogi koji trguju riječju Božjom, već kao potaknuti iskrenošću, kao od Boga poslani pred Bogom govorimo u Kristu” (2. Korinćanima 2:17, St). Ili kako kaže Duda-Fućak: “Mi nismo kao mnogi koji trguju Riječju Božjom, nego iskreno — kao od Boga pred Bogom — u Kristu govorimo.”

11, 12. (a) Zašto Svjedoci, ako primaju priloge, nisu “kao oni mnogi koji trguju riječju Božjom”? (b) Što razlažu Jehovini svjedoci za razliku od mnogih stečenih patvorenih oblika kršćanstva?

¹¹ Jehovini svjedoci su poslani od Boga i svoje djelo svjedočenja izvršavaju pred Božjim očima. Ako snabdijevaju zainteresirane osobe dragocjenim knjigama i ostalim publikacijama koje objašnjavaju Riječ Božju, te ako primaju dobrovoljne priloge za djelo propovijedanja širom svijeta, to ne znači da trguju Riječju Božjom, niti je patvore. Ti su prilozi samo pomoć da bi spoznaja Boga postala dostupnom još mnogim ljudima.

¹² Mnogi su si danas, znajući to ili ne, stekli patvoreni oblik kršćanstva, jer taj pristaje uz njihove sebične požude, te ih ne ograničava u njihovu načinu postupanja. Oni misle da ih Bog prihvaća zbog njihove tvrdnje da ga ljube u svojim srcima. No, čim im se pokaže da se njihova vjerska gledišta i ponašanje suprote Riječi Božjoj, oni izvrću dotične biblijske citate, izdižući time svoje osobno gledište iznad pravilnog razumijevanja Biblije (Matej 15:8, 9; 2. Petrova 3:16). Za razliku od njih, Jehovini svjedoci razlažu čistu, nepatvorenu istinu Biblije, proizvodeći time ugodan miomiris, prihvatljiv za Boga i njegove prave obožavatelje. Tako rastjeruju sve religiozne tradicije i sve zapreke koje stoje na putu pravoj spoznaji Boga.

13. Tko se još osim pomazanih kršćana nalazi u Božjoj pobjedničkoj povorci, i što oni rade svuda kuda idu?

¹³ Biti u društvu s Kristom u Božjoj pobjedničkoj povorci zaista je neusporediva prednost i toj se prednosti raduju kako pomazani kršćani, tako i “veliko mnoštvo” ‘drugih ovaca’, već danas, jer pobjeda Kraljevstva neposredno predstoji (Otkrivenje 7:4, 9; Ivan 10:16). U očekivanju daljnjih pobjeda našeg pobjedonosnog Kralja, mi svuda kud idemo širimo životodajnu spoznaju Boga, poput mirisa ili skupocjenog tamjana, predajući je dalje onima čija srca čeznu za istinom i pravednošću. Kakve li prednosti za sve koji su osposobljeni za to pažnje vrijedno djelo! (Ivan 17:3; Kološanima 3:16, 17).

Kao ljudi ovlašteni širiti miris

14. Zašto onima koji šire miomiris spoznaje Boga nije potrebno nikakvo pismeno ovlaštenje od ljudi?

¹⁴ No, je li onima koji šire miomiris spoznaje Boga i njegova Kraljevstva potrebna neka diploma ili pismeno ovlaštenje od ljudi? Ne! Mi smo već ovlašteni ili postavljeni od Najvišega u svemiru, kao njegovi Svjedoci. Dakle, ne trebamo se ustručavati ići u službu propovijedanja i širiti miomiris dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Mislimo uvijek na to da nas Jehova vodi. Isus je vršio svoju službu unatoč ‘protivljenju od grešnika’ (Hebrejima 12:3). I ono što Biblija izvještava o njegovoj propovjedničkoj djelatnosti ne može se poreći, nego je preporuka za njega i dokaz da je bio pravi Jehovin sluga.

15. Kako je apostol Pavao pokazao da pravim kršćanima nisu potrebna “pisma preporuke”?

¹⁵ Apostol Pavao se u svoje vrijeme suprotstavio sličnoj izazovnoj situaciji slijedećim dokazivanjem: “Počinjemo li opet preporučivati sami sebe? Ili su možda potrebna, kao nekima, pisma preporuke za vas ili od vas? Vi ste naše pismo, upisano u našim srcima i koje poznaju i čitaju svi ljudi. Jer ste se pokazali kao pismo Kristovo, napisano po nama kao slugama, napisano ne crnilom nego duhom živog Boga, ne na kamenim pločama, nego na mesnatim pločama, na srcima” (2. Korinćanima 3:1-3, NS).

16. Koje pismo prilažu Jehovini svjedoci kao dokaz da je njihova služba od Boga?

¹⁶ Svjetovni autoriteti ne priznaju zadatak kojeg imamo kao Jehovini svjedoci. Ali, neka naše djelo širenja miomirisa spoznaje Jehove govori samo za sebe! To se djelo ne može poreći, čak ako ga neki i ne žele priznati dokazom naše službe. Svećenici ukazuju na svoje službene isprave. Ali, takav je dokument samo komad papira — čovječja riječ. Za razliku od toga, Jehovini svjedoci ne pozivaju se samo na Riječ Božju kao oslonac, nego i sami predstavljaju svjedočanstvo od mesa i krvi. Dobrom viješću o Kraljevstvu dostiglo se i veliko mnoštvo drugih ovaca, koje se sakuplja zdesna Jehovinom Kralju (Matej 25:33, 34). Svi su oni naše pismo preporuke, pismo koje je napisano u našim srcima i mislima, koje mi Jehovini svjedoci možemo u svako vrijeme i svuda uvjerljivo predočiti. Svi koji nastupaju za Božji univerzalni suverenitet i koji u zajednici s Jehovinim svjedocima sudjeluju u službi za Boga, sami su pismena preporuka koju svi ljudi čitaju, te je trebaju uzeti na znanje.

17. Kako se piše naše “pismo Kristovo”, i zašto je Pavao rekao da je napisano na srcima?

¹⁷ Zastupnici krive religije se, naravno, ljute i zavidni su kad je čitaju. Pa ipak je veliko mnoštvo drugih ovaca, koje brojčano stalno raste, preporučeno pismo Isusa Krista, Uzornog Pastira, koji se u svom pastirskom djelu služi svim Jehovinim svjedocima. Prilikom pisanja tog pisma mi mu služimo kao pera ili ljudsko oruđe. Pismo se ne piše tintom koju je moguće izbrisati, nego Božjom djelujućom silom ili njegovim duhom, koji djeluje u nama. Ne događa se kao u Mojsijevo vrijeme kad je zakon Deset zapovijedi bio napisan prstom Božjim na dvije kamene ploče. Naše se pismo piše na mesnatim pločama, na ljudskim srcima, jer naša služba izaziva promjenu u mislima i srcu primatelja miomirisne dobre vijesti.

18. Koji rezultat čini prijemljive slušatelje dobre vijesti pismenom preporukom?

¹⁸ Naše djelovanje u vezi s Riječju Božjom dojmilo se prijemljivih slušatelja dobre vijesti, prouzročivši kod njih pažnje vrijedne promjene. Njihova odluka da služe Bogu nema ništa zajedničkog sa spontanim izljevom osjećaja izazvanim emocionalnim govorom nekog evanđelista. Štoviše, radi se o trajnom preoblikovanju njihova načina života na temelju kristalno jasnih biblijskih istina. Ljubav prema pravom Bogu Jehovi potiče ih da ‘odlože staru osobnost koja je pokvarena varavim požudama i da obuku novu osobnost’, koja pokazuje ‘plodove duha’ (Efežanima 4:20-24, NS; Galaćanima 5:22, 23). Taj ih rezultat čini pismenom preporukom, koja govori jasnije od bilo kojeg našeg rukom pisanog pisma, ili pisma neke vidljive organizacije koja bi nas mogla poslati.

19. Kako je Pavao opisao sposobnost ‘službenika Novog saveza’, i kako je njihovo djelo utjecalo na veliko mnoštvo?

¹⁹ Prema 2. Korinćanima 3:4-6 (St), Pavao nastavlja: “Takvo pouzdanje po Kristu imamo u Boga. To ne znači da bismo sami po sebi bili sposobni nešto pomisliti kao da bi dolazilo od nas. Ne, naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je i osposobio da budemo službenici Novoga saveza.” Doduše, samo članovi pomazanog ostatka su “službenici Novoga saveza”, ali je njihovo djelo utjecalo i na veliko mnoštvo drugih ovaca, te će utjecati na još bezbrojne druge koji trebaju biti sakupljeni. To pouzdanje u Jehovu gaje svi Jehovini svjedoci kroz Isusa Krista. Ostatak rado potiče veliko mnoštvo drugih ovaca da cijelim srcem sudjeluju u službi “pisanja pisama” što je prorekao Isus Krist u Mateju 24:14 i Mateju 28:19, 20.

20. (a) Što otkriva izvještaj iz Godišnjaka o onima koji šire miomiris spoznaje Boga? (b) Što možemo reći o svim našim sposobnostima u službi “pisanja pisama”?

²⁰ Iz izvještaja sadržanog u Godišnjaku za 1990. proizlazi da su oni tako i postupili. Izvještaj pokazuje da su Jehovini svjedoci širili miomiris spoznaje Boga u 212 zemalja. Njihov se broj penje na preko 3 787 000 marljivih objavitelja, koji su samo u prošloj godini u propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu utrošili oko 835 000 000 sati. Gospodinovoj večeri prošle godine je prisustvovalo 9 479 064 osoba. Kao i pomazani ostatak, i članovi velikog mnoštva drugih ovaca mogu reći: “Naša sposobnost dolazi od Boga.” Ili, prema prijevodu Friedricha Pfäfflina: “Sve naše sposobnosti zahvaljujemo Bogu.”

21. Što trebamo svi raditi i zašto?

²¹ Zato, širi posvuda ugodni, životodajni miomiris spoznaje Boga! Doprinosi tome da zrak vašeg skupštinskog područja bude ispunjen miomirisom spoznaje Jehove. Tada će te on kao pobjedonosni teokratski General uvesti u svoju pobjedničku povorku, dok svi njegovi Svjedoci idu naprijed u toj današnjoj službi slave!

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Koju je predodžbu naveo Pavao u 2. Korinćanima 2:14-16?

◻ Kako djeluje na druge širenje miomirisa spoznaje Boga?

◻ Samo tko je osposobljen za to djelo, i zašto?

◻ Zašto onima koji šire miomiris spoznaje nisu za njihovo djelo potrebna pisma preporuke?