-
Sudjelovati u utjesi koju pruža JehovaStražarska kula – 1996 | 1. studenoga
-
-
Pavlova nevolja u Aziji
13, 14. (a) Kako je Pavao opisao vrijeme teške nevolje koje je proživio u Aziji? (b) Na koji je događaj Pavao vjerojatno mislio?
13 Patnja koju je korintska skupština dotada proživjela nije se mogla usporediti s mnogim nevoljama u kojima je Pavao morao ustrajati. Zato ih je mogao podsjetiti: “Ne bismo htjeli, braćo, da ostanete u neznanju u pogledu nevolje što nas zadesi u Aziji i koja nas je opteretila preko svake mjere — iznad naše snage — tako da smo izgubili nadu u život. Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, (ali to bijaše) da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. On nas je oslobodio od tolike smrtne pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet osloboditi” (2. Korinćanima 1:8-10, St).
14 Neki bibličari smatraju da se Pavao osvrnuo na pobunu u Efezu, koja je mogla stajati života Pavla i dvojicu njegovih putujućih suradnika iz Makedonije, Gaja i Aristarha. Ta su dvojica kršćana bila nasilu odvedena u kazalište prepuno svjetine koja je ‘povikala uglas, i vikala oko dva sata: velika je Dijana [Artemida, božica] Efeška!’ Konačno je jedan gradski službenik uspio umiriti gomilu. Pavao je sigurno bio vrlo uznemiren zbog toga što je Gajev i Aristarhov život bio u opasnosti. On je ustvari želio ući unutra i urazumiti fanatičnu svjetinu, no spriječili su ga kako ne bi na taj način riskirao život (Djela apostolska 19:26-40).
15. Koji je ekstreman slučaj možda opisao Pavao u 1. Korinćanima 15:32?
15 Međutim, Pavao je možda opisivao daleko ekstremniji slučaj od prethodnog događaja. U svom prvom pismu Korinćanima, Pavao je pitao: “Jer ako sam se po čovjeku borio sa zvjerovima u Efezu, kaka mi je korist?” (1. Korinćanima 15:32). To bi moglo značiti da Pavlov život nisu ugrožavali samo zvjerski raspoloženi ljudi nego i doslovne divlje životinje u areni u Efezu. Kriminalce se ponekad kažnjavalo tako da ih se prisiljavalo da se bore s divljim zvijerima, dok je krvožedna gomila to promatrala. Ako je Pavao mislio na to da su mu prijetile doslovne divlje zvijeri, mora da je u posljednjem trenutku na čudesan način bio spašen od okrutne smrti, baš kao što je Danijel bio spašen iz usta doslovnih lavova (Danijel 6:22).
-
-
Sudjelovati u utjesi koju pruža JehovaStražarska kula – 1996 | 1. studenoga
-
-
16. (a) Zašto se mnogi Jehovini svjedoci mogu poistovjetiti s nevoljama koje je podnosio Pavao? (b) U što možemo biti sigurni u vezi s onima koji su umrli zbog svoje vjere? (c) Kakvo je dobro proizašlo iz toga kad su kršćani jedva izbjegli smrti?
16 Mnogi današnji kršćani mogu razumjeti nevolje koje je podnosio Pavao (2. Korinćanima 11:23-27). Kršćani su i danas ‘opterećeni preko svake mjere’, a mnogi su se suočili sa situacijama u kojima su ‘izgubili nadu u život’ (2. Korinćanima 1:8, St). Neki su umrli od ruku masovnih ubojica i okrutnih progonitelja. Možemo biti sigurni da im je Božja utješavajuća snaga omogućila da ustraju i da su umrli sa srcem i mislima čvrsto upravljenima na ispunjenje svoje nade, bez obzira na to radi li se o nebeskoj ili zemaljskoj nadi (1. Korinćanima 10:13; Filipljanima 4:13; Otkrivenje 2:10). U drugim je slučajevima Jehova tako vodio stvari da su naša braća bila spašena od smrti. Onima koji su iskusili takvo oslobođenje nesumnjivo je poraslo povjerenje “u Boga koji podiže mrtve” (2. Korinćanima 1:9). Nakon toga mogli su govoriti s još većim uvjerenjem dok su prenosili Božju utješnu poruku drugim ljudima (Matej 24:14).
-