Produbljujmo ljubav prema braći

 1. Što je Isus istaknuo kao važno obilježje po kojem se prepoznaje njegove učenike?

JEHOVINI SVJEDOCI posvuda su poznati po tome da propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu od kuće do kuće. No Isus Krist istaknuo je jedno posve drugo obilježje kršćanstva po kojem se može jasno vidjeti tko su njegovi pravi učenici. On je rekao: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:34, 35).

2, 3. Kako bratska ljubav koja vlada među nama utječe na ljude koji dođu na naše sastanke?

² Nigdje u svijetu ne postoji ljubav poput one koja vlada među pravim kršćanima. Kao što magnet privlači željezo, tako i ljubav zbližava Jehovine sluge te privlači iskrene pojedince pravom Bogu. U to se osvjedočio i Marcelino iz Kameruna, koji je izgubio vid zbog nezgode na poslu. Nakon toga ljudi su počeli govoriti da je oslijepio zato što se bavi vračanjem. Umjesto da ga utješe, pastor i ostali vjernici izopćili su ga iz crkve. Kad ga je jedan Jehovin svjedok pozvao na sastanak, Marcelino je oklijevao prihvatiti njegov poziv. Nije želio i ondje naići na nerazumijevanje.

³ Marcelino se jako iznenadio kad je došao u dvoranu. Svi su ga srdačno pozdravili, a biblijske misli koje je čuo veoma su ga utješile. Počeo je ići na sve skupštinske sastanke i usvajati biblijske istine te se 2006. krstio. Sada on svjedoči članovima svoje obitelji i susjedima, a vodi i nekoliko biblijskih tečajeva. Osobama s kojima proučava Bibliju želi pomoći da osjete ljubav koju je i on osjetio među Božjim narodom.

 4. Zašto bismo trebali ozbiljno shvatiti Pavlov savjet da “živimo u ljubavi”?

⁴ Lijepo je što među nama vlada bratska ljubav, no ne bismo je smjeli olako shvaćati. Tu bismo ljubav mogli usporediti s logorskom vatrom. Zamislimo vatru koja gori u hladnoj noći i privlači ljude svojom ugodnom toplinom. No kad oni koji se griju uz vatru ne bi dodavali drva, ona bi se brzo ugasila. Slično tome i žarka ljubav koja vlada među članovima skupštine može oslabiti ako se svatko od nas ne trudi jačati je. Kako to možemo činiti? Apostol Pavao daje nam odgovor na to pitanje kad kaže: “Živite u ljubavi, kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za vas kao prinos i žrtvu na ugodan miris Bogu” (Efež. 5:2). No na koji način možemo pokazati da živimo u ljubavi?

5, 6. Zašto je Pavao potaknuo kršćane iz Korinta da “širom otvore svoje srce”?

⁵ Apostol Pavao napisao je kršćanima u drevnom Korintu: “Sve smo vam otvoreno rekli, Korinćani, i srce nam se širom otvorilo. Vama nije tijesno u nama, ali vam je tijesno u vašim srcima. Uzvratite na isti način — kao djeci vam govorim — i vi širom otvorite svoje srce” (2. Kor. 6:11-13). Zašto je Pavao potaknuo Korinćane da “širom otvore svoje srce”?

⁶ Razmotrimo kako je osnovana skupština u Korintu. Pavao je u taj grad došao u jesen 50. godine. Iako su mu se isprva neki protivili, on nije prestao propovijedati. Ubrzo su mnogi u tom gradu prihvatili dobru vijest. Pavao je ondje “godinu i šest mjeseci” revno poučavao i jačao novoosnovanu skupštinu. Očito je veoma ljubio svoju braću u Korintu (Djela 18:5, 6, 9-11). A i oni su imali mnogo razloga da ljube i poštuju Pavla. Međutim neki iz skupštine udaljili su se od njega. Možda se nekim pojedincima nisu svidjeli njegovi otvoreni savjeti i opomene (1. Kor. 5:1-5; 6:1-10). Ostali su možda slušali “nadapostole” koji su ga klevetali (2. Kor. 11:5, 6). Pavao je želio da ga sva njegova braća i sestre ljube svim srcem. Zato ih je potaknuo da “širom otvore svoje srce” tako da se zbliže s njim, a i s ostalim sukršćanima.

 7. Kako možemo “širom otvoriti svoje srce” i pokazivati bratsku ljubav?

⁷ A kako je s nama danas? Kako mi možemo “širom otvoriti svoje srce” i pokazivati bratsku ljubav? Pojedinci iste dobi ili nacionalnosti možda se spontano osjećaju privučeni jedni drugima. Isto tako oni koji imaju sličan ukus u pogledu zabave i rekreacije obično zajedno provode mnogo vremena. No ako se družimo samo s braćom i sestrama s kojima imamo nešto zajedničko, a zanemarujemo ostale, trebali bismo “širom otvoriti svoje srce” i proširiti krug svojih prijatelja. Bilo bi dobro da se pitamo: Da li rijetko idem u službu s braćom i sestrama koji nisu moji bliski prijatelji? Da li se rijetko s njima družim? Izbjegavam li druženje s novima u skupštini, smatrajući da će vrijeme pokazati zaslužuju li oni da budu moji prijatelji? Pozdravljam li u skupštini i mlade i stare?

8, 9. Kako nam riječi iz Rimljanima 15:7 mogu pomoći da produbimo ljubav prema svojoj braći?

⁸ Riječi koje je Pavao napisao kršćanima u Rimu mogu nam pomoći da razvijemo ispravno gledište o svojoj braći. (Pročitaj Rimljanima 15:7.) Grčka riječ koja je u tom retku prevedena izrazom “prigrliti” znači “prihvatiti, ugostiti, primiti u zajednicu, društvo ili krug poznanika”. Kada bi u biblijsko vrijeme gostoljubivi domaćin primio prijatelje u svoj dom, dao bi im do znanja da mu je drago što ih vidi. Tako je i Krist nas srdačno primio u svoju skupštinu, a mi bismo se trebali ugledati na njega te biti srdačni prema svojoj braći u vjeri.

⁹ Dok pozdravljamo svoju braću na skupštinskim sastancima ili na većim skupovima, možemo posvetiti više pažnje pojedincima koje u posljednje vrijeme nismo vidjeli ili s kojima već duže nismo razgovarali. Zašto ne bismo odvojili nekoliko minuta da porazgovaramo s njima? Na sljedećem sastanku možemo prići nekoj drugoj braći. Budemo li se trudili to činiti, ubrzo ćemo vidjeti da smo imali priliku voditi ugodne razgovore s većinom braće i sestara. Ne trebamo se brinuti ako na svakom sastanku ne stignemo razgovarati sa svima. Nitko se ne bi trebao uvrijediti ako ga ne uspijemo pozdraviti baš svaki put.

10. Koju divnu priliku svi imamo i kako je možemo najbolje iskoristiti?

¹⁰ Pozdravljanje je prvi korak u razvijanju srdačnih odnosa s drugima. Ono može dovesti do ugodnih razgovora i sklapanja trajnih prijateljstava. Naprimjer kad se na kongresima i pokrajinskim sastancima trudimo upoznati s drugom braćom i razgovarati s njima, jedva čekamo da ih ponovno vidimo. Volonteri koji sudjeluju u gradnji dvorana ili humanitarnim akcijama često postanu dobri prijatelji jer tijekom vremena koje provode zajedno upoznaju vrline jedni drugih. U Jehovinoj organizaciji imamo mnogo prilika za sklapanje trajnih prijateljstava. Ako “širom otvorimo svoje srce”, proširit ćemo krug svojih prijatelja, a time i ojačati ljubav koja ujedinjuje sve Jehovine sluge.

11. Kakav nam je primjer pružio Isus, kao što to pokazuje izvještaj iz Marka 10:13-16?

¹¹ Svi se kršćani mogu potruditi biti pristupačni poput Isusa. Razmotrimo kako je Isus reagirao kad su njegovi učenici pokušali spriječiti ljude da mu dovode svoju djecu. “Pustite djecu neka dolaze k meni!” rekao im je. “Ne branite im, jer takvima pripada kraljevstvo Božje!” Zatim je “uzeo djecu u naručje i blagoslivljao ih, polažući ruke na njih” (Mar. 10:13-16). Ta su djeca sigurno bila veoma sretna zbog toga što im je Veliki Učitelj poklonio ljubav i pažnju!

12. Kakvim bi ponašanjem mogli ostaviti dojam da ne želimo razgovarati s drugima?

¹² Svaki bi se kršćanin trebao upitati: Trudim li se biti pristupačan ili često ostavljam dojam da nemam vremena za druge? Neke navike koje same po sebi nisu loše ponekad mogu postati zapreka komunikaciji. Naprimjer ako u društvu drugih ljudi često koristimo mobitel ili imamo slušalice u ušima, oni bi mogli zaključiti da se ne želimo s njima družiti. Ako drugi često vide da smo zaokupljeni nečim što čitamo ili pišemo na dlanovniku (ručnom računalu), mogli bi pomisliti da ne želimo s njima razgovarati. Naravno, postoji “vrijeme kad se šuti”. No kad smo u društvu drugih ljudi, to je obično “vrijeme kad se govori” (Prop. 3:7). Neki bi mogli reći: “Ja sam po prirodi povučen” ili: “Ujutro mi se ne da razgovarati.” Međutim ako se trudimo ljubazno razgovarati s drugima, čak i onda kad nismo baš raspoloženi za to, pokazujemo iskrenu ljubav koja “ne gleda svoju korist” (1. Kor. 13:5).

13. Kako je, prema Pavlovim riječima, Timotej trebao gledati na svoju braću i sestre?

¹³ Pavao je mladog Timoteja potaknuo da poštuje sve članove skupštine. (Pročitaj 1. Timoteju 5:1, 2.) I mi bismo se trebali ophoditi sa starijim sukršćanima kao sa svojim roditeljima, a s mlađima kao s vlastitom braćom i sestrama. Kad pokazujemo takav stav, nitko od naše drage braće neće se u našem društvu osjećati poput stranca.

14. Kako nama osobno koriste razgovori o izgrađujućim temama?

¹⁴ Kad s drugima razgovaramo o izgrađujućim temama, možemo ih duhovno ojačati i razveseliti. Jedan brat rado se sjeća kako su u vrijeme kad je tek počeo raditi u Betelu neki stariji betelski radnici uvijek nalazili vremena za to da popričaju s njim i ohrabre ga. Zahvaljujući tome osjetio je da ga članovi betelske obitelji doista vole. On sada nastoji postupati poput te braće i isto tako razgovarati s drugim betelskim radnicima.

15. Kako znamo da među Jehovinim slugama može doći do nesuglasica?

¹⁵ Evodiji i Sintihi, kršćankama koje su živjele u drevnom gradu Filipima, očito je bilo teško riješiti problem koji je iskrsnuo među njima (Filip. 4:2, 3). Između Barnabe i Pavla izbila je žestoka svađa za koju su saznali i drugi kršćani. Zbog te su se svađe razdvojili i neko vrijeme išli svaki svojim putem (Djela 15:37-39). Ti izvještaji pokazuju da i među Jehovinim slugama može doći do nesuglasica. Jehova nam pomaže da rješavamo razmirice i obnovimo prijateljstva. No traži da i mi nešto učinimo.

16, 17. (a) Zašto je poniznost važna u rješavanju razmirica? (b) Kako je Jakov prišao Ezavu i što iz toga učimo o poniznosti?

¹⁶ Zamisli da sa svojim prijateljem ideš na put automobilom. Prije nego što krenete, trebaš okrenuti ključ kako bi upalio motor. Kao što trebamo imati ključ da bismo upalili motor, tako trebamo i ključ za rješavanje nesuglasica, a taj ključ je poniznost. (Pročitaj Jakova 4:10.) Poniznost doista može pomoći onima koji imaju nesuglasice da primjenjuju biblijska načela. To pokazuje i sljedeći biblijski primjer.

¹⁷ Ezav se jako naljutio na svog brata Jakova i htio ga je ubiti zato što mu je oduzeo pravo prvorodstva. Dvadeset godina nakon toga blizanci su se trebali ponovno susresti, pa se “Jakov jako uplašio i zabrinuo”. Smatrao je da postoji velika mogućnost da ga Ezav napadne. No Jakov je učinio nešto što Ezav nije očekivao. Prije nego što se približio svom bratu, “poklonio se do zemlje”. Što se potom dogodilo? “Ezav mu je potrčao u susret, zagrlio ga, pao mu oko vrata i poljubio ga, te su obojica briznula u plač.” Više nije bilo opasnosti da između njih dvojice dođe do sukoba. Poniznost koju je Jakov pokazao pomogla je Ezavu da nadvlada mržnju koju je možda gajio u sebi (1. Mojs. 27:41; 32:3-8; 33:3, 4).

18, 19. (a) Zašto je važno da mi prvi postupimo u skladu s biblijskim savjetima kada dođe do nesuglasica? (b) Zašto ne bismo smjeli gubiti nadu ako netko odmah ne reagira pozitivno na naša nastojanja da se pomirimo?

¹⁸ Biblija sadrži izvrsne savjete koji nam pomažu u rješavanju razmirica (Mat. 5:23, 24; 18:15-17; Efež. 4:26, 27).a Međutim ako ne budemo ponizno primjenjivali te savjete, bit će nam teško pomiriti se s osobom s kojom imamo neke nesuglasice. Nije rješenje u tome da čekamo da ona pokaže poniznost. Zašto bismo tako postupili kad i mi možemo ponizno učiniti prvi korak?

¹⁹ Ako se iz nekog razloga ne uspijemo odmah pomiriti s osobom s kojom imamo nesuglasice, ne bismo smjeli gubiti nadu. Možda joj treba vremena da objektivno sagleda stvari i promijeni svoj stav. Josipa su izdala njegova vlastita braća. Prošlo je mnogo vremena prije nego što su ga ponovno vidjeli, a on je u međuvremenu postao upravitelj cijelog Egipta. Oni su s vremenom shvatili da su pogriješili. Promijenili su se i molili su Josipa da im oprosti. On im je oprostio, a Jakovljevi su sinovi postali narod koji je imao čast nositi Jehovino ime (1. Mojs. 50:15-21). Kad se trudimo biti u miru sa svojom braćom i sestrama, jačamo jedinstvo skupštine i doprinosimo tome da u njoj vlada radost. (Pročitaj Kološanima 3:12-14.)

20, 21. Čemu nas je Isus poučio time što je oprao noge svojim apostolima?

²⁰ Kratko prije svoje smrti Isus je rekao dvanaestorici svojih apostola: “Dao sam vam primjer da i vi činite onako kako sam ja učinio vama” (Ivan 13:15). To im je rekao odmah nakon što im je oprao noge. Nije to učinio samo zato što je to bio običaj niti zato što je htio učiniti dobro djelo. Prije nego što je u svom evanđelju spomenuo kako je Isus oprao noge apostolima, Ivan je napisao: “Budući da je [Isus] ljubio svoje koji su bili u svijetu, iskazivao im je ljubav do kraja” (Ivan 13:1). Ljubav koju je Isus osjećao prema svojim učenicima potaknula ga je da im opere noge, što je obično činio rob. Po uzoru na njega i oni su trebali ponizno i iz ljubavi činiti dobro jedni drugima. Da, prava bratska ljubav treba nas potaknuti da budemo obzirni prema svoj našoj braći i sestrama te da im činimo dobro.

²¹ Apostol Petar shvatio je čemu je Isus htio poučiti njega i ostale apostole kad im je oprao noge. Napisao je: “Sada kad ste poslušnošću istini očistili duše svoje da biste mogli pokazivati nelicemjernu bratsku ljubav, ljubite jedni druge žarko i od srca!” (1. Petr. 1:22). A apostol Ivan, kojem je Gospodin Isus također oprao noge, napisao je: “Dječice, nemojmo ljubiti riječju ni jezikom, nego djelom i istinom!” (1. Ivan. 3:18). Dajmo i mi sve od sebe kako bismo djelima pokazivali bratsku ljubav!