Židovi

Jesu li Židovi danas Božji izabrani narod?

Mnogi Židovi vjeruju da su upravo oni izabrani narod. Encyclopaedia Judaica kaže: “IZABRANI NAROD, uobičajen naziv za izraelski narod, izražava shvaćanje da izraelski narod ima poseban i jedinstven položaj pred Bogom. To je shvaćanje bilo središnjom idejom kroz čitavu povijest židovske misli” (Jeruzalem, 1971, svezak 5, stupac 498. Vidi 5. Mojsijevu 7:6-8; 2. Mojsijevu 19:5).

Mnogi ljudi koji se izjašnjavaju kao kršćani imaju slična gledišta u vezi s time. U listu Journal and Constitution, u rubrici “Religija”, pisalo je sljedeće: “Protivno stoljećima starim učenjima crkava da je Bog ‘odbacio svoj narod Izrael’ i zamijenio ga ‘novim Izraelom’, on [Paul M. Van Buren, teolog sa Sveučilišta Temple u Philadelphiji] kaže da crkve sada tvrde kako je ‘savez između Boga i židovskog naroda vječan. Takav iznenađujući obrat dogodio se kod protestanata i katolika s obje strane Atlantskog oceana’” (Atlanta, SAD, 22. siječnja 1983, stranica 5-B). The New York Times dodaje: “‘Evangelička desnica je opčinjena Izraelom i vjeruje da se sve što Izrael čini mora podupirati, jer je Bog na strani Izraela’, rekao je Timothy Smith, profesor teologije na Sveučilištu Johns Hopkins, pripadnik metodističke crkve” (6. veljače 1983, stranica 42). U kršćanskim crkvama neki očekuju da će se svi pripadnici izraelskog naroda obratiti i postići konačno spasenje. Drugi smatraju da između Boga i Izraela oduvijek postoji neka neraskidiva veza, te da se stoga samo oni koji nisu Židovi trebaju preko Krista pomiriti s Bogom.

Razmislite o sljedećem: Kad se Izrael nakon babilonskog izgnanstva vratio u svoju zemlju, narod je trebao obnoviti štovanje pravog Boga u svojoj zemlji koju im je on dao. Jedna od prvih stvari koju su trebali učiniti bila je ponovna izgradnja Jehovinog hrama u Jeruzalemu. S druge strane, nakon što su Rimljani 70. n. e. razorili Jeruzalem, hram nikad nije bio ponovno sagrađen. Umjesto toga, na mjestu gdje je nekad bio hram danas se nalazi muslimansko svetište. Kad bi današnji Židovi u Jeruzalemu, koji kažu da su pod Mojsijevim zakonom, bili Božji izabrani narod, ne bi li hram posvećen tom Bogu bio ponovno sagrađen?

U Mateju 21:42, 43 zapisane su riječi koje je Isus rekao svećeničkim glavarima i židovskim poglavarima u Jeruzalemu: “‘Zar nikad niste čitali u Pismima: “Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni kamen ugaoni. Jehovino je to djelo, divno je to u očima našim”? Zato vam kažem: kraljevstvo Božje uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi plodove njegove.’”

Mat. 23:37, 38: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko sam puta htio skupiti djecu tvoju, kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila! A vi niste htjeli. Evo, vaš se dom napušta i ostavlja vama.”

Da li Božji savez s Abrahamom jamči da su Židovi još uvijek Božji izabrani narod?

Gal. 3:27-29: “Svi vi koji ste se krstili da budete u zajedništvu s Kristom, Kristom ste se zaodjenuli. Nema više ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškoga ni ženskoga, jer vi ste svi jedno u zajedništvu s Kristom Isusom. A ako ste Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obećanju.” (Dakle, Bog ne smatra da netko doslovno mora biti Abrahamov potomak da bi bio ubrojen u “potomstvo Abrahamovo”.)

Hoće li se svi Židovi obratiti i povjerovati u Krista te postići vječno spasenje?

Rim. 11:25, 26: “Ne želim, braćo, da budete u neznanju u pogledu svete tajne, kako ne biste sami sebe smatrali razboritima: nekima od Izraela otvrdnulo je srce dok ne uđe puni broj ljudi iz drugih naroda. I tako [isti je izraz upotrijebljen u većini drugih hrvatskih prijevoda; grčki: hoútos] će sav Izrael biti spašen.” (Ovi reci pokazuju da će “sav Izrael” biti spašen tako što će “ući” ljudi iz drugih naroda, a ne tako što će se obratiti svi Židovi. Neki prevoditelji ovako prevode riječi iz 26. retka: “Kada to bude, sav će se Izrael spasiti” ili “Nakon toga će se spasiti sav Izrael.” No Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta pokazuje da riječ hoútos znači “na taj način, tako” [Rudolf Amerl, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 132].)

Da bismo ispravno razumjeli riječi iz Rimljanima 11:25, 26, trebamo uzeti u obzir i ove ranije zapisane riječi iz poslanice Rimljanima: “Pravi Židov nije onaj koji je to izvana niti je pravo obrezanje ono koje je izvana, na tijelu, nego je pravi Židov onaj koji je to u nutrini i njegovo je obrezanje obrezanje srca po duhu, a ne po pisanom zakonu” (2:28, 29). “Nisu Izrael svi koji potječu od Izraela” (9:6).

Je li potrebno da Židovi povjeruju u Isusa Krista kako bi se spasili?

U Izaiji 53:1-12 prorečeno je da će Mesija umrijeti kako bi “ponio grijeh mnogih i posredovao za prijestupnike”. U Danijelu 9:24-27 dolazak Mesije i njegova smrt povezuju se s ‘okončanjem grijeha i očišćenjem krivnje’. Dakle, i Izaijina i Danijelova knjiga pokazuju da je Židovima bio potreban posrednik te da im je trebalo očišćenje odnosno oproštenje. Jesu li mogli očekivati da će, nakon što su odbacili Mesiju, imati priznanje Boga koji ga je poslao?

U Djelima apostolskim 4:11, 12 zapisane su riječi koje je apostol Petar, potaknut svetim duhom, rekao židovskim poglavarima i starješinama u Jeruzalemu: “On [Isus Krist] je ‘kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrijednim, a koji je postao kamen ugaoni’. I ni u kome drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom danog ljudima po kojem možemo biti spašeni.” (Iako židovski narod više nije u povlaštenom položaju kod Boga, Židovi kao pojedinci, isto kao i ljudi iz svih naroda, mogu dobiti spasenje koje je Bog omogućio preko Mesije, Isusa.)

Da li događaji koji se danas odigravaju u Izraelu predstavljaju ispunjenje biblijskih proročanstava?

Ezek. 37:21, 22: “Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Evo, uzet ću sinove Izraelove iz naroda u koje su otišli i skupit ću ih odasvud i dovest ću ih u zemlju njihovu. I učinit ću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izraelovim, i jedan će kralj nad svima njima kraljevati.’” (Današnji Izrael nije država kojom vlada kralj iz Davidove kraljevske loze, nego republika.)

Iza. 2:2-4: “U posljednjim će danima gora doma Jehovina čvrsto stajati nad vrhovima gorskim i uzdizat će se nad bregovima, i svi će se narodi stjecati k njoj. I mnogi će narodi ići, govoreći: ‘Dođite! Pođimo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakovljeva! On će nas poučavati putevima svojim, i ići ćemo stazama njegovim.’ (...) Oni će prekovati mačeve svoje u raonike i koplja svoja u srpove. Narod na narod više neće dizati mača niti će se više učiti ratu.” (U današnjem Jeruzalemu nema “doma Boga Jakovljeva” na mjestu gdje je nekad bio hram, nego se ondje nalazi islamsko svetište. Osim toga, ni Izrael ni njegovi susjedi nisu “prekovali svoje mačeve u raonike”, a niti ima naznake da će to učiniti. Njihova opstojnost ovisi o vojnoj pripravnosti.)

Iza. 35:1, 2: “Radovat će se pustinja i kraj bezvodni, veselit će se pustara i kao šafran procvjetati. Cvjetat će i veseliti se, klicat će od veselja i radosti. Slava Libanona dat će joj se i krasota Karmela i Šarona. Vidjet će ljudi slavu Jehovinu, krasotu Boga našega.” (U Izraelu se uspješno provodi program pošumljavanja i navodnjavanja. No izraelski vođe ne pripisuju Bogu zaslugu za to. David Ben-Gurion, nekadašnji premijer Izraela, rekao je: “Izrael je čvrsto odlučio (...) pokoriti pustinju i učiniti da ona procvjeta uz pomoć znanosti i pionirskog duha te pretvoriti ovu zemlju u uporište demokracije.”)

Zah. 8:23: “U te će dane deset ljudi iz svih jezika narodnih uhvatiti jednoga Židova za skut, uhvatit će ga, govoreći: ‘Idemo s vama, jer smo čuli da je Bog s vama!’” (Tko je Bog o kojem govori to proročanstvo? U hebrejskom jeziku njegovo ime [יהוה, na hrvatski se obično prevodi s Jehova ili Jahve] javlja se preko 130 puta samo u toj jednoj biblijskoj knjizi. Kad u današnje vrijeme netko spomene to ime, da li ljudi pomisle da je ta osoba Židov? Ne, jer pripadnici židovskog naroda, gledano u cjelini, već stoljećima iz praznovjerja ne žele izgovarati Božje ime. To što u vjerskim krugovima postoji povećano zanimanje za današnji Izrael ne znači da se time ispunjava ovo proročanstvo.)

Kako onda treba gledati na ono što se događa u današnjem Izraelu? Naprosto kao na opći razvoj događaja u svijetu koji je prorečen u Bibliji. To uključuje ratove, bezakonje, slabljenje ljubavi prema Bogu i pohlepu za novcem (Mat. 24:7, 12; 2. Tim. 3:1-5).

Na kome se danas ispunjavaju proročanstva o obnovi Izraela?

Gal. 6:15, 16: “Nije važno ni obrezanje ni neobrezanje, nego novo stvorenje. A na svima koji budu po ovom pravilu živjeli, na njima neka bude mir i milosrđe — na Izraelu Božjem.” (Dakle, pripadnost “Izraelu Božjem” više se ne određuje time da li se netko podvrgnuo obrezanju, koje je bilo obavezno za svaku mušku osobu iz Abrahamovog doma. Umjesto toga, kao što je navedeno u Galaćanima 3:26-29, oni koji su Kristovi i koji su duhom pomazani sinovi Božji zapravo su “potomstvo Abrahamovo”.)

Jer. 31:31-34: “‘Evo, dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez.’ (...) ‘I nitko više neće učiti druga svojega ni brata svojega, govoreći: “Upoznajte Jehovu!” Jer oni će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega’, kaže Jehova.” (Taj novi savez nije bio sklopljen s doslovnim izraelskim narodom, nego s vjernim sljedbenicima Isusa Krista kojima je dana nada u život na nebu. Kad je Isus svojim učenicima zapovjedio neka obilježavaju njegovu smrt, dao im je čašu vina i rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi” [1. Kor. 11:25].)

Otkr. 7:4: “Čuo sam broj pečatom obilježenih — sto četrdeset i četiri tisuće pečatom obilježenih iz svakoga plemena sinova Izraelovih.” (No u recima koji slijede spominje se “pleme Levijevo” i “pleme Josipovo”. Ta dva plemena nisu bila na popisu 12 plemena izraelskog naroda. Zanimljivo, iako u retku piše da će biti “pečatom obilježenih iz svakoga plemena” Izraelova, ne spominju se Danovo i Efrajimovo pleme. [Usporedi 4. Mojsijevu 1:4-16.] Stoga se može zaključiti da se te riječi odnose na duhovni Izrael Božji, na one koji će, kao što piše u Otkrivenju 14:1-3, zajedno s Kristom kraljevati u njegovom nebeskom Kraljevstvu.)

Hebr. 12:22: “Vi ste, naprotiv, pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu, i desecima tisuća anđela.” (Dakle, pravi kršćani očekuju da će se Božja obećanja ispuniti na “nebeskom Jeruzalemu”, a ne na zemaljskom.)