Od uvredljivih do ljubaznih riječi

“Smrt i život u vlasti su jeziku” (PRIČE SALAMUNOVE 18:21, St).

POGRDNO izražavanje — običaj hotimične upotrebe uvredljivog govora — jasno je osuđeno u Bibliji. U vrijeme Mojsijevog zakona, onaj tko je svojim roditeljima pogrdno govorio mogao je navući smrtnu kaznu na sebe (2. Mojsijeva 21:17). Iz toga se vidi da Jehova Bog ne gleda olako na ovu stvar. Njegova Riječ, Biblija, ne podupire ideju da što god da se događa ‘iza zatvorenih vrata’ malo je važno dokle god osoba tvrdi da služi Bogu. Biblija navodi: “Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara srce svoje, njegovo je bogoslužje bez ikakve vrijednosti” (Jakov 1:26, St; Psalam 15:1, 3). Stoga ako muž verbalno zlostavlja svoju ženu, sva njegova ostala kršćanska djela mogla bi postati beskorisna u Božjim očimaa (1. Korinćanima 13:1-3).

Osim toga, kršćanin koji se pogrdno izražava mogao bi se suočiti s isključenjem iz kršćanske skupštine. Mogao bi čak izgubiti blagoslove Božjeg Kraljevstva (1. Korinćanima 5:11; 6:9, 10; Duda-Fućak). Očito je da osoba koja se služi uvredljivim riječima mora napraviti drastičnu promjenu. No kako to može postići?

Iznijeti problem na vidjelo

Očigledno je da se onaj koji upućuje uvrede neće promijeniti ukoliko jasno ne shvati da ima ozbiljan problem. Nažalost, jedna je pravna savjetnica primijetila da mnogi muškarci koji se uvredljivo izražavaju “ne smatraju svoje ponašanje nimalo uvredljivim. Ovim muškarcima takvi su postupci potpuno normalni te predstavljaju ‘prirodan’ način kako se muževi i žene međusobno ophode.” Tako mnogi neće uvidjeti potrebu za promjenom ukoliko im se izravno ne ukaže na problem.

Često će supruga, nakon što pod molitvom odvagne svoju situaciju, biti navedena da otvoreno iznese problem — zbog vlastite dobrobiti i dobrobiti svoje djece te zbog brige za položaj svog muža pred Bogom. Istina, uvijek postoji mogućnost da će otvoren razgovor pogoršati situaciju te da će na njezine riječi muž reagirati snažnim poricanjem. Supruga to možda može izbjeći ako pažljivo unaprijed isplanira kako će načeti tu temu. “Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama”, kaže Biblija (Priče Salamunove 25:11, St). Blagim no ipak otvorenim pristupom, u trenutku smirenosti, može se doprijeti do njegovog srca (Priče Salamunove 15:1).

Umjesto optužbi, supruga bi trebala pokušati izraziti kako uvredljiv govor djeluje na nju. Izjave u kojima osoba govori o sebi obično postižu najbolji učinak. Naprimjer: ‘Osjećam se povrijeđeno jer...’ ili ‘Skrhana sam kad mi kažeš...’ Takve izjave vjerojatno će prije doprijeti do srca jer napadaju problem, a ne osobu. (Usporedite 1. Mojsijevu 27:46–28:1.)

Odlučan, ali taktičan nastup supruge može donijeti dobre rezultate. (Usporedite Psalam 141:5.) Muškarac kojeg ćemo nazvati Steven otkrio je istinitost ovih riječi. “Moja je supruga uvidjela ono što ja nisam zapažao, da se u meni skriva osoba koja je sklona vrijeđanju, i imala je hrabrosti da o tome progovori”, kaže on.

Prihvaćanje pomoći

No što žena može učiniti ako njezin suprug odbija priznati problem? Kad dođe do toga neke supruge potraže pomoć sa strane. U vrijeme takve nevolje, Jehovini svjedoci mogu pristupiti svojim skupštinskim starješinama. Biblija potiče ove muževe da budu puni ljubavi i dobrohotni dok pasu Božje duhovno stado, a i da istovremeno ‘kore one koji proturječe’ zdravoj nauci Božje riječi (Titu 1:9, NW; 1. Petrova 5:1-3). Iako starješine nisu zaduženi za to da se miješaju u osobne stvari vjenčanih parova, oni su s pravom zabrinuti kada je jedan supružnik pogođen grubim govorom onog drugog (Priče Salamunove 21:13). Tijesno slijedeći biblijska mjerila, ovi muževi ne opravdavaju pogrdan govor niti umanjuju ozbiljnost takvog ponašanja.b

Starješine bi možda mogli olakšati komunikaciju između muža i žene. Naprimjer, jednom je starješini prišla žena koja mu je ispričala kako je njen suprug, suvjernik, već godinama verbalno zlostavlja. Starješina je uredio da se s njih dvoje sastane. Dok je jedan od supružnika govorio, on je zamolio onog drugog da sluša bez upadica. Kad je žena došla na red, rekla je da više ne može tolerirati eksplozivan gnjev svog supruga. Objasnila je kako već godinama na kraju svakog dana osjeća nervozu u želucu, nikad neznajući hoće li on biti gnjevan kad dođe kući. Kad bi eksplodirao, govorio bi ponižavajuće stvari o njenoj obitelji, njenim prijateljima i o njoj samoj.

Starješina je zamolio suprugu da objasni kako riječi njenog supruga djeluju na nju. “Osjećam se kao osoba koja je toliko loša da je nitko ne može voljeti”, odgovorila je. “Ponekad bih pitala svoju majku: ‘Mama, jesam li ja osoba s kojom je teško živjeti? Jesam li osoba koju se ne može voljeti?’” Dok je opisivala kako se osjeća zbog njegovih riječi, njen je suprug počeo plakati. Prvi put u životu mogao je vidjeti kako je svojoj supruzi nanosio duboku bol svojim riječima.

Vi se možete promijeniti

Neki su kršćani u prvom stoljeću imali probleme s pogrdnim govorom. Kršćanski apostol Pavao opomenuo ih je da odbace “srdžbu, gnjev, zloću, pogrdan govor i sramotne riječi” (Kološanima 3:8, NW). Međutim, grub govor više je problem srca nego jezika (Luka 6:45). Zato je Pavao dodao: “Svucite staru osobnost s njenim postupcima, i obucite novu osobnost” (Kološanima 3:9, 10, NW). Promjena dakle ne uključuje samo drugačiji govor već i drugačije osjećaje.

Suprugu koji se služi uvredljivim govorom možda je potrebna pomoć da bi odredio što ga točno motivira na takvo ponašanje.c Trebao bi imati stav poput psalmista: “Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje, i vidi jesam li na zlu putu” (Psalam 139:23, 24). Naprimjer: Zašto osjeća potrebu da gospodari ili ima vlast nad svojim bračnim drugom? Što ga potiče da ga verbalno napadne? Jesu li njegovi napadi simptom dublje srdžbe? (Priče Salamunove 15:18). Pati li od osjećaja bezvrijednosti, kao posljedice odgoja koji je obilježavalo kritiziranje? Takva pitanja mogu mu pomoći u razotkrivanju korijena svog ponašanja.

Pogrdan govor je, doduše, teško iskorijeniti, pogotovo ako su ga u pojedinca usadili roditelji koji su se sami sarkastično izražavali ili pak kultura koja popularizira tiransko ponašanje. Ali od svega čemu se netko nauči — s vremenom i uz trud — može se odučiti. Biblija je u tom pogledu od najveće pomoći. Ona može pomoći pojedincu da promijeni čak i duboko uvriježeno ponašanje. (Usporedite 2. Korinćanima 10:4, 5.) Na koji način?

Ispravno gledište o ulogama koje je dodijelio Bog

Muškarci koji nanose verbalne ozljede često imaju iskrivljeno gledište o ulogama muža i žene koje im je dodijelio Bog. Naprimjer, biblijski pisac Pavao navodi da supruge trebaju biti “u podložnosti svojim muževima” i da je “muž glava svoje žene” (Efežanima 5:22, 23, NW). Suprug može misliti da na temelju poglavarstva ima pravo na apsolutnu vlast. Ali to nije slučaj. Njegova supruga, iako mu je podložna, nije njegov rob. Ona mu je ‘pomoćnica’ i ‘dopuna’ (1. Mojsijeva 2:18, NW). Stoga Pavao dodaje: “Tako su dužni muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi. Jer niko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije, kao i Gospodin crkvu” (Efežanima 5:28, 29).

Isus kao glava kršćanske skupštine nikada nije vrijeđao svoje učenike, navodeći ih da se nervozno pitaju kada će doći do sljedeće provale kritiziranja. On je umjesto toga bio blag, čuvajući na taj način njihovo dostojanstvo. “Ja ću vas okrijepiti”, obećao im je. “[Ja] sam krotka i ponizna srca” (Matej 11:28, 29, St). Molitva i meditiranje o tome kako je Isus primjenjivao svoje poglavarstvo može pomoći suprugu da ima uravnoteženije gledište o svom poglavarstvu.

Kad se pojave napetosti

Jedno je znati biblijska načela, a sasvim je drugo primjenjivati ih pod pritiskom. Kako suprug, kad se pojave napetosti, može izbjeći to da se ponovno vrati uobičajenom obrascu grubog izražavanja?

Za supruga to nije znak muževnosti ako je u verbalnom pogledu agresivan dok je uzrujan. Biblija navodi: “Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada” (Priče Salamunove 16:32, St). Pravi muškarac vlada nad sobom. Ako se bavi sljedećim pitanjima pokazuje da se može staviti u njen položaj: ‘Kako moje riječi djeluju na moju suprugu? Kako bih se ja osjećao da sam na njenom mjestu?’ (Usporedite Mateja 7:12.)

Biblija doduše priznaje da neke situacije mogu izazvati gnjev. U vezi s takvim okolnostima psalmist je napisao sljedeće: “Gnjeveći se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite” (Psalam 4:4). Netko je ustanovio i sljedeće: “Nema ništa loše u tome da se ljutimo, no loše je ako verbalno napadamo druge, služeći se sarkazmom, ponižavanjem ili omalovažavanjem.”

Ako suprug osjeća da gubi kontrolu nad svojim govorom, mogao bi se učiti da pravi predah. Možda bi bilo mudro da napusti sobu, ode u šetnju ili negdje nasamo da se ohladi. Priče Salamunove 17:14 (St) kažu: “Prije nego svađa izbije, udalji se.” Nastavite s razgovorom kad se emocije stišaju.

Nitko, naravno, nije savršen. Suprug koji je imao problema s grubim govorom mogao bi ponavljati tu pogrešku. Kad se to dogodi, trebao bi se ispričati. Oblačenje ‘nove osobnosti’ trajan je proces, ali donosi velike nagrade (Kološanima 3:10, NW).

Ljubazne riječi

Da, “smrt i život u vlasti su jeziku” (Priče Salamunove 18:21, St). Uvredljiv govor mora se zamijeniti riječima koje izgrađuju i jačaju brak. Biblijska poslovica kaže: “Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima” (Priče Salamunove 16:24, St).

Prije nekoliko godina, provedeno je jedno istraživanje kako bi se otkrilo koji su faktori odgovorni za uspješno funkcioniranje čvrstih obitelji. “Istraživanjem se otkrilo da članovi takvih obitelji vole jedni druge te da jedni drugima uvijek iznova govore kako ih vole”, izvještava bračni savjetnik David R. Mace. “Pohvaljuju jedni druge, pružaju jedni drugima osjećaj osobne vrijednosti te koriste svaku pogodnu priliku da razgovaraju i postupaju s puno ljubavi. Naravno, posljedica toga je da uživaju biti zajedno i da jačaju jedni druge tako da im njihovi odnosi pričinjavaju radost.”

Nijedan muž koji se boji Boga ne može iskreno reći da voli svoju ženu ako je namjerno vrijeđa svojim riječima (Kološanima 3:19). Ovo dakako vrijedi i za ženu koja verbalno zlostavlja svog muža. Doista, oba supružnika imaju obavezu da uvažavaju Pavlovu opomenu Efežanima: “Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaže dobročinstvo slušateljima” (Efežanima 4:29, St).

[Bilješke]

[Slika na stranici 9]

Kršćanski starješina mogao bi pomoći bračnom paru da komunicira

[Slika na stranici 10]

Muževi i žene trebali bi se iskreno naprezati da razumiju jedni druge