Što znači podložnost u braku?

KAD se kršćanka udaje, ona mora poduzeti mnoge prilagodbe. Vjerojatno najveća od njih utječe na njenu slobodu. Kao sama odrasla osoba, možda je bila slobodna da mnoge svoje odluke donosi bez savjetovanja s bilo kime. No, budući da sada ima supruga, ona je obavezna savjetovati se s njim i tražiti njegovu dozvolu da učini mnoge stvari na koje se prije obično sama odlučivala. Zašto je to tako?

Zato što je Stvoritelj čovječanstva, kad je sjedinio u braku prvog čovjeka i prvu ženu, postavio čovjeka za poglavara njegovoj ženi i njihovoj budućoj djeci. To je bilo veoma razumno. U svakoj organiziranoj grupi ljudi, netko treba preuzeti vodstvo i donositi konačne odluke. U slučaju braka, Stvoritelj je objavio da je “muž glava ženi” (Efežanima 5:23).

U prilog tome, božansko uputstvo navodi: “Žene neka budu podložne svojim muževima” (Efežanima 5:22, NW). Kako će na suprugu utjecati ova priprema ovisi o dvije stvari: Prvo, koliko je spremna podložiti se toj pripremi? i drugo, kako će njen suprug iskazivati svoj autoritet? Doista, kad oba bračna partnera ispravno gledaju na tu pripremu, oni uviđaju da je ona blagoslov za suprugu, supruga i njihovu djecu.

Ne tiranin

Kako bi suprug trebao iskazivati svoj autoritet? Slijedeći divan primjer Božjeg Sina. Biblija kaže: “Jer je muž glava svoje žene kao što je i Krist glava skupštine, spasitelj tog tijela. Muževi, nastavite ljubiti svoje žene, kao što je i Krist ljubio skupštinu i sebe predao za nju” (Efežanima 5:23, 25, NW). Iskazivanje poglavarstva Isusa Krista bio je blagoslov za skupštinu. On nije bio tiranin. Njegovi učenici nisu se zbog njega osjećali ograničenima ili potlačenima. Umjesto toga, svi su ga poštivali zbog njegovog samilosnog postupanja punog ljubavi prema njima. Kako divan primjer koji muževi mogu slijediti u postupanju sa svojim suprugama!

Ipak, ima muževa koji ne slijede taj divan primjer. Oni svoje poglavarstvo koje im je udijelio Bog koriste sebično, umjesto na dobro svojih supruga. Oni na tiranski način gospodare svojim suprugama, zahtijevajući apsolutnu podložnost i često im ne dozvoljavajući da same donose bilo kakve odluke. Stoga je razumljivo da supruge takvih muževa često žive nesretnim životom. A zbog toga trpi i muž, jer ne uspijeva steći ljubazno poštovanje svoje supruge.

Istina, Bog od žene zahtijeva da poštuje položaj koji njezin suprug zauzima kao poglavar obitelji. No, ako se suprug želi radovati njenom srdačnom poštovanju prema njemu kao osobi, on to mora zaslužiti, a najbolji način da to učini je da postupa odgovorno i da razvija divne, božanske osobine kao poglavar obitelji.

Podložnost je relativna

Autoritet supruga nad svojom suprugom nije apsolutan. Na određene načine podložnost supruge može se usporediti sa kršćanskom podložnošću svjetovnom vladaru. Bog objavljuje da se kršćani moraju ‘pokoravati vlastima’ (Rimljanima 13:1). Ipak, ta se podložnost uvijek mora uravnotežiti onim što dugujemo Bogu. Isus je rekao: “Vratite cezarevo cezaru, a Božje Bogu” (Marko 12:17, NW). Ako cezar (svjetovna vladavina) zahtijeva da mu damo ono što pripada Bogu, mi se prisjećamo onoga što je apostol Petar rekao: “Moramo slušati Boga kao vladara prije nego ljude” (Djela apostolska 5:29, NW).

Na donekle sličan način, ako je kršćanka udata za čovjeka koji ne razumije ili propušta poštivati kršćanska načela, ona je ipak obavezna biti mu podložna. Umjesto da se buni protiv pripreme koju je Bog odredio, ona će učiniti dobro ako prema njemu postupa sa ljubavlju i razumijevanjem, pokušavajući time steći njegovo povjerenje. Možda će takvo lijepo ponašanje navesti njenog supruga da se promijeni; možda će čak biti pridobijen za istinu (1. Petrova 3:1, 2). Ako joj suprug naređuje da učini nešto što Bog zabranjuje, ona se treba prisjetiti da je u prvom redu Bog njen Vladar. Naprimjer, ako zahtijeva da sudjeluje u nemoralnim spolnim postupcima, kao što je izmjena partnera, ona je obavezna ne pokoriti se tome (1. Korinćanima 6:9, 10). Ona se u podložnosti suprugu vodi svojom savješću i u prvom redu podložnošću Bogu.

U vrijeme kralja Davida, Abigajila je bila udata za Nabala, čovjeka koji nije poštivao božanska načela i koji je postupao grubo i bez ljubavi prema Davidu i Davidovim ljudima. Oni su zaštitili tisuće ovaca i koza koje su pripadale Nabalu, no kad je David tražio hranu, Nabal je odbio dati bilo što.

Kad je čula da će škrt stav njenog muža donijeti nevolju njihovom domu, Abigajila je odlučila da sama odnese Davidu hranu. “Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grožđa, dvije stotine smokovih kolača, i sve to natovari na magarce. I zapovjedi svojim slugama: ‘Idite preda mnom, a ja ću za vama.’ Svome mužu Nabalu nije kazala ništa” (1. Samuelova 25:18, 19, St).

Je li Abigajila postupala suprotno volji svog muža? Ne u ovom slučaju. Abigajilina podložnost nije od nje zahtijevala da bude neljubazna poput svog supruga, posebno zato što je Nabalov nemudar stav izložio opasnosti cijelu obitelj. Zato joj je David rekao: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! Neka je blagoslovljena tvoja mudrost” (1. Samuelova 25:32, 33, St). Isto tako, današnje kršćanske supruge se ne bi trebale raspravljati i buniti protiv poglavarstva svog supruga, ali ako on zauzme nekršćanski stav, ona ga ne treba slijediti u tome.

Istina, Pavao je u svom pismu Efežanima rekao: “Kao što je skupština podložna Kristu, neka i žene budu svojim muževima u svemu” (Efežanima 5:24, NW). Apostolova upotreba riječi “u svemu” ovdje ne znači da ne postoje granice podložnosti supruge. Pavlov izraz “kao što je skupština u podložnosti Kristu”, ukazuje što je on imao u mislima. Sve što Krist zahtijeva od svoje skupštine pravedno je, u skladu s Božjom voljom. Prema tome, skupština mu lako i radosno može biti podložna u svemu. Isto tako, žena kršćanskog supruga koji iskreno nastoji slijediti Isusov primjer bit će sretna da mu bude podložna u svemu. Ona zna da je on veoma zainteresiran za njeno najbolje dobro, a on nikad neće svjesno od nje tražiti da učini nešto što nije u skladu s Božjom voljom.

Suprug će zadržati ljubav i poštovanje prema svojoj supruzi kad odražava božanske osobine svog poglavara, Isusa Krista, koji je zapovjedio svojim sljedbenicima da ljube jedan drugoga (Ivan 13:34). Iako suprug griješi i nesavršen je, ako svoj autoritet provodi u skladu s nadmoćnim poglavarstvom Krista, on svojoj supruzi olakšava da bude sretna što ga ima za poglavara (1. Korinćanima 11:3). Ako supruga razvija kršćanske osobine skromnosti i ljubazne dobrohotnosti, nije joj teško podložiti se svom suprugu.

Ponizna i razumna

Supruzi i supruge su u skupštini duhovna braća i sestre sa jednakim položajem pred Jehovom. (Usporedi Galaćanima 3:28.) Međutim, Bog je odredio muškarce da provode skupštinsko nadgledanje. Žena ispravnog srca to spremno priznaje u svakoj podložnosti. A zreli muškarci u skupštini ponizno priznaju veliku obavezu koja je stavljena na muškarce da ne gospodare nad stadom (1. Petrova 5:2, 3).

Ako takav odnos vlada između muškaraca i žena u skupštini, kako kršćanski suprug može opravdati svoje tiransko postupanje prema svojoj supruzi, svojoj duhovnoj sestri? I kako supruga može opravdati natjecanje sa svojim suprugom za poglavarstvo? Umjesto toga, trebali bi postupati jedno prema drugom onako kako Petar potiče sve pripadnike skupštine: “Svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti!” (1. Petrova 3:8, St). Pavao je također savjetovao: “Obucite se (...) u nježnu naklonost suosjećanja, dobrohotnost, poniznost uma, blagost i dugotrpljivost. Nastavite podnositi jedan drugoga i opraštati jedan drugome iskreno ako tko ima razlog tužbe protiv drugoga. Baš kao što je Jehova iskreno oprostio vama, tako činite i vi” (Kološanima 3:12, 13, NW).

Takve stavove trebalo bi razvijati u skupštini. A posebno bi ih trebalo razvijati između supruga i supruge u kršćanskom domu. Suprug može pokazati nježnu naklonost i blagost slušajući prijedloge svoje supruge. On bi trebao uzeti u obzir gledište svoje supruge prije donošenja odluke koja utječe na obitelj. Kršćanke nisu praznoglave. One često mogu svojim supruzima pružiti vrijedne prijedloge, kao što je Sara pružila svom suprugu, Abrahamu (1. Mojsijeva 21:12). S druge strane, kršćanska supruga neće nerazumno zahtijevati previše od svog supruga. Ona će pokazati svoju dobrohotnost i poniznost uma slijeđenjem njegovog vodstva i podržavanjem njegovih odluka, iako se možda ponekad razlikuju od njenih sklonosti.

Razuman suprug, poput razumnog starješine, pristupačan je i dobrohotan. A supruga puna ljubavi odgovara tako što je suosjećajna i dugotrpljiva, priznavajući napore koje on poduzima kako bi ispunio svoje odgovornosti unatoč nesavršenosti i životnim pritiscima. Kad takve stavove razvijaju i suprug i supruga, podložnost u braku neće biti problem. Umjesto toga, ona je izvor radosti, sigurnosti i trajnog zadovoljstva.