Pomozimo drugima da daju sve od sebe u službi Bogu

1, 2. Kako Jehova gleda na svoje zemaljske sluge?

GLEDAJUĆI svoju djecu kako se igraju, roditelji se često iznenade kad vide neke njihove prirodne sposobnosti. Da li se to i tebi nekad dogodilo? Naprimjer, jedno dijete može imati dara za sport, a drugo dijete može biti nadareno za slikanje ili sviranje nekog instrumenta. No kakve god talente imala njihova djeca, roditeljima je drago kad vide da ona imaju dara za nešto te im pomažu da na najbolji način iskoriste svoje prirodne sposobnosti.

² Slično tome Jehova sa zanimanjem promatra svoju zemaljsku djecu. Njegovi su sluge za njega “dragocjenosti iz svih naroda” (Hag. 2:7). On ih smatra dragocjenima prvenstveno zato što mu vjerno i odano služe. No možda si primijetio da tvoja braća i sestre u vjeri imaju različite sposobnosti i talente. Neka braća izvrsno drže govore, a druga odlično organiziraju razne aktivnosti u skupštini. Mnoge sestre imaju smisla za učenje stranih jezika i taj dar koriste u službi propovijedanja, a neke pak pružaju izvrstan primjer drugima time što pomažu bolesnima ili onima kojima je potrebno ohrabrenje (Rim. 16:1, 12). Cijeniš li to što u skupštini imaš takvu braću i sestre?

 3. Koja ćemo pitanja razmotriti u ovom članku?

³ No neki naši suvjernici, primjerice neka mlada ili nedavno krštena braća, možda se još nisu u potpunosti uklopili u skupštinu ili ne uviđaju što bi sve mogli učiniti u službi Bogu. Kako im možemo pomoći da na najbolji način iskoriste svoje sposobnosti? Zašto bismo trebali gledati na njihove dobre osobine, kao što to čini Jehova?

4, 5. Kako nam izvještaj iz Sudaca 6:11-16 pokazuje da Jehova vidi što bi njegovi sluge mogli učiniti u njegovoj službi?

⁴ Mnogi biblijski izvještaji jasno pokazuju da Jehova ne uočava samo dobre karakterne crte svojih slugu nego vidi i što bi oni mogli učiniti u njegovoj službi. Naprimjer, kad je Bog odabrao Gideona da njegov potlačeni narod oslobodi od Midjanaca, poslao mu je svog anđela, koji ga je pozdravio riječima: “Jehova je s tobom, hrabri junače!” Gideon se nesumnjivo iznenadio kad ga je anđeo nazvao “hrabrim junakom”, jer on očito sebe uopće nije smatrao takvim. Spomenuo je anđelu neke svoje sumnje te mu je rekao da se osjeća neznatnim i nesposobnim za izvršenje takvog zadatka. No Jehova je o svom sluzi Gideonu imao puno bolje mišljenje nego što ga je imao on sam. (Pročitaj Suce 6:11-16.)

⁵ Jehova je bio siguran da Gideon može izbaviti Izraelce jer je kod njega vidio neke dobre osobine. Naprimjer, Jehovin je anđeo primijetio da je Gideon vrlo revan jer je svom snagom mlatio pšenicu. No zapazio je još nešto. U biblijska vremena zemljoradnici su pšenicu obično mlatili negdje na otvorenom kako bi vjetar mogao odnositi pljevu. Međutim, Gideon je postupio drugačije. On je potajno mlatio pšenicu u vinskom tijesku kako bi svoju skromnu ljetinu sakrio od Midjanaca. Bila je to doista mudra taktika! Stoga ne čudi što Jehova nije Gideona smatrao samo marljivim zemljoradnikom nego i opreznim čovjekom koji donosi razborite odluke. Da, Jehova je vidio da je Gideon sposoban puno toga učiniti u njegovoj službi, pa mu je povjerio važan zadatak i pomogao mu da ga izvrši.

6, 7. (a) Kako se Jehovino gledište o Amosu razlikovalo od gledišta koje su o njemu možda imali neki Izraelci? (b) Po čemu možemo zaključiti da Amos nije bio neuk i neupućen u društvena zbivanja svog vremena?

⁶ Slično tome Jehova je vidio da je njegov sluga Amos sposoban izvršiti važan zadatak iako su ga mnogi ljudi možda smatrali beznačajnim čovjekom. Amos je sam rekao da je prije nego što je postao prorok čuvao ovce i zarezivao plodove na stablima divlje smokve, a tim su se plodovima uglavnom hranili siromašni ljudi. Kad je Jehova rekao Amosu neka objavi osudu pripadnicima desetplemenskog kraljevstva Izraela, koji su štovali idole, neki su Izraelci možda mislili da Amos baš i nije najbolji izbor za proroka. (Pročitaj Amosa 7:14, 15.)

⁷ Amos je bio iz jednog zabačenog sela, no nije bio neuk i neupućen u društvena zbivanja. Dobro je poznavao ondašnje običaje i ponašanje vladara onog vremena. Vjerojatno je od svojih sunarodnjaka čuo kakve okolnosti vladaju u Izraelu, a od putujućih trgovaca mogao je saznati nešto o okolnim narodima (Amos 1:6, 9, 11, 13; 2:8; 6:4-6). Neki bibličari danas kažu da je Amos bio izvrstan pisac. Misli je prenosio jednostavnim, a snažnim riječima te se služio dobrim usporedbama i upečatljivim igrama riječi. Amosov smioni odgovor pokvarenom svećeniku Amasiji potvrdio je da je Jehova za proroka izabrao pravog čovjeka te da je kod njega vidio neke dobre osobine koje drugi možda nisu vidjeli (Amos 7:12, 13, 16, 17).

 8. (a) Što je Jehova obećao Davidu? (b) Kako riječi iz Psalma 32:8 mogu ohrabriti one kojima nedostaje samopouzdanja?

⁸ Da, Jehova vidi za što su sposobni njegovi sluge i nastoji pomoći svakome od njih da svoje dobre osobine na najbolji način upotrijebi u njegovoj službi. On je obećao kralju Davidu da će ga voditi u svemu te mu je rekao: “Oko je moje na tebi.” (Pročitaj Psalam 32:8.) Razumiješ li zašto i nas mogu ohrabriti te riječi? Ako nam nedostaje samopouzdanja, Jehova nam može pomoći da u njegovoj službi učinimo puno više nego što mislimo da možemo te da ostvarimo ciljeve koji nam se možda čine nedostižnima. Kao što učitelj penjanja pažljivo promatra osobu koja se tek uči penjati po stijenama i pomaže joj da nađe najbolje uporište, tako i Jehova nama pruža vodstvo i pomaže nam da duhovno napredujemo. On se može poslužiti i našim suvjernicima kako bi nam pomogao da mu služimo na najbolji mogući način. Kako to čini?

 9. Kako možemo primijeniti Pavlov savjet iz Filipljanima 2:3, 4?

⁹ Pavao je sve kršćane potaknuo: “Gledajte (...) na korist drugih.” (Pročitaj Filipljanima 2:3, 4.) Taj savjet možemo, između ostalog, primijeniti tako da kod svojih suvjernika zapažamo dobre osobine i dobra djela te da ih za to pohvalimo. Kako se mi osjećamo kad nas netko pohvali zbog toga što smo nešto dobro učinili? To nas obično potakne da još više duhovno napredujemo i da damo sve od sebe u službi Bogu. Stoga ako i mi sami svojim suvjernicima dajemo do znanja da cijenimo njihov trud, time im pomažemo da duhovno napreduju.

10. Kome naročito možemo obratiti pažnju?

¹⁰ Kome naročito možemo obratiti pažnju? Svi mi imamo potrebu da nam netko s vremena na vrijeme iskaže malo pažnje. Ipak, mlada i nedavno krštena braća naročito trebaju osjetiti da su dio skupštine. To će im pomoći da shvate kako su i oni korisni članovi Jehovine organizacije. S druge strane, ako im ne pokažemo da cijenimo njihov trud, oni bi mogli izgubiti želju za tim da se i dalje trude te prestati težiti za dodatnim zaduženjima, iako ih Božja Riječ potiče da teže za njima (1. Tim. 3:1).

11. (a) Kako je jedan starješina pomogao mladom bratu da pobijedi sramežljivost? (b) Što možemo naučiti iz Julienovog iskustva?

¹¹ Brat Ludovic, koji služi kao starješina, i sam je u mladim danima iskusio koliko čovjeku puno znači kad drugi pokazuju zanimanje za njega, pa danas na sličan način pomaže mladima. On kaže: “Braća brže napreduju kad vide da mi je iskreno stalo do njih.” Jedan brat kojem je pomogao bio je Julien. On je bio prilično sramežljiv. Ludovic kaže: “Julien se trudio u skupštini, ali bio je nesiguran u sebe, pa se ponekad ponašao neprirodno i netaktično. No ja sam vidio da je on dobronamjeran i da doista želi pomoći drugima. Stoga nisam dovodio u pitanje njegove poticaje, nego sam se usredotočio na njegove dobre osobine i nastojao sam ga ohrabriti.” S vremenom je Julien stekao preduvjete za slugu pomoćnika, a kasnije je počeo služiti i kao stalni pionir.

12. Što moramo činiti kako bismo drugima pomogli da u službi Bogu daju sve od sebe? Navedi primjer koji to potvrđuje.

¹² Ako želimo pomoći braći da u službi Bogu daju sve od sebe, logično je da moramo biti razboriti i pronicljivi. Kao što pokazuje Julienovo iskustvo, ne smijemo se usredotočiti na slabosti svoje braće, nego trebamo kod njih tražiti dobre osobine i sposobnosti koje bi se mogle unaprijediti. Isus je na taj način gledao na apostola Petra. Iako se Petar ponekad doimao kao čovjek koji je nepouzdan i koji ne stoji čvrsto iza svoje riječi, Isus je zapazio njegove dobre osobine te je prorekao da će on jednog dana biti postojan i čvrst poput stijene (Ivan 1:42, bilješka).

13, 14. (a) Kako je Barnaba pokazao razboritost i pronicljivost u ophođenju s mladim Markom? (b) Kako je jedan starješina pomogao jednom mladom bratu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹³ I Barnaba je u ophođenju s Ivanom, koji je nosio i rimsko ime Marko, pokazao razboritost i pronicljivost (Djela 12:25). Kad su Pavao i Barnaba bili na prvom misionarskom putovanju, Marko je bio njihov “pomoćnik”. Taj izraz može značiti da se on brinuo za hranu i druge potrepštine. No kad su stigli u Pamfiliju, Marko je iznenada napustio svoje suputnike i ostavio ih na cjedilu. Stoga su oni morali bez njega nastaviti put kroz kraj u kojem je bilo puno razbojnika (Djela 13:5, 13). No Barnaba se, po svemu sudeći, nije usredotočio na to što ih je Marko iznevjerio, nego je kasnije iskoristio priliku da pouči tog mladog kršćanina (Djela 15:37-39). Marku je to pomoglo da postane zreo Jehovin sluga. Zanimljivo je da je Marko kasnije surađivao s Pavlom dok je on bio zatočen u Rimu. Marko je zajedno s njim poslao pozdrave članovima skupštine u Kolosima, a Pavao je u svojoj poslanici lijepo govorio o njemu (Kol. 4:10). Barnaba je sigurno bio jako radostan kad je saznao da je Pavao čak zamolio Marka za pomoć (2. Tim. 4:11).

¹⁴ I Alexandreu, koji je nedavno postao starješina, pomogao je jedan razboriti brat. Alexandre kaže: “Dok sam bio mlađi, bilo mi je jako teško uputiti molitvu na sastanku. Jedan starješina objasnio mi je kako se mogu pripremiti za molitvu i što mogu učiniti kako bih se opustio. On mi nije uskratio priliku da upućujem javne molitve, nego me na sastancima za službu propovijedanja često znao zamoliti da izgovorim molitvu. Tako sam s vremenom stekao više samopouzdanja.”

15. Kako je Pavao svojoj braći pokazao da ih cijeni?

¹⁵ Što učinimo kad kod nekog kršćanina zapazimo neku dobru osobinu? Damo li mu do znanja da ga cijenimo zbog toga? U 16. poglavlju poslanice Rimljanima Pavao je spomenuo preko 20 svojih suvjernika i naveo njihove lijepe osobine zbog kojih su mu oni bili dragi (Rim. 16:3-7, 13). Naprimjer, napisao je da su Andronik i Junije duže od njega slijedili Krista, čime je istaknuo njihovu ustrajnost na kršćanskom putu. Pavao se ujedno pohvalno izrazio o Rufovoj majci nazvavši je i svojom majkom, čime je vjerojatno ukazao na to da se ona nekada s puno ljubavi brinula za njega.

16. Kako pohvala može djelovati na mlade?

¹⁶ Iskrena pohvala može jako dobro djelovati na druge. Uzmimo za primjer Rica, dječaka iz Francuske. On je bio obeshrabren zbog toga što mu je otac, koji nije dijelio njegova vjerska uvjerenja, branio da se krsti. Rico je mislio da će morati čekati da bude punoljetan kako bi mogao u punoj mjeri služiti Jehovi. Osim toga, bio je tužan jer su mu se djeca u školi rugala. Frédéric, starješina koji je proučavao s Ricom, kaže: “Rekao sam mu da to što se suočava s protivljenjem pokazuje kako ima hrabrosti govoriti drugima o svojim uvjerenjima, pa sam ga pohvalio zbog toga.” Njegove riječi ohrabrile su Rica i pomogle mu da nastavi duhovno napredovati te da se zbliži sa svojim ocem. Rico se krstio kad je imao 12 godina.

17. (a) Kako možemo pomoći braći da duhovno napreduju? (b) Kako jedan misionar pomaže mladoj braći?

¹⁷ Svaki put kad nekog svog suvjernika pohvalimo za to što je dobro izvršio neki zadatak ili što se trudi u nekom vidu službe, zapravo ga potičemo da u većoj mjeri služi Jehovi. Sylvie,a koja već godinama služi u Betelu u Francuskoj, napominje kako i sestre mogu ohrabriti braću svojim pohvalama. Ona kaže da su sestre u stanju zapaziti drugačije pojedinosti nego braća. Stoga “njihove ohrabrujuće riječi mogu upotpuniti pohvale koje braći daju iskusna braća”. Sylvie dodaje: “Osjećam se dužnom pohvaliti braću” (Izr. 3:27). Jérôme služi kao misionar u Francuskoj Gijani. On je mnogoj mladoj braći dosad pomogao da se osposobe za misionarsku službu. Jérôme kaže: “Kad u službi propovijedanja za nešto pohvalim braću ili kad im kažem da su na sastanku dali dobar komentar, to im jača samopouzdanje. Primijetio sam kako ih to potiče da se još više trude.”

18. Zašto je korisno surađivati s mlađom braćom?

¹⁸ Suvjernike možemo poticati da duhovno napreduju i tako da im dajemo neka zaduženja te da surađujemo s njima. Naprimjer, starješina bi mogao zamoliti nekog mladog brata koji se razumije u kompjutere da mu isprinta neke sadržaje sa stranice jw.org koji bi mogli ohrabriti starije objavitelje koji nemaju kompjuter. Ako sudjeluješ u čišćenju dvorane ili radiš na njenom održavanju, mogao bi zamoliti nekog mladog brata da ti pomogne u tome. Suradnja s mladima omogućit će ti da uočiš njihove sposobnosti, da ih pohvališ i da promatraš njihov napredak (Izr. 15:23).

19, 20. Zašto bismo trebali drugima pomagati da napreduju?

¹⁹ Kad je Jehova postavio Jošuu za novog vođu izraelskog naroda, zapovjedio je Mojsiju: “Ohrabri ga i ojačaj.” (Pročitaj 5. Mojsijevu 3:28.) Danas u cijelom svijetu sve više ljudi dolazi u skupštinu Božjeg naroda. Svi iskusni kršćani, a ne samo starješine, mogu mladoj i nedavno krštenoj braći pomagati da daju sve od sebe u službi Bogu. Budemo li to činili, sve će više novih i mladih započeti s punovremenom službom i sve će više njih biti osposobljeno “poučavati druge” (2. Tim. 2:2).

²⁰ Bez obzira na to služimo li u nekoj velikoj skupštini u kojoj ima puno iskusne braće ili pak u nekoj maloj grupi koja će jednog dana postati skupština, trudimo se pridonijeti napretku Božje organizacije pomažući mladoj i nedavno krštenoj braći. Da bismo to mogli, ugledajmo se na Jehovu, koji kod svojih slugu uvijek traži dobre osobine.