Nastavi raditi na svom spasenju!
“Ljubljeni moji, (...) nastavite raditi na svom spasenju sa strahom i drhtanjem” (FILIPLJANIMA 2:12, NW).
1, 2. Koje su popularne predodžbe navele mnoge ljude da imaju osjećaj kako ne mogu upravljati time kako će izgledati njihov život?
“JESTE li rođeni kao takvi?” To je pitanje nedavno bilo istaknuto na naslovnoj stranici jednog popularnog časopisa. Ispod naslova stajale su riječi: “Osobnost, narav, čak i životne odluke. Novija istraživanja pokazuju da sve to najvećim dijelom ovisi o vašim genima.” Takve bi tvrdnje mogle navesti neke da dobiju osjećaj kako ne mogu baš mnogo upravljati vlastitim životom.
2 Drugi se pak boje da su, zbog toga što su ih njihovi roditelji loše odgajali ili učitelji loše poučavali, na neki način osuđeni na nesretan život. Možda smatraju da im je suđeno da ponavljaju greške svojih roditelja, da postupaju u skladu sa svojim najgorim porivima, da budu nevjerni Jehovi — kratko rečeno, da donose loše odluke. Je li to ono što naučava Biblija? Dakako, postoje neki religiozni ljudi koji uporno tvrde da Biblija naučava nešto slično tome, naime doktrinu o predodređenju. Prema toj doktrini, Bog je još davno unaprijed odredio svaki događaj u tvom životu.
3. Koju ohrabrujuću poruku sadrži Biblija u pogledu naše sposobnosti prihvaćanja odgovornosti za svoju budućnost?
3 Svim tim različitim predodžbama zajednička je jedna poruka: Ti imaš malu mogućnost izbora, ne možeš puno utjecati na to kakav će biti tvoj život. Takva poruka nije baš ohrabrujuća, zar ne, a obeshrabrenje još povećava problem. U Pričama Salamunovim 24:10 (NW) stoji: “Jesi li se pokazao obeshrabrenim u danu nevolje? Tvoja će snaga biti oskudna.” Pa ipak, ohrabruje nas saznanje da, prema onome što kaže Biblija, možemo “raditi na svom spasenju” (Filipljanima 2:12, NW ). Kako možemo osnažiti svoje pouzdanje u to optimistično biblijsko učenje?
‘Izgradnja’ koju vršimo na sebi
4. Premda 1. Korinćanima 3:10-15 govori o gradnji vatrostalnim materijalima, što se time ne želi reći?
4 Razmisli o usporedbi apostola Pavla koja se nalazi u 1. Korinćanima 3:10-15. On u njoj govori o kršćanskom djelu izgradnje, a načelo iz njegove usporedbe može se primijeniti na službu unutar skupštine i na području. Da li on želi reći da odgovornost za konačni ishod toga hoće li neki učenik odlučiti služiti Jehovi i ostati pri toj odluci u potpunosti snose oni koji su ga poučavali i školovali? Ne želi. Pavao je naglasio koliko je važno da se prilikom gradnje učitelj potrudi najbolje što može. No, kao što smo saznali u prethodnom članku, on nije želio reći da osoba koja proučava Bibliju ili kršćanski učenik nema u tome mogućnost izbora. Istina, Pavlova se usporedba koncentrira na izgradnju koju vršimo na drugima, a ne na izgrađivanje sebe samih. To je vidljivo po tome što Pavao govori kako površno izgrađeno djelo biva uništeno dok je sam graditelj spašen. Pa ipak, Biblija taj isti figurativni izraz ponekad primjenjuje na rad koji vršimo na sebi.
5. Koji biblijski reci pokazuju da kršćani moraju vršiti ‘izgradnju’ na sebi?
5 Naprimjer, razmotri ono što piše u Judi 20, 21: “Vi, ljubazni, nazidjujte [“izgrađujte”, NW ] se svojom svetom vjerom, i molite se Bogu Duhom svetijem. I sami sebe držite u ljubavi Božijoj.” Juda ovdje koristi istu grčku riječ za ‘graditi’ koju i Pavao koristi u 3. poglavlju Prve Korinćanima, no on je po svemu sudeći ukazivao na to da mi izgrađujemo sebe na temelju svoje vjere. Zapisujući Isusovu usporedbu o čovjeku koji je svoju kuću utemeljio na stijeni, Luka koristi istu grčku riječ za “temelj” koju koristi i Pavao u svojoj usporedbi o kršćanskoj izgradnji (Luka 6:48, 49). Nadalje, Pavao slikovito govori kako je potrebno biti ‘utemeljen’ kada potiče svoje sukršćane na duhovni napredak. Da, Božja Riječ uči nas da vršimo ‘izgradnju’ na sebi (Efežanima 3:15-19; Kološanima 1:23; 2:7).
6. (a) Primjerom objasni na koji je način svaki kršćanski učenik rezultat zajedničkog građevinskog projekta. (b) Kakvu odgovornost ima svaki pojedini učenik?
6 Je li izgrađivanje kršćanina projekt koji pojedinac izvodi posve sam? Pa, zamisli da si odlučio graditi kuću. Ideš kod arhitekta da bi dobio nacrte. Premda imaš namjeru dobar dio posla obaviti sam, upošljavaš nekog građevinskog poduzetnika da bi radio s tobom i savjetovao ti koje je metode najbolje upotrijebiti. Ukoliko on položi solidan temelj, pomaže ti da razumiješ nacrte, predlaže koje je materijale najbolje kupiti i čak te mnogo toga uči o samoj gradnji, vrlo vjerojatno ćeš se složiti s time da on dobro obavlja svoj posao. No što ako bi ti ignorirao njegove savjete, kupovao jeftine ili loše materijale, i čak odstupao od arhitektonskih nacrta? Sasvim sigurno ne bi mogao kriviti građevinskog poduzetnika ili arhitekta ukoliko bi se kuća srušila! Slično tome, svaki je kršćanski učenik rezultat zajedničkog građevinskog projekta. Jehova je vrhunski arhitekt. On podupire vjernog kršćanina koji, kao jedan od ‘Božjih suradnika’, poučava i izgrađuje učenika (1. Korinćanima 3:9, NW ). No i učenik sudjeluje u tome. U krajnjoj liniji, on je odgovoran za svoj životni put (Rimljanima 14:12). Ukoliko želi imati vrsna kršćanska svojstva, on mora marljivo raditi na tome da ih stekne, da ih izgradi u sebi (2. Petrova 1:5-8).
7. S kakvim se izazovima suočavaju neki kršćani, i što ih može utješiti?
7 Znači li to onda da geni, okolina i kvaliteta naših učitelja ne igraju nikakvu ulogu? Daleko od toga. Božja Riječ priznaje da je svaki od tih faktora važan i da vrši utjecaj. Mnoge su grešne, negativne sklonosti urođene i može biti vrlo teško boriti se s njima (Psalam 51:5; Rimljanima 5:12; 7:21-23). Roditeljski odgoj i životna sredina mogu imati izuzetno velik utjecaj na mlade — s dobrim ili lošim posljedicama (Priče Salamunove 22:6; Kološanima 3:21). Isus je osudio židovske vjerske vođe zbog lošeg utjecaja koji je njihovo poučavanje vršilo na druge (Matej 23:13, 15). U današnje vrijeme, takvi faktori utječu na sve nas. Naprimjer, neki pripadnici Božjeg naroda suočavaju se s izazovima koji su posljedica teškog djetinjstva. Takvim je pojedincima potrebno da osjete našu dobrohotnost i suosjećajnost. Isto tako, može ih utješiti biblijska poruka da im nije suđeno da ponavljaju greške svojih roditelja ili da se pokažu nevjernima. Razmotri kako primjer nekih kraljeva drevne Jude pruža jasniju sliku o tome.
Kraljevi Jude — načinili su vlastiti izbor
8. Kakav je loš primjer Joatamu bio njegov otac, no što je on izabrao?
8 Azarija je postao kralj Jude u vrlo ranoj dobi, sa 16 godina, i vladao je 52 godine. Veći dio tog perioda on je ‘činio što je pravo pred Gospodinom sasvim kao što je činio Amazija otac njegov’ (2. Carevima 15:3). Jehova ga je blagoslovio nizom izuzetnih vojnih pobjeda. No, nažalost, Azariji je uspjeh udario u glavu. Uzoholio se i pobunio protiv Jehove tako što je prinosio kad na oltaru u hramu, što je bila služba rezervirana za svećenike. Azarija je bio prekoren, no njegova je jedina reakcija na to bio bijes. Zatim je bio ponižen — dobio je lepru i bio je prisiljen do kraja svog života živjeti u izolaciji (2. Dnevnika 26:16-23). Kako je njegov sin Joatam reagirao na sve to? Mladić je vrlo lako mogao potpasti pod utjecaj svog oca i ljutiti se zbog Jehovine kazne. Narod je mogao općenito štetno utjecati na njega budući da je vršio običaje krivih religija (2. Carevima 15:4). Ali Joatam je načinio vlastiti izbor. “On činjaše što je pravo pred Gospodinom” (2. Dnevnika 27:2).
9. Koji su neki od korisnih utjecaja kojima je bio izložen Ahaz, no kakav je ishod imao njegov život?
9 Joatam je vladao 16 godina i cijelo je vrijeme ostao vjeran Jehovi. Stoga je njegov sin Ahaz imao izvrstan primjer u svom vjernom ocu. Pored toga, Ahaz je bio izložen i drugim korisnim utjecajima. Bio je blagoslovljen time što je živio u vrijeme kada su vjerni proroci Izaija, Ozej i Mihej aktivno prorokovali u toj zemlji. Pa ipak, on je načinio loš izbor. “Ne činjaše što je pravo pred Gospodinom kao David otac njegov.” Načinio je likove Baala i obožavao ih te je čak spaljivao neke od vlastitih sinova u žrtvenoj vatri poganskim bogovima. Usprkos tome što je bio izložen najboljem mogućem utjecaju, katastrofalno je promašio i kao kralj i kao Jehovin sluga (2. Dnevnika 28:1-4).
10. Kakav je otac bio Ahaz, no što je izabrao njegov sin Ezehija?
10 S gledišta čistog obožavanja, teško je zamisliti oca koji bi bio gori od Ahaza. No njegov sin Ezehija nije mogao birati tko će mu biti otac! Mladi sinovi koje je Ahaz okrutno žrtvovao Baalu vjerojatno su bili Ezehijina braća. Je li Ezehiji, budući da je imao tako loše porijeklo, bilo suđeno da u svom životu bude nevjeran Jehovi? Baš naprotiv, Ezehija je postao jedan od nekolicine doista velikih kraljeva Jude — vjeran, mudar i drag čovjek. “Gospodin bijaše s njim” (2. Carevima 18:3-7). Ustvari, postoji temelj za vjerovanje da je Ezehija još kao mladi princ pod nadahnućem napisao 119. Psalam. Ako je tako, nije teško shvatiti zašto je zapisao riječi: “Suze proliva duša moja od tuge” (Psalam 119:28). Unatoč teškim nevoljama u kojima se nalazio, Ezehija je dao Jehovinoj Riječi da ga vodi u životu. Psalam 119:105 kaže: “Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.” Da, Ezehija je načinio vlastiti izbor — ispravan izbor.
11. (a) Unatoč dobrom utjecaju svog oca, do koje je krajnosti išao Manasija u svojoj pobuni protiv Jehove? (b) Kakvu je odluku donio Manasija potkraj svog života, i što možemo iz toga naučiti?
11 Međutim, paradoksalno je da je od jednog od najboljih kraljeva Jude potekao jedan od najgorih. Ezehijin sin Manasija podupirao je idolopoklonstvo, spiritizam i masovno nasilje besprimjernih razmjera. Izvještaj navodi da “Gospodin govoraše Manasiji i narodu njegovu”, vjerojatno preko prorokâ (2. Dnevnika 33:10). Židovska tradicija kaže da je Manasija odgovorio na to tako što je dao prepiliti Izaiju. (Usporedi Jevrejima 11:37, St.) Bila to istina ili ne, Manasija nije poslušao niti jedno božansko upozorenje. Ustvari, neke od vlastitih sinova žive je spalio kao žrtve, slično kao što je i njegov djed Ahaz činio. Međutim, taj se zao čovjek, kada se potkraj svog života našao u teškim kušnjama, pokajao i promijenio je svoje puteve (2. Dnevnika 33:1-6, 11-20). Iz njegovog primjera možemo naučiti da nije neminovno da se osoba koja je donosila užasne odluke više ne može iskupiti. Postoji mogućnost da se promijeni.
12. Kakav su oprečan izbor načinili Amon i njegov sin Jozija u pogledu služenja Jehovi?
12 Manasijin sin Amon mogao je izvući veliku pouku iz toga što se njegov otac pokajao. Ali on je prilikom svog izbora donosio loše odluke. Amon je ustvari ‘još više griješio’ dok nije na koncu bio ubijen. Njegov sin Jozija bio je ugodna promjena. Jozija je očito želio naučiti nešto iz onoga što se dogodilo njegovom djedu. Započeo je vladati sa samo osam godina. Kad mu je bilo tek 16, počeo je tražiti Jehovu i nakon toga se pokazao kao primjeran, vjeran kralj (2. Dnevnika 33:20–34:5). On je sam izabrao — ispravno izabrao.
13. (a) Što učimo iz primjera kraljeva Jude koje smo razmotrili? (b) Koliko je važan roditeljski odgoj?
13 Iz ovog kratkog razmatranja primjera sedmorice kraljeva Jude može se izvući značajna pouka. U nekim slučajevima, izuzetno loši kraljevi imali su izuzetno dobre sinove i obrnuto, izuzetno dobri kraljevi imali su izuzetno loše sinove. (Usporedi Propovjednika 2:18-21.) To ne znači da se time umanjuje važnost roditeljskog odgoja. Roditelji koji svoju djecu odgajaju u skladu s Jehovinim putem svojim potomcima svakako pružaju najbolju moguću priliku da postanu vjerni Jehovini sluge (5. Mojsijeva 6:6, 7). Pa ipak, neka djeca, unatoč najboljim nastojanjima vjernih roditelja, odluče slijediti pogrešan put. Druga djeca pak, unatoč izuzetno lošem utjecaju roditelja, odluče ljubiti Jehovu i služiti mu. Uz njegov blagoslov, ona svoj život učine uspješnim. Pitaš li se ponekad kako će stvari izgledati kad si ti u pitanju? Razmotri onda neke primjere u kojima ti Jehova osobno jamči da možeš ispravno izabrati!
Jehova vjeruje u tebe!
14. Kako znamo da Jehova razumije naša ograničenja?
14 Jehova sve vidi. Priče Salamunove 15:3 kažu: “Oči su Gospodinove na svakom mjestu gledajući zle i dobre.” Kralj David je za Jehovu rekao: ‘Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo ni jednoga’ (Psalam 139:16). Prema tome, Jehova zna s kakvim se negativnim sklonostima ti boriš — neovisno o tome jesi li ih naslijedio ili stekao uslijed drugih utjecaja kojima nisi mogao upravljati. On točno razumije kako sve to djeluje na tebe. On razumije tvoja ograničenja, čak i bolje nego što ih ti sam razumiješ. I on je milosrdan. Nikada od nas ne očekuje više nego što mi u jednoj razumnoj mjeri možemo učiniti (Psalam 103:13, 14).
15. (a) Što je jedan izvor utjehe za osobe kojima su drugi namjerno nanijeli bol? (b) Koju nam odgovornost povjerava Jehova pružajući svakome od nas jednu mjeru dostojanstva?
15 No s druge strane, Jehova ne gleda na nas kao na bespomoćne žrtve okolnosti. Ukoliko smo u prošlosti imali loša iskustva, možemo pronaći utjehu u sigurnoj činjenici da Jehova mrzi svaki oblik takvog ponašanja kojim se nekome namjerno nanosi bol (Psalam 11:5; Rimljanima 12:19). No ukoliko mi promijenimo svoje mišljenje i svjesno izaberemo ono što je neispravno, hoće li nas on poštedjeti posljedica? Naravno da neće. Njegova Riječ kaže: “Svaki [će] svoje breme nositi” (Galaćanima 6:5). Jehova svakome od svojih inteligentnih stvorenja pruža jednu mjeru dostojanstva tako što mu povjerava odgovornost da ispravno postupa i služi mu. To je baš ono što je Mojsije rekao naciji Izrael: “Svjedočim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; za to iz[a]beri život, da budeš živ ti i sjeme tvoje” (5. Mojsijeva 30:19). Jehova je siguran da i mi možemo ispravno izabrati. Kako to znamo?
16. Kako možemo biti uspješni dok ‘radimo na svom spasenju’?
16 Zapazi što je napisao apostol Pavao: “Stoga, ljubljeni moji (...) nastavite raditi na svom spasenju sa strahom i drhtanjem; jer Bog je taj koji, zato što mu je to ugodno, djeluje u vama da biste i htjeli i postupali” (Filipljanima 2:12, 13, NW ). Izvorna grčka riječ prevedena kao “raditi” ovdje ukazuje na radnju kojom se nešto dovršava. Stoga nikome od nas nije suđeno da doživi neuspjeh ili da odustane. Jehova Bog mora biti siguran u to da mi možemo dovršiti rad koji nam je on povjerio — rad koji vodi do našeg spasenja — jer u protivnom on ne bi nadahnuo da se napiše jedna takva izjava. Ali kako možemo uspjeti? Stvar nije u našoj vlastitoj snazi. Ako bismo sami od sebe bili dovoljno snažni, tada ne bi bilo potrebe za ‘strah i drhtanje’. Umjesto toga, Jehova ‘djeluje u nama’, odnosno njegov sveti duh djeluje u našim mislima i srcu, pomažući nam da ‘hoćemo i da postupamo’. Budući da dobivamo takvu s ljubavlju pruženu pomoć, ima li ikakvog razloga da u svom životu ne izaberemo ono što je ispravno i živimo u skladu s tim? Nema! (Luka 11:13).
17. Koje promjene možemo učiniti na sebi, i kako nam Jehova u tome pomaže?
17 Bit će tu prepreka koje ćemo morati svladavati — možda čitav život stjecane loše navike i štetni utjecaji koji mogu iskriviti naše razmišljanje. Pa ipak, uz pomoć Jehovinog duha mi ih možemo svladati! Kao što je Pavao napisao kršćanima u Korintu, Božja Riječ je dovoljno snažna da može rušiti čak i ‘utvrde’ (2. Korinćanima 10:4, St). Ustvari, Jehova nam može pomoći da učinimo ogromne promjene na sebi. Njegova nas Riječ potiče da ‘odložimo staru osobnost’ i da ‘obučemo novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji i istinskoj pravednosti i lojalnosti’ (Efežanima 4:22-24, NW ). Može li nam Jehovin duh doista pomoći da učinimo takve promjene? Svakako! Božji duh u nama stvara plodove — prekrasna, dragocjena svojstva koja svi mi želimo razvijati. Među njima je na prvom mjestu ljubav (Galaćanima 5:22, 23).
18. Koji izbor je svaki razuman čovjek potpuno u stanju načiniti, i što bismo zbog toga trebali biti odlučni činiti?
18 Ta činjenica sadrži jednu veliku istinu koja djeluje oslobađajuće. Jehova Bog ima neograničenu sposobnost ispoljavanja ljubavi, a mi smo stvoreni na njegovu sliku (1. Mojsijeva 1:26; 1. Ivanova 4:8). Stoga mi možemo izabrati da ljubimo Jehovu. I upravo ta ljubav — a ne naš prijašnji život, ne naše stečene slabosti, ne naslijeđena sklonost da činimo ono što je neispravno — predstavlja ključ za našu budućnost. Ljubav prema Jehovi Bogu je ono što su Adam i Eva trebali imati da bi ostali vjerni u Edenu. Ta je ljubav ono što je svakome od nas potrebno da bismo preživjeli Harmagedon i prošli završni ispit na kraju Kristove Milenijske Vladavine (Otkrivenje 7:14; 20:5, 7-10). Baš svatko od nas, u kakvim se god okolnostima nalazio, može razvijati tu ljubav (Matej 22:37; 1. Korinćanima 13:13). Budimo odlučni ljubiti Jehovu i izgrađivati tu ljubav u svu vječnost.
Što misliš?
◻ Koje su popularne predodžbe u suprotnosti s optimističnim biblijskim učenjem u pogledu osobne odgovornosti?
◻ Kakvu vrstu izgradnje mora svaki kršćanin vršiti na sebi?
◻ Kako primjeri kraljeva Jude pokazuju da svaki pojedinac ima mogućnost vlastitog izbora?
◻ Kako nam Jehova jamči da možemo ispravno izabrati u životu, neovisno o negativnim utjecajima koji nas okružuju?
[Slika na stranici 15]
Je li tvoja budućnost određena genima?
[Slika na stranici 17]
Unatoč lošem primjeru svog oca, kralj Jozija izabrao je služiti Bogu