Nemojte postati zaboravni slušači

 1. Koja je čuda drevni izraelski narod imao prednost vidjeti?

“NEZABORAVNA” — to bi bila prikladna riječ da se opiše čuda koja je Jehova učinio u drevnom Egiptu. Nesumnjivo je svaka od deset nevolja ulijevala strahopoštovanje. Nakon tih nevolja izraelski je narod na nevjerojatan način spašen prilikom prelaska kroz razdvojeno Crveno more (5. Mojsijeva 34:10-12). Da si bio očevidac tih događaja, nadamo se da nikada ne bi zaboravio Onoga tko ih je uzrokovao. Pa ipak, psalmist je pjevao: “Zaboraviše [Izraelci] Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Egiptu, divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom moru” (Psalam 106:21, 22).

 2. Što dokazuje da je Izraelovo cijenjenje Božjih moćnih djela bilo kratkog vijeka?

² Nakon prelaska Crvenog mora Izraelci su se ‘pobojali Jehove i vjerovali su mu’ (2. Mojsijeva 14:31). Izraelski su muževi zapjevali s Mojsijem pobjedničku pjesmu Jehovi, a Mirjam i druge žene pridružile su im se svirajući na defovima i plešući (2. Mojsijeva 15:1, 20). Da, Jehovina moćna djela ostavila su dubok dojam na njegov narod. Međutim, njihovo je cijenjenje prema Onome tko je izvršio ta djela bilo kratkog vijeka. Ubrzo su se mnogi od njih ponašali kao da su doživjeli potpuni gubitak pamćenja. Počeli su mrmljati protiv Jehove i prigovarati mu. Neki su se upustili u idolopoklonstvo i spolni nemoral (4. Mojsijeva 14:27; 25:1-9).

 3. Što možemo zaboraviti budući da smo nesavršeni?

³ Necijenjenje Izraelaca uopće nije bilo logično. Pa ipak, isto bi se moglo desiti i nama. Istina, mi nismo vidjeli ta Božja čuda. Međutim, i u našem odnosu s Bogom sigurno postoje nezaboravni događaji. Neki od nas sjećaju se kad su prihvatili biblijsku istinu. Možda su drugi radosni trenuci bili onda kad smo se u molitvi predali Jehovi i krstili u vodi kao pravi kršćani. Mnogi od nas osjetili su Jehovinu pomoć u nekim drugim razdobljima svog života (Psalam 118:15). A što je najvažnije, putem žrtvene smrti Božjeg vlastitog Sina, Isusa Krista, dobili smo nadu u spasenje (Ivan 3:16). Pa ipak, budući da smo nesavršeni, kad se suočimo s neispravnim željama i životnim brigama možemo vrlo lako zaboraviti sve ono dobro što je Jehova učinio za nas.

4, 5. (a) Kojim nas riječima Jakov upozorava na opasnost da postanemo zaboravni slušači? (b) Kako možemo primijeniti Jakovljevu usporedbu s čovjekom i ogledalom?

⁴ U svom pismu sukršćanima Isusov polubrat Jakov upozorio je na opasnost da postanemo zaboravni slušači. Napisao je: “Budite izvršitelji riječi, a ne samo slušači, zavaravajući sami sebe krivim razmišljanjem. Jer ako je tko slušač riječi, a nije izvršitelj, on je kao čovjek koji gleda svoje prirodno lice u ogledalu. Jer se pogleda te ode i odmah zaboravi kakav je” (Jakov 1:22-24). Što je Jakov ovim želio reći?

⁵ Kad ujutro ustanemo, obično se pogledamo u ogledalo da vidimo što trebamo učiniti da bismo bolje izgledali. Čim se počnemo baviti raznim poslovima i um usredotočimo na druge stvari, prestanemo razmišljati o onome što smo vidjeli u ogledalu. To nam se može dogoditi i u duhovnom pogledu. Kad zavirimo u Božju Riječ, možemo usporediti ono što stvarno jesmo s onim kakvi bismo trebali biti prema Jehovinom očekivanju. Dakle, direktno se suočavamo sa svojim slabostima. To bi nas trebalo potaknuti da mijenjamo svoju osobnost. No čim počnemo obavljati svakodnevne poslove i boriti se sa svojim problemima, možemo lako prestati razmišljati o duhovnim stvarima (Matej 5:3; Luka 21:34). To je kao da zaboravljamo sve što Bog s ljubavlju čini za nas. Dogodi li nam se takvo što, postajemo podložni grešnim naginjanjima.

 6. Koji nam biblijski izvještaj može pomoći da ne zaboravimo Jehovinu riječ?

⁶ U svom prvom nadahnutom pismu Korinćanima apostol Pavao govori o Izraelcima koji su u pustoši postali zaboravljivi. Jednako kao što su kršćani iz prvog stoljeća izvukli pouku iz Pavlovih riječi, razmatranje onoga što je napisao može i nama pomoći da ne zaboravimo Jehovinu riječ. Obratimo stoga pažnju na 1. Korinćanima 10:1-12.

 7. Koje su nepobitne dokaze Jehovine ljubavi imali Izraelci?

⁷ Ono što Pavao govori o Izraelcima kršćanima služi kao upozorenje. On između ostalog piše: “Ne želim da budete u neznanju, braćo, da su naši praoci svi bili pod oblakom i da su svi prošli kroz more i da su se svi krstili u Mojsija pomoću oblaka i mora” (1. Korinćanima 10:1-4). Izraelski narod u Mojsijevo vrijeme vidio je veličanstvena očitovanja Božje moći, uključujući i Božji čudesni stup od oblaka koji ih je vodio danju i pomogao im da pobjegnu kroz Crveno more (2. Mojsijeva 13:21; 14:21, 22). Da, ti su Izraelci imali nepobitne dokaze da ih Jehova ljubi.

 8. Koje su bile posljedice duhovne zaboravljivosti Izraelaca?

⁸ “Ipak”, nastavlja Pavao, “većina njih nije imala Božje odobravanje, jer pobijeni su u pustoši” (1. Korinćanima 10:5). Kako li je to žalosno! Većina Izraelaca koja je otišla iz Egipta izgubila je pravo da uđe u Obećanu zemlju. Budući da nisu imali Božje odobravanje jer nisu imali vjere, umrli su u pustoši (Hebrejima 3:16-19). Što iz toga možemo naučiti? Pavao kaže: “Te stvari postale su primjeri nama, da ne budemo osobe koje žele štetne stvari, kao što su ih oni željeli” (1. Korinćanima 10:6).

 9. Kako se Jehova brinuo za svoj narod, i kako su Izraelci reagirali?

⁹ Izraelci su imali puno toga što im je moglo pomoći da ostanu usredotočeni na duhovne stvari dok su bili u pustoši. Jehova je s njima sklopio savez i postali su njegov predani narod. Osim toga, imali su svećenike, tabernakul kao centar obožavanja i prednost prinošenja žrtava Jehovi. Međutim, umjesto da su se radovali tim duhovnim darovima, postali su nezadovoljni materijalnim stvarima koje im je Bog dao (4. Mojsijeva 11:4-6).

10. Zašto bismo uvijek trebali zadržati Boga u mislima?

¹⁰ Za razliku od Izraelaca u pustoši, Jehovin narod danas ima njegovo odobravanje. Međutim, važno je da kao pojedinci zadržimo Boga u mislima. To će nam pomoći da odbacimo sebične čežnje koje mogu pomutiti naš duhovni vid. Moramo se odlučno ‘odreći bezbožnosti i svjetovnih želja i živjeti sa zdravim mislima i pravednošću i odanošću Bogu usred ovog sadašnjeg sustava stvari’ (Titu 2:12). Mi koji smo povezani s kršćanskom skupštinom od ranog djetinjstva nikada ne bismo smjeli misliti da propuštamo nešto dobro. Ako uopće pomislimo nešto takvo, trebali bismo se prisjetiti Jehove i divnih blagoslova koje je pripremio za nas (Hebrejima 12:2, 3).

11, 12. Kako bi netko, iako ne štuje likove, mogao postati idolopoklonik?

¹¹ Pavao navodi još jedno upozorenje, pišući: “Nemojte postati ni idolopoklonici, kao neki od njih; kao što je pisano: ‘Narod je sjeo da jede i pije, te su ustali da se zabavljaju’” (1. Korinćanima 10:7). Pavao ukazuje na slučaj kad su Izraelci nagovorili Arona da napravi zlatno tele (2. Mojsijeva 32:1-4). Iako mi vjerojatno ne bismo direktno obožavali idole, mogli bismo postati idolopoklonici ako bismo dozvolili da zbog svojih sebičnih želja prestanemo obožavati Jehovu cijelom dušom (Kološanima 3:5).

¹² Jednom drugom prilikom Pavao je pisao o nekima koji su uglavnom bili zaokupljeni materijalnim, a ne duhovnim stvarima. O onima koji “hode kao neprijatelji Kristovog mučeničkog stupa” napisao je: “Njihov svršetak je uništenje, i njihov bog je trbuh” (Filipljanima 3:18, 19). Predmet njihovog obožavanja nije bio neki rezani lik. Bila je to njihova želja za materijalnim stvarima. Naravno, nisu sve želje neispravne. Jehova je nas ljude stvorio s određenim potrebama i sposobnošću da se radujemo različitim užicima. No oni koji težnju za užitkom stavljaju ispred svog odnosa s Bogom doista postaju idolopoklonici (2. Timoteju 3:1-5).

13. Što možemo naučiti iz izvještaja o zlatnom teletu?

¹³ Nakon što su napustili Egipat Izraelci su napravili zlatno tele i obožavali ga. Osim upozorenja o idolopoklonstvu iz tog izvještaja izvlačimo još jednu važnu pouku. Izraelci nisu poslušali Jehovinu konkretnu zapovijed (2. Mojsijeva 20:4-6). Pa ipak, oni nisu namjeravali odbaciti Jehovu kao svog Boga. Prinosili su žrtve livenom teletu i tu su prigodu nazvali “praznik Jehovin”. Iz nekog su se razloga zavaravali misleći da će Bog prijeći preko njihove neposlušnosti. To je Jehovu uvrijedilo i vrlo razgnjevilo (2. Mojsijeva 32:5, 7-10; Psalam 106:19, 20).

14, 15. (a) Zašto Izraelci nisu imali opravdanja za to što su postali zaboravni slušači? (b) Kakav ćemo stav imati prema Jehovinim zapovijedima ako smo čvrsto odlučili da nećemo postati zaboravni slušači?

¹⁴ Bilo bi jako neobično da neki Jehovin svjedok pristupi krivoj religiji. Međutim, iako ostaju u skupštini, neki bi mogli prestati prihvaćati Jehovino vodstvo na neke druge načine. Izraelci nisu imali opravdanja za to što su postali zaboravni slušači. Čuli su Deset zapovijedi i bili prisutni kad im je Mojsije prenio Božju zapovijed: “Ne gradite uza me bogova srebrnih, ni bogova zlatnih ne gradite sebi” (2. Mojsijeva 20:18, 19, 22, 23). Usprkos tome, Izraelci su obožavali zlatno tele.

¹⁵ Ni mi ne bismo imali valjanog opravdanja ako bismo postali zaboravni slušači. U Bibliji se nalaze Božje upute o mnogim aspektima života. Naprimjer, Jehovina Riječ jasno osuđuje ako se posuđen novac ne vrati (Psalam 37:21). Djeci se zapovijeda da budu poslušna svojim roditeljima, a od očeva se očekuje da odgajaju djecu u “Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:1-4). Kršćane koji su samci savjetuje se da se vjenčaju “samo u Gospodinu”, a Božjim slugama koji su u braku rečeno je: “Neka brak bude častan među svima, i neka bračna postelja bude neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima” (1. Korinćanima 7:39; Hebrejima 13:4). Ako smo čvrsto odlučili da nećemo postati zaboravni slušači, veoma ćemo ozbiljno shvatiti ove i druge Božje smjernice te živjeti u skladu s njima.

16. Koje su bile posljedice obožavanja zlatnog teleta?

¹⁶ Jehova Izraelcima nije dopustio da ga obožavaju pod vlastitim uvjetima. Naprotiv, 3 000 osoba izgubilo je život, vjerojatno zato što su igrale važnu ulogu u buntovnom činu obožavanja zlatnog teleta. Jehova je druge prijestupnike kaznio pomorom (2. Mojsijeva 32:28, 35). Doista, svatko tko čita Božju Riječ, ali sam odlučuje čega se želi držati, iz toga može izvući veliku pouku!

17. O kojem se događaju govori u 1. Korinćanima 10:8?

¹⁷ Pavao navodi jedno od područja na kojima tjelesne želje mogu uzrokovati duhovnu zaboravljivost kad kaže: “Nemojmo ni činiti blud, kao što su neki od njih počinili blud, pa ih je u jednom danu palo dvadeset i tri tisuće” (1. Korinćanima 10:8). U tom retku Pavao govori o događaju koji se zbio u moapskim ravnicama pri kraju 40-godišnjeg putovanja Izraelaca kroz pustoš. Jehova je Izraelcima kratko prije toga pomogao da osvoje zemlje istočno od Jordana, no mnogi to nisu ni upamtili, a ni cijenili. Pred samom Obećanom zemljom bili su namamljeni na spolni nemoral i nečisto obožavanje Baala peorskog. Tada je umrlo oko 24 000 osoba, a njih 1 000 bili su kolovođe (4. Mojsijeva 25:9).

18. Koji postupci mogu voditi do spolnog nemorala?

¹⁸ Danas je Jehovin narod poznat po svojim visokim moralnim mjerilima. No kad su došli u iskušenje da počine spolni nemoral, neki su kršćani prestali razmišljati o Bogu i njegovim načelima. Postali su zaboravni slušači. Iskušenje ne mora odmah uključivati blud. Možda volimo iz znatiželje gledati pornografiju, pričati nepristojne šale, upuštati se u nedolično koketiranje ili se blisko družiti s moralno slabim osobama. Svi ti postupci naveli su neke kršćane na grešno postupanje (1. Korinćanima 15:33; Jakov 4:4).

19. Koji nam biblijski savjeti pomažu da ‘bježimo od bluda’?

¹⁹ Ako dođemo u iskušenje da učinimo nešto nemoralno, ne smijemo prestati razmišljati o Jehovi. Umjesto toga, moramo slijediti opomene iz njegove Riječi (Psalam 119:1, 2). Većina nas kršćana daje sve od sebe kako bi ostala moralno čista, no trebamo se stalno naprezati da bismo činili ono što je ispravno u Božjim očima (1. Korinćanima 9:27). Pavao je kršćanima u Rimu napisao: “Za vašu poslušnost saznali su svi. Stoga se radujem zbog vas. Ali želim da budete mudri s obzirom na ono što je dobro, a nedužni s obzirom na ono što je zlo” (Rimljanima 16:19). Kao što je i 24 000 Izraelaca izgubilo život zbog svojih grijeha, bludnici i drugi prijestupnici uskoro će doživjeti Jehovinu nepovoljnu presudu (Efežanima 5:3-6). Stoga, nemojmo postati zaboravni slušači, već neprestano ‘bježimo od bluda’ (1. Korinćanima 6:18).

20. Kako su Izraelci iskušavali Jehovu, i do čega je to dovelo?

²⁰ Velika većina kršćana nikada nije poklekla pred spolnim nemoralom. Pa ipak, moramo paziti da nam konstantno mrmljanje ne prijeđe u naviku, jer to može voditi do Božjeg neodobravanja. Pavao nas opominje: “Nemojmo ni iskušavati Jehovu, kao što su ga neki od njih iskušavali, pa su izginuli od zmija. Nemojte ni mrmljati, kao što su neki od [Izraelaca] mrmljali, pa su izginuli od uništavatelja” (1. Korinćanima 10:9, 10). Izraelci su mrmljali protiv Mojsija i Arona — da, čak i protiv samog Boga — prigovarajući mu na mani, kojom ih je opskrbljivao na čudesan način (4. Mojsijeva 16:41; 21:5). Je li Jehovu manje povrijedilo njihovo mrmljanje nego blud? Biblijski izvještaj pokazuje da su mnogi koji su mrmljali izginuli od zmija (4. Mojsijeva 21:6). Jednom ranijom prilikom uništeno je više od 14 700 buntovnika koji su mrmljali (4. Mojsijeva 16:49). Stoga nemojmo iskušavati Jehovinu strpljivost pokazujući nepoštovanje prema onome što nam on daje.

21. (a) Koju je opomenu Pavao napisao pod nadahnućem? (b) Kada ćemo prema Jakovu 1:25 biti istinski sretni?

²¹ Pišući sukršćanima, Pavao završava popis upozorenja sljedećom opomenom: “A te su im se stvari događale kao primjeri, i napisane su za upozorenje nama, na koje su došli krajevi sustavâ stvari. Stoga, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne” (1. Korinćanima 10:11, 12). I mi smo, poput Izraelaca, dobili mnoge blagoslove od Jehove. Međutim, za razliku od njih, nikada nemojmo zaboraviti sve dobro što Bog čini za nas i nemojmo to prestati cijeniti. Kad nas pritisnu životne brige, razmišljajmo o divnim obećanjima koja se nalaze u njegovoj Riječi. Imajmo na umu svoj dragocjeni odnos s Jehovom i nastavimo vršiti djelo propovijedanja o Kraljevstvu koje nam je povjereno (Matej 24:14; 28:19, 20). Budemo li tako postupali, sigurno ćemo osjetiti pravu sreću jer Biblija obećava: “Tko pomno gleda u savršeni zakon koji pripada slobodi i tko ustraje u tome, on će, zato što nije postao zaboravni slušač, nego izvršitelj djela, biti sretan što ga vrši” (Jakov 1:25).