Nemoj dozvoliti da te svlada tjeskoba
“NE BRINITE se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke” (Matej 6:34, St). Ovaj savjet koji je dao Isus Krist nedvojbeno je praktičan za sve nas koji živimo u današnjem užurbanom društvu punom stresova.
Međutim, je li realno očekivati da ne budemo tjeskobno zabrinuti kad se radi o našim problemima, odlukama, obavezama i odgovornostima? Milijuni ljudi osjećaju se depresivno, tjeskobno i opterećeno. Zbog toga proizvodnja raznih sredstava za smirenje predstavlja posao koji donosi milijune dolara.
Gdje je granica
Mi trebamo praviti planove i pripremati se za svoje obaveze, dužnosti, odluke i probleme — bez obzira na to jesu li hitni ili nisu. Biblija nas potiče da ‘sjednemo i proračunamo koliko će nas stajati’ prije nego što se upustimo u bilo kakav veći pothvat (Luka 14:28-30). To, između ostalog, znači odvagnuti koje su nam mogućnosti na raspolaganju, analizirati moguće posljedice određenog ishoda i izračunati trošak s obzirom na vrijeme, snagu i novac.
Iako je potrebno dobro razmisliti što bi se sve moglo dogoditi, nije moguće, a ni korisno, pokušati predvidjeti sve mogućnosti. Primjerice, možda ćeš u interesu sigurnosti obitelji razmišljati što bi trebalo učiniti u slučaju da požar zahvati tvoj dom. Možda ćeš kupiti i postaviti signalizatore dima i aparate za gašenje. Možda ćeš planirati i vježbati izlaženje u nuždi iz različitih dijelova kuće. No gdje završava razumno, praktično planiranje, a gdje počinje pretjerana, bezrazložna tjeskoba? Takva tjeskoba počinje onog trenutka kada se počneš mučiti bezbrojnim pretpostavljenim situacijama, od kojih mnoge mogu biti tek plod bujne mašte. Uznemiravajuće misli mogu te posve obuzeti, uvjeravajući te da si sigurno nešto previdio ili da nisi učinio dovoljno kako bi zaštitio svoju obitelj. Ova duševna patnja koju čovjek nanosi samome sebi može ga tako tištati da zbog nje ne može spavati.
Mojsije pred faraonom
Jehova Bog svom je proroku Mojsiju dao jedan težak zadatak. Mojsije je najprije morao doći pred Izraelce i uvjeriti ih da ga je Jehova imenovao da ih izvede iz Egipta. Zatim je trebao doći pred faraona i zatražiti da pusti Izraelce da odu. Na koncu je morao voditi milijunsko mnoštvo kroz pustoš u zemlju koja je bila u posjedu neprijateljskih naroda (2. Mojsijeva 3:1-10). Sve bi to moglo biti krajnje zastrašujuće, no je li Mojsije dopustio da ova odgovornost ispuni njegov um neprimjerenom tjeskobom?
Mojsija su očito brinula brojna pitanja. Upitao je Jehovu: “Evo, kad otidem k sinovima Izraelovijem, pa im rečem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? šta ću im kazati?” Jehova mu je dao odgovor (2. Mojsijeva 3:13, 14). Mojsija je brinulo i to što bi se moglo dogoditi u slučaju da mu faraon ne bude vjerovao. Jehova je ponovno odgovorio proroku. I posljednji problem — Mojsije je priznao da nije “rječit čovjek”. Kako se to moglo riješiti? Jehova je odredio da Aron govori u Mojsijevo ime (2. Mojsijeva 4:1-5, 10-16).
Imajući odgovore na svoja pitanja i vjeru u Boga, Mojsije je krenuo da izvrši ono što mu je Jehova zapovjedio. Umjesto da sam sebe muči zastrašujućim mislima o onome što bi se možda moglo dogoditi kad se suoči s faraonom, Mojsije je ‘upravo tako učinio’ (2. Mojsijeva 7:6, St). Da je dozvolio da ga tjeskoba svlada, to bi uvelike moglo oslabiti njegovu vjeru i hrabrost koje su mu bile potrebne kako bi ispunio svoj zadatak.
Mojsijeva uravnoteženost u prihvaćanju zadatka primjer je onoga što je apostol Pavao nazvao ‘zdravim mislima’ (2. Timoteju 1:7; Titu 2:2-6). Da Mojsijeve misli nisu bile zdrave, mogao se toliko uplašiti veličine svog zadatka da ga vjerojatno ne bi prihvatio.
Preuzeti kontrolu nad svojim mislima
Kako reagiraš kad se u svakodnevnom životu suočiš s ispitima svoje vjere ili s kušnjama? Jesi li sklon paničariti čak i dok samo razmišljaš o preprekama i izazovima koji se naziru? Ili na njih gledaš uravnoteženo? To je onako kako neki znaju reći: ‘Ne prelazi most dok ne dođeš do njega.’ Možda uopće neće biti potrebno prijeći preko tog zamišljenog mosta! Zašto se onda mučiti s nečim što se možda uopće neće desiti? U Bibliji stoji: “[“Tjeskobna”, NW] briga u srcu čovječijem obara” (Priče Salamunove 12:25). Često se zna desiti da čovjek zbog toga odugovlači s donošenjem neke odluke, ostavljajući stvari po strani sve dok ne bude prekasno.
Daleko je ozbiljnija duhovna šteta koju može prouzročiti neprimjerena tjeskoba. Isus Krist je istaknuo da se cijenjenje za “riječ o Kraljevstvu” može u potpunosti zagušiti uslijed prijevarne moći bogatstva i ‘svjetske tjeskobne brige’ (Matej 13:19, 22, St). Kao što trnje može spriječiti da mlada biljka naraste i donese plod, tako i nekontrolirana tjeskoba može spriječiti da mi duhovno napredujemo i donosimo plodove na hvalu Jehovi. Destruktivna duševna patnja koju neki nanose sami sebi čak ih sprečava da se predaju Jehovi. Njih brine: ‘Što ako ne budem živio u skladu sa svojim predanjem?’
Apostol Pavao nam je rekao da u svom duhovnom ratovanju nastojimo ‘zarobiti svaki razum za pokornost Kristu’ (2. Korinćanima 10:5). Naš praneprijatelj Sotona Đavo bio bi jako sretan ako bi uspio iskoristiti naše brige kako bi nas obeshrabrio i oslabio tjelesno, emocionalno i duhovno. On je stručnjak u korištenju sumnje za hvatanje neopreznih u zamku. Zbog toga je Pavao i upozorio kršćane da ne ‘daju mjesta Đavolu’ (Efežanima 4:27). Sotona, kao “Bog svijeta ovoga”, uspješno ‘osljepljuje razume nevjernika’ (2. Korinćanima 4:4). Nipošto mu nemojmo dopustiti da zavlada našim mislima!
Moguće je dobiti pomoć
Kad dijete ima problema, ono se može obratiti brižnom ocu koji će mu pokazati što treba napraviti i utješiti ga. Slično tome, mi se sa svojim problemima možemo obratiti našem nebeskom Ocu, Jehovi. Ustvari, Jehova nas poziva da na njega stavimo svoja bremena i tjeskobe (Psalam 55:22). Poput djeteta kojega njegovi problemi više ne muče nakon što mu otac ulije pouzdanje, mi ne bismo trebali samo staviti svoja bremena na Jehovu nego ih kod njega i ostaviti (Jakov 1:6).
Kako možemo svoje tjeskobe staviti na Jehovu? U Filipljanima 4:6, 7 nalazimo odgovor: “Ne brinite se [“tjeskobno”, NW] ni za što, nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša. I mir Božij, koji preuzilazi svaki um, da sačuva srca vaša i misli vaše u Gospodinu Isusu.” Da, kao odgovor na naše uporne molitve i usrdna moljenja, Jehova nam može podariti unutarnji mir koji će spriječiti da nepotrebne tjeskobe uznemiruju naše misli (Jeremija 17:7, 8; Matej 6:25-34).
No, da bismo postupali u skladu sa svojim molitvama, ne smijemo se izolirati, ni fizički ni u svojim mislima (Priče Salamunove 18:1, NW). Umjesto toga, trebali bismo razmotriti biblijska načela i smjernice koji se tiču našeg problema, izbjegavajući tako oslanjati se na svoje vlastito razumijevanje (Priče Salamunove 3:5, 6). I mladi i stariji mogu u Bibliji i publikacijama Watch Towera pronaći obilje informacija o donošenju odluka i rješavanju raznih problema. Usto, u kršćanskoj smo skupštini blagoslovljeni prisustvom mudrih i iskusnih starješina i drugih zrelih kršćana koji su uvijek spremni razgovarati s nama (Priče Salamunove 11:14; 15:22). Oni čije emocije nisu pogođene našim problemom i koji na tu stvar gledaju s Božjeg stanovišta često nam mogu pomoći da svoj problem sagledamo iz drugačije perspektive. I mada oni neće donijeti odluke umjesto nas, mogu nam biti veliki izvor ohrabrenja i podrške.
“Uzdaj se u Boga”
Nitko ne može poreći da i bez zabrinjavanja zamišljenim problemima doživljavamo dovoljno stresa dok se svakodnevno suočavamo s onim stvarnim problemima. Ako tjeskoba zbog onoga što bi se možda moglo dogoditi budi u nama strepnje i nemir, obratimo se Jehovi molitvom i usrdnim moljenjem. U njegovoj Riječi i organizaciji potražimo vodstvo, mudrost i zdrave misli. Uvidjet ćemo da bez obzira na to do kakve bi situacije moglo doći, postoji pomoć za suočavanje s njom.
Osjećajući opterećenje i nespokojstvo, psalmist je pjevao: “Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega” (Psalam 42:11). Neka to budu i naši osjećaji.
Da, razmišljaj o onome što bi se realno moglo dogoditi, a ono što ne možeš predvidjeti prepusti Jehovi. ‘Sve svoje [“tjeskobne”, NW] brige baci na njega, jer se on brine za tebe’ (1. Petrova 5:7).
[Slika na stranici 23]
Da li i ti, poput Davida, stavljaš svoja bremena i tjeskobne brige na Jehovu?