‘Nastavite hoditi u zajedništvu s Kristom’
“Kako dakle primiste Kr[i]sta Isusa Gospodina onako živite u njemu [“nastavite hoditi u zajedništvu s njim”, “NW”]” (KOLOŠANIMA 2:6).
1, 2. (a) Kako Biblija opisuje Enohov život proveden u vjernoj službi Jehovi? (b) Kako nam je Jehova pomogao da hodimo s njim, kako to pokazuju Kološanima 2:6, 7?
JESI li ikada promatrao malenog dječaka kako hoda uz svog oca? Dječarac oponaša svaki pokret svog oca, a njegovo lice odsijeva divljenjem; otac mu u tome pomaže, a lice mu zrači ljubavlju i odobravanjem. Odgovarajuće tome, Jehova koristi baš tu sliku kako bi opisao život proveden u vjernoj službi njemu. Primjerice, Božja Riječ kaže da je vjerni čovjek Enoh “hodio s Bogom” (1. Mojsijeva 5:24; 6:9; St).
2 Baš kao što bi brižan otac svom malom sinu pomogao da hoda uz njega, tako je nama Jehova dao najbolju moguću pomoć. Na Zemlju je poslao svog jedinorođenog Sina. Tijekom cijelog svog života na Zemlji, svakim svojim korakom, Isus Krist bio je savršen odraz svog nebeskog Oca (Ivan 14:9, 10; Jevrejima 1:3). Dakle, da bismo hodili s Bogom, trebamo hoditi s Isusom. Apostol Pavao je napisao: “Kako dakle primiste Kr[i]sta Isusa Gospodina onako živite u njemu [“nastavite hoditi u zajedništvu s njim”, NW], ukorijenjeni i nazidani u njemu i utvrdjeni vjerom kao što naučiste, izobilujući u njoj zahvalnošću” (Kološanima 2:6, 7).
3. Zašto, u skladu s Kološanima 2:6, 7, možemo reći da hoditi u zajedništvu s Kristom znači više od samog krštenja?
3 Budući da žele hoditi u zajedništvu s Kristom, nastojeći slijediti njegove savršene korake, iskrene osobe koje proučavaju Bibliju daju se krstiti (Luka 3:21; Jevrejima 10:7-9). Samo u 1997. godini u cijelom je svijetu taj prijeko potreban korak napravilo više od 375 000 osoba — prosječno više od 1 000 osoba svaki dan. Taj je porast uzbudljiv! Međutim, Pavlove riječi zapisane u Kološanima 2:6, 7 pokazuju da hoditi u zajedništvu s Kristom znači više od samog krštenja. Grčki glagol koji je preveden s “nastavite hoditi” opisuje radnju koja mora biti stalna, trajna. Nadalje, Pavao dodaje da hoditi s Kristom uključuje četiri stvari: biti ukorijenjen u Kristu, biti nazidan u njemu, biti utvrđen u vjeri i izobilovati zahvalnošću. Razmotrimo svaku frazu i pogledajmo kako nam one pomažu da nastavimo hoditi u zajedništvu s Kristom.
Jesi li ‘ukorijenjen u Kristu’?
4. Što znači biti ‘ukorijenjen u Kristu’?
4 Pavao najprije piše da trebamo biti ‘ukorijenjeni u Kristu’. (Usporedi Mateja 13:20, 21.) Kako netko može raditi na tome da bude ukorijenjen u Kristu? Pa, korijenje biljke skriveno je od pogleda, ali ono je za biljku od presudne važnosti — ono joj daje stabilnost i snabdijeva je hranom. Slično tome, Kristov primjer i njegovo učenje najprije neprimjetno utječu na nas, usađujući se u naše misli i srce. Tamo nas hrane i jačaju. Kada dozvolimo da to upravlja našim razmišljanjem, postupcima i odlukama, potaknuti smo da svoj život predamo Jehovi (1. Petrova 2:21).
5. Kako možemo ‘razviti čežnju’ za duhovnom hranom?
5 Isus je volio spoznaju koja potječe od Boga. Čak ju je usporedio s hranom (Matej 4:4). Pa, u svojoj je Propovijedi na gori 21 put citirao iz osam različitih knjiga Hebrejskih pisama. Da bismo slijedili njegov primjer, moramo činiti ono na što nas potiče apostol Petar — ‘razviti čežnju’ za duhovnom hranom “kao novorođena djeca” (1. Petrova 2:2, NW). Kada novorođenče čezne za hranom, ono jasno daje do znanja za čime čezne. Ako trenutno nemamo takav osjećaj prema duhovnoj hrani, Petrove nas riječi potiču da ‘razvijemo’ takvu čežnju. Kako? Načelo koje se nalazi u Psalmu 34:8 može nam pomoći: “Ispitajte [“kušajte”, NW] i vidite kako je dobar Gospodin.” Ako redovito ‘kušamo’ iz Jehovine Riječi, Biblije, možda tako da svaki dan pročitamo neki njen dio, uvidjet ćemo da je ona u duhovnom pogledu hranjiva i da je dobra. S vremenom će rasti naša čežnja za njom.
6. Zašto je važno da meditiramo o onom što čitamo?
6 Ipak, kada hranu unesemo u tijelo, važno je dobro je probaviti. Zato moramo meditirati o onom što čitamo (Psalam 77:11, 12). Naprimjer, dok čitamo knjigu Najveći čovjek koji je ikad živio, svako će poglavlje poprimiti veći značaj ako zastanemo i upitamo se: ‘Koje obilježje Kristove osobnosti vidim u ovom izvještaju, i kako mogu to oponašati u svom životu?’ Takvo će nam meditiranje omogućiti da primijenimo ono što učimo. Kad se nakon toga suočimo s nekom odlukom, možemo se upitati što bi Isus učinio. Ako svoje odluke donosimo u skladu s time, tada dokazujemo da smo uistinu ukorijenjeni u Kristu.
7. Kako bismo trebali gledati na uzimanje tvrde duhovne hrane?
7 Pavao nas ujedno potiče da uzimamo ‘tvrdu hranu’, dublje istine iz Božje Riječi (Jevrejima 5:14). Prvi nam cilj u tom pogledu može biti da pročitamo cijelu Bibliju. Zatim postoje specifičnije teme za proučavanje, kao što je Kristova otkupna žrtva, zatim različiti savezi koje je Jehova sklopio sa svojim narodom ili neke proročanske poruke iz Biblije. Postoji obilje gradiva koje će nam pomoći da primimo i probavimo takvu tvrdu duhovnu hranu. Što je cilj usvajanja takve spoznaje? Ono ne služi da nam dade povoda za hvalisanje već da izgradi našu ljubav prema Jehovi i da nas približi njemu (1. Korinćanima 8:1, NW; Jakov 4:8). Ako željno usvajamo tu spoznaju, ako je osobno primjenjujemo i koristimo je kako bismo pomagali drugima, tada ćemo uistinu oponašati Krista. To će nam pomoći da budemo odgovarajuće ukorijenjeni u njemu.
Jesi li ‘nazidan u Kristu’?
8. Što znači biti ‘nazidan u Kristu’?
8 Da bi uveo sljedeći aspekt hodanja u zajedništvu s Kristom, Pavao brzo prelazi s jednog slikovitog prikaza na drugi — s biljke na građevinu. Kad razmišljamo o nekoj zgradi koja je u izgradnji, ne razmišljamo samo o njenom temelju nego i o zdanju koje se, zbog mnogo napornog rada, jasno izdiže uvis. Slično tome, mi moramo veoma naporno raditi da bismo izgradili svojstva i navike nalik Kristovim. Takav naporan rad ne prolazi nezapaženo, kao što je to Pavao napisao Timoteju: ‘Neka tvoj napredak bude očit svima’ (1. Timoteju 4:15, NW; Matej 5:16). Koje su neke kršćanske aktivnosti koje nas izgrađuju?
9. (a) Koji su neki praktični ciljevi koje si možemo postaviti kako bismo oponašali Krista u svojoj službi? (b) Kako znamo da Jehova želi da se radujemo svojoj službi?
9 Isus nam je dao zadatak da propovijedamo dobru vijest i da poučavamo o njoj (Matej 24:14; 28:19, 20). On je dao savršeni primjer, svjedočeći odvažno i djelotvorno. Naravno, mi nikada nećemo to činiti jednako dobro kao on. Međutim, apostol Petar postavlja pred nas ovaj cilj: “Štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s poštovanjem” (1. Petrova 3:15, 16, St). Ako smatraš da nisi ‘uvijek spreman na odgovor’, ne očajavaj. Postavi si razumne ciljeve koji će ti pomoći da se postupno približavaš tom uzoru. Prethodna priprema može ti pomoći da mijenjaš svoju prezentaciju ili da u nju uvrstiš jedan ili dva biblijska citata. Za cilj si možeš postaviti to da uručuješ više biblijske literature, da vršiš više ponovnih posjeta ili da započneš biblijski studij. Naglasak ne treba staviti isključivo na kvantitetu — što se tiče broja sati, uručene literature ili studija — već na kvalitetu. Postavljanje razumnih ciljeva i nastojanje da ih se postigne može nam pomoći da se radujemo tome što dajemo sebe u službi. To je ono što Jehova želi — da mu služimo “veselo” (Psalam 100:2; usporedi 2. Korinćanima 9:7, St).
10. Koja su neka druga kršćanska djela koja moramo vršiti, i kako nam ona pomažu?
10 Osim toga, ono što radimo u skupštini izgrađuje nas u Kristu. Najvažnije je da pokazujemo ljubav jedni prema drugima, jer je to znak prepoznavanja pravih kršćana (Ivan 13:34, 35). Dok još proučavamo, mnogi od nas vežu se za svog učitelja, što je sasvim prirodno. Međutim, ne bismo li sada mogli slijediti Pavlov savjet da se ‘rasprostranimo’, tako da upoznamo ostale u skupštini? (2. Korinćanima 6:13). I starješinama je potrebna naša ljubav i naše cijenjenje. Ako surađujemo s njima, ako tražimo i prihvaćamo savjete koje nam daju iz Pisama, mnogo ćemo im olakšati njihov naporan rad (Jevrejima 13:17). To će istovremeno doprinijeti tome da smo nazidani u Kristu.
11. Kakvo bismo realno gledište trebali imati u vezi s krštenjem?
11 Krštenje je jedna uzbudljiva prigoda! Međutim, ne bismo trebali očekivati da će nam svaki trenutak u životu poslije krštenja biti jednako oduševljavajuć. Jedan velik dio toga da smo nazidani u Kristu uključuje i da “hodimo (...) uredno po toj istoj uhodanosti” (Filipljanima 3:16, NW). To ne znači živjeti jednolično, dosadno. To samo znači hodati naprijed po ravnoj liniji — drugim riječima, izgrađivati dobre duhovne navike i održavati ih iz dana u dan, iz godine u godinu. Ne zaboravi, “tko ustraje do konca, bit će spašen” (Matej 24:13, St).
Jesi li ‘utvrđen u vjeri’?
12. Što znači biti ‘utvrđen u vjeri’?
12 Trećom frazom kojom opisuje naše hodanje u zajedništvu s Kristom, Pavao nas potiče da budemo ‘utvrđeni u vjeri’. Jedan drugi prijevod kaže “potvrđeni s obzirom na vjeru”, jer grčka riječ koju je Pavao upotrijebio može značiti “potvrditi, jamčiti i učiniti zakonski neopozivim”. Kako rastemo u spoznaji, tako dobivamo dodatne razloge po kojima uviđamo da je naša vjera u Jehovu Boga dobro utemeljena i da je, ustvari, zakonski potvrđena. Zbog toga postajemo sve utvrđeniji. Sotoninom je svijetu sve teže vladati nama. To nas podsjeća na Pavlov savjet da se “damo na savršenstvo [“zrelost”, NW]” (Jevrejima 6:1). Zrelost i utvrđenost tijesno su povezane.
13, 14. (a) S kakvim su se prijetnjama svojoj stabilnosti suočili kršćani prvog stoljeća u Kolosama? (b) Što je vjerojatno zabrinjavalo apostola Pavla?
13 Kršćani prvog stoljeća u Kolosama suočili su se s prijetnjama svojoj stabilnosti. Pavao je upozorio: “Braćo! čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prijevarom, po kazivanju čovječijemu, po nauci svijeta, a ne po Kr[i]stu” (Kološanima 2:8). Pavao nije želio da Kološani, koji su postali podanicima “kraljevstva Sina [Božje] ljubavi”, budu udaljeni, odvedeni od svog blagoslovljenog duhovnog stanja (Kološanima 1:13, NW). Čime bi mogli biti zavedeni? Pavao je ukazao na ‘filozofiju’, a to je jedini put kad se ta riječ pojavljuje u Bibliji. Je li on govorio o grčkim filozofima, kao što su Platon i Sokrat? Iako su oni predstavljali izvjesnu prijetnju pravim kršćanima, u tim se danima riječ “filozofija” koristilo u širem smislu. Ona se obično odnosila na mnoge grupe i škole intelektualne misli — pa čak i one religiozne. Primjerice, Židovi prvog stoljeća, poput Josipa i Filona, svoju su vlastitu religiju nazivali filozofijom — možda zato da bi je učinili privlačnijom.
14 Neke filozofije koje su zabrinjavale Pavla bile su religiozne prirode. Kasnije se u istom poglavlju svog pisma Kološanima obratio onima koji su naučavali “ne dohvati se, ne okusi, ne opipaj”, aludirajući na taj način na obilježja Mojsijevog zakona, koji je bio okončan Kristovom smrću (Rimljanima 10:4). Osim poganske filozofije i drugi su utjecaji predstavljali prijetnju za duhovnost skupštine (Kološanima 2:20-22). Pavao je upozorio na filozofiju koja je bila dio ‘stihija [“osnovnih stvari”, NW] svijeta’. Takva kriva poduka potjecala je od čovjeka.
15. Kako možemo spriječiti da nas uskolebaju nebiblijska razmišljanja koja nam se često ispriječe na putu?
15 Promicanje ljudskih ideja i razmišljanja koja nisu čvrsto utemeljena na Božjoj Riječi može predstavljati prijetnju kršćanskoj stabilnosti. Mi danas moramo biti oprezni s obzirom na takve prijetnje. Apostol Ivan je poticao: “Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga” (1. Ivanova 4:1). Dakle, ako te školski kolega pokušava uvjeriti da je život po biblijskim mjerilima staromodan, ili ako neki susjed pokušava utjecati na tebe da usvojiš materijalističke stavove, ili ako suradnik na poslu na profinjen način vrši pritisak na tebe kako bi pogazio svoju biblijski školovanu savjest, ili čak i ako neki suvjernik na temelju svog vlastitog mišljenja iznosi kritične ili negativne primjedbe o drugima u skupštini, tada nemoj samo tako prihvatiti ono što ti kažu. Odstrani ono što nije u skladu s Božjom Riječju. Dok to činimo, sačuvat ćemo svoju stabilnost dok hodimo u zajedništvu s Kristom.
‘Izobilujući u vjeri zahvalnošću’
16. Koji je četvrti aspekt hodanja u zajedništvu s Kristom, i koje bismo si pitanje mogli postaviti?
16 Četvrti aspekt hodanja u zajedništvu s Kristom koji Pavao spominje jest da ‘izobilujemo u njoj [“u vjeri”, NW] zahvalnošću’ (Kološanima 2:7). Riječ “obilovati” može značiti “imati nečega u izobilju”, “imati nečega u velikoj količini”, što nas podsjeća na rijeku koja ima tako visok vodostaj da se prelijeva preko obala. To znači da bi za nas kao kršćane zahvalnost trebala biti nešto stalno, odnosno stvar navike. Svatko bi se od nas mogao s pravom upitati: ‘Jesam li zahvalan?’
17. (a) Zašto možemo reći da svi mi možemo biti zahvalni za mnogo toga, čak i u teškim vremenima? (b) Koji su neki Jehovini darovi zbog kojih osjećaš posebnu zahvalnost?
17 Uistinu, svi mi imamo dobar razlog da svaki dan izobilujemo u zahvalama koje su upućene Jehovi. Čak i u najgorim vremenima mogu postojati neke male stvari koje stvaraju trenutke olakšanja. Naprimjer, prijatelj koji ima sposobnost uživljavanja. Umirujuć dodir voljene osobe. Dobar san obnavlja nam snagu. Ukusan obrok utišava glad. Cvrkut ptica, dječji smijeh, blistavo plavo nebo, osvježavajuć povjetarac — sve to, i još mnogo više, možemo doživjeti u jednom jedinom danu. Kako li je lako takve darove smatrati same po sebi razumljivima. Ne zavređuju li svi oni da kažemo hvala? Svi oni potječu od Jehove, Izvora ‘svakog dobrog dara i svakog savršenog poklona’ (Jakov 1:17). A on nam je dao i darove koji zasjenjuju ove spomenute — primjerice, sam život (Psalam 36:9). Povrh toga, dao nam je priliku da vječno živimo. Da bi nam omogućio taj dar, Jehova je napravio najveću žrtvu, tako što je poslao svog jedinorođenog Sina, ‘onoga tko mu je bio milina’ (Priče Salamunove 8:30; Ivan 3:16).
18. Kako se možemo pokazati zahvalnima Jehovi?
18 Kako su samo istinite psalmistove riječi: “Lijepo je hvaliti Gospodina” (Psalam 92:1). Na sličan je način Pavao podsjetio kršćane u Solunu: “Na svačemu zahvaljujte” (1. Solunjanima 5:18; Efežanima 5:20; Kološanima 3:15). Svatko bi od nas mogao donijeti odluku da bude još zahvalniji. Naše se molitve ne trebaju sastojati samo od molbi Bogu u vezi s našim potrebama. Prikladno je da takve molbe imaju svoje mjesto u našim molitvama. No zamisli da imaš nekog prijatelja koji s tobom razgovara samo onda kad nešto treba od tebe! Zašto se onda ne bismo molili Jehovi samo da mu zahvalimo i damo mu hvalu? Kako mu samo ugodne takve molitve moraju biti kad s neba promatra ovaj nezahvalni svijet! Jedna druga korist od takvih molitvi jest to da nam one mogu pomoći da se usredotočimo na pozitivne aspekte života, podsjećajući nas na to koliko smo ustvari blagoslovljeni.
19. Kako Pavlov način izražavanja u Kološanima 2:6, 7 ukazuje na to da se svi mi možemo nastaviti poboljšavati u hodanju s Kristom?
19 Nije li izvanredno koliko se mnogo mudrih smjernica može izvući iz jednog jedinog stavka iz Božje Riječi? Pavlov savjet da nastavimo hoditi s Kristom nešto je što bi svatko od nas trebao primiti k srcu. Stoga, budimo odlučni da smo ‘ukorijenjeni u Kristu’, “nazidani u njemu”, ‘utvrđeni u vjeri’ i da ‘izobilujemo zahvalnošću’. Takav je savjet osobito važan novokrštenim osobama. No on se odnosi na sve nas. Razmišljaj o tome kako glavni korijen biljke prodire sve dublje i dublje i kako zgrada koja je u izgradnji raste sve više i više. Tako i naše hodanje s Kristom nikada ne prestaje. Postoje mnoge mogućnosti za rast. Jehova će nam pomoći i blagoslovit će nas zato što želi da s njim i s njegovim ljubljenim Sinom nastavimo hoditi bez prestanka.
Kako bi odgovorio?
◻ Što hoditi u zajedništvu s Kristom obuhvaća?
◻ Što znači biti ‘ukorijenjen u Kristu’?
◻ Kako možemo biti ‘nazidani u Kristu’?
◻ Zašto je toliko važno biti ‘utvrđen u vjeri’?
◻ Koje razloge imamo da ‘izobilujemo zahvalnošću’?
[Slika na stranici 10]
Možda se korijenje stabla ne vidi, no ono snabdijeva stablo hranom i čvrsto ga usidruje