Komunicirati u kršćanskoj službi

“Pođite stoga i učinite učenike od ljudi iz svih naroda” (MATEJ 28:19, NW).

 1. Koje opunomoćenje, koje je dao Krist, uključuje potrebu komuniciranja?

ISUSOVO gore citirano opunomoćenje pruža nam izazov komuniciranja s ljudima u našoj službi dok idemo od kuće do kuće, vršimo ponovne posjete i sudjelujemo u svim drugim obilježjima propovijedanja Kraljevstva. U to opunomoćenje uključena je odgovornost da obznanimo istinu o Jehovi Bogu, Isusu Kristu i Mesijanskom Kraljevstvu u kojem Isus sada vlada (Matej 25:31-33).

 2. Što je potrebno da bismo djelotvorno komunicirali?

² Kako možemo djelotvorno komunicirati? Kao prvo, moramo vjerovati u informaciju koju javljamo. Drugim riječima, moramo imati jaku vjeru da je Jehova jedini pravi Bog, da je Biblija zaista Božja riječ i da je Božje Kraljevstvo jedina nada za čovječanstvo. Na taj način će ono što naučavamo doći iz srca, a mi ćemo slijediti Pavlov savjet Timoteju: “Daj sve od sebe da se pokažeš priznatim pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno upravlja riječju istine” (2. Timoteju 2:15, NW).

Komunikacija bez riječi

 3-5. (a) Kako možemo komunicirati bez ijedne riječi? (b) Koja iskustva to potvrđuju?

³ Komunikacija često uključuje riječi. No, ustvari, mi komuniciramo s ljudima još i prije nego im nešto kažemo. Kako? Svojim ponašanjem i načinom na koji se odijevamo i uljepšavamo. Prije mnogo godina jedan misionar Biblijske škole Gilead Društva Kula stražara putovao je prekooceanskim brodom na svoj zadatak u stranu zemlju. Nakon nekoliko dana na moru, jedan stranac ga je zapitao zašto je on tako različit od svih drugih na palubi. Misionar je samo svojom pojavom i ponašanjem saopćio nešto značajno — da je bio drugačiji i da je vrijedilo prići mu. To je misionaru pružilo divnu priliku da dade svjedočanstvo.

⁴ Nadalje, sestra koja je stajala na ulici nudeći prolaznicima biblijsku literaturu prijateljski se nasmiješila ženi koja je prolazila pored nje. Ta je žena počela silaziti niz stepenice prema stanici podzemne željeznice. Ona se predomislila, vratila se k sestri i zamolila za biblijski studij na domu. Što je na nju ostavilo takav dojam? Iako joj nije bila ponuđena biblijska literatura, prihvatila je prijateljski osmjeh Svjedokinje koja je radila na ulici.

⁵ Treći primjer: Grupa mladih Svjedoka objedovala je u restoranu. Bili su iznenađeni kad je njihovom stolu prišao nepoznati čovjek i platio im jelo. Zašto je to učinio? Dojmilo ga se njihovo ponašanje. Bez ijedne riječi upućene tom nepoznatom čovjeku, ti mladi kršćani saopćili su da su bogobojazne osobe. Zaista, našim vladanjem, pojavom i naklonošću, komuniciramo i prije nego nešto kažemo. (Usporedi 1. Petrova 3:1, 2.)

Raspravljanje presudno za komunikaciju

 6. Prikaži kako je raspravljanje neprocjenjivo za komunikaciju.

⁶ Da bismo riječima komunicirali s ljudima o dobroj vijesti, moramo biti pripremljeni da s njima raspravljamo, a ne da govorimo dogmatično. Uvijek iznova čitamo kako je Pavao raspravljao s onima kojima je nastojao kazati dobru vijest (Djela apostolska 17:2, 17; 18:19). Kako možemo slijediti njegov primjer? Pa, možda je pogoršavajuće svjetsko stanje neke dovelo do sumnje u postojanje svemogućeg i Boga punog ljubavi koji brine za čovječanstvo. Ipak, s njima možemo raspravljati o tome kako Bog ima vrijeme za sve (Propovjednik 3:1-8). Tako u Galaćanima 4:4 stoji da je Bog, kad je došlo njegovo određeno vrijeme, poslao svog Sina na Zemlju. To je uslijedilo tisuće godina nakon što je prvi put obećao da će to učiniti. Isto tako, kad dođe njegovo određeno vrijeme, on će učiniti kraj patnji i zlu. Osim toga, Božja riječ pokazuje da Bog ima snažne razloge zašto je dopustio da zlo traje tako dugo. (Usporedi 2. Mojsijeva 9:16.) Raspravljajući u tom smjeru i potkrepljujući to raspravljanje usporedbama i snažnim biblijskim dokazima, pomoći ćemo iskrenim osobama da uvide kako se prevladavanje zla ne može upotrijebiti kao dokaz da Jehova ne postoji ili da ne brine (Rimljanima 9:14-18).

 7, 8. Kako nam raspravljanje može pomoći da komuniciramo sa ortodoksnim Židovom?

⁷ Pretpostavimo da ti stanar, dok ideš od kuće do kuće, kaže: “Ja sam Židov. Nisam zainteresiran.” Kako možeš nastaviti razgovor? Jedan brat je izvijestio da je bio uspješan koristeći sljedeći pristup: ‘Siguran sam da ćete se složiti sa mnom da je Mojsije bio jedan od najvećih proroka koje je Bog upotrijebio. A jeste li znali da je on rekao ono što je zapisano u Ponovljenom zakonu 31:29: “Jer znam ja da ćete nakon moje smrti (...) skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreća će vas snaći u budućim vremenima”? (St). Mojsije je bio istiniti prorok, pa su se njegove riječi trebale obistiniti u određeno vrijeme. Jesu li se obistinile kad je Bog Židovima poslao Mesiju i da ga oni zato nisu prihvatili? To je bilo moguće. Ako je bilo tako i ako su počinili grešku, postoji li ijedan razlog zašto bismo vi i ja činili istu grešku?’

⁸ Prisjeti se također da su Židovi mnogo pretrpjeli od strane tzv. kršćanstva, posebno u ovom stoljeću. Stoga ćeš možda reći stanaru da mi nismo imali udjela u tome. Naprimjer, možeš reći: ‘Jeste li znali da su u vrijeme Hitlerove vlasti jedina grupa koja se suprotstavljala njegovom bojkotiranju Židova bili Jehovini svjedoci? Oni su također odbijali pozdravljati sa “Heil Hitler” i služiti u njegovoj vojsci.’a

 9, 10. Kako se može upotrijebiti raspravljanje da se pomogne nekome tko vjeruje u paklenu vatru?

⁹ U nastojanju da komuniciraš s nekim tko vjeruje u paklenu vatru, možeš zaključiti da netko, da bi se vječno mučio u paklu, mora imati besmrtnu dušu. Onaj tko vjeruje u paklenu vatru odmah će se složiti. Zatim možeš spomenuti izvještaj o stvaranju Adama i Eve i ljubazno ga zapitati je li ikad u tom izvještaju zapazio bilo kakvo spominjanje takve besmrtne duše. Nastavljajući zatim sa svojim raspravljanjem, možeš mu skrenuti pažnju na 1. Mojsijevu 2:7, gdje nam Biblija kaže da je Adam postao duša. A zapazimo što je Bog rekao za posljedicu Adamovog grijeha: “U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio — prah si, u prah ćeš se i vratit” (Postanak 3:19, St). Dakle, Adam, duša, vratio se u prah.

¹⁰ Također možeš skrenuti pažnju na to da Bog nigdje u izvještaju iz 1. Mojsijeve ne spominje vječnu patnju u paklenoj vatri. Kad je Bog upozorio Adama da ne jede zabranjeni plod, on je rekao: “U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2:17, St). Ne spominje se paklena vatra! Ako je po Adamu stvarna posljedica grijeha trebalo biti vječno mučenje, a ne smrt, odnosno ‘povratak u prah’, ne bi li bilo pravedno da Bog to jasno razloži? Dakle, pažljivo i ljubazno raspravljanje može iskrenom pojedincu pomoći da uvidi nedosljednosti svog vjerovanja. Nemojmo nikad previdjeli važnost pozivanja na raspravljanje dok drugima prenosimo istinu Božje riječi. (Usporedi 2. Timoteju 2:24-26; 1. Ivanova 4:8, 16.)

Osobine potrebne za djelotvorno komuniciranje

11-13. Koje nam kršćanske osobine mogu pomoći da djelotvorno komuniciramo?

¹¹ Koje osobine moramo razvijati kako bismo što djelotvornije saopćili istine o Kraljevstvu? Pa, što nam govori Isusov primjer? U Mateju 11:28-30 čitamo njegove riječi: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam ja blage naravi i ponizan u srcu, i naći ćete okrepu svojim dušama. Jer je moj jaram blag i teret je moj lak” (NW). Ovdje nalazimo jedan od ključnih razloga Isusovog uspjeha u komuniciranju. On je bio blage naravi i ponizan u srcu. Ljudi pravednog srca našli su u njemu okrepu. Apostol Pavao je također pružio divan primjer, jer je, kao što je rekao starješinama Efeza, od prvog dana kako im je došao robovao Gospodinu “sa najvećom poniznošću uma” (Djela apostolska 20:19, NW).

¹² Ako uvijek očitujemo skromnost i poniznost uma, drugi će utvrditi da i mi predstavljamo okrepu, a za nas će biti lakše komunicirati s njima. Svaki drugi stav vjerojatno će podići ogradu između nas i onih s kojima nastojimo komunicirati. Zaista, “u skromnih je mudrost” (Poslovice 11:2, NW).

¹³ Da bismo djelotvorno pružili informacije, trebamo biti i strpljivi i taktični. Apostol Pavao je sigurno bio taktičan kad je svjedočio filozofima koji su se pred njim okupili na Marsovom brdu. Iznio je dobru vijest na način na koji su oni mogli razumjeti (Djela apostolska 17:18, 22-31). Ako želimo uspješno komunicirati sa svojim slušateljima, moramo slijediti savjet koji je apostol Pavao dao Kološanima kad je rekao: “Neka vaš razgovor uvijek bude prijazan, nikad nezanimljiv; promišljajte kako najbolje razgovarati sa svakom osobom koju sretnete” (Kološanima 4:6, The New English Bible). Naš govor bi uvijek trebao biti ugodan. Takav će govor biti usmjeren na otvaranje misli naših slušatelja, dok će nepromišljene primjedbe prouzročiti da postanu neprihvatljivi za dokaze.

14. Kako nam opušteni, razgovorni pristup može pomoći da komuniciramo s drugima?

¹⁴ Mi želimo izgledati opušteno u svako doba. To i našim slušateljima pomaže da se lagodno osjećaju. To znači da nismo previše gorljivi da kažemo sve što imamo. Umjesto toga, opuštenim držanjem i prijateljskim pitanjima pružamo našim slušateljima priliku da se izjasne. Posebno je mudro ohrabriti sugovornika da i on govori kad svjedočimo neformalno. Tako je jedan Svjedok sjedio u avionu uz rimokatoličkog svećenika. Svjedok je više od jednog sata postavljao svećeniku taktična pitanja, tako da je svećenik odgovarajući vodio većinu razgovora. No, kad su se rastali, svećenik je sa sobom ponio nekoliko biblijskih publikacija. Takav strpljivi pristup pomoći će nam da iskazujemo još jednu potrebnu osobinu, naime, uživljavanje.

15, 16. Kako nam uživljavanje pomaže da komuniciramo?

¹⁵ Uživljavanje znači da se, tkorekuć, stavimo u položaj drugoga. Apostol Pavao je u potpunosti uviđao potrebu uživljavanja, što se može vidjeti iz onoga što je napisao Korinćanima: “Uistinu, iako sam slobodan s obzirom na sve, pretvorio sam se u roba svima, da ih pridobijem što više. Sa Židovima sam bio kao Židov, da pridobijem Židove; s podložnicima Zakona kao podložnik Zakona — iako sâm nisam podložnik Zakona — da pridobijem podložnike Zakona. S onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona — iako nisam bez zakona Božjega, štoviše, podložnik sam Kristova zakona — da pridobijem one koji su bez zakona. Sa slabićima sam bio slabić, da pridobijem slabiće. Svima njima postao sam sve, da kako neke spasim” (1. Korinćanima 9:19-22, St).

¹⁶ Da bismo u tom pogledu oponašali apostola Pavla, trebamo biti taktični, razboriti i pažljivi. Uživljavanje će nam pomoći da svojim slušateljima prenesemo istinu u skladu sa njihovim načinom razmišljanja i osjećanja. Publikacija Raspravljanje na temelju Pisma pruža nam veliku pomoć na tom općenitom području. Uvijek je nosi sa sobom u službi propovijedanja.

Ljubav — pomoć u komuniciranju

17. Od svih kršćanskih osobina, koja je najvrednija u djelotvornom prenašanju istine, i kako se ona pokazuje?

¹⁷ Skromnost, poniznost uma, strpljivost i uživljavanje presudni su za djelotvorno pružanje informacija. Ipak, da bismo bili uspješni u dostizanju srca drugih, iznad svega će nam pomoći nesebična ljubav. Isus je osjećao sažaljenje prema narodu zato što su bili “satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira”. Ljubav je bila ono što je navelo Isusa da kaže: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti” (Matej 9:36; 11:28, St). Mi volimo ljude i zato ih također želimo okrijepiti i pomoći im da dođu na put života. Mi nosimo vijest ljubavi. Neka bismo je zato govorili na ljubazan način. Ta se ljubav očituje samim prijateljskim osmjehom, dobrohotnošću i prijaznošću, vedrinom i srdačnošću.

18. Kako možemo oponašati Pavla, kao što je on oponašao Učitelja?

¹⁸ Apostol Pavao je u tom pogledu bio divan oponašatelj svog Učitelja, Isusa Krista. Zašto je bio tako uspješan u formiranju jedne skupštine za drugom? Zbog svoje revnosti? Da. Ali i zbog ljubavi koju je očitovao. Zapazi njegove izraze naklonosti prema novoj skupštini u Solunu: “Bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život.” Oponašanje Pavla pomoći će nam u našim nastojanjima da komuniciramo (1. Solunjanima 2:7, 8, St).

19. Zašto ne bismo trebali dozvoliti da nas ravnodušno područje obeshrabri?

¹⁹ Ako smo učinili sve što smo mogli da komuniciramo i nismo postigli željene rezultate, trebamo li biti obeshrabreni? Nikako ne. Istraživači Biblije (kako su se Jehovini svjedoci ranije nazivali) običavali su reći da ljudi, da bi prihvatili istinu, trebaju imati tri osobine. Trebaju biti pošteni, ponizni i duhovno gladni. Ne možemo očekivati da se neiskreni ljudi, oni koji su nepošteni, povoljno odazovu na istinu; niti možemo očekivati da oholi ili ponosni pojedinci slušaju dobru vijest. Nadalje, ako netko čak i ima izvjesnu mjeru poštenja i poniznosti, vjerojatno neće prihvatiti istinu ako nije duhovno gladan.

20. Zašto se u svakom slučaju može reći da naši napori nisu bili uzaludni?

²⁰ Nesumnjivo će mnogima koje sretneš na svom području nedostajati jedna ili više od te tri osobine. Prorok Jeremija je imao isto iskustvo (Jeremija 1:17-19; usporedi Matej 5:3). Ipak, naši napori nikako nisu uzaludni. Zašto? Zato što objavljujemo Jehovino ime i Kraljevstvo. Svojim propovijedanjem i samom prisutnošću na području, mi upozoravamo zle (Ezehijel 33:33). I nikad ne zaboravimo da svojim saopćavanjem istine drugima i sami izvlačimo korist (1. Timoteju 4:16). Mi održavamo svoju vjeru jakom i svoju nadu u Kraljevstvo svijetlom. Osim toga, održavamo svoju besprijekornost i time sudjelujemo u posvećenju imena Jehove Boga, radujući njegovo srce (Priče Salamunove 27:11).

21. Što se može reći u zaključku?

²¹ Da zaključimo: Komuniciranje je djelotvorno pružanje informacija. Umjetnost komuniciranja je presudna, a kad nema komuniciranja nastaju bolne posljedice. Vidjeli smo da su Jehova Bog i Isus Krist najistaknutiji komunikatori i da je Isus opunomoćio kanal komunikacije za naše vrijeme. Također smo zapazili da komuniciramo i svojim odijevanjem i ponašanjem, šaljući drugima poruke. Naučili smo da raspravljanje igra važnu ulogu u našem nastojanju da komuniciramo s ljudima i, da bismo djelotvorno komunicirali, trebamo biti skromni i ponizni, očitovati uživljavanje, iskazivati strpljivost i, iznad svega, biti potaknuti srcem punim ljubavi. Ako razvijamo te osobine i slijedimo biblijske primjere, bit ćemo uspješni kršćanski komunikatori (Rimljanima 12:8-11).

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Na koji način komuniciranje započinje prije nego se nešto kaže?

◻ Koji su neki primjeri komuniciranja djelotvornim raspravljanjem?

◻ Koje su osobine omogućile Isus Kristu i Pavlu da djelotvorno komuniciraju?

◻ Zašto ne trebamo biti obeshrabreni ako se odmah ne pokažu rezultati?