Pitanja čitalaca (1)
◼ Da li su prvi kršćani vjerovali da će kraj ovog zlog sustava nastupiti u njihovo vrijeme?
Isusovi sljedbenici iz prvog stoljeća silno su željeli da dođe kraj. Kao što ćemo vidjeti, neki od njih doista su zaključili da kraj neposredno predstoji, da dolazi odmah. Njihovo gledište trebalo je ispraviti. Ali, sigurno je da za kršćane, kako onda tako i sada, nije ništa loše da iskreno vjeruju da je prorečeni kraj jako blizu i da svakodnevno žive s tim u mislima.
Odgovarajući na pitanje učenika o ‘znaku’ svoje prisutnosti, Isus ih je upozorio: “Zato bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin” (Matej 24:3, 42, NS). Takva budnost treba utjecati na njihove postupke, jer Krist je dodao: “Pazite na sebe da vam srca nikada ne otežaju prekomjernim jelom i pićem i tjeskobnim životnim brigama, i da ne bi taj dan iznenada, u jednom trenu, došao na vas ... Bdijte, dakle, moleći se usrdno sve vrijeme, da uspijete umaći svemu ovome što se treba zbiti, i održati se pred Sinom čovječjim” (Luka 21:34-36).
Zapazimo da je Isus ovaj savjet dao odmah nakon što je opisao događaje koji će sačinjavati “znak”. Zato su apostoli bili svjesni da će se u povijesti odvijati određene stvari prije nego dođe kraj. Usprkos tomu, nekoliko tjedana kasnije upitali su uskrsnulog Isusa: “Gospodine, hoćeš li sada ponovo uspostaviti kraljevstvo Izraelovo?” Odgovorio je: “Ne pripada vama da saznate vremena i razdoblja koja je Otac postavio u svoju vlastitu nadležnost” (Djela apostolska 1:6, 7, NS).
Iz ovoga možemo vidjeti da su Isusovi najbliži sljedbenici toliko željeli da kraj brzo dođe da su previdjeli što im je nedavno rekao o materijalnim dokazima koji se moraju očitovati tokom njegove prisutnosti prije toga kraja.
Takve njihove želje nalazimo još u pismima apostola Pavla kršćanima u Solunu. Oko 50. n. e. on je napisao: “Što se tiče vremena i vremenskih razdoblja, braćo, nije potrebno da vam se išta o tome piše. Jer vi sami sasvim dobro znate da Jehovin dan dolazi upravo kao lopov u noći. Zato, dakle, ne spavajmo dalje poput ostalih, nego ostanimo budni i trezveni” (1. Solunjanima 5:1, 2, 6, NS). Neki od tih pomazanih kršćana shvatili su ove riječi tako kao da Isusova prisutnost (sa Jehovinim danom pogubljenja zlih) odmah tada dolazi.
Ali nije bilo tako. Ustvari, Pavao im je pisao u jednom drugom pismu sljedeće: “Molimo vas pak, braćo, s obzirom na prisutnost našeg Gospodina Isusa Krista i naše sakupljanje k njemu, da se ne date brzo uzdrmati i odvesti od svog razumnog mišljenja niti uzbuditi nekim nadahnutim izrazom ili usmenom viješću ili pismom kao da je od nas, u tom smislu da je dan Jehovin već tu. Neka vas nitko ne vara ni na koji način, jer neće doći dok ne dođe najprije otpad i ne otkrije se čovjek bezakonja” (2. Solunjanima 2:1-3, NS).
To nije značilo da su olako trebali shvatiti Isusovu prisutnost i kraj sustava. Sa svakom godinom koja je prošla Isusovo upozorenje postajalo je sve oštrije: “Zato bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin.”
Tako je godinu dana nakon što je napisao drugu poslanicu Solunjanima, Pavao napisao: “Već je naime čas da se probudite od sna, jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru. Noć je poodmakla, Dan je blizu. Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla!” (Rimljanima 13:11, 12, St). Nakon narednih pet godina Pavao je savjetovao hebrejske kršćane: “Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje, jer: ‘Još malo, vrlo malo, i doći će onaj koji ima doći; neće zakasniti’” (Jevrejima 10:36, 37, St). A zatim je, u pretposljednjem retku Otkrivenja, apostol Ivan napisao: “Onaj tko svjedoči ovo, kaže: ‘Da, dolazim brzo.’ Amen! Dođi, Gospodine Isuse” (Otkrivenje 22:20, NS).
Nesumnjivo je da kršćanin u ono vrijeme nije nerazumno mislio da kraj može doći za njegova života. I ako bi nesrećom ili prirodnim putem umro prije kraja, živio bi s opravdanim osjećajem hitnosti koji su potakli Isus i nadahnuti Spisi.
Sve ovo još više vrijedi za nas u ovaj kasni sat u kojem živimo. Da parafraziramo Pavlove riječi, ne možemo opovrći da je ‘sada naše spasenje bliže nego u vrijeme kad su prvi kršćani prigrlili vjeru i čak i kad smo mi prigrlili vjeru. Noć je dobrano poodmakla, a dan je sigurno blizu.’
U mogućnosti smo u povijesti, počevši od prvog svjetskog rata, vidjeti obilne materijalne dokaze toga da smo u završnom dijelu sustava stvari. Umjesto da smo zaokupljeni time da nagađamo kad će doći kraj, trebamo biti zaokupljeni propovijedanjem dobre vijesti, čime možemo spasiti vlastiti život kao i živote mnogih drugih (1. Timoteju 4:16).
Imamo obilje razloga da očekujemo da će propovijedanje biti dovršeno u naše vrijeme. Znači li to prije nego počne sljedeći mjesec, sljedeća godina, desetljeće ili stoljeće? Nijedan čovjek to ne zna, jer Isus je rekao da ‘ni anđeli nebeski’ to ne znaju (Matej 24:36). Osim toga, mi to ni ne trebamo znati dok činimo ono na što, prema Isusovoj zapovijedi, trebamo usmjeriti svoju pažnju. Ono što je najvažnije je da se izvrši Božja volja i njegovo djelo i da mi u tome sudjelujemo u najpotpunijoj mjeri. Tako ćemo ‘uspjeti umaći svemu ovome što se treba zbiti, i održati se pred Sinom čovječjim’ (Luka 21:36, NS).