Što kaže Biblija?

Je li Bogu važno kako se odijevate i dotjerujete?

“Kao što kazalo govori o sadržaju knjige (...) tako i vanjski izgled i odjeća, kod muškarca ili žene, daju naslutiti psihu” (engleski dramatičar Philip Massinger).

U TREĆEM stoljeću n. e. crkveni pisac Klement Aleksandrijski načinio je dugačak popis pravila o odijevanju i dotjerivanju. Nije se smjelo nositi nakit niti raskošne ili živobojne tkanine. Žene nisu smjele bojati kosu niti “namazati lice zavodljivim sredstvima prijevarnog lukavstva”, to jest “našminkati se”. Muškarcima je bilo rečeno da briju glavu zato što “izrazito kratka kosa (...) ukazuje na muškarčevu ozbiljnost”, no bradu je trebalo ostaviti, jer ona “daje licu dostojanstvenost i očinski autoritet”.a

Stoljećima kasnije protestantski vođa Jean Calvin donio je zakone kojima se preciziralo boju i vrstu odjeće koju su njegovi sljedbenici smjeli nositi. Na nakit i čipku gledalo se poprijeko, a žena je mogla dospjeti u zatvor ukoliko bi “nemoralno podigla” kosu.

Takvi ekstremni stavovi koje su dugi niz godina prihvaćali vjerski vođe naveli su mnoge iskrene pojedince da se pitaju: Da li je Bogu uistinu važno kako se odijevam? Gleda li on s neodobravanjem na neke stilove odijevanja ili pak na upotrebu šminke? Što uči Biblija?

Osobna stvar

Zanimljivo, Isus je, kao što je zapisano u Ivanu 8:31, 32 (St), rekao svojim učenicima: “Ako ustrajete u mojoj nauci (...) upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.” Da, istine koje je Isus naučavao trebale su osloboditi ljude teških bremena stvorenih tradicijom i krivim učenjima. Njihova svrha bila je pružanje okrepe onima koji su “umorni i natovareni” (Matej 11:28). Niti Isus niti njegov Otac, Jehova Bog, ne žele kontrolirati ljudima život do te mjere da više ni u čemu ne mogu preuzeti inicijativu ili da ne mogu razmišljati svojom glavom kad je riječ o stvarima osobne prirode. Jehova želi da postanu zreli ljudi koji su “kroz upotrebu uvježbali svoje moći zapažanja da razlikuju i ispravno i pogrešno” (Jevrejima 5:14, NW).

Stoga Biblija ne daje detaljne zakone o odijevanju i dotjerivanju ili pak o upotrebi kozmetičkih sredstava, osim nekih izričitih zahtjeva vezanih za odijevanje koji su bili postavljeni Židovima putem Mojsijevog zakona i koji su im trebali pomoći da se drže odijeljeno od okolnih nacija i njihovog nemoralnog utjecaja (4. Mojsijeva 15:38-41; 5. Mojsijeva 22:5). U kršćanskom su uređenju odijevanje i dotjerivanje u načelu stvar osobnog ukusa.

Međutim, to ne znači da je Bogu svejedno kako se odijevamo ili da kod njega ‘sve može proći’. Naprotiv, Biblija sadrži razumne upute koje odražavaju Božje gledište o odijevanju i dotjerivanju.

“Sa skromnošću i zdravim mislima”

Apostol Pavao napisao je da kršćanke trebaju “u pristojnom odijelu, sa stidom i poštenjem [“sa skromnošću i zdravim mislima”, NW] da ukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocjenima”. Slično tome, Petar odvraća od ‘vanjskog pletenja kose i stavljanja zlatnih ukrasa’ (1. Timoteju 2:9; 1. Petrova 3:3, NW).

Ukazuju li Petar i Pavao na to da kršćanske žene i muškarci ne bi smjeli uljepšavati svoj izgled? Nipošto! Ustvari, Biblija spominje vjerne muškarce i žene koji su nosili nakit ili koristili kozmetička ulja i mirise. Prije nego što je izišla pred kralja Asvera, Estera je prošla opsežni tretman uljepšavanja, koji je uključivao upotrebu mirisnih ulja i masažu. Josip je pak nosio odjeću od finog platna i zlatnu ogrlicu (1. Mojsijeva 41:42; 2. Mojsijeva 32:2, 3; Estera 2:7, 12, 15).

Način na koji je Pavao koristio izraz ‘zdrave misli’ pomaže nam razumjeti spomenuti savjet. Izvorna grčka riječ označava umjerenost i samokontrolu. Ona ukazuje na to da osoba trezveno razmišlja o sebi, ne privlačeći previše pažnje na sebe. Drugi biblijski prijevodi prevode tu riječ “razborito”, “razumno”, “istančano” ili “sa samosvladavanjem”. Ta je osobina važan preduvjet koji moraju ispunjavati kršćanski starješine (1. Timoteju 3:2).

Dakle, kad nam Pisma kažu da bi se trebali skromno i pristojno odijevati i dotjerivati, ona nas potiču da izbjegavamo sve ekstremne stilove koji bi vrijeđali druge i nanosili sramotu našem ugledu i ugledu kršćanske skupštine. Umjesto da vanjskim ukrašavanjem skreću pažnju na svoju vanjštinu, osobe koje kažu da štuju Boga trebaju pokazati da imaju zdrave misli i pridati veću važnost “tajnome čovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha”. To je, zaključuje Petar, “pred Bogom mnogocjeno” (1. Petrova 3:4, naglašeno od nas).

Kršćani su ‘prizor svijetu’. Oni trebaju misliti na to kakav dojam ostavljaju na druge, naročito imajući u vidu svoju dužnost da propovijedaju dobru vijest (1. Korinćanima 4:9, St; Matej 24:14). Stoga ne bi smjeli dopustiti da bilo što, pa tako ni njihov izgled, odvraća druge od slušanja te životno važne poruke (2. Korinćanima 4:2).

Dok se načini odijevanja i dotjerivanja jako razlikuju od kraja do kraja, Biblija pruža pojedincima jasne i razumne upute koje im omogućavaju da naprave mudar izbor. Sve dok se drže tih načela, Bog svim ljudima dragovoljno i ljubazno dopušta da izraze svoj osobni ukus u načinu odijevanja i dotjerivanja.

[Bilješka]