Trebaju li kršćani upotrebljavati religiozne titule?

MNOGO se govori o pomanjkanju svećenika u kršćanstvu danas, no teško da među njima postoji pomanjkanje religioznih titula. Neke su titule jednostavne; druge su pretenciozne. Slijedi nekoliko primjera:

• Svećenik: “Velečasni.”

• Anglikanski biskup: “Uzvišeni Gospodin Biskup.”

• Rimokatolički biskup (u Italiji): “Njegova Ekscelencija, Presvijetli i Preuzvišeni Monsignor.”

• Kardinal: “Njegova Uzoritost.”

• Papa: “Najsvetiji Otac.”

Titule “velečasni” i “biskup” toliko su vremena u upotrebi da većini članova crkve ne vrijeđaju uši. No, dopušta li Biblija takve titule?

U King James Version, izraz “velečasni” pojavljuje se samo jednom, u Psalmu 111:9, koji kaže: “Sveto je i velečasno njegovo ime.” Čije ime? Sljedeći redak kaže: “Strah GOSPODINOV početak je mudrosti” (Psalam 111:10). U jednom katoličkom prijevodu, ova dva odlomka glase: “Sveto i strahopoštovanja vrijedno njegovo ime. Korijen mudrosti strah je od Yahweh [Jehove]” (The New Jerusalem Bible). Dakle, prema Božjoj riječi, božanski strah, ili velečasnost, pripada isključivo Jehovi, Svemoćnom. Je li stoga ispravno dati ga ljudima?

“Ako tko biskupstvo želi, dobru službu želi”, napisao je Pavao Timoteju (1. Timoteju 3:1, Ša). Međutim, prema The New Jerusalem Bible, taj redak glasi: “Željeti biti predsjedavajući starješina jest željeti plemenit zadatak.” Na rane kršćane s odgovornim dužnostima ukazivalo se sa “starješine” i “nadglednici”. Jesu li se ti izrazi koristili kao titule? Ne. Takve ljude nikada se nije nazivalo “Biskup Petar” ili “Starješina Jakov”. To je razlog zašto zreli kršćanski muževi među Jehovinim svjedocima koji služe skupštini kao starješine nikada ne upotrebljavaju izraz “starješina” kao titulu. Izrazi “starješina” i “nadglednik” (biskup) primjenjuju se na one koji zauzimaju položaj autoriteta i odgovornosti. Izrazi također opisuju kvalifikacije muževa koji su imenovani i posao koji izvršavaju.

Što je sa titulom “kardinal”? Nalazi li se ona u Bibliji? Ne. Nema je ni u jednom prijevodu. U stvari, Rimokatolička crkva priznaje da ta titula nije biblijska. New Catholic Encyclopedia objašnjava: “Riječ je izvedena iz latinske riječi cardo koja znači ‘šarka’, a prema riječima Pape Eugena IV, ‘kao što se kućna vrata okreću na svojim šarkama, tako i na kardinalstvu počiva i nalazi podršku Apostolska Stolica, vrata cijele Crkve.’ ” Ovaj nas priručnik također obavještava da “kardinali uživaju prednost da im se izravno obraća sa ‘Uzoritosti’ ”. Njihov im status dozvoljava da nose crveni talar i crveni šešir. Jesu li apostoli imali te ‘prednosti’? Biblija odgovara ne.

Trebaju li se članovi svećenstva nazivati gospodom? Anglikanskim se biskupima obraća sa “gospodin”. Katoličkim prelatima često se obraća sa “monsignor”, što znači “moj Gospodin”. U nekim zemljama, propovjednicima Holandske reformirane crkve obraća se sa dominee, titula koja je izvedena iz latinske riječi dominus, a znači “gospodin”. No, Isus je poučio svoje učenike: “Znate da vladari gospoduju svojim narodima (...). Neće tako biti među vama!” (Matej 20:25, 26, Duda-Fućak). Osim toga, apostol Petar je napisao: “Ne vladajte se kao gospodari nad onima koji su vam dodijeljeni, nego budite uzorom stadu!” (1. Petrova 5:3, Raspudić). Jednom prilikom kad je Isus ponizno oprao noge svojim apostolima, rekao im je: “Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam” (Ivan 13:13, St). Je li ispravno da ljudi upotrebljavaju religioznu titulu koja pripada Bogu i njegovom Sinu?

Je li religiozna titula “otac” ispravna? Rimokatolici i Anglikanci upotrebljavaju je u velikoj mjeri. “Padre”, što znači “otac”, također se upotrebljava u velikoj mjeri. No, Isus je poučavao svoje učenike: “Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga” (Matej 23:9, St). The New English Bible kaže slično: “Ne zovite nijednog čovjeka na zemlji ‘ocem’.” Zašto svećenici i njihovi sljedbenici nisu poslušni ovoj zapovijedi Gospodina Isusa Krista?

Rimskom papi obično se obraća sa “Sveti Oče”. No, njegovo talijansko osoblje često mu se obraća sa Santissimo Padre, što znači “Najsvetiji Oče”. ‘Sveti Otac’ je titula koja se pojavljuje samo jednom u Bibliji (Ivan 17:11). To je isključiva titula Vrhovnog Bića. Je li pravo da se stvorenjima, koja su zemaljska i nesavršena, obraća tom titulom?

Molimo vas pročitajte i zapazite kontekst Mateja 23:1-12. Isus počinje govoriti o farizejima, koji su bili istaknuta sekta judaizma. Oni su bili legalisti, borci za pridržavanje svakog detalja Mojsijevog zakona. Voljeli su se oblačiti i ponašati tako da bi privukli pažnju na sebe. Njihova religija bila je religija razmetanja — njihov stil odjeće, njihova glavna mjesta kod obrokâ, njihova prednja sjedala u sinagogama i njihove titule časti. Čak su zahtijevali veće poštovanje od onog koje se davalo roditeljima. Željeli su da ih se naziva ocem. Međutim, Isus pokazuje da su svi njegovi sljedbenici jednaki kao Božja djeca. Bilo koja titula koja ukazuje na suprotno, oholo je prisvajanje nečega što pripada Bogu. Isus stoga zabranjuje upotrebu riječi “otac” kao titule časti u religioznom smislu. Isus inzistira da njegovi sljedbenici imaju samo jednog Oca u vjeri, Jehovu.

Nije li sasvim jasno da mnogi svećenici stoje na ‘svetom tlu’ koje je rezervirano za Boga i njegovog Sina, i da se mnogo velečasnosti skreće sa njih na nesavršene ljude? Pravi kršćani danas izbjegavaju upotrebljavanje laskavih religioznih titula, i izbjegavaju praksu podizanja ljudi na crkvene pijedestale. Među Jehovinim svjedocima jedini oblik obraćanja propovjednicima je “brat” (2. Petrova 3:15). To je u skladu s onim što je Isus rekao: “Svi ste braća!” (Matej 23:8, St).