Kada će muževi prestati tući žene
KOLIKO već dugo u povijesti čovječanstva traje zlostavljanje žena? Prema nekim spisima, naprimjer, iz razdoblja oko 2500 god. pr. n. e., a za koje se pretpostavlja da su najraniji pisani zakon, muževima je bilo dozvoljeno da tuku svoje žene.
Godine 1700. pr. n. e. Hamurabi, poganski kralj Babilona, razradio je poznati Hamurabijev zakonik koji je sadržavao skoro 300 zakonskih propisa pomoću kojih je muškarac vladao. Zakonik je službeno odredio da žena bude u potpunoj podložnosti svom mužu, koji je imao zakonsko pravo da izvrši kaznu nad njom za bilo koji prekršaj.
Za vrijeme Rimskog Carstva, raspoloživi rimski patrijarhalni zakonik je sadržavao: “Ako uhvatite ženu u preljubi, možete je slobodno kazniti smrću bez suđenja, ali ako vi počinite preljubu ili nemoral, žena se ne smije usuditi da stavi niti prst na vas, niti zakon to dozvoljava.”
Priručnik o braku koji je napisan u 15. stoljeću n. e. savjetuje muževe koji su vidjeli svoju ženu da je počinila prekršaj “da joj prvo zaprijete i prestraše je” i tada “uzmu batinu i propisno je istuku.”
U Engleskoj u 19. stoljeću zakonodavci su pokušali smanjiti patnje žena time što su zakonski odredili veličinu pruta. Dosjetili su se nečeg što je kasnije postalo poznato kao praktično pravilo zakona, kojim se dozvoljavalo mužu da tuče ženu prutom “ne debljim od njegovog palca.”
Iako u mnogim zemljama danas muževi više nisu zaštićeni zakonom da mogu tući svoje žene, ta povijesna tradicija još uvijek postoji u mnogim djelovima svijeta. Prema CBS-TV vijestima, Brazil je zemlja u kojoj muževi obožavaju svoje žene. Paradoksalno je, međutim, da su one također degradirane, zlostavljane, tučene i umorene bez premišljanja. Takvo je ponašanje, nastavlja izvještaj, vidljivo u svim razinama društva, uključujući sudove gdje, “braneći svoju čast”, ubojica može olako proći, osobito ako je žrtva njegova žena. Dopisnik je rekao: “Mnogi ubojice nisu neuki provincijalci, već obrazovani ljudi.”
‘Obrana svoje časti’ može biti posljedica neke manje povrede muževa pravila — nepripremljena večera na vrijeme, njezin samostalni izlazak, dobiven posao ili akademski stupanj ili slučaj da “ne pristane na svaku vrstu spolnog odnosa koju on zatraži.”
Božji zakon i kršćansko gledište
Božji zakon jasno pokazuje da muževi trebaju “ljubiti svoje žene, kao što je i Krist ljubio [skupštinu]... Muževi su dužni ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. Tko svoju ženu ljubi, ljubi samoga sebe, jer nitko nikada nije mrzio svoga tijela; naprotiv, hrani ga i njeguje” “Efežanima 5:25, 28, 29). Ovaj zakon dokida sve ljudske zakone, prošle i sadašnje.
Sigurno nijedan kršćanski suprug ne bi mogao obrazložiti tvrdnju da još ljubi ženu koju zlostavlja. Da li bi on tukao svoje vlastito tijelo — čupao svoju kosu i udarao se šakom po licu i tijelu, jer on zaista sebe voli? Da li onaj tko tuče ženu slobodno kaže drugima — članovima šire obitelji, prijateljima, drugim kršćanima — da s vremena na vrijeme on tuče svoju ženu i nanosi joj tjelesnu bol, jer je tako jako voli? Ili prije prijeti svojoj ženi tako da ona to neće nikome reći? Jesu li se djeca zaklela da će čuvati tajnu svog oca i neće reći ostalima o njegovom zlostavljanju? Ili se stide da to učine? Zar se njegova djela ne kose sa tvrdnjom da on istinski voli svoju ženu? Uzajamna ljubav je normalna. Zlostavljanje žene nije.
I napokon, ako kršćanski muž tuče svoju ženu, nisu li sva njegova ostala kršćanska djela uzaludna u Božjim očima? Ne zaboravimo da “udarač” nije sposoban za prednosne službe u kršćanskoj skupštini (1. Timoteju 3:3, NS; 1. Korinćanima 13:1-3; Efežanima 5:28). Izvještaji pokazuju da u ovom sustavu stvari prevladava i stanje u kojem i žene tuku svoje muževe. Ne bi li trebalo i tim ženama uputiti ista pitanja?
Kako je važno da supruzi i supruge u svom zajedničkom životu već sada ispoljavaju plodove duha: ‘ljubav, radost, mir, strpljivost, prijaznost, dobrotu, vjeru, blagost, samosavladavanje’! (Galaćanima 5:22, 23, NS). Ako sada donosimo ove plodove duha, u izgledu nam stoji obećanje vječnog života u Raju na Zemlji, gdje će svi ljudi zajedno živjeti u miru i ljubavi, i to zauvjek.
[Slika na stranici 9]
Kršćanski muževi ljube svoje žene ‘kao vlastito tijelo’, što znači: “Zabranjeno je tući ih!”