Zašto nam je potrebna točna spoznaja?

“Zato i mi od onoga dana u koji smo to čuli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas Bog napuni potpunom [točnom, NS] spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem” (KOLOŠANIMA 1:9, St).

 1. Predoči razliku između općenite i točne spoznaje.

GOTOVO svatko zna što je to sat. No, koliko ih je koji znaju kako on funkcionira? Možda ti imaš općenitu predodžbu o tome. No, bi li mogao rastaviti sat, popraviti ga, a zatim ga opet sastaviti? Urar bi to sigurno mogao učiniti. Zašto? Jer posjeduje točno, opširno znanje o načinu njegova funkcioniranja. Tako si možemo predočiti razliku između općenite i točne spoznaje.

 2. Koju si razliku između dvije vrste spoznaje uočio na području religije?

² Milijuni ljudi imaju općenitu predodžbu o Bogu. Oni, doduše, govore da vjeruju u Boga, ali svojim postupcima često dovode tu tvrdnju u laž. Jedan misionar ponekad upita stanara: “Vi kao katolik vjerujete u Boga, zar ne?” Tada mu se pogleda upravljena u nebo, obično odgovara: “Da, ja vjerujem da tamo gore postoji nešto.” Bi li se to moglo nazvati točnom spoznajom Boga? Ne baš. A tako neodređena predodžba često dovodi do toga da je način postupanja tih navodnih kršćana sve drugo samo ne kršćanski. (Usporedi Titu 1:16.) Posljedice toga Pavao je opisao slijedećim riječima: “I kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje” (Rimljanima 1:28, St).

 3. Kakve su posljedice kad ljudi odbijaju točnu spoznaju Božje volje?

³ I kakve su bile posljedice takvog pomanjkanja točne spoznaje u prvom stoljeću? Ljudi su “činili što ne dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti zavišću, ubojstvom, svađom, lukavštinom, pod muklošću; ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa.” Zbog pomanjkanja točne spoznaje, srce im nije bilo motivirano za ispravne postupke (Rimljanima 1:28-31, St; Priče Salamunove 2:2, 10).

U čemu je razlika?

 4, 5. Što kažu grecisti, koja razlika postoji između gnṓsis i epígnōsis?

⁴ Razlika između općenite i točne spoznaje vidljiva je iz Grčkih spisa. U izvornom grčkom jeziku govori se o gnṓsis, spoznaji, i o epígnōsis, točnoj spoznaji. Prema grecistu W.W. Vineu, prvi izraz znači: “prije svega težnja za znanjem, raspitkivanje, istraživanje”, posebno duhovne istine povezane sa Svetim pismom.

⁵ Prema grecistu J.H. Thayeru, epígnōsis znači “točna i ispravna spoznaja”. A smisao glagolskog oblika jest “biti temeljito poznat, temeljito poznavati; točno poznavati, dobro poznavati”. W.E. Vine objašnjava da epígnōsis znači “točna ili potpuna spoznaja, sposobnost razlučivanja, raspoznavanje”. Zatim kaže da to izražava “potpuniju ili potpunu spoznaju, veće sudjelovanje poznavaoca u poznatoj mu stvari, što tada jače utječe na njega”. (Naglašeno od nas.) U nastavku ćemo vidjeti kako je ovo zadnje ukazivanje od presudnog značaja za kršćane.

 6. Koji su pisci Biblije upotrebljavali riječi “spoznaja” i “točna spoznaja”, i zašto je točna spoznaja toliko važna?

⁶ Samo dva pisca Biblije upotrebljavaju grčku riječ epígnōsis. To su Pavao i Petar, koji su tu riječ upotrijebili ukupno 20 puta.a Osim Luke, jedino oni upotrebljavaju i riječ gnṓsis — Pavao 23, a Petar 4 puta. Dakle, njihova pisma sadrže dragocjeno ukazivanje na to koliko je točna spoznaja važna u vezi sa spasenjem. Tako je Pavao pisao Timoteju: “To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune [“točne”, NS] spoznaje istine” (1. Timoteju 2:3, 4, St).

Zašto je važna točna spoznaja

 7. (a) Kako bi spoznaja trebala djelovati na nas, da bi predstavljala vrijednost? (b) Koja opasnost postoji ako popustimo obzirom na spoznaju?

⁷ Prema tome, točna spoznaja istine izložene u Bibliji jest ključ spasenja. Ali, prihvaćanje te spoznaje mora dirnuti srce, jer je ono sjedište poticaja. Ona ne smije ostati samo razumskom akademskom vježbom. Osim toga, stečenu spoznaju istine treba koristiti i proširivati. Zašto? Zato, jer pamćenje može kao i neupotrebljavani mišić takoreći omlitaviti, oslabiti, a tada se može lako dogoditi da zanemarujemo svoju duhovnost, da počnemo skretati i kolebati u vjeri. Tako u neku ruku labavimo stisak kojim se čvrsto držimo ‘poznanja Božjega’. A to se kolebanje može vrlo brzo pokazati u nejasnim mislima, pa čak u nekršćanskom načinu postupanja (Priče Salamunove 2:5; Jevrejima 2:1).

 8. Koliko je u Salamunovim očima bila vrijedna mudrost i spoznaja?

⁸ Sada razumijemo zašto je Salamun, dok je još bio vjeran, tako visoko cijenio mudrost, razboritost i sposobnost mišljenja. On je pisao: “Kada ti mudrost uđe u srce i spoznaja postane ugodna duši tvojoj, sposobnost mišljenja će paziti na tebe i razboritost će te čuvati, da te izbavi od zla puta” (Priče Salamunove 2:10-12, NS).b Iz ovih je riječi vidljivo da treba razvijati gorljivu želju za točnom spoznajom, koja može utjecati na srce, da, na cijelu dušu. Osim toga, ona je temelj dobre sposobnosti mišljenja. A zašto je sve to danas toliko značajno?

 9. Koji su neki od neprijatelja duhovnosti kršćanina?

⁹ Mi živimo u “posljednjim danima”, kada će, kako je Pavao prorekao, nastupiti “kritična vremena”, ili “teška vremena” (2. Timoteju 3:1, NS; Stvarnost). U današnjem izopačenom svijetu sve je teže sačuvati kršćansku besprijekornost. Kršćanski moralni pojmovi, vrijednosti i mjerila se preziru. Vjera Jehovinih svjedoka biva napadana sa svih strana — od svećenstva takozvanog kršćanstva, koje mrzi vijest o Kraljevstvu koju mi pronosimo od kuće do kuće, od otpadnika koji surađuju sa svećenstvom takozvanog kršćanstva, od liječnika koji žele nas i našu djecu prisiliti na transfuzije krvi, od znanstvenika ateista, koji odbacuju vjeru u Boga i Stvoritelja, te od osoba koje nas žele prisiliti na ustupke u vezi naše neutralnosti. A sve to inscenira Sotona, vladar tame i neznanja, neprijatelj točne spoznaje (2. Korinćanima 4:3-6; Efežanima 4:17, 18; 6:11, 12).

10. Kojem bi pritisku mogli biti izloženi u pojačanoj mjeri, i što nam je potrebno da bismo se oduprli tom pritisku?

¹⁰ U svakodnevnom životu kršćanin je izložen pojačanom pritisku, kako bi ga se navelo da se ponaša kao i ostali — da uzima drogu, da prekomjerno pije, da sudjeluje u nemoralu i nasilju, krade, laže, vara, da izostaje sa nastave u školi ili da živi samo za sebične užitke. Stoga nam je točna spoznaja bezuvjetno potrebna. Što je veća naša spoznaja Božje riječi i njegovih naumna, to ona može jače utjecati na naše misli i postupke (Rimljanima 12:1, 2).

Novovremeni izgubljeni sin

11, 12. Koji je slučaj primjer kako je ludo odbaciti točnu spoznaju istine?

¹¹ Neka bi nam za primjer toga poslužio slučaj mladića čija je ljubav prema istini bila stavljena na kušnju kad je imao 14 godina; tada je već bio kršteni kršćanin. Poput mnogih mladića volio je sport, posebno nogomet. No, bilo je s tim u vezi nekih teškoća. Treninzi su se održavali baš u vrijeme kad je njegova skupština imala sastanke. A on nije bio duhovno toliko jak da bi mogao ispravno procijeniti površnu vrijednost igranja nogometa u usporedbi s trajnom vrijednošću posjećivanja kršćanskih sastanaka na koje je mogao odlaziti zajedno sa svojom majkom, koja je bila udovica, te mlađim bratom i sestrom. Tako je prestao postupati u skladu s točnom spoznajom i odlučio je napustiti istinu, pa je konačno bio isključen. Kasnije je otišao u vojsku, gdje je počeo uzimati drogu.

¹² Kad je taj mladić 1986. izišao iz vojske, došao je k svijesti. Tada je napisao pismo jednom prijatelju obitelji, koji je bio član pravnog odbora kad je bio isključen. U njemu je između ostalog stajalo: “Radujem se da ti mogu saopćiti važnu novost: Vratio sam se u istinu. . . Shvatio sam što je rekao Pavao u 2. Korinćanima 4:4, naime da postoji bog ovoga sustava stvari, koji zasljepljuje razum. Dugo vremena bio sam duhovno slijep prema svemu što se događalo oko mene. Kad sam napustio istinu, nisam znao u kakav se rizik upuštam. Ali, tokom vremena sam — neka je Jehovi hvala za to — jasno razumio da su moji postupci bili naopaki.” (Usporedi Luka 15:11-24.)

13. Kako može iskreno kajanje djelovati na one koji su napustili istinu? (2. Timoteju 2:24-26).

¹³ Mladić se vratio na put točne spoznaje, i sada ‘hodi dostojno Jehove tako da mu potpuno ugodi’. I dok se druži s kršćanskom skupštinom može nastaviti ‘donositi plod u svakom dobrom djelu i rasti u točnoj spoznaji Boga’. A kakav li je okrepljujući blagoslov za članove njegove obitelji to što je on opet postao sljedbenikom Krista! Jesu li i tebi poznati slični slučajevi? (Kološanima 1:9, 10, NS; Matej 11:28-30).

Strašne posljedice duhovne nemarnosti

14. (a) Što moramo raditi kako bismo izbjegli da otpadnemo? (b) Što se dogodilo nekim kršćanima?

¹⁴ Koju pouku izvlačimo iz ovog i sličnih slučajeva? Da nakon što smo stekli točnu spoznaju istine, moramo stalno obnavljati duhovni način razmišljanja da ne otpadnemo. Ako zanemarimo osobni i obiteljski studij, posjećivanje kršćanskih sastanaka i službu propovijedanja, izgubit ćemo duhovnu snagu. A što se može tada dogoditi? Kršćanin koji je nekoć bio jak može biti odvučen od vjere, time da se primjerice upusti u nemoral ili da klizavim kolosijekom sumnje i krivih informacija otkliže u otpadništvo (Jevrejima 2:1; 3:12; 6:11, 12). Neki su se, kakve li ludosti, čak vratili natrag babilonskim naukama o Trojstvu i besmrtnosti duše!

15. Kako je Pavao upozorio na mogućnost da se otpadne?

¹⁵ Sigurno su posve odgovarajuće Petrove riječi: “Ako se, naime, oni koji su pravom spoznajom Gospodina, Spasitelja Isusa Krista, izbjegli pokvarenosti svijeta, opet upletu u nju i ako ih ona nadvlada, tim njihovo posljednje stanje biva gore od prijašnjega. Njima bi, uistinu, bolje bilo da uopće nisu priznali [“točno spoznali”, NS] puta pravednosti, nego da, pošto su ga priznali, okrenu leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. Na njima se događa što kaže istinita poslovica: ‘Pas se vraća na svoju bljuvotinu i okupana se svinja vraća da se valja u kaljuži’ (2. Petrova 2:20-22, St).

16. (a) Kako su u zadnje vrijeme neki bili zavedeni? (b) Što su učinili neki od zavedenih?

¹⁶ Oni koji odbace točnu spoznaju istine često se odlučuju za put sebične proračunatosti. Oni više ne udovoljavaju obavezi redovitog posjećivanja sastanaka ili sudjelovanja u službi od kuće do kuće. Neki počinju ponovo pušiti. Drugi se raduju da se više ne moraju razlikovati od ostalih po pitanju kršćanske neutralnosti i zloupotrebe krvi. O, kakve li slobode! Sada mogu čak i glasati za neku političku stranku ‘divlje zvijeri’ (Otkrivenje 13:1, 7). Tako su neki zavedeni kao neutvrđene duše, a s pravog puta točne spoznaje odveli su ih oni koji ‘obećavaju slobodu, a sami robuju propasti’ (2. Petrova 2:15-19, St).

17. Koja opasnost prijeti onima koji odbace točnu spoznaju istine?

¹⁷ Ako se takve osobe ne pokaju i ne vrate se u istinu, same sebe izlažu sudu o kojem je Pavao pisao: “Ako, naime, svojevoljno griješimo pošto smo jasno upoznali istinu, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja će progutati protivnike.” Kako li je nerazumno i kratkovidno odbaciti točnu spoznaju o Jehovi Bogu i Isusu Kristu i zamijeniti to zabludnim naukama otpalog kršćanstva! (Jevrejima 6:4-6; 10:26, 27, St).

Revnost uz točnu spoznaju

18. Zašto, prema Pavlovim riječima, židovsko svećenstvo nije prihvatilo Krista?

¹⁸ Židovsko svećenstvo Pavlovog vremena sigurno je posjedovalo spoznaju Svetog pisma. No, je li to bila točna spoznaja? Da li je one svećenike privukla Kristu, obećanom Mesiji? Pavao dokazuje kako su oni bili toliko zaokupljeni postizanjem svoje pravednosti kroz zakon da se nisu podložili Kristu, koji je “svršetak Zakona”. Stoga je Pavao mogao reći za njih slijedeće: “Uistinu, svjedočim za njih da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem [“prema točnoj spoznaji” NS]” (Rimljanima 10:1-4, St).

19, 20. (a) Kako možemo steći točnu spoznaju? (b) Koja još pitanja ostaju otvorena?

¹⁹ A kako možemo postići tu točnu spoznaju? Kroz osobni studij i razmišljanje, zatim kroz molitvu i posjećivanje sastanaka. To znači, da moramo takoreći stalno puniti svoje duhovne baterije. Mi si jednostavno ne možemo dozvoliti da se zadovoljimo spoznajom koju smo stekli na početku prihvaćanja istine. Kroz savjesno osobno proučavanje moramo nastavljati uzimati u sebe jaku duhovnu hranu, točnu spoznaju. Kako li su odgovarajuće Pavlove riječi: “A jaka je hrana za odrasle [“zrele”, NS], za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla. Zato pustimo na stranu početnu nauku o Kristu i težimo za onim što spada na zrele ne postavljajući ponovo temelja odvraćanjem od mrtvih djela, vjerom u Boga. . . I to učinimo uz Božje dopuštenje!” (Jevrejima 5:14 do 6:3, St).

²⁰ Sada se postavljaju pitanja: Kojim oruđem raspolažemo, a koje nam može pomoći u postizanju točne spoznaje? I kada da proučavamo Riječ Božju, obzirom na svoje mnoge obaveze? U sljedećem članku obradit ćemo ovu i srodne teme.

[Bilješke]

Pitanja za ponavljanje

◻ Koja razlika postoji između “spoznaje” i “točne spoznaje”?

◻ Zašto je točna spoznaja toliko važna u ovim posljednjim danima?

◻ Kako neki mogu upasti u kušnju da otpadnu od istine?

◻ Kako nas Petar upozorava da ne odbacimo točnu spoznaju?

◻ Što moramo raditi da bismo stekli i sačuvali točnu spoznaju?