Doprijeti do srca vještinom uvjeravanja

MNOGI ljudi na riječ “uvjeravanje” gledaju sa sumnjom. Ona bi mogla nekoga podsjetiti na nametljivog prodavača ili na reklamu koja je namijenjena tome da se prevari potrošača i da se njime manipulira. Čak i u Bibliji pojam uvjeravanja ponekad ima negativni prizvuk, označujući kvarenje ili zastranjivanje. Naprimjer, kršćanski apostol Pavao je pisao Galaćanima: “Dobro trčaste; ko vam zabrani da se ne pokoravate istini? To odvraćanje [“uvjeravanje”, NW] nije od onoga koji vas pozva” (Galaćanima 5:7, 8). Pavao je također upozorio Kološane da ne dopuste da ih bilo tko “prevari uvjeravajućim argumentima” (Kološanima 2:4, NW). Takvo uvjeravanje temelji se na domišljatim argumentima koji počivaju na lažnim osnovama.

Međutim, u svom drugom pismu Timoteju, apostol Pavao koristi pojam uvjeravanja u drukčijem smislu. Pisao je: “Nastavi u stvarima koje si naučio i u koje si bio uvjeravan da bi vjerovao, znajući od kojih si ih osoba naučio” (2. Timoteju 3:14, NW). Time što je bio “uvjeravan da bi vjerovao”, Timotej nije bio izmanipuliran od svoje majke i bake, preko kojih je upoznao biblijske istine (2. Timoteju 1:5, NW).a

Dok je bio u kućnom pritvoru u Rimu, Pavao je mnogima temeljito svjedočio, “uvjeravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka” (Djela apostolska 28:23). Da li je Pavao varao svoje slušaoce? Nikako ne! Stoga je očito da uvjeravanje nije uvijek nešto loše.

Kad se koristi u pozitivnom smislu grčka korijenska riječ prevedena s “uvjeravati” znači dokazivati, postići promjenu mišljenja pomoću zdravog, logičnog razmišljanja. Učitelj na taj način može graditi na biblijskom temelju, koristeći se uvjeravanjem da bi u druge usadio uvjerenje u biblijsku istinu (2. Timoteju 2:15). To je uistinu bilo obilježje Pavlove službe. Čak je i srebrnar Demetrije, koji je smatrao da su kršćanska učenja lažna, primijetio: “Ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavao odvrati [“uvjerio je i naveo na drugačije mišljenje”, NW] narod mnogi, govoreći: to nijesu bogovi što se rukama čovječijim grade” (Djela apostolska 19:26).

Korištenje uvjeravanja u službi

Isus Krist je uputio svoje sljedbenike: “Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime oca i sina i svetoga Duha, učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka” (Matej 28:19, 20). U preko 230 zemalja Jehovini svjedoci su poslušni ovoj zapovijedi. Svakog mjeseca tokom svoje 1997. službene godine, diljem svijeta vodili su prosječno 4 552 589 biblijskih studija na domu.

Ako imaš prednost voditi biblijski studij na domu, možda se možeš unaprijed pripremiti za izazove koji zahtijevaju korištenje vještine uvjeravanja. Naprimjer, pretpostavimo da bi se prilikom sljedećeg proučavanja moglo pojaviti pitanje s obzirom na Trojstvo. Što ako saznaš da tvoj interesent vjeruje u tu doktrinu? Mogao bi mu dati publikaciju koja razmatra tu temu. Nakon što je pročita, možda ćeš zaključiti da se on uvjerio u to da Bog i Isus nisu jedna te ista osoba. No, ako preostanu neka pitanja, kako možeš tome pristupiti?

Pažljivo slušaj. To će ti pomoći da ustanoviš što interesent vjeruje u vezi s datom temom. Naprimjer, ako tvoj interesent kaže: “Ja vjerujem u Trojstvo”, ti bi mogao brzo prihvatiti raspravu na temelju Biblije kako bi osporio ovu doktrinu. No postoje različita vjerovanja s obzirom na Trojstvo. Tvoj interesent možda vjeruje u nešto što se prilično razlikuje od onoga kako bi ti definirao doktrinu o Trojstvu. Jednako bi se moglo reći i za druga vjerovanja, poput reinkarnacije, besmrtnosti duše i spasenja. Zato pažljivo slušaj prije nego počneš govoriti. Nemoj stvarati pretpostavke o tome u što interesent vjeruje (Priče Salamunove 18:13).

Postavljaj pitanja. Naprimjer: ‘Da li oduvijek vjerujete u Trojstvo? Da li ste ikad temeljito ispitali što Biblija govori o ovoj temi? Ako bi Bog bio dio trojstva, ne bi li nam u tom slučaju njegova Riječ, Biblija, izravno i jasno govorila o tome?’ Dok poučavaš interesenta, povremeno zastani da bi postavio pitanja poput ovih: ‘Da li vam ovo što smo do sada razmotrili zvuči razumno?’ ‘Da li se slažete s ovim objašnjenjem?’ Vještom upotrebom pitanja, ti uključuješ svog interesenta u proces učenja. On ne bi trebao samo slušati kako ti objašnjavaš temu.

Koristi zdravo rasuđivanje. Naprimjer, dok razgovaraš o doktrini o Trojstvu, mogao bi reći svom učeniku: ‘Nakon što se Isus krstio, začuo se glas s neba, govoreći: “Ti si sin moj ljubazni.” Ako je Bog zaista bio na Zemlji i krstio se, da li bi on prenio svoj glas na nebo i nazad tako da bi se te riječi moglo čuti na Zemlji? Zar to ne bi bilo varanje? Da li bi se “nelažni Bog” poslužio takvom prevarom?’ (Luka 3:21, 22; Titu 1:1, 2).

Taktično iznositi zdravo rasuđivanje često je vrlo djelotvorno. Razmisli o primjeru žene koju ćemo zvati Barbara. Cijeli svoj život vjerovala je da je Isus Bog i dio trojstva zajedno sa svetim duhom. No onda joj je jedan Jehovin svjedok rekao da su Bog i Isus dvije zasebne osobe i pokazao joj je biblijske retke koji podupiru njegovu tvrdnju.b Barbara nije mogla osporiti Bibliju. Istovremeno je bila frustrirana. Uostalom, nauka o Trojstvu prirasla joj je za srce.

Svjedok je strpljivo navodio Barbaru na razmišljanje. “Kad biste me htjeli poučiti da su dvije osobe jednake”, upitao je, “koji biste obiteljski odnos primijenili za usporedbu?” Ona se na trenutak zamislila i zatim odgovorila: “Mogla bih primijeniti odnos između dva brata.” “Točno”, odgovorio je Svjedok. “Možda čak i jednojajčane blizance. No, koju je poruku Isus prenosio poučavajući nas da Boga smatramo Ocem a njega Sinom?” “Jasno mi je”, odgovorila je Barbara, širom otvorenih očiju. “On je jednog opisao kao starijeg i autoritativnijeg.”

“Da”, odgovorio je Svjedok, “i Židovi, Isusovi slušaoci koji su živjeli u patrijarhalnom društvu, pogotovo bi došli do takvog zaključka.” Ističući glavnu misao svog izlaganja, Svjedok je zaključio: “Ako smo mi upotrijebili tu prikladnu usporedbu koja prikazuje jednakost — onu između dvojice braće ili jednojajčanih blizanaca — zasigurno je i Isus, Veliki Učitelj, mogao učiniti to isto. Umjesto toga, on je koristio izraze ‘otac’ i ‘sin’ da bi opisao odnos između sebe i Boga.”

Barbara je konačno shvatila poantu, i prihvatila ju je. Njeno je srce dostignuto vještinom uvjeravanja.

Biti obziran prema osjećajima

Duboko uvriježena religiozna vjerovanja često imaju i svoju emocionalnu stranu. Uzmimo za primjer slučaj Edne, pobožne katolkinje. Njeni unuci, tinejdžeri, prikazali su joj jasnim biblijskim dokazom da Bog i Isus nisu jedna te ista osoba. Edna je razumjela ono što je čula. Unatoč tome, ona je ljubazno ali odlučno izjavila: “Ja vjerujem u sveto Trojstvo.”

Možda si i ti doživio slično iskustvo. Mnogi smatraju doktrine svoje religije sastavnim dijelom sebe. Da bi se uvjerilo takve interesente, potrebno je više od hladne logike ili možda čak niza biblijskih redaka koji dokazuju da je njihovo gledište pogrešno. Takvim se situacijama može uspješno upravljati održavanjem ravnoteže između vještine uvjeravanja i suosjećanja. (Usporedi Rimljanima 12:15; Kološanima 3:12.) Istina, uspješan učitelj treba posjedovati snažna uvjerenja. Naprimjer, Pavao je koristio fraze poput “jer znam jamačno” i “znam i uvjeren sam u Kr[i]stu Isusu” (Rimljanima 8:38; 14:14). Međutim, dok izražavamo svoja uvjerenja, ne smijemo poprimiti dogmatičan, samopravedan ton, niti smijemo biti sarkastični ili ponižavati osobu dok iznosimo biblijske istine. Mi sigurno ne želimo uvrijediti interesenta, a kamoli da ga kritiziramo (Priče Salamunove 12:18).

Uspjeh je daleko veći ako se poštuje interesentova vjerovanja i priznaje njegovo pravo da ih posjeduje. Poniznost je ključ. Učitelj koji posjeduje poniznost uma ne osjeća se po prirodi superiornijim od svog interesenta (Luka 18:9-14; Filipljanima 2:3, 4). Bogougodno uvjeravanje uključuje poniznost kojom se zapravo kaže: ‘Jehova mi je milostivo pomogao da ovo shvatim. Dozvolite mi da vam to prenesem.’

Pavao je svojim sukršćanima u Korintu napisao: “Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu” (2. Korinćanima 10:4, 5, St). Danas se Jehovini svjedoci koriste Božjom Riječi da bi oborili duboko uvriježene lažne nauke kao i duboko ukorijenjene postupke i karakterne osobine koje se ne dopadaju Bogu (1. Korinćanima 6:9-11). Dok to čine, Svjedoci imaju na umu da je Jehova i njima samima s puno ljubavi pokazivao strpljivost. Kako li su samo sretni što posjeduju njegovu Riječ, Bibliju, i što mogu koristiti to moćno sredstvo kako bi iskorijenili kriva učenja i dostigli srca vještinom uvjeravanja!

[Bilješke]

[Okvir na stranici 23]

Doprijeti do srca svog interesenta

◻ Moli Jehovu za vodstvo dok nastojiš dostići srce interesenta (Nehemija 2:4, 5; Izaija 50:4).

◻ Saznaj što interesent vjeruje i zašto neko lažno vjerovanje smatra privlačnim (Djela apostolska 17:22, 23).

◻ Na ljubazan, strpljiv način gradi logičnu, biblijsku argumentaciju dok istovremeno zadržavaš zajednički temelj (Djela apostolska 17:24-34).

◻ Ako je to moguće, potkrijepi biblijske istine djelotvornim usporedbama (Marko 4:33, 34).

◻ Prikaži interesentu koristi koje proizlaze iz prihvaćanja točne biblijske spoznaje (1. Timoteju 2:3, 4; 2. Timoteju 3:14, 15).