56. knjiga Biblije — Titu

 1. (a) Kakav je zadatak bio povjeren Titu? (b) U kakvom su okruženju bile osnovane kretske skupštine i što su kršćani na Kreti trebali činiti?

‘OD PAVLA, roba Božjeg i apostola Isusa Krista. Pišem ovo Titu, pravome sinu po zajedničkoj vjeri’ (Titu 1:1, 4). Tako započinje Pavlovo pismo svome dugogodišnjem suradniku Titu, kojeg je bio ostavio na otoku Kreti kako bi pomogao tamošnjim skupštinama da budu bolje organizirane. Titu je bio povjeren težak zadatak. Narav ljudi na tom otoku, za koji se govorilo da je drevno boravište “oca bogova i ljudi”, bila je takva da je izraz “Krećanin” postao sinonim za varalicu, a od imenice “Kreta” nastao je glagol kretízein, sa značenjem “lagati, varati”.a Lažljivost Krećana bila je toliko poznata da je Pavao jednom prilikom čak citirao njihovog proroka koji je rekao: “Krećani su uvijek lažljivci, opake zvijeri, besposlene izjelice” (1:12). Krećani Pavlovog vremena opisani su i ovim riječima: “Ti su ljudi bili prevrtljivi, neiskreni i svadljivi. Bili su skloni pohlepi, razvratu, laganju i pijančevanju, i to u velikoj mjeri. Izgleda da su Židovi koji su se nastanili među njima nadmašili domaće stanovništvo po nemoralnosti.”b U takvom su okruženju bile osnovane kretske skupštine. Stoga je bilo iznimno važno da se tamošnja braća ‘odreknu bezbožnosti i svjetovnih želja te da žive razborito, pravedno i odano Bogu’, na što ih je Pavao potaknuo (2:12).

 2, 3. (a) Kako je Tit surađivao s Pavlom? (b) Gdje je Pavao najvjerojatnije napisao poslanicu Titu i s kojom ju je svrhom napisao?

² Sama poslanica Titu pruža vrlo malo informacija o tome u kojoj su mjeri Pavao i Tit surađivali. No više možemo saznati iz drugih Pavlovih poslanica u kojima spominje Tita. Tit je bio Grk i često je pratio Pavla na putovanjima, a najmanje jednom otišli su zajedno u Jeruzalem (Gal. 2:1-5). Pavao je za njega rekao: “On je moj drug i suradnik.” Tita je Pavao poslao u Korint nakon što je u Efezu napisao svoju prvu poslanicu Korinćanima. Dok je bio u Korintu, Tit je pomagao braći u sakupljanju priloga za kršćane u Jeruzalemu, a kasnije ga je Pavao ponovno poslao u Korint da pomogne braći da dovrše to sakupljanje. Tako se Tit vratio u Korint, nakon što se s Pavlom našao u Makedoniji, i pritom je Korinćanima donio drugu poslanicu koju im je Pavao napisao (2. Kor. 8:16-24; 2:13; 7:5-7).

³ Kad je Pavao bio oslobođen, nakon svog prvog zatočeništva u Rimu, nastavio je suradnju s Timotejem i Titom tijekom posljednjih godina svoje službe. Izgleda da je to uključivalo propovijedanje na Kreti te u Grčkoj i Makedoniji. Potom je Pavao odlučio otići u Nikopol, na sjeverozapadu Grčke, gdje je vjerojatno bio uhvaćen i odveden u Rim te je ondje bio posljednji put zatvoren i na kraju pogubljen. Dok je bio na Kreti, Pavao je ondje ostavio Tita da ‘ispravi ono što je manjkavo i da imenuje starješine po gradovima’, u skladu s uputama koje mu je dao. Poslanicu Titu Pavao je najvjerojatnije napisao u Makedoniji, ubrzo nakon što je Tita ostavio na Kreti (Titu 1:5; 3:12; 1. Tim. 1:3; 2. Tim. 4:13, 20). Ova je poslanica očito imala sličnu svrhu kao i Prva Timoteju, naime Pavao ju je napisao da ohrabri svog suradnika i da mu svojim autoritetom pruži podršku u izvršavanju povjerenih mu zadataka.

 4. Kada je bila napisana poslanica Titu i što potvrđuje njenu vjerodostojnost?

⁴ Pavao je ovu poslanicu očigledno napisao u vremenu između svog prvog i drugog zatočeništva u Rimu — najvjerojatnije između 61. i 64. n. e. Za vjerodostojnost poslanice Titu vrijede iste potvrde kao i za dvije poslanice Timoteju, koje su bile napisane u istom tom razdoblju. Te tri biblijske knjige često se nazivaju Pavlovim “pastoralnim poslanicama”. Stil pisanja im je sličan. Irenej i Origen citirali su iz poslanice Titu, a postoje i mnoge druge potvrde iz prvih nekoliko stoljeća naše ere da se ta poslanica s pravom ubraja među kanonske knjige. Poslanica Titu nalazi se u Sinajskom i Aleksandrijskom manuskriptu. U knjižnici John Rylands nalazi se papirusni fragment, P³², koji je ustvari list iz jednog kodeksa koji datira otprilike iz trećeg stoljeća n. e. i sadrži Titu 1:11-15 i 2:3-8.c Nema razloga za sumnju u to da je ova knjiga nadahnuti dio Božje Riječi.

 5. (a) Koje je preduvjete za nadglednike Pavao istaknuo i zašto su im te osobine bile potrebne? (b) S kojom je svrhom Tit trebao strogo ukoriti neku braću i što mu je bilo rečeno u vezi s nečistim osobama?

⁵ Nadglednici trebaju opominjati služeći se zdravim učenjem (1:1-16). Nakon srdačnog pozdrava Pavao je naveo preduvjete za nadglednike. Istaknuo je da nadglednik mora biti “čovjek kojem se nema što prigovoriti”, koji je ljubitelj dobrote, pravedan, vjeran, “koji se pri poučavanju drži vjerodostojne riječi, da bi mogao opomenuti služeći se zdravim učenjem i ukoriti one koji tom učenju proturječe”. Te su osobine bile potrebne zbog ‘onih koji su obmanjivali um’ i potkopavali vjeru cijelih obitelji radi nepoštenog dobitka. Stoga je Titu bilo savjetovano: “Zato ih strogo ukoravaj, da budu zdravi u vjeri i da ne prihvaćaju židovske bajke.” Nečiste su osobe mogle tvrditi da poznaju Boga, ali su ga se odricale svojom neposlušnošću (1:6-10, 13, 14).

 6. Koji je savjet dan kršćanima u vezi s time kako se trebaju vladati?

⁶ Živjeti razborito, pravedno i odano Bogu (2:1–3:15). Daljnji savjeti glase: Stariji muškarci i starije žene trebaju biti vrijedni poštovanja i bogobojazni. Mlađe žene trebaju ljubiti svoje muževe i svoju djecu te biti podložne svojim muževima, “kako se o riječi Božjoj ne bi pogrdno govorilo”. Mlađi muškarci trebaju biti uzor u vršenju dobrih djela i treba ih krasiti zdrav govor kojem se nema što prigovoriti. Robovi trebaju biti podložni svojim gospodarima i ‘u potpunosti iskazivati doličnu vjernost’. Pavao je zatim rekao da se pokazala Božja nezaslužena dobrota koja donosi spasenje svim vrstama ljudi te da je potaknula na razboritost, pravednost i odanost Bogu one koje je Bog preko Isusa Krista očistio kako bi bili ‘narod izabrani, koji revno čini dobra djela’ (2:5, 10, 14).

 7. Što je Pavao rekao o podložnosti, spasenju i dobrim djelima?

⁷ Pavao je naglasio da kršćani moraju biti podložni i pokorni vlastima i “posve blagi prema svim ljudima”. Zatim je rekao da su on i ostali kršćani nekada bili jednako loši kao i drugi ljudi. No zbog Božje dobrostivosti, ljubavi i milosrđa, a ne zbog svojih djela, bili su spašeni svetim duhom i postali su nasljednici vječnoga života kojem su se nadali. Stoga se oni koji vjeruju u Boga trebaju ‘usredotočiti na vršenje dobrih djela’. Trebaju izbjegavati bezumna ispitivanja i svađe oko Zakona te se kloniti svakog čovjeka koji širi lažno učenje nakon što dvaput bude opomenut. Pavao je na kraju zamolio Tita da dođe k njemu u Nikopol i dao mu upute kako da pomogne misionarima, a zatim je još jednom istaknuo koliko je važno da kršćani čine dobra djela, da ne bi bili bez ploda (3:2, 7, 8).

 8. Koji su Pavlovi savjeti iz poslanice Titu ‘dobri i korisni’ današnjim kršćanima i zašto?

⁸ Kretski su kršćani živjeli među ljudima koji su bili poznati po laganju, pokvarenosti i pohlepi. Imali su dvije mogućnosti: prilagoditi se društvu u kojem su živjeli ili učiniti sve što mogu kako bi bili potpuno odijeljeni od svijeta i služili Jehovi Bogu kao narod koji je posvećen za njega. Pavao je putem poslanice Titu poručio Krećanima da bi se trebali ‘usredotočiti na vršenje dobrih djela’ te dodao: “To je dobro i korisno ljudima.” I danas, u svijetu koji je duboko ogrezao u laži i nepoštenju, ‘dobro je i korisno’ da pravi kršćani “uče činiti dobra djela” i da donose plod u službi Bogu (3:8, 14). Pavao je strogo osudio nemoralnost i zloću koje su bile prijetnja skupštinama na Kreti, što služi kao upozorenje nama koje je ‘Božja nezaslužena dobrota poučila da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te da razborito, pravedno i odano Bogu živimo usred ovog sadašnjeg svijeta’. Osim toga, kršćani trebaju biti “spremni na svako dobro djelo” i biti podložni vlastima, kako bi sačuvali čistu savjest (2:11, 12; 3:1).

 9. Kako je naglašena važnost pružanja ispravne pouke i tko je naročito odgovoran za to?

⁹ U Titu 1:5-9 navedene su osobine koje zajedno s onima navedenim u 1. Timoteju 3:2-7 pokazuju što sveti duh zahtijeva od svakog nadglednika. To ističe koliko je važno da se nadglednici ‘drže vjerodostojne riječi’ i da poučavaju skupštinu. To je izuzetno važno kako bi svi bili duhovno zreli. Ustvari, u poslanici Titu nekoliko je puta naglašeno koliko je važno pružati ispravnu pouku. Pavao je potaknuo Tita neka “govori ono što priliči zdravom učenju”. Starijim ženama bilo je rečeno “neka poučavaju druge dobru”, a robovima ‘neka u svemu krase učenje našeg Spasitelja, Boga’ (Titu 1:9; 2:1, 3, 10). Ističući koliko je važno da Tit kao nadglednik bude nepokolebljiv i neustrašiv u poučavanju, Pavao je rekao: “To govori, opominji i ukoravaj jer za to imaš sve ovlasti.” A one koji su bili neposlušni trebao je ‘strogo ukoravati, da budu zdravi u vjeri’. Stoga je Pavlova poslanica Titu izuzetno ‘korisna za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti’ (Titu 2:15; 1:13; 2. Tim. 3:16).

10. Na što nas potiče poslanica Titu i koju divnu nadu jača u nama?

¹⁰ Poslanica Titu potiče nas da cijenimo Božju nezasluženu dobrotu i da se klonimo bezbožnih djela ovoga svijeta “dok čekamo ostvarenje naše divne nade i slavno pojavljivanje velikog Boga i našeg Spasitelja, Krista Isusa”. Čineći to, oni koji su proglašeni pravednima preko Isusa Krista mogu postati ‘nasljednici vječnoga života kojemu se nadaju’ u Kraljevstvu Božjem (Titu 2:13; 3:7).