Što kaže Biblija?
Da li Bog nagrađuje?
DA, NAGRAĐUJE. Je li, dakle, sebično služiti Bogu s nagradom u mislima? Nije, zato što on sam stavlja nagrade u izgled svojim vjernim slugama. Zapravo, kao Bog pravde i ljubavi, Jehova se obavezao da će nagraditi one koji mu služe. Njegova Riječ u Jevrejima 11:6 djelomice kaže: “Čovjek koji pristupa Bogu mora imati vjeru u dvije stvari, kao prvo da Bog postoji i kao drugo da Bog nagrađuje one koji ga traže” (Phillips).
Pokazivanjem iskrene vjere u Boga stječe se njegovo prijateljstvo, a to prijateljstvo vodi do nagrade. Bog blagoslivlja one koji usrdno traže njegovu naklonost.
Nagrade proizlaze iz ljubavi
Jehova želi da znamo da je on Bog koji nagrađuje one koji ga ljube. Naprimjer, pažljivi roditelji traže načine da bi nagradili svoje dijete koje spremno, iz ljubavi prema roditeljima, obavlja kućanske poslove. Roditelji mu možda pružaju više od samo stvari neophodnih za život, nagrađujući dijete nekim specijalnim poklonom. Ponekad taj poklon može čak biti u obliku novca položenog na banku kako bi se djetetu osigurala budućnost. Bog, dakle, nije poput ljudi koji nemaju cijenjenja ili obzira prema onima koji stvari rade iz ljubavi ili lojalnosti. Jehova ima veliko srce i približava se svojim prijateljima. Ako se čvrsto držiš vjere u njega, ‘ne će te ostaviti, niti će od tebe odstupiti’ (Jevrejima 13:5).
Bog cijeni i podupire sve one koji izvršavaju makar i najmanju službu za njega, dajući im daljnje prilike da ga upoznaju. Isusove riječi iz Mateja 10:40-42 ilustriraju ovu misao: “Tko vas prima, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Tko primi proroka jer je prorok, primit će proročku plaću. Tko primi pravednika jer je pravednik, primit će pravedničku plaću. Tko napoji jednog od ovih malenih samo čašom hladne vode jer je moj učenik, zaista, kažem vam, sigurno mu neće propasti plaća” (St).
Isusa je poslao njegov otac, Jehova. Stoga osoba koja prijazno prima Kristove učenike — bili oni proroci, pravednici ili maleni — prima Krista kao i Boga, koji je Krista poslao. Ta će osoba zasigurno biti blagoslovljena; neće ostati bez nagrade. Njegova riznica duhovnih posjeda postat će punija. Zašto? Zato što Jehova pamti čak i najmanji čin službe učinjen u cilju podupiranja njegovog Kraljevstva, a taj čin neće proći nenagrađen (Jevrejima 6:10).
Zanimljivo je da je Isusov učenik Petar izravno upitao Isusa postoji li nagrada za njega i njegove suapostole: “Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?” (Matej 19:27 St). Isus pitanje nije smatrao neumjesnim već je pozitivno odgovorio, rekavši: “Svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni” (Matej 19:29, St).
Nagrade sadašnje i buduće
Odgovor koji je Isus dao pokazuje da će njegovi učenici biti nagrađeni i sada i u budućnosti. Jedna od sadašnjih nagrada jest to da će postati dio rastuće međunarodne obitelji duhovne braće i sestara. Dok crkve kršćanstva stenju zbog sve manjeg broja članova i pomanjkanja podrške, dvorane za sastajanja Jehovinih svjedoka slikovito govoreći bujaju. Svake se godine krste stotine tisuća novih Svjedoka.
Još jedna nagrada je mir u srcu popraćen zadovoljstvom i srećom koje donosi prijateljstvo s Bogom i spoznaja o njemu. Da, “pobožnost sa zadovoljstvom” velik je dobitak (1. Timoteju 6:6). Uistinu je to odraz sretnog stanja uma kad netko može poput apostola Pavla reći: “Naučio [sam] biti zadovoljan u svim okolnostima” (Filipljanima 4:11, Raspudić).
Nedugo prije svoje smrti, Pavao je pisao o budućoj nagradi namijenjenoj ‘malom stadu’ Isusovih pomazanih sljedbenika — nagradi uskrsnuća u nebeski život: “Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku” (Luka 12:32; 2. Timoteju 4:7, 8).
Milijuni Isusovih sljedbenika koji pripadaju njegovim ‘drugim ovcama’ očekuju buduću nagradu vječnog života na Zemlji pretvorenoj u raj (Ivan 10:16). A Isus je pružio jamstvo da će njegovim sljedbenicima koji umru biti vraćeno “o uskrsenju pravednijeh” (Luka 14:14).
Predočiti si nagradu
Iako nitko ne zna kako će stvarno izgledati takvi blagoslovi, sasvim je prikladno pokušati si ih predočiti. Zar ne možeš osjetiti sreću opisanu u Izaiji 25:8: “Uništiće smrt za uvijek, i utrće Gospodin [Jehova] suze sa svakoga lica”? Pokušaj si samo zamisliti riječi iz Izaije 32:17: “I mir će biti djelo pravde, što će pravda učiniti biće pokoj i bezbrižnost do vijeka.” Da, svi će ljudi zajedno raditi u pravom prijateljstvu (Izaija 65:21-25). Čak i danas marljiv rad rezultira lijepim domovima i proizvodima odlične kvalitete. Tada, u Božjem novom svijetu, zdravi će ljudi pod savršenim uvjetima moći proizvoditi sve što bude potrebno da bi se moglo uživati u životu (Psalam 37:4).
Nagrade koje Bog daje ne mogu se pripisati nikakvoj hvalevrijednoj službi koju smo mi izvršili, već proizlaze iz njegove ljubavi, kao poklon darovan usprkos našem naslijeđenom grešnom stanju (Rimljanima 5:8-10). Unatoč tome, postoji povezanost između očekivane nagrade i našeg ponašanja. Mi moramo gorljivo tražiti Jehovu, pokazujući snažnu vjeru i ustrajnost (Jevrejima 10:35-39). Drugim riječima, “što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu — baštinu”. Da, Bog doista nagrađuje (Kološanima 3:23, 24, St).