Svijet ih nije bio dostojan
“Bili su kamenovani, bili su iskušani ... i svijet ih nije bio dostojan” (JEVREJIMA 11:37, 38, NS).
1, 2. Pod kojim su okolnostima Jehovini svjedoci starog vremena sačuvali besprijekornost i kako se njihova djela tiču i današnjih slugu Božjih?
JEHOVINI SVJEDOCI starog doba sačuvali su besprijekornost prema Bogu, unatoč mnogim kušnjama, kojima su bili izloženi u nepravednom ljudskom društvu. Primjerice, sluge Božji bili su kamenovani i poklani mačem. Mnogi su trpjeli zlostavljanja i nevolje, a ipak se nisu pokolebali u svojoj vjeri. Stoga je apostol Pavao mogao reći: “Svijet ih nije bio dostojan” (Jevrejima 11:37, 38, NS).
2 Djela vjere Bogu odanih pretpotopnih ljudi, zatim patrijarha i Mojsija potiču Jehovine svjedoke novog vremena da i oni služe Bogu s puno vjere. No, kako je s ostalima spomenutima u 11. i 12 poglavlju poslanice Hebrejima? Kako nam može pomoći razmatranje stanovišta njihove vjere?
Vjera sudaca, kraljeva i proroka
3. Kako nam događaji u vezi s Jerihonom i Rahabom pokazuju da vjeru treba dokazati djelima?
3 Vjera je više negoli samo osobno uvjerenje; treba je dokazati djelima. (Pročitaj Jevrejima 11:30, 31.) Nakon Mojsijeve smrti Izraelci su vjerom postizali pobjedu za pobjedom u zemlji Kanaan, ali to je zahtijevalo napore i s njihove strane. Primjerice, vjerom Jozue i ostalih “srušiše se zidine jerihonske pošto se sedam dana obilazilo oko njih” (ST). Ali, “vjerom bludnica Rahaba ne poginu s nevjernicima (nevjernim stanovnicima Jerihona)”. Zašto? “Jer je lijepo primila uhode (Izraelaca)” (ST), dokazavši vjeru time što ih je, sakrila od Hananeja. Rahabina vjera je imala solidan temelj; znala je za izvještaje koji su govorili o tome kako je ‘Jehova isušio vodu Crvenog mora pred Izraelcima’ i osigurao im pobjedu nad amorejskim kraljevima Sihonom i Ogom. Rahaba je u moralnom pogledu poduzela odgovarajuće promjene te je bila nagrađena za svoju aktivnu vjeru time što je prilikom pada Jerihona bila sačuvana zajedno sa svojim domom, i time što je postala jednim od predaka Isusa Krista (Jozua 2:1-11,NS; 6:20-23; Matej 1:1, 5; Jakov 2:24-26).
4. Što je istaknuto u iskustvima Gedeona i Baraka kad se radilo o pokazivanju vjere u opasnostima?
4 Vjeru dokazujemo time što se u opasnostima u potpunosti oslanjamo na Jehovu. (Pročitaj Jevrejima 11:32.) Pavao je priznao da bi mu nedostajalo vremena kad bi počeo pričati o “Gedeonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu, Samuelu i drugim prorocima” (NS), čija su djela obilan dokaz vjere i povjerenja u Boga u opasnim situacijama. Na primjer, sudac Gedeon je bio na temelju svoje vjere osposobljen od Boga da sa četom od samo 300 muževa razbije vojnu silu ugnjetavačkih Madijanaca (Suci 7:1-25). Ohrabreni od proročice Debore, sudac Barak i njegova pješadija od 10 000 oskudno opremljenih muževa izvojevali su pobjedu nad daleko nadmoćnijom vojskom kralja Jabina, koja je pod zapovjedništvom vojskovođe Sizare, bila opremljena s 900 bojnih kola (Suci 4:1 do 5:31).
5. Na koji su način Samson i Jefta pokazali vjeru koja je svjedočila o potpunom povjerenju u Jehovu?
5 Jedan drugi primjer vjere u danima izraelskih sudaca nalazimo u slučaju Samsona, koji je bio ogorčeni neprijatelj Filisteja. Iako je na kraju oslijepio i postao njihovim zarobljenikom, Samson je pobio mnoge od njih, srušivši stupove u domu u kojem su prinosili veliku žrtvu svom bogu Dagonu. Da, Samson je umro zajedno s tim Filistejima, ali ne kao beznadni samoubojica. Pun vjere oslonio se na Jehovu, zamolivši ga za potrebnu snagu, kako bi se mogao osvetiti tom neprijatelju Božjeg i svojeg naroda (Suci 16:18-30). I Jefta kome je Jehova osigurao pobjedu nad Amoncima, pokazao je vjeru koja svjedoči o punom povjerenju u Jehovu. Samo uz pomoć takove vjere mogao je ispuniti svoj zavjet dan Bogu, naime da će svoju kćerku-djevicu posvetiti da cijeloga života služi Jehovi (Suci 11:29-40).
6. Kako je David dokazao svoju vjeru?
6 Takovu pažnje vrijednu vjeru posjedovao je i David. Bio je još mladić kad se upustio u borbu s Filistejcem Golijatom. “Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom”, rekao je David, “a ja idem na te u ime Jehove nad vojskama”. David se oslonio na Boga, ubio je diva Filistejina, postavši tako hrabrim ratnikom, koji se borio za interese Božjeg naroda. Zbog svoje vjere David je bio čovjek ugodan Jehovinom srcu (1. Samuelova 17:4, 45-51, NS; Djela apostolska 13:22). Samuel i ostali proroci pokazivali su cijelog života veliku vjeru, oslanjajući se u potpunosti na Boga (1. Samuelova 1:19-28; 7:15-17). Kakvog li istaknutog primjera za Jehovine novovremene sluge, za mlade i stare!
7. a) Tko je ‘vjerom pobijedio kraljevstva’? b) Tko je ‘vjerom proveo pravdu’?
7 Uz pomoć vjere mi ćemo se uspješno suočiti sa svakom kušnjom besprijekornosti i učiniti sve u skladu s božanskom voljom. (Pročitaj Jevrejima 11:33, 34.) Navodeći daljnja djela vjere Pavao je očito imao na umu hebrejske suce, kraljeve i proroke, jer je neposredno prije toga poimence spomenuo te muževe. Suci poput Gedeona i Jefte, “vjerom pobijediše kraljevstva”. Isto je učinio kralj David pokorivši Filisteje, Moapce, Sirijce, Edomce i ostale (2. Samuelova 8:1-14). Čestiti suci ‘provedoše pravdu’ — također vjerom — a pravedni savjeti Samuela i ostalih proroka naveli su u najmanju ruku neke da izbjegavaju ili prekinu s prijestupima (1. Samuelova 12:20-25; Izaija 1:10-20).
8. Koje je obećanje primio David i kako se ono ispunilo?
8 David pripada onima koji vjerom “postigoše obećanja”. Jehova mu je obećao: “Tvoje će prijestolje čvrsto stajati do u nedogledno vrijeme” (2. Samuelova 7:11-16, NS). A to je obećanje Bog ispunio tako što je 1914. godine podigao mesijansko Kraljevstvo (Izaija 9:6, 7; Danijel 7:13, 14).
9. Pod kojim su okolnostima bila ‘vjerom zatvorena usta lavovima’?
9 Prorok Danijel se uspješno suočio s kušnjom besprijekornosti, kad se u skladu sa svojom svakodnevnom navikom nastavljao moliti Bogu, iako je kralj to zabranio. Kao čuvar besprijekornosti Danijel je svojom vjerom mogao ‘zatvoriti usta lavovima’, što znači da ga je Jehova sačuvao na životu kad je bio bačen u lavovsku jamu (Danijel 6:4-23).
10. Tko je vjerom ‘zaustavio silu ognjenu’, a što ćemo i mi biti u stanju učiniti ako imamo takovu vjeru?
10 Danijelovi hebrejski drugovi, Sidrah, Mizah i Abdenago koji su također sačuvali besprijekornost “zaustaviše silu ognjenu”. Kada su im zaprijetili smrću u zažarenoj ognjenoj peći, rekli su kralju Nabukodonozoru da, bez obzira bude li ih Bog spasio ili ne, oni neće služiti bogovima babilonskog monarha, niti će obožavati kip koji je on dao postaviti. Jehova nije ugasio vatru u ognjenoj peći, ali je prouzročio da ona ne naudi trojici Hebreja (Danijel 3:1-30). Takovom ćemo vjerom i mi biti u stanju sačuvati besprijekornost prema Bogu, čak ako bi nam neprijatelj zaprijetio smrću (Otkrivenje 2:10).
11. a) Tko je vjerom izbjegao “oštrici mača”? b) Tko je bio vjerom “ispunjen snagom”? c) Tko su bili “junaci u boju” i tko je “rastjerao tuđe vojske”?
11 David je ‘izbjegao oštrici mača’ muževa kralja Saula (1. Samuelova 19:9-17). I proroci Ilija i Elizej izbjegoše pogubljenju mačem (1. Carevima 19:1-3; 2. Carevima 6:11-23). Ali, tko je “u slabosti postao snažnim?” Gedeon je smatrao sebe i svoje muževe preslabima, a da bi oslobodio Izrael od Madijanaca. No, bio je ispunjen “snagom” od Boga, koji mu je dao pobjedu — i to sa samo 300 muževa! (Suci 6:14-16; 7:2-7, 22). Samson je “u slabosti (nakon što mu je bila odrezana kosa) postao snažnim” uz pomoć Jehove, i tada je pobio mnoge Filisteje. (Suci 16:19-21, 28-30; usporedi Suci 15:13-19.) Možda je Pavao mislio i na kralja Ezekiju koji “u slabosti postade snažnim” i to kako u vojnom, tako i u fizičkom smislu (Izaija 37:1 do 38:22). Božjim slugama koji “u ratu postaše hrabrima” pripadaju suci Jefta i kralj David (Suci 11:32, 33; 2. Samuelova 22:1, 2, 30-38). Onima koji “rastjeraše tuđe vojske” pripada sudac Barak (Suci 4:14-16). Svi bi nas ti veliki junački podvizi trebali uvjeriti da se vjerom možemo uspješno suočiti sa svakom kušnjom naše besprijekornosti, postupajući uvijek u skladu s Jehovinom voljom.
Primjerna vjera drugih
12. a) Koje su “žene primile svoje mrtve”? b) U kojem smislu će uskrsnuće određenih muževa vjere biti “bolje” uskrsnuće?
12 Vjera uključuje i nadu u uskrsnuće — nadu koja nam pomaže sačuvati besprijekornost prema Bogu. (Pročitaj Jevrejima 11:35.) “Žene”, zahvaljujući svojoj vjeri, “primiše uskrsnućem svoje mrtve”. Vjerom i Božjom moći Ilija je uskrsnuo sina jedne udovice iz Sarepte, a Elizej je ponovo vratio u život jednog mladog Sunamićana (1. Carevima 17:17-24; 2. Carevima 4:17-37). “Drugi muževi bijahu mučeni (doslovno: “udarani batinama”) odbijajući oslobođenje da postignu bolje uskrsnuće”. Očito su ti Jehovini svjedoci koje Pismo ne spominje poimence, bili mučeni do smrti, jer su odbili prihvatiti oslobođenje pod uvjetom da se odreknu svoje vjere. Njihovo će uskrsnuće biti “bolje” utoliko što neće morati opet umrijeti (kao primjerice oni koje su uskrsnuli Ilija i Elizej), a to će uskrsnuće uslijediti pod kraljevskom vladavinom Isusa Krista, “vječnog oca”, čija će otkupna žrtva pružiti mogućnost beskrajnog života na Zemlji (Izaija 9:6; Ivan 5:28, 29).
13. a) Tko je trpio “izrugivanja i udarce”? b) Tko je podnosio “okove i tamnice”?
13 Ako imamo vjeru bit ćemo u stanju podnijeti progonstvo. (Pročitaj Jevrejima 11:36-38.) Kad nas progone bilo bi dobro dozvati u sjećanje nadu u uskrsnuće i predočiti si da nas Bog može jačati kao što je jačao i druge, koji “iskusiše izrugivanja i udarce i povrh toga okova i tamnice”. Izraelci su se “rugali (neprestano) Božjim glasnicima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod” (2. Dnevnika 36:15, 16, ST). Vjerom su Mihej, Elizej i ostali Božji sluge podnosili “ruganja” (1. Carevima 22:24; 2. Carevima 2:23, 24; Psalam 42:3). “Bičevanja” su bila poznata pojava u danima izraelskih kraljeva i proroka. Jeremija je primao “udarce” od svojih protivnika i to ne samo u obliku obeščašćujućih šamara. Čitajući o “tamnicama i okovima” prisjećamo se Jeremije, te proroka Miheja i Hananije (Jeremija 20:1, 2; 37:15; 1. Carevima 12:11; 22:26, 27; 2. Dnevnika 16:7, 10). Budući da novovremeni Jehovini svjedoci imaju sličnu vjeru i oni su u stanju podnositi slične patnje “pravednosti radi” (1. Petrova 3:14).
14. a) Tko pripada onima koji su bili “kamenovani”? b) Tko je možda bio “pilan na komade”?
14 “Biše kamenovani”, pisao je Pavao. Takav čovjek vjere bio je Zaharija, sin svećenika Jojade. Potaknut duhom Božjim govorio je protiv Judina otpadništva. I što je bilo posljedica toga? Na zapovijed kralja Joaba bio je pred urotnicima kamenovan u predvorju Jehovina doma (2. Dnevnika 24:20-22; Matej 23:33-35). Pavao je dodao: “Bili su stavljeni na kušnju, pilani”. Možda je mislio na proroka Miheja, koji je bio “stavljen na kušnju”, a prema nepotvrđenoj židovskoj predaji, Izaija je bio pilan u vrijeme vladavine kralja Manasije (1. Carevima 22:24-28).
15. Tko je trpio “zlostavljanja” i “lutao po pustinjama”?
15 Drugi su “bili umoreni mačem”, primjerice Božji proroci, suvremenici Ilije, koji su bili “umoreni mačem” u vrijeme zlog kralja Ahaba (1. Carevima 19:9, 10). Ilija i Elizej pripadaju muževima vjere koji su “išli tamo-amo u ovčjim kožusima i kozjim kožama, oskudni, nevoljni i zlostavljani”. (1. Carevima 19:5-8, 19; 2. Carevima 1:8; 2:13; usporedi Jeremija 38:6.) Nisu samo Ilija i Elizej “lutali po pustinjama, gorama, po špiljama i zemaljskim pukotinama” kad su ih proganjali, nego treba spomenuti i 100 proroka, koje je Abdija sakrio u spilju po grupama od 50, opskrbljujući ih kruhom i vodom, dok je idolopoklonička kraljica Izabela “ubijala Jehovine proroke” (1. Carevima 18:4, 13; 2. Carevima 2:13; 6:13, 30, 31). Kakvih li istaknutih čuvara besprijekornosti! Nije čudo da je Pavao napisao: “Svijet (nepravedno ljudsko društvo) ih nije bio dostojan”.
16. a) Zašto pretkršćanski Jehovini svjedoci nisu još doživjeli “ispunjenje obećanja”? b) S čim u vezi će Jehovini svjedoci pretkršćanskog vremena “postići savršenstvo”?
16 Vjera nam posreduje uvjerenje da će u od Boga određeno vrijeme svi koji ga ljube primiti “ispunjenje obećanja”. (Pročitaj Jevrejima 11:39, 40.) Pretkršćanski čuvari besprijekornosti ‘postigoše svjedočanstvo vjerom’, a ta je činjenica sada sastavni dio biblijskog izvještaja. Ipak, “ispunjenje (Božjeg) obećanja” na zemaljsko uskrsnuće s izgledom na vječni život pod vladavinom Kraljevstva još nisu primili. Zašto nisu? “Da ne postignu savršenstvo” bez Isusovih pomazanih sljedbenika, za koje je Bog “predvidio nešto bolje” — besmrtan nebeski život i prednost da vladaju s Isusom Kristom. Pomazani kršćani su svojim uskrsnućem, koje je počelo nakon uspostave Kraljevstva godine 1914. “postigli savršenstvo” na nebu, prije negoli će biti uskrsnuti za život na Zemlji Jehovini svjedoci pretkršćanskog vremena (1. Korinćanima 15:50-57; Otkrivenje 12:1-5). Ti rani svjedoci “postići će savršenstvo” tek nakon svog uskrsnuća za život na Zemlji, kada budu oslobođeni “od ropstva raspadljivosti” i kada postignu ljudsku savršenost, zahvaljujući službi vrhovnog svećenika Isusa Krista i njegovih 144 000 nebeskih podsvećenika, tokom njegove tisućgodišnje vladavine (Rimljanima 8:20, 21; Jevrejima 7:26; Otkrivenje 14:1; 20:4-6).
Upravi pogled na usavršitelja naše vjere
17, 18. a) Što moramo raditi da bismo uspjeli u trci za vječni život? b) Kako je Isus Krist “usavršitelj naše vjere”?
17 Nakon opisivanja djela pretkršćanskih Jehovinih svjedoka Pavao ukazuje na glavni primjer vjere. (Pročitaj Jevrejima 12:1-3.) Kakvog li ohrabrenja imati “oko sebe toliki oblak svjedoka”! To nas potiče da odbacimo svaki teret koji bi mogao spriječavati naš duhovni napredak. Pomaže nam također izbjegavati grijeh, gubitak ili pomanjkanje vjere, da bismo ustrajno trčali kršćansku trku za vječni život. No, da bismo postigli naš cilj moramo učiniti još više. Što to?
18 Da bi naša trka za vječni život u Božjem novom sustavu bila okrunjena uspjehom, mi moramo “upraviti pogled na začetnika i usavršitelja naše vjere, Isusa”. Vjera Abrahama i ostalih čuvara besprijekornosti koji su živjeli prije zemaljske službe Isusa Krista bila je nesavršena, nepotpuna, jer oni nisu tada razumjeli još neispunjena proročanstva o Mesiji. (Usporedi 1. Petrova 1:10-12.) Ali, Isusovim rođenjem, službom, smrću i uskrsnućem bila su ispunjena mnoga mesijanska proročanstva. Na taj način je kroz Isusa Krista “došla” vjera u savršenijem smislu (Galaćanima 3:24, 25). Osim toga, Isus je i na svom nebeskom položaju ostao usavršiteljem vjere svojih sljedbenika, primjerice izlijevanjem svetog duha o Duhovima 33. naše ere, kao i otkrivenjima uz pomoć kojih se napredno razvijala njihova vjera (Djela apostolska 2:32, 33; Rimljanima 10:17; Otkrivenje 1:1, 2; 22:16). Kako li smo samo zahvalni za tog “vjernog svjedoka”, tog “začetnika” Jehovinih svjedoka! (Otkrivenje 1:5; Matej 23:10).
19. Zašto treba Isusa “dobro promotriti”?
19 Budući da nije lako podnositi sramoćenja nevjernika, Pavao preporuča: “Da, dobro promotrite ovoga (Isusa) koji je podnio takvo protivljenje od grešnika, na štetu njihovih vlastitih interesa, da se ne umorite i da vam duše ne malaksaju”. Da, ako upravimo pogled na “vjernog svjedoka” Isusa Krista, nikada se nećemo umoriti u vršenju Božje volje (Ivan 4:34).
20. Što si naučio o vjeri razmatrajući poslanicu Jevrejima 11:1 do 12:3?
20 U vezi sa aspektima vjere, mi možemo mnogo naučiti od “velikog oblaka svjedoka”. Primjerice, Abelovom je vjerom poraslo naše cijenjenje Isusove žrtve. Prava vjera nas čini hrabrim svjedocima, što je vidljivo iz Henohova primjera, koji je neustrašivo objavljivao Jehovinu vijest. Vjera će nas pokrenuti da točno slijedimo Božja uputstva, da poput Noe služimo kao propovjednici pravde. Abrahamova vjera nam ukazuje na potrebu da slušamo Boga i da se oslonimo na njegova obećanja, iako se neka još nisu ispunila. Kao što je vidljivo iz Mojsijeva primjera, vjera nam pomaže ostati neokaljanima od ovoga svijeta stojeći lojalno uz Jehovin narod. Velika, junačka djela Izraelskih sudaca, kraljeva i proroka dokazuju da nas vjera u Boga može sačuvati u progonstvima i kušnjama. A kako li smo samo zahvalni da najistaknutiji primjer Isusa Krista čini našu vjeru čvrstom i neuzdrmanom! Stoga želimo uz pomoć Isusa kao svog vođe i snagom našega Boga, nastaviti kao Jehovini svjedoci pokazivati ustrajnu vjeru.
Kako bi odgovorio?
◻ Koja djela pretkršćanskih Jehovinih svjedoka dokazuju da vjera dolazi do izražaja u potpunom oslanjanju na Boga u opasnim situacijama?
◻ Zašto možemo reći da se uz pomoć vjere možemo uspješno suočiti sa svakom kušnjom besprijekornosti?
◻ Koji dokaz postoji da vjerom možemo podnijeti progonstvo?
◻ Zašto je Isus nazvan “usavršiteljem naše vjere”?
◻ Koji su aspekti vjere?
[Slika na stranici 14]
“Žene primiše uskrsnućem svoje mrtve”. Vjera u uskrsnuće pomaže nam sačuvati besprijekornost prema Jehovi