Zatim spominje i one koji su “bili mučeni jer nisu prihvatili da budu oslobođeni kakvom otkupninom, kako bi dobili bolje uskrsnuće” (Hebr. 11:35). Ne možemo sa sigurnošću reći na koga je Pavao mislio, no možda je imao na umu ljude poput Nabota i Zaharije, koji su bili kamenovani zato što su slušali Boga i vršili njegovu volju (1. Kralj. 21:3, 15; 2. Ljet. 24:20, 21). Danijel i njegova tri prijatelja mogli su biti oslobođeni strašne kazne da su pogazili svoja uvjerenja. No oni to nisu učinili, nego su svojom vjerom u Božju moć, slikovito govoreći, “zatvorili ralje lavovima” i “ugasili žestinu ognja” (Hebr. 11:33, 34; Dan. 3:16-18, 20, 28; 6:13, 16, 21-23).

Idući stopama svog Učitelja, rani kršćanski mučenici, kao što je učenik Antipa, nisu željeli iznevjeriti Boga (Otkr. 2:13). Oni neće dobiti “bolje uskrsnuće” kojem su se nadali vjerni ljudi iz drevnog doba, već je njihova nagrada još uzvišenija — uskrsnuće u nebeski život (Hebr. 11:35).