Bratska ljubav neka i dalje ostane!

“Bratska ljubav neka i dalje ostane” (JEVREJIMA 13:1, St).

 1. Što bi učinio kako bi održao vatru u hladnoj noći, i kakvu sličnu odgovornost imamo svi mi?

VANI je opasno hladno, a temperatura sve više pada. Jedini je izvor topline u tvojoj kući vatra koja pucketa u kaminu. O podržavanju te vatre ovise životi. Hoćeš li samo sjediti i promatrati kako se gasi plamen i kako užarena žeravica sve više blijedi dok ne postane beživotno siva? Sigurno nećeš. Neumorno ćeš dodavati ogrjev kako bi se plamen održao. U određenom smislu, svatko od nas ima sličan posao kad se radi o daleko važnijoj “vatri” — onoj koja bi trebala gorjeti u našem srcu — o ljubavi.

 2. (a) Zašto se može reći da je ljubav ohladnjela u ovim posljednjim danima? (b) Koliko je ljubav važna pravim kršćanima?

² Mi živimo u vremenu u kojem se diljem svijeta hladi ljubav među onima koji se izjašnjavaju kao kršćani, baš kao što je to davno prije prorekao Isus (Matej 24:12). Isus je mislio na najvažniju vrstu ljubavi, ljubav prema Jehovi Bogu i njegovoj Riječi, Bibliji. Druge vrste ljubavi također nestaju. Biblija je prorekla da će u “posljednjim danima” mnogi biti “bez prirodne naklonosti” (2. Timoteju 3:1-5, NW). Kako je to samo istinito! Obitelj bi trebala biti luka prirodne naklonosti, no čak je i tu nasilje i zlostavljanje — koje je ponekad zastrašujuće okrutno — postalo uobičajeno. No usprkos hladnoj klimi koja vlada u svijetu, kršćanima nije zapovjeđeno da samo ljube jedni druge nego da gaje samopožrtvovnu ljubav, dajući prednost drugima. Tu ljubav trebamo izražavati na tako jasan način da ona bude očigledna svima i da bude znak prepoznavanja prave kršćanske skupštine (Ivan 13:34, 35).

 3. Što je bratska ljubav, i što znači da treba ostati?

³ Apostol Pavao je pod nadahnućem zapovjedio: “Bratska ljubav neka i dalje ostane” (Jevrejima 13:1, St). Prema jednom znanstvenom djelu, grčka riječ koja je ovdje prevedena s “bratska ljubav” (philadelphía) “odnosi se na srdačnu ljubav, iskazivanje dobrohotnosti, suosjećanje, pružanje pomoći”. Što je Pavao mislio kad je rekao da trebamo raditi na tome da ta ljubav i dalje ostane? “Ona nikada ne smije ohladnjeti”, stoji u istom djelu. Dakle, nije dovoljno samo osjećati naklonost prema svojoj braći; mi moramo pokazivati tu naklonost. Osim toga, tu ljubav moramo učiniti trajnom, ne smijemo nikada dopustiti da ona ohladni. Da li je to izazov? Da, to je izazov, no Jehovin nam duh može pomoći da razvijamo bratsku naklonost i da je zadržimo. Razmotrimo tri načina na koja možemo rasplamsati vatru ljubavi u svom srcu.

Pokaži suosjećanje

 4. Što je suosjećanje?

⁴ Ako želiš gajiti veću ljubav prema svojoj kršćanskoj braći i sestrama, prvo trebaš suosjećati s njima, uživiti se u kušnje i izazove s kojima se suočavaju u životu. Apostol Petar je ukazao na to, pišući: “Svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti” (1. Petrova 3:8, St). Grčka riječ koja se ovdje koristi za iskazivanje “suosjećanja” znači “trpjeti s nekim”. Jedan stručnjak za biblijski grčki kaže o toj riječi: “Ona opisuje naše duševno raspoloženje kad se uživimo u osjećaje drugih kao da su to naši vlastiti osjećaji.” Dakle, potrebna nam je sposobnost uživljavanja. Jedan vjerni, stariji Jehovin sluga jednom je prilikom rekao: “Uživljavanje je kad ja u svom srcu osjećam tvoju bol.”

 5. Kako možemo znati da je Jehova suosjećajan?

⁵ Da li Jehova gaji takvo suosjećanje? Svakako da gaji. Naprimjer, o patnjama njegovog naroda Izraela možemo čitati: “U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan” (Izaija 63:9). Jehova nije samo vidio njihove patnje; on je suosjećao sa svojim narodom. Riječi koje je Jehova uputio svom narodu, a koje su zapisane u Zahariji 2:8 pokazuju koliko su snažni njegovi osjećaji: “Ko tiče u vas, tiče u zjenicu oka [mojega].”a Jedan je komentator u vezi s ovim retkom zabilježio: “Oko je jedan od najzamršenijih i najprofinjenijih organa ljudskog tijela; a zjenica oka — otvor kroz koji ulazi svjetlost potrebna da bi vid mogao funkcionirati — najosjetljiviji je i važan dio oka. Ništa drugo ne može bolje izraziti izvanredno nježnu brigu koju Jehova pruža predmetima svoje ljubavi.”

 6. Kako je Isus Krist pokazivao suosjećanje?

⁶ I Isus je uvijek pokazivao duboko suosjećanje. Uvijek se iznova ‘sažalio’ nad jadnim stanjem svojih bližnjih koji su bili bolesni ili u nevolji (Marko 1:41; 6:34). Dao je do znanja da kad se netko prema njegovim pomazanim sljedbenicima ne ponaša ljubazno, on se osjeća kao da se netko prema njemu samom ponaša na isti način (Matej 25:41-46). On je danas naš nebeski ‘prvosvećenik’ i stoga može “imati razumijevanja prema našim slabostima” (Jevrejima 4:15, NW).

 7. Kako nam suosjećanje može pomoći kad nas brat ili sestra razljute?

⁷ “Imati razumijevanja prema našim slabostima” — nije li to utješna misao? Sigurno onda i mi želimo imati razumijevanja jedni prema drugima. Naravno, puno je jednostavnije gledati na slabosti drugih (Matej 7:3-5). No, zašto ne bi pokušao postupiti tako kad te sljedeći put neki brat ili sestra razljute? Zamisli sebe u okolnostima te osobe, zamisli da si istog porijekla, da imaš istu osobnost, iste slabosti s kojima se treba boriti. Možeš li biti siguran da ne bi napravio iste greške — ili možda još i gore? Umjesto da od drugih očekujemo previše, trebamo pokazivati suosjećanje, koje će nam pomoći da budemo razumni poput Jehove, koji se “opominje (...) da smo prah” (Psalam 103:14; Jakov 3:17). On zna naša ograničenja. On nikada od nas ne očekuje više nego što razumno gledano mi možemo učiniti. (Usporedi 1. Carevima 19:5-7.) Pokazujmo svi takvo suosjećanje prema drugima.

 8. Kako trebamo reagirati kad brat ili sestra prolaze kroz neke poteškoće?

⁸ Pavao je napisao da je skupština poput tijela koje ima različite udove koji moraju jedinstveno surađivati. Zatim je nastavio: “Ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi” (1. Korinćanima 12:12-26). Mi trebamo trpjeti, odnosno uživljavati se, s onima koji prolaze kroz neku tešku kušnju. Starješine u tome predvode. Pavao je pored toga napisao: “Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim?” (2. Korinćanima 11:29). Starješine i putujući nadglednici u tom pogledu oponašaju Pavla. Oni nastoje pokazivati suosjećanje u svojim govorima, u pastirskom djelu, pa čak i kad rješavaju neke pravne probleme. Pavao je savjetovao: “Plačite s plačnima” (Rimljanima 12:15). Kada ovce osjete da pastiri zaista suosjećaju s njima, da shvaćaju njihova ograničenja i da razumiju s kakvim se poteškoćama suočavaju, obično su spremnije prihvatiti savjet, uputu i stegu. One marljivo pohađaju sastanke, jer su uvjerene da će na njima naći “pokoj dušama svojijem” (Matej 11:29).

Pokazati cijenjenje

 9. Kako Jehova pokazuje da cijeni ono što je dobro u nama?

⁹ Pokazivanje cijenjenja je drugi način da se pothranjuje bratska ljubav. Da bismo cijenili druge, moramo se usredotočiti na njihova dobra svojstva i nastojanja i cijeniti ih. Kada to činimo, oponašamo samoga Jehovu (Efežanima 5:1). On nam svakodnevno oprašta mnogo malih grijeha. On čak oprašta ozbiljne grijehe sve dok netko pokazuje iskreno kajanje. Kad nam jednom oprosti grijehe, više ih ne spominje (Ezehijel 33:14-16). Psalmist je pitao: “Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospodine: Gospodine, ko će ostati?” (Psalam 130:3). Jehova obraća pažnju na dobro koje činimo služeći mu (Jevrejima 6:10).

10. (a) Zašto je opasno da bračni partneri izgube međusobno cijenjenje? (b) Što treba učiniti onaj tko sve manje cijeni svog bračnog druga?

¹⁰ Posebno je važno slijediti ovaj primjer unutar obitelji. Kad roditelji pokazuju da se međusobno cijene, oni daju primjer svojoj obitelji. U ovo doba olako shvaćenih brakova, vrlo bi se lako moglo dogoditi da se bračni drug uzima kao nešto samo po sebi razumljivo i da se preuveličavaju njegove mane, a umanjuju dobre osobine. Takvo negativno razmišljanje razara brak, pretvarajući ga u turobno breme. Ako osjećaš da sve manje cijeniš svog bračnog partnera, pitaj se: ‘Je li moguće da moj bračni drug nema dobrih osobina?’ Prisjeti se zbog čega si se zaljubio i stupio u brak. Je li moguće da je nestalo sve ono zbog čega si zavolio tu jedinstvenu osobu? Sigurno nije nestalo; stoga marljivo radi na tome da razvijaš cijenjenje za dobre osobine svog bračnog partnera, a zatim cijenjenje izrazi riječima (Priče Salamunove 31:28).

11. Koje postupke treba izbjegavati ako bračna ljubav ne smije biti licemjerna?

¹¹ Cijenjenje također pomaže bračnim partnerima da ne dopuste da njihova ljubav postane licemjerna. (Usporedi 2. Korinćanima 6:6; 1. Petrovu 1:22.) Takva ljubav, pothranjivana iskrenim cijenjenjem, ne dopušta okrutno ponašanje iza zatvorenih vrata, ne dopušta uvredljive ni ponižavajuće riječi, ne dopušta hladno ignoriranje bračnog druga kad mogu proći dani a da nije izrečena nijedna ljubazna ili pristojna riječ, a ni u kom slučaju ne dopušta fizičko nasilje (Efežanima 5:28, 29). Suprug i supruga koji se zaista međusobno cijene iskazuju čast jedno drugome. Oni to ne čine samo kad su u društvu nego uvijek kad ih Jehova vidi — drugim riječima, čine to stalno (Priče Salamunove 5:21).

12. Zašto roditelji trebaju izraziti cijenjenje za dobre osobine svoje djece?

¹² I djeca trebaju osjećati da su cijenjena. To ne znači da ih roditelji trebaju obasipati praznim laskanjem, nego da trebaju pohvaliti hvalevrijedne osobine svoje djece i ono što uistinu naprave dobro. Prisjeti se Jehovinog primjera kada je dao priznanje Isusu (Marko 1:11). Prisjeti se i primjera Isusa kao “gospodara” u jednoj usporedbi. Jednako je pohvalio dvojicu ‘dobrih i vjernih slugu’ iako svaki od njih nije dobio jednako, pa stoga nisu niti zaradili jednako (Matej 25:20-23; usporedi Mateja 13:23). Mudri roditelji isto tako pronalaze načine da izraze cijenjenje za jedinstvene osobine, sposobnosti i dostignuća svakog djeteta. No istovremeno, oni paze da ne bi toliko naglašavali važnost dostignuća da njihova djeca stalno imaju osjećaj kako moraju biti bolja od drugih. Oni ne žele da njihova djeca odrastaju kao ogorčene ili malodušne osobe (Efežanima 6:4; Kološanima 3:21).

13. Tko preuzima vodstvo u pokazivanju cijenjenja prema svakom članu skupštine?

¹³ Starješine i putujući nadglednici u kršćanskoj skupštini preuzimaju vodstvo u pokazivanju cijenjenja prema svakom pojedinom članu Božjeg stada. Njihova je služba teška, jer oni imaju i veliku odgovornost da pravedno pružaju stegu, da u duhu blagosti pomognu prijestupnicima popraviti se i da daju strog savjet onima kojima je potreban. Kako mogu uskladiti te različite odgovornosti? (Galaćanima 6:1; 2. Timoteju 3:16).

14, 15. (a) Kako je Pavao pokazao ravnotežu pri davanju strogog savjeta? (b) Kako mogu kršćanski nadglednici uskladiti potrebu da se ispravljaju greške i potrebu za pohvalom? Prikaži to.

¹⁴ Pavlov nam je primjer od velike pomoći. On je bio izvanredan učitelj, starješina i pastir. Morao se baviti skupštinama koje su imale ozbiljne probleme, no on nije bojažljivo oklijevao dati strog savjet kad je to bilo potrebno (2. Korinćanima 7:8-11). Pregled Pavlove službe pokazuje da se nije često služio prekoravanjem — samo kad je situacija ukazivala da je to neophodno ili preporučljivo. Tako je pokazivao bogougodnu mudrost.

¹⁵ Kad bi se starješinska služba u skupštini usporedila s nekim muzičkim djelom, tada bi ukoravanje bilo poput jedne note koja se uklapa u cjelinu. Ta nota odlično odgovara na svom mjestu (Luka 17:3; 2. Timoteju 4:2). Zamisli kako bi izgledala pjesma koja bi se sastojala samo od te note, koja bi se stalno ponavljala. Brzo bi nam počela parati uši. Slično tome, kršćanski starješine nastoje zaokružiti svoje poučavanje i obogatiti ga raznolikošću. Ne ograničavaju ga samo na ispravljanje problema. Umjesto toga, cjelokupni je način poučavanja u pozitivnom tonu. Poput Isusa Krista, starješine puni ljubavi najprije traže ono što je dobro kako bi to pohvalili, a ne greške da bi kritizirali. Oni cijene naporan rad koji ulažu njihovi sukršćani. Oni su uvjereni da, općenito govoreći, svatko daje sve od sebe kako bi služio Jehovi. Starješine to svoje uvjerenje rado izražavaju riječima. (Usporedi 2. Solunjanima 3:4.)

16. Kako je na Pavlove sukršćane djelovao njegov suosjećajni stav pun cijenjenja?

¹⁶ Nema sumnje da je većina kršćana kojima je Pavao služio osjećala da ih on cijeni i da suosjeća s njima. Kako to možemo znati? Pogledajmo kakve su osjećaje gajili prema Pavlu. Nisu ga se bojali, iako je imao velik autoritet. Ne, on je bio omiljen i pristupačan. Kad je odlazio iz jednog područja, starješine su ga čak ‘zagrlili i cjelivali ga’! (Djela apostolska 20:17, 37). Kako samo zahvalni trebaju biti starješine — ali i svi mi — što imamo Pavlov primjer koji možemo oponašati! Da, pokazujmo cijenjenje jedni prema drugima.

Djela ljubazne dobrohotnosti

17. Koje su dobre posljedice djela dobrohotnosti u skupštini?

¹⁷ Neko jednostavno djelo dobrohotnosti predstavlja jedno od najmoćnijih pogonskih goriva za bratsku ljubav. Kao što je Isus rekao, “mnogo je blaženije davati nego li uzimati” (Djela apostolska 20:35). Bez obzira na to dajemo li u duhovnom ili materijalnom pogledu ili dajemo svoje vrijeme i energiju, mi ne usrećujemo samo druge nego i sebe. Dobrohotnost je u skupštini zarazna. Jedno djelo dobrohotnosti izaziva niz sličnih djela. I ubrzo počinje bujati bratska naklonost! (Luka 6:38).

18. Što znači “dobrohotnost” o kojoj se govori u Miheju 6:8?

¹⁸ Jehova je poticao svoj narod Izrael da pokazuje dobrohotnost. U Miheju 6:8 možemo pročitati: “Pokazao ti je, čovječe, što je dobro; i šta Gospodin ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost [“dobrohotnost”, NW] i da hodiš smjerno s Bogom svojim?” Što znači ‘ljubiti dobrohotnost’? Hebrejska riječ koja se ovdje prevodi s “dobrohotnost” (chésedh) u engleskom se prevodi i s “milosrđe”. Prema djelu The Soncino Books of the Bible ova riječ “označava nešto što djeluje aktivnije nego općenita engleska riječ milosrđe. Ona znači ‘milosrđe provedeno u djelo’, izvršavanje osobnih djela ljubazne dobrohotnosti, ne samo prema siromašnima i onima u oskudici nego prema svim bližnjima.” Stoga jedan drugi stručnjak kaže da chésedh znači “ljubav provedena u djelo”.

19. (a) Kako možemo preuzeti inicijativu da bismo bili dobrohotni prema drugima u skupštini? (b) Navedi primjer kako je netko tebi pokazao bratsku ljubav.

¹⁹ Naša bratska ljubav nije teoretska i apstraktna. Ona je živa stvarnost. Zato traži načine da budeš dobrohotan prema svojoj braći i sestrama. Budi poput Isusa koji nije uvijek samo čekao da mu pristupe ljudi i traže pomoć nego je često sam poduzeo inicijativu (Luka 7:12-16). Posebno misli na one kojima je pomoć najpotrebnija. Da li treba posjetiti neku stariju ili nemoćnu osobu ili joj je možda potrebna pomoć pri obavljanju poslova? Da li je nekom ‘djetetu bez oca’ potrebno posvetiti vrijeme i pažnju? Da li neka depresivna osoba treba nekoga da je sasluša ili da joj kaže nekoliko utješnih riječi? Odvajajmo vrijeme za takva djela dobrohotnosti dok možemo (Job 29:12, NW; 1. Solunjanima 5:14; Jakov 1:27). Nemoj zaboraviti da u skupštini punoj nesavršenih ljudi jedno od najvažnijih djela dobrohotnosti jest opraštanje — velikodušno svladati ljutnju čak i kad postoji opravdan razlog za pritužbu (Kološanima 3:13). Spremnost da oprostimo pomaže da u skupštini ne bude nesloge, zamjerki i svađe koje djeluju kao da hladnom vodom polijevamo vatru bratske ljubavi.

20. Kako svi mi trebamo vršiti samoispitivanje?

²⁰ Budimo svi odlučni da ta životno važna vatra ljubavi i dalje gori u našem srcu. Sami sebe ispitujmo. Pokazujemo li suosjećanje prema drugima? Pokazujemo li cijenjenje prema drugima? Činimo li djela dobrohotnosti drugima? Sve dok tako činimo, vatra ljubavi grijat će naše bratstvo bez obzira na to koliko hladan i bezosjećajan bio ovaj svijet. I zato, na svaki način, ‘neka bratska ljubav ostane’ — sada i zauvijek! (Jevrejima 13:1, St).

[Bilješka]

Što misliš?

◻ Što je bratska ljubav, i zašto mora ostati?

◻ Kako nam suosjećanje može pomoći da zadržimo bratsku ljubav?

◻ Kakva je uloga cijenjenja u bratskoj ljubavi?

◻ Kako djela dobrohotnosti djeluju na to da bratska ljubav buja u kršćanskoj skupštini?

[Okvir na stranici 16]

Ljubav na djelu

Prije nekoliko godina, jedan je čovjek neko vrijeme proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima, no još je uvijek bio nekako sumnjičav u pogledu bratske ljubavi. Znao je da je Isus rekao: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35). No bilo mu je teško vjerovati u to. Jednog je dana vidio kršćansku ljubav na djelu.

Iako je bio vezan uz invalidska kolica, ovaj je čovjek putovao daleko od svog doma. U Betlehemu (Izrael) prisustvovao je skupštinskom sastanku. Ondje je jedan Svjedok, koji je bio Arap, inzistirao da jedan drugi Svjedok, turist, prespava kod njegove obitelji, a taj je poziv važio i za ovog čovjeka koji je proučavao Bibliju. Prije odlaska na spavanje, interesent je pitao svog domaćina da li može ujutro izići na verandu kako bi promatrao izlazak sunca. Njegov ga je domaćin ozbiljno upozorio da to ne smije učiniti. Sljedećeg je dana brat, Arap, objasnio zašto je to rekao. Pomoću prevodioca rekao je da bi njegovi susjedi, kad bi znali da je ugostio nekoga tko je porijeklom Židov — kao što je to bio slučaj s tim interesentom — spalili do temelja njegovu kuću zajedno s njim i njegovom cijelom obitelji. Interesent ga je zbunjeno pitao: “Pa zašto ste se onda izložili takvom riziku?” Brat Arap ga je pogledao u oči i bez prevodioca jednostavno rekao: “Ivan 13:35.”

Interesenta se duboko dojmila prava bratska ljubav. Ubrzo nakon toga on se krstio.

[Slika na stranici 18]

Apostol Pavao bio je pristupačna osoba zbog svoje otvorenosti i cijenjenja koje je pokazivao