Jehova je moj Pomoćnik

“Možemo biti odvažni i reći: ‘Jehova je moj pomoćnik; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?’” (JEVREJIMA 13:6, NS).

 1, 2. (a) Koje je pouzdanje u Jehovu izrazio kako psalmist, tako i apostol Pavao? (b) Koja se pitanja postavljaju?

JEHOVA BOG je neiscrpni izvor pomoći. Psalmista je to znao iz vlastitog iskustva, pa je mogao reći: “Jehova je na mojoj strani; neću se bojati. Što mi može učiniti zemaljski čovjek?” (Psalam 118:6, NS). Slične je osjećaje izrazio apostol Pavao, pišući pod Božjim nadahnućem pismo hebrejskim kršćanima.

² Pavao je očito citirao psalmistove riječi iz grčke Septuaginte kad je pozvao svoju hebrejsku braću u vjeri da budu odvažni i da kažu: “Jehova je moj pomoćnik; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?” (Jevrejima 13:6, NS). Zašto je apostol pisao na taj način? I što mi učimo u povezanosti s time?

Potrebna je Jehovina pomoć

 3. (a) Pod kojim se okolnostima Jehova pokazao Pavlovim Pomoćnikom? (b) Zašto su posebno hebrejski kršćani trebali Jehovu za Pomoćnika?

³ Pavao je bio svjedok spreman da se žrtvuje; on je imao dokaze da mu je Jehova bio Pomoćnik. Bog je pomogao apostolu u mnogobrojnim teškoćama. Pavao je jednom bio zatvoren, tukli su ga, bio je kamenovan. Na svojim putovanjima u ulozi kršćanskog sluge Božjeg doživio je brodolom, a upadao je i u mnoge druge opasnosti. On je znao što znači naporan rad, besane noći, glad, žeđ, pa čak i golotinja. “Pored tih stvari izvanjske vrste”, rekao je, “ono što me pritišće iz dana u dan jest tjeskobna briga za sve skupštine” (2. Korinćanima 11:24-29, NS). Pavao je na taj način bio zabrinut i za hebrejske kršćane. Jeruzalemu su bili odbrojeni dani, a apostolovoj braći i sestrama u Judeji predstojale su teške kušnje vjere (Danijel 9:24-27; Luka 21:5-24). Stoga će trebati Jehovu za Pomoćnika.

 4. Koje se temeljno upozorenje provlači kroz cijelo pismo Jevrejima?

⁴ U uvodu svog pisma hebrejskim kršćanima Pavao ukazuje da će primiti pomoć od Boga samo ako budu slušali Isusa Krista, Sina Božjeg (Jevrejima 1:1,2). Ovu misao on pobliže razlaže u svom pismu. Da bi potkrijepio svoj savjet, apostol podsjeća svoje čitatelje kako su Izraelci bili kažnjeni za neposlušnost u pustinji. Koliko će onda teže hebrejski kršćani izbjeći kazni ako ne poslušaju ono što im je Bog rekao preko Krista i ako otpadnu time što bi držali Mojsijev zakon, koji je bio odstranjen posredstvom Kristove žrtve! (Jevrejima 12:24-27).

Bratska ljubav na djelu

 5. (a) Koji daljnji savjet sadrži pismo Jevrejima? (b) Što je Pavao rekao o ljubavi?

⁵ Pismo Jevrejima sadrži savjet za vjerojatne nasljednike nebeskog Kraljevstva, kako da slijede svoj Uzor Isusa Krista, kako da Jehovi ‘prinose svetu službu s bogobojaznošću i strahopoštovanjem’, da bi mogli u njemu imati Pomoćnika (Jevrejima 12:1-4, 28, 29, NS). Pavao je pozvao svoju braću u vjeri da se redovito sastaju i ‘potiču jedni druge na ljubav i dobra djela’ (Jevrejima 10:24, 25, NS). Zatim im je savjetovao: “Bratska ljubav neka i dalje ostane” (Jevrejima 13:1, St).

 6. U kom smislu je Isus dao svojim sljedbenicima “novu zapovijed” u vezi ljubavi?

⁶ Isus je očekivao takvu ljubav od svojih sljedbenika, jer je rekao: “Dajem vam novu zapovijed, da ljubite jedan drugoga, kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubav među sobom” (Ivan 13:34, 35, NS). To je bila “nova zapovijed” utoliko što je zahtijevala više od Mojsijevog zakona u kojem je stajalo: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (3. Mojsijeva 19:18, St). ‘Nova zapovijed’ je tražila više nego ljubiti bližnjega kao samoga sebe. Zahtijevala je samopožrtvovnu ljubav, koja bi išla sve do spremnosti dati život za drugoga. Isusov život i smrt bili su primjer takve vrste ljubavi. Tertulijan je aludirao (ciljao) na taj znak prepoznavanja, citirajući primjedbe nekršćana o kršćanima: “‘Gledajte’, govorili su, ‘kako se oni ljube međusobno... i kako su spremni umrijeti jedan za drugoga’” (Obrana, poglavlje XXXIX, 7).

 7. Kako se nakon Pentekosta 33. n. e. pokazala bratska ljubav?

⁷ Ta je kršćanska ljubav vladala među Isusovim učenicima nakon Pentekosta 33. n. e., tako da su mnogi novokršteni dolazili izdaleka u Jeruzalem, ostajali tamo duže vrijeme i tako više saznavali o Božjoj pripremi spasenja kroz Krista, jer “svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi” (Djela apostolska 2:43-47, St; 4:32-37).

 8. Što je dokaz da i danas vlada bratska ljubav među Jehovinim svjedocima?

⁸ Bratska ljubav poput ove postoji i danas među Jehovinim svjedocima. Primjerice, nakon drugog svjetskog rata ta je ljubav potakla Božji narod da dvije i pol godine provodi akciju pomaganja. Svjedoci u Kanadi, Švedskoj, Švicarskoj, SAD i drugima zemljama sakupljali su odjeću i novac za živežne namirnice za potrebe braće u vjeri u zemljama pogođenim ratom, a to su bile Austrija, Belgija, Bugarska, Čehoslovačka, Danska, Engleska, Filipini, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Kina, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Norveška, Poljska i Rumunjska. To je samo jedan primjer, jer Božji sluge su i u novije vrijeme pokazali jednaku ljubav prema svojoj kršćanskoj braći koja su stradala od potresa u Peruu i Meksiku, od orkana na Jamajki, te u sličnim katastrofama bilo gdje drugdje. Na taj i druge načine pripadnici Jehovinog naroda trude se da ‘njihova bratska ljubav i dalje ostane’.

Biti gostoljubiv

 9. (a) Koje se božansko svojstvo spominje u Jevrejima 13:2? (b) Kako su neki “a da nisu znali pogostili anđele”?

⁹ Pavao zatim spominje daljnju osobinu onih koji slijede Krista, koji Jehovi ‘prinose svetu službu s bogobojaznošću i strahopoštovanjem’, te imaju Jehovu za Pomoćnika. On poziva: “Gostoljubivosti ne zaboravljajte, jer su njom neki, a da nisu znali, pogostili anđele” (Jevrejima 13:2, St). Tko je, ‘a da nije znao, pogostio anđele’? Patrijarh Abraham je bio domaćin trojice anđela (1. Mojsijeva 18:1-22). Dva su anđela otišla, a njegov nećak Lot pozvao je te strance u svoj dom u Sodomi. I prije nego su krenuli na počinak, Lotovu je kuću opkolila svjetina, “mladi i stari”. Oni su zahtijevali od Lota da im izruči svoje goste u nemoralne svrhe, ali on je to ustrajno odbijao učiniti. I mada to na početku nije znao, Lot je gostoljubivo prihvatio anđele, koji su kasnije pomogli njemu i njegovim kćerima umaći smrti kad je ‘Jahve zapljuštio s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem’ (1. Mojsijeva 19:1-26, St).

10. Kojim se blagoslovima raduju gostoljubivi kršćani?

¹⁰ Gostoljubivi kršćani raduju se mnogim blagoslovima. Oni slušaju od svojih gostiju ohrabrujuća iskustva, pa iz tog zajedništva izvlače korist u duhovnom pogledu. Gaj je bio pohvaljen jer je gostoljubivo prihvaćao braću u vjeri, “a k tome i neznance”, kao što danas mnogi pripadnici Jehovinog naroda gostoljubivo prihvaćaju putujuće nadglednike (3. Ivanova 1:5-8, NS). Gostoljubivost je jedan od preduvjeta koji moraju ispuniti braća da bi mogla biti imenovana za starješine (1. Timoteju 3:2; Titu 1:7,8). Također vrijedi zapaziti da je Isus obećao blagoslove Kraljevstva ovcama sličnim osobama, koja svojom gostoljubivošću čine dobro njegovoj pomazanoj “braći” (Matej 25:34-40).

Misliti na progonjene

11. Zašto je bio prikladan savjet iz Jevrejima 13:3?

¹¹ Tko želi imati Božju pomoć i ‘prinositi mu svetu službu s bogobojaznošću i strahopoštovanjem’, ne smije zaboraviti na svoju braću u vjeri koja podnose patnje. Pavao je znao koje teškoće moraju podnositi kršćani s kojima se loše postupalo. Nešto ranije učenici su se rasijali uslijed progonstva, a njegov suradnik Timotej je upravo bio otpušten iz zatvora (Jevrejima 13:23; Djela apostolska 11:19-21). Tu su bili i kršćanski misionari koji su putujući osnivali nove skupštine, ili su u duhovnom pogledu izgrađivali već postojeće skupštine. Budući da su mnoga putujuća braća i sestre bili po rođenju ne-Židovi, možda ih neki hebrejski kršćani nisu dovoljno prihvaćali. Stoga je bio prikladan savjet: “Sjećajte se sužanja, kao da ste zajedno s njima bačeni u okove; zlostavljanih, kao da i sami živite u tijelu” (Jevrejima 13:3, St).

12. Kako možemo slijediti savjet da mislimo na sukršćane s kojima se loše postupa?

¹² Hebreji su “imali suosjećanja za sužnje”, ali nisu smjeli zaboraviti na te vjerne suobožavatelje, bez obzira jesu li rođenjem bili Židovi ili ne-Židovi (Jevrejima 10:34, St). A kako je s nama? Kako možemo dokazati da mislimo na kršćane s kojima se loše postupa? U određenim slučajevima može biti uputno pismeno se obratiti vladama zemalja u kojima je djelo propovijedanja zabranjeno, i tako stajati uz braću koja su zatvorena radi svoje vjere. A prije svega ih trebamo spominjati u svojim molitvama, neke čak poimence. Nas jako boli što su oni progonjeni, i Jehova čuje naše usrdne molitve za njih (Psalam 65:2; Efežanima 6:17-20). Mi, doduše, ne sjedimo s njima u istoj zatvorskoj ćeliji, ali to je tako kao da smo povezani s njima, da im pomažemo i hrabrimo ih. Duhom rođeni kršćani sigurno suosjećaju s onim pomazanicima s kojima se loše postupa. (Usporedi 1. Korinćanima 12:19-26.) A na jednak način oni brinu za svoje progonjene drugove sa zemaljskom nadom, a s kojima progonitelji loše postupaju na različite načine. Takvo je suosjećanje na mjestu, jer smo svi mi u ljudskom tijelu i, kao obožavatelji Jehove, vjerojatno ćemo još morati podnositi patnje i progonstvo (1. Petrova 5:6-11).

Brak mora biti častan

13. Što je bitnoga rekao Pavao, prema Jevrejima 13:4?

¹³ Slijeđenje Kristovog primjera i ‘prinošenje svete službe Jehovi bogobojaznošću i strahopoštovanjem’ treba u mnogom pogledu utjecati na našu brigu za druge. Kad je Pavao napisao riječi “i sami živite u tijelu”, spomenuo je odnos koji ima tjelesnu ili fizičku stranu i pruža mogućnost pokazivanja prikladne obazrivosti prema drugima (Jevrejima 13:3). On je slijedećim riječima opomenuo hebrejske kršćane: “Brak neka bude častan među svima i bračna postelja neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima” (Jevrejima 13:4, NS). Kakvog li odgovarajućeg savjeta obzirom na spolni nemoral koji je vladao u Rimskom Carstvu! I danas se kršćani moraju držati tih riječi, jer su moralna mjerila svijeta vrlo niska, i svake godine tisuće bivaju isključene iz skupštine radi spolnog nemorala.

14. Zašto se može reći da je brak častan?

¹⁴ Među one koji su omalovažavali brak pripadali su eseni Pavlovog vremena. Oni su uglavnom živjeli u celibatu, a i danas se u nekim crkvenim krugovima samaštvo zabludno smatra svetijim od bračnog stanja. No, Pavao je riječima upućenima hebrejskim kršćanima jasno ukazao da je brak častan. Da visoko poštuje brak pokazala je Noema, izrazivši slijedeću želju svojim snahama, udovicama Ruti i Orfi: “Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža” (Ruta 1:9, St). Na jednom drugom mjestu Pavao je pisao da će “u posljednja vremena neki otpasti od vjere... koji zabranjuju ženidbu” (1. Timoteju 4:1-5, St).

15. Tko su oni u Jevrejima 13:4 označeni kao bludnici i preljubnici i kako će im Bog suditi?

¹⁵ Hebreji koji su nekoć stajali pod Zakonom, ali su bili prihvaćeni u novi savez, poznavali su zapovijed: “Ne učini preljuba!” (2. Mojsijeva 20:14, St). Ali, oni su živjeli u nemoralnom svijetu, pa im je trebalo biti rečeno: “Bračna postelja neka bude neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima.” U bludnike ubrajamo neoženjene osobe koje imaju spolne odnose. Preljubnici su prije svega oženjene osobe koje imaju spolne odnose s osobama izvan braka i tako kaljaju svoju bračnu postelju. Budući da onaj tko čini blud i preljub, a ne kaje se za to, zaslužuje Božji kazneni sud, on neće biti primljen niti u Božji nebeski Jeruzalem, niti će dobiti vječni život na Zemlji pod vladavinom Božjeg Kraljevstva (Otkrivenje 21:1, 2, 8; 1. Korinćanima 6:9, 10). Osim toga, upozorenje o kaljanju bračne postelje treba potaći oženjene kršćane da izbjegavaju nečiste spolne postupke sa svojim bračnim partnerom, iako normalni intimni odnosi unutar braka ne predstavljaju ništa nečistog. (Vidi Kulu stražaru od 1. jula 1983. str. 16-19.)

Biti zadovoljan onim što jest

16, 17. Što se kaže u Jevrejima 13:5, i zašto je Hebrejima bio potreban taj savjet?

¹⁶ Mi ćemo biti zadovoljni ako slijedimo naš primjer, ako Jehovi ‘prinosimo svetu službu s bogobojaznošću i strahopoštovanjem’, te ako se uzdamo u to da je Jehova naš Pomoćnik. Uplitanje u materijalističke težnje može predstavljati teško iskušenje. Ali, kršćani ne smiju podleći toj kušnji. Hebrejima je bilo rečeno: “Neka vaš način života bude oslobođen ljubavi prema novcu i budite zadovoljni onim što jest. Jer je on rekao: ‘Sigurno te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti’ ” (Jevrejima 13:5, NS). Zašto im je bio potreban taj savjet?

¹⁷ Možda su Hebreji bili previše zabrinuti zbog novca, prisjećajući se velike gladi koja je harala za vladavine Klaudija Cezara (41-54. n. e.). To je bila tako velika glad da su kršćani iz drugih mjesta slali pomoć svojoj braći u Judeji (Djela apostolska 11:28, 29). Prema pisanju židovskog povjesničara Josipa, glad je trajala tri godine ili nešto duže, prouzročivši u Judeji i Jeruzalemu veliko siromaštvo (Židovske starine, XX 2,5; 5,2).

18. Što učimo iz savjeta pisma Jevrejima 13:5?

¹⁸ Možemo li mi naučiti nešto iz toga? Da, jer bez obzira koliko smo siromašni, ne smijemo ljubiti novac ili biti prekomjerno zabrinuti za novac. Umjesto da smo tjeskobno zabrinuti za materijalnu sigurnost, te da možda čak postanemo lakomima, budimo “zadovoljni onim što jest”. Isus je rekao: “Tražite, dakle, najprije Kraljevstvo i [Božju] pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:25-34, NS). Također je ukazao da se prije svega trebamo usredotočiti na to da budemo bogati “prema Bogu”, jer ‘naš život ne proizlazi iz onoga što posjedujemo’ (Luka 12:13-21, NS). Ako ljubav prema novcu ugrožava našu duhovnost, tada uvažimo savjet kojeg je Pavao dao Hebrejima i sjetimo se da je “odanost Bogu zajedno sa dovoljnošću vlastitih sredstava” “sredstvo velikog dobitka” (1. Timoteju 6:6-8, NS).

Uzdati se u Jehovu

19. Što je Bog zajamčio Jozui, i kako to treba djelovati na nas?

¹⁹ Kao Isusovi sljedbenici koji se trude Jehovi ‘prinositi svetu službu s bogobojaznošću i strahopoštovanjem’, mi se ne smijemo uzdati u novac, nego se uzdamo u našeg nebeskog Oca, čija nam je pomoć bezuvjetno potrebna. I bez obzira kakve bismo probleme mogli imati, sjetimo se njegovog jamstva: “Sigurno te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti” (Jevrejima 13:5, NS). Tu je Pavao aludirao na riječi koje je Bog rekao Jozui: “I nikada te neću napustiti, niti ću te ostaviti” (Jozua 1:5, St; usporedi 5. Mojsijeva 31:6, 8). Jehova nije nikada napustio Jozuu, a niti nas neće ostaviti, ako se uzdamo u njega.

20. (a) Kako glasi godišnji citat za 1990? (b) Što moramo nastaviti raditi, ne bojeći se ničega?

²⁰ Među Jehovinim svjedocima će tokom ove godine biti isticana ta Jehovina pomoć koja neće nikada zatajiti, jer godišnji citat za 1990. glasi: “Možemo biti odvažni i reći: ‘Jehova je moj pomoćnik.’” Ove su riječi uzete iz Jevrejima 13:6 (NS), gdje Pavao citira psalmista i govori Hebrejima: “Tako da možemo biti odvažni i reći: ‘Jehova je moj pomoćnik; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?’” (Psalam 118:6). Možda ćemo, doduše, biti progonjeni, ali mi se ne bojimo, jer nam ljudi ne mogu učiniti više nego što Bog dopusti (Psalam 27:1). Čak ako bismo morali umrijeti radi sačuvanja svoje besprijekornosti, mi imamo nadu u uskrsnuće (Djela apostolska 24:15). Zato, nastavimo slijediti naš Primjer, time da Jehovi ‘prinosimo svetu službu s bogobojaznošću i strahopoštovanjem’, uzdajući se u to da nam je on Pomoćnik.

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto je hebrejskim kršćanima bila posebno potrebna Jehovina pomoć?

◻ Kako se Jehovin narod trudi da ‘bratska ljubav i dalje ostane’?

◻ Zašto moramo biti gostoljubivi?

◻ Što možemo učiniti da bismo dokazali kako mislimo na braću u vjeri s kojom se loše postupa?

◻ Zašto brak mora biti častan?