Što znači biti pošten?
BITI POŠTEN znači biti pouzdan, ne prevarljiv. Poštenje pretpostavlja da se s drugim postupa pravedno, da se bude iskren i čestit i nikoga ne vara ili zavodi. Pošten čovjek posjeduje neokaljanost. Budući da je uvijek pošten, nikad neće prevariti svoje bližnje. Ne želimo li svi da se tako s nama postupa? Kako može, stoga, poštenje više ne biti aktualno?
Kršćanin pomoću gornje definicije odmah uviđa zašto svaki istinski obožavatelj Boga mora biti pošten (Ivan 4:24). On obožava Jehovu, “Boga istine” (Psalam 31:5; Titu 1:2). A razumno je da su samo “istinoljubivi” ljudi prikladni da ga zastupaju (2. Mojsijeva 18:21, NS s uputama, fusnota).
Budući da poštenje dotiče mnoga područja života, razumljivo je da je apostol Pavao rekao: “U svemu se želimo pošteno vladati”. To uključuje naš govor, posao, obiteljske i poslovne odnose i slijeđenje zakonskih propisa (Jevrejima 13:18, NS).
U našim izjavama
Na mnogim područjima često se smatra bezazlenim i prihvatljivim ne govoriti istinu. Tako se krivotvore izvještaji o određenom radnom vremenu, djeca se potiču da posjetiteljima kažu neistinu, za zastupnike osiguranja daju se netočni podaci i izigrava se bolest da se ne bi moralo ići na posao, itd.
Neki izvještaji se moraju dati pismeno. Iz bilo kojeg razloga, ljudi kojima inače nikada ne bi prešla laž preko usana sagledavaju stvar potpuno drugačije kad moraju načiniti izvještaj o porezu na prihode ili kad trebaju ispuniti detaljnu carinsku deklaraciju kod graničnog prijelaza. Takva varanja idu na račun svih poreznih obveznika. Je li to istinska ljubav prema bližnjemu? Zar nisu kršćani, osim toga, obavezni ‘cezaru davati cezarevo’? (Luka 20:25; 10:27; vidi i Rimljanima 13:1, 2, 7, 8).
Onim što govorimo, sigurno želimo oponašati “Boga istine”, a ne “oca laži” (Psalam 31:5; Ivan 8:44). Bezobzirni ljudi bi mogli neiskrenim govorom iskriviti činjenice i prevariti druge. Ali, tko laže svog bližnjeg ne ljubi ga. A lašci nemaju budućnosti (Efežanima 4:25; Otkrivenje 21:27; 22:15).
Na radnom mjestu
Poštenim radom zarađivati si plaću, biblijski je zahtjev koji je na mjestu (Kološanima 3:22-24). No, postoji na tisuće “kradljivaca vremena” koji rasipaju svoje radno vrijeme tako što produljuju pauze, kasno dolaze i prije odlaze, nakon početka radnog vremena rasipaju mnogo vremena da se dotjeraju, telefon poduzeća koriste za duge, nedopuštene osobne razgovore, za vrijeme radnog vremena vrše vlastite poslove ili čak kratko zadrijemaju. Njihovom krađom povisuju se troškovi sviju.
Drugi oblik krađe na radnom mjestu je upotreba materijala i alata za vlastite svrhe. Neki tvrde da je to samo poravnavanje za nedovoljno plaćanje, kao da bi željeli škrtom poslodavcu vratiti milo za drago. Ali, uzeti nešto bez znanja i dozvole vlasnika u stvari je krađa.
U svakoj od ovih situacija pravi će se kršćanin pridržavati slijedećeg nadahnutog savjeta: “Koji je krao više da ne krade, nego ... čineći dobro rukama svojima, da ima šta davati potrebnome” (Efežanima 4:28; Djela apostolska 20:35).
Ali što ako tvoj poslodavac zahtijeva od tebe da učiniš nešto nedopušteno ili protuzakonito, a u slučaju odbijanja ti prijeti otkazom? Nekoliko primjera: kupcu trebaš obračunati izmjenu automobilskih dijelova koji uopće nisu bili ugrađeni u vozilo; upućuje te se da kutiju puniš jeftinijom, manjevrijednom robom, koju kupci onda moraju plaćati po previsokim cijenama; daje ti se nalog da robu obilježiš novim “sniženim cijenama”, iako je prije koštala jednako toliko ili čak manje. Poneki će radnik sebi reći da za to poslodavac snosi odgovornost, a ne on. Što su Jehovini svjedoci učinili u takvim situacijama? Daryl J. je ispričao:
“Kad sam bio vođa proizvodnje u jednoj tvrtki živežnih namirnica, pristupila mi je poslovna uprava i tražila od mene da povisim dobitak bez podizanja cijena. Bilo je predloženo da se kod određenih proizvoda jednostavno navede veća težina, a da se dobavljačima izdaju pogrešni prikazi o dobiti. Ovi su postupci posve uobičajeni, ali su nepošteni.”
Daryl je odbio dati krive podatke i varati (Priče Salamunove 20:23). Nekoliko tjedana kasnije bio je otpušten. Je li bilo nemudro da je dopustio da njegova obitelj osjeti posljedice njegove nezaposlenosti? Je li zažalio što je bio pošten? Ne, jer kad je jedan brat u vjeri doznao za to, pobrinuo se da Daryl dobije posao. Daryl je rekao: “Nakon tri ili četiri tjedna opet sam mogao brinuti za sebe i svoje, i to na pošten način. Smatram prednošću da sam od Jehove bio blagoslovljen zato što sam prema njemu sačuvao svoju besprijekornost.”
S druge strane, ti bi čak mogao dobiti radno mjesto zato što si pošten. Zastupnik jednog međunarodno poznatog osiguravajućeg društva savjetovao je vlasniku jedne uspješne trgovine u središtu Toronta (Kanada) da namjesti Jehovine svjedoke kako bi riješio svoj problem – krađe namještenika. Zastupnik je objasnio: “Dok sam se školovao za svoju osiguravajuću djelatnost u jednom drugom gradu, doznao sam da je među mušterije ovog osiguranja spadao veliki lanac supermarketa, koji je za noćno punjenje polica namještao samo Svjedoke. S drugim je suradnicima bilo čitav niz loših iskustava, ali otkad su Svjedoci imali ključeve da bi nakon prestanka dnevnog rada otišli u dućan i popunili police, ni jedan komad nije nestao.”
Kako se još može biti pošten?
Ako netko posudi novac, on često pokazuje poniznost i poštovanje; on svečano jamči da će novac vratiti i zahvaljuje se za ukazanu mu pomoć. No, primiče li se vrijeme da vrati dugove, kod nekih koji su posudili novac odvija se začuđujuća promjena stava. Nerijetko reagiraju ljutito i neprijateljski, pokazuju zajmodavca kao nemilosrdnog i žale se da ih se prisiljava na vraćanje posuđenog novca. U očima dužnika velikodušni zajmodavac postao je čudovište! No, Biblija kaže da “bezbožnik uzaima i ne vraća” (Psalm 37:21; Rimljanima 13:8). To bi uslijedilo prije svega onda kad se dužnik ne sprema vratiti ni najmanji iznos da barem pokaže dobru volju i ako se možda ni ne trudi stupiti u vezu sa zajmodavcem.
U obiteljskom je životu poštenje u mnogim područjima neophodno. Poglavar obitelji mora svojoj ženi davati istinske podatke što se tiče njegovog dohotka i finacijskih prilika; žena mora prema njemu biti poštena u pogledu upotrebe novca za kućanstvo; oboje moraju biti čestiti, što uključuje i to da seksualne interese ograniče na bračnog partnera; djeca bi trebala biti poštena i slijediti izričite želje roditelja u pogledu druženja i vrste zabave (Efežanima 5:33; 6:1-3).
Ove su misli, u stvari, trebale razjasniti da pravi kršćanin mora ‘odstupiti od nepravde’, što znači od zlih djela koja idu zajedno s nepoštenjem, laganjem, varanjem i prijevarom, kao i s moralnom pokvarenošću (2. Timoteju 2:19; Rimljanima 2:21-24).
Nagrada i blagoslov
Čestitost i iskrenost kao i vjerno ophođenje prema drugima promiču poštenje. Tako se razvija klima međusobnog povjerenja, što dovodi do razumnog stava i dobrih odnosa. Poštenje je i pretpostavka za zadovoljavajući život bez mjera opreza, koje plijene vrijeme i snagu, a koje bi se trebale poduzeti ako bi nekog mučilo nepovjerenje, sumnja i strah. (Usporedi Izaija 35:8-10.)
Poštenje, osim toga, doprinosi tome da imamo čistu savjest, što je neophodno želimo li na prihvatljiv način “služiti Bogu živome i istinitome” (Jevrejima 9:14; 1. Timoteju 1:19). Imamo mir u srcu, a noću možemo dobro spavati. Možemo i drugima slobodno pogledati u oči. Tko je pošten, pošteđen je mučnog straha da će biti uhvaćen u prijestupu. Time se zadržava ljudsko dostojanstvo i samopoštovanje. Kako bi to ikad moglo biti nesuvremeno ili nepraktično?
Isplati se, dakle, biti pošten, jer je to nama i drugima u mnogom pogledu neposredno od koristi. Ali, mi želimo biti pošteni ne samo zato što je to najbolji način postupanja ili jer nam se to zapovijeda, nego u prvom redu zato što ljubimo našeg Oca, Jehovu. Želimo biti pošteni i zato što time izražavamo svoju ljubav prema bližnjemu. Jednom rječju, dakle, biti kršćanin znači biti pošten (Matej 22:36-39).
Psalmist je rekao: “O Jehova, tko će biti gost u tvome šatoru? Tko će nastaviti na svetoj gori tvojoj? Onaj tko hodi besprijekorno, postupa pravedno i istinu govori u svome srcu... Svome drugu on nije ništa zlo učinio” (Psalam 15:1-3, NS). Kad Jehova po pravdi učini kraj sadašnjem nepravednom sustavu, a ‘šator Božji bude s ljudima, mi ćemo, ukoliko smo vodili kao obožavatelji Jehove pošten život, pripadati onima koji se kao njegovi “gosti” mogu radovati vječnim blagoslovima. To je nešto što će uvijek biti aktualno! (Otkrivenje 21:1-5).
[Okvir na stranici 5]
Je li tvoje poštenje nepokolebljivo?
Svijet pokušava potkopati naše uvjerenje i našu odlučnost da činimo ono što je pravo. Sve je usmjereno na to da se najprije misli na sebe, i to čak na račun drugih.
Jesi li iskreno uvjeren u to da je poštenje još uvijek najbolji način postupanja? Je li tvoje uvjerenje dovoljno snažno, tako da i pod teškim okolnostima ostaješ pošten? Što bi, primjerice, učinio:
◻ Ako bi već nekoliko mjeseci bio bez posla i ako bi pronašao veću svotu novaca, koji bi zadostajao da podmiriš svoje račune, a čak bi ti nešto i preostalo?
◻ Ako bi u školi kod jednog važnog ispita, od čijeg ishoda ovisi tvoja poslovna budućnost, samo varanjem mogao dobiti dobru ocjenu?
◻ Ako bi kao znanstvenik morao “korigirati” svoje istraživačke rezultate, da bi izvještaj o tome bio objavljen, a ti bio priznat?
◻ Ako si za vrijeme odmora u inozemstvu povoljno kupio nešto vrijedno, ali ako bi to prijavio na granici, platio bi visoku carinu?
[Okvir na stranici 6]
Poštenje je uvijek aktualno
Postoji li danas još zanimanje za naše bližnje? Da, čak ako novine izvještavaju o poštenom postupanju kao o iznimci i stoga je to za čitaoce zanimljivo.
U Fort Waynu (Indiana, SAD), policija je pokušala namamiti lopove tako što je stavila skupi televizor u nezaključani auto. Policajci su više tjedana promatrali što se zbivalo. “Uvijek iznova se dešavalo da su ljudi ugledali televizor, otvarali vrata auta, pritisnuli dugme brave, zalupili vratima i krenuli dalje. Time su pokazali da su pošteni.”
Kanadske su novine pod slijedećim naslovom izvještavale o tome kako je novac bio vraćen, jer su se nalaznici držali onoga što su naučili iz Biblije:
“Milosrdni Samarićani spašavaju praznik” (The Windsor Star)
“Pošteni nalaznik vraća 421 dolar” (The Spectator)
“Vraćanje 983 dolara jednom trgovcu vraća vjeru” (The Toronto Star)
Svaki put su novac pronašli Jehovini svjedoci. U prvom slučaju, dva mlada Svjedoka koja su radila u službi propovijedanja od kuće do kuće pronašla su novčanik i vratili ga vlasnici. Ova je rekla: “Vjerujem da takvih mladića ima samo jedan na milijun ... Znate, to zaista vraća vjeru u ljude.” Budući je živjela u predgrađu, mladići su mogli lako zadržati novac, ali oni su rekli: “Nije to ništa. Samo smo nekome učinili nešto dobro.”
Iz drugog je izvještaja vidljivo da je gubitnik također bio na putovanju. No, to nalaznika “nije dovelo u napast”, izvjestile su novine. Ovaj je objasnio da on, kao i svi Jehovini svjedoci, “poštenju pripisuje visoku vrijednost.”
U trećem slučaju, čovjek, koji je izgubio novac priznao je “da je već skoro izgubio vjeru u ljude”. Suprug Svjedokinje koja je pronašla smeđu papirnu vrećicu s novcem rekao je jednom reporteru da je ključ za poštenje vodstvo Biblije: “Zbog toga je mojoj ženi bilo lako” vratiti ga.
U jednom drugom slučaju dvije su Svjedokinje u službi od kuće do kuće pronašle platnu vrećicu. Kad su je donijele na mjesnu policijsku stanicu, policajac na dužnosti je rekao da nitko nije prijavio gubitak novca. Svjedokinje su predložile da nalazak oglase preko mjesne radiostanice. Policajac je gledao prilično zbunjeno. On je rekao: “Očito vam je prilično stalo da vratite novac. Kojoj vi religiji zapravo pripadate?” Na odgovor Svjedokinja, policajac je odgovorio: “To sam i mislio, jer Jehovini svjedoci su jedini koji su toliko pošteni da ulažu toliko truda.”
Jehovinom svjedoku W. K. je jednom u službi od kuće do kuće bila podnijeta neobična molba. Čovjek i žena kod kojih je svjedočio bili su teško bolesni, ali onog su dana morali uplatiti novac. Pitali su Svjedoka, da li bi on to obavio za njih. Kad je pristao predali su mu 2000 dolara u gotovini i zamolili ga da novac odnese na banku. Kad se iz banke vratio, ljude je jednostavno morao upitati: “Kako ste mi mogli vjerovati, a da me uopće ne poznajete?” Odgovor je glasio: “Pa, svatko zna du su Jehovini svjedoci jedini kojima se može vjerovati.”
Iako u svim zemljama, naravno, osim Jehovinih svjedoka ima i drugih poštenih ljudi, čini se da su ipak ovi tako rijetki da im se ne poklanja posebna pažnja. Kako samo možemo biti zahvalni da biblijske nauke u pogledu poštenja vode do tako dobrih i korisnih rezultata!